Rijetke biljke skrivene su u različitim dijelovima svijeta, a njihovo cvjetanje većina ljudi nikada neće vidjeti. Ako ipak budete u prilici da ih vidite, zastanite i uživajte!

10. ŽADOVA LOZA (Strongylodon macrobotrys)

Žadova loza pripada porodici grahorica, a raste u tropskim kišnim šumama na Filipinima. Biljku krase kandžasti cvjetovi čija boja varira od plavo-zelene do mint zelene, a koji rastu u grozdu koji može narasti i do 3 metra. Biljku je vrlo teško uzgojiti, a zbog uništavanja njenog prirodnog okoliša i smanjenja jedinki koje prirodno oprašuju biljku, žadova ili smaragdna loza ubraja se među ugrožene biljne vrste.

9. CVIJET – STRVINA (Rafflesia arnoldii)

Prirodno stanište jednog od najrjeđih i ujedno najvećih cvjetova na svijetu, Rafflesia arnoldii, indonezijske su tropske kišne šume. Ovaj parazitski cvijet bez stabiljke i korijena naraste i do metar u širinu, a biljka je ovisna o specifičnoj vrsti loze zvanoj Tetrastigma na kojoj raste i iz koje crpi hranjive tvari. Rafflesia arnoldii specifična je i po tome što u vrijeme cvatnje ispušta neugodni miris truleži kojim privlači određene vrste muha i buba koje oprašuju cvijet. Cvijet će uvenuti već tjedan dana nakon što procvjeta.

8. GIBRALTARSKI KLINČIĆ (Silene Tomentosa)

Za ovaj cvijet koji raste samo na visokim stijenama Gibraltara, do 1980-tih se vjerovalo kako je izumro, no lokalni botaničari dokazali su kako je nekoliko primjeraka preživjelo. Ipak, 1992. godine ovoj biljci gube se svi tragovi, da bi dvije godine kasnije jedan planinar pronašao primjerak Silene tomentosa na nepristupačnoj litici na Gibraltaru. Taj je pronalazak ovu rijetku biljku vratio u život, koja se danas može pronaći u gibraltarskom botaničkom vrtu Almeda te kraljevskom botaničkom vrtu Kew u Londonu.

7. PAPIGIN KLJUN (Lotus berthelotii)

Predivni narančasti cvijet poznat i pod imenom “Papigin kljun” još je davne 1884. godine smatran iznimno rijetkim. Vjeruje se kako ovaj endemski cvijet potječe s Kanarskih otoka, gdje ga je nekoć oprašivala ptica koja je u međuvremenu izumrla. Od tada se provode eksperimenti kojima se pokušava doći do novog prirodnog oprašivača kako bi cvijet opet rastao u divljini, no za sada nema pozitivnih rezultata.

6. ČOKOLADNI KOZMOS (Cosmos atrosanguineus)

Ovaj cvijet tamno-crvenih do kestenjasto-smeđih cvjetova potječe iz Meksika no nažalost posljednjih stotinu godina smatra se kako je Čokoladni kozmos u potpunosti izumro u divljini. Biljka danas preživljava kao neplodan klon koji je stvoren vegetativnim razmnožavanjem 1902. godine. Cvijet ima blagi miris čokolade, koji je nešto intenzivniji tijekom ljetnih mjeseci.

5. TITAN ARUM (Amorphophallus titanum)

Osim što je vrlo rijedak, ovaj cvijet slovi i kao najsmrdljiviji cvijet na svijetu, čiji miris asocira na smrad raspadajuće strvine. Baš kao i Rafflesia arnoldii koja se našla na devetom mjestu naše liste, Titan arum također zovu cvijet-strvina. Biljka vuče korijene iz zapadne Sumatre, a u botaničkim vrtovima predstavlja pravu atrakciju i zbog veličine cvijeta koji u vrijeme cvatnje dosegne visinu i do 3 metra. Ženski cvjetovi cvjetaju jedan do dva dana prije muškog, čime je spriječeno njihovo samooprašivanje. Nakon što cvijet ocvate, iz podzemne lukovice naraste list koji dosegne i do 6 metara u visinu te 5 metara u širinu. Svake godine list strune, a na njegovom mjestu naraste novi. Kad lukovica pohrani dovoljno energije, postaje neaktivna iduća 4 mjeseca, nakon čege se cijeli proces ponavlja.

4.KOKI’O (Kokia cookei)

Ova endemska vrsta drveta prekrasnih jarko crvenih cvjetova potječe s havajskih otoka. Drvo Kokai cookei otkriveno je 1860. godine kada su pronađena samo tri primjerka. Drvo se vrlo teško razmnožava, što je uzrokovalo njegovo izumiranje 1950. godine. Ipak, dvadeset godina kasnije pronađen je jedini primjerak koji je 1978. godine stradao u požaru. Jedna grana drveta ostala je sačuvana te su cijepljenjem stvorene nove biljke. Danas brojimo 23 drveta Kokai cookei koja rastu diljem Havaja.

3. ŽUTA I LJUBIČASTA PAPUČICA (Cypripedium calceolus)

Ova iznimno rijetka vrsta divlje orhideje naziva žuta i ljubičasta papučica, može se pronaći na nekoliko lokacija diljem Europe. Jedini primjerak u Velikoj Britaniji tako raste na golf terenu koje je desetljećima pod policijskom zaštitom kako bi biljka ostala netaknuta. Pošto sjeme biljke ne pruža nikakve hranjive tvari, ona živi u simbiozi s posebnom vrstom gljivice dok se listovi dovoljno ne razviju i ne preuzmu tu ulogu.

2. EUROAZIJSKA DUH ORHIDEJA (Epipogium aphyllum)

Jedna od posebnosti euroazijske duh orhideje svakako su neobične i nepredvidljive lokacije na kojima raste, kao i činjenica da biljka ne sadrži klorofil. Cvijet nema listova, ne vrši fotosintezu te poput žute i ljubičaste papučice ne proizvodi vlastite hranjive tvari, već joj je za to potrebna specifična vrsta gljivica koje rastu u neposrednoj blizini korijena duh orhideje. Za razliku od žute i ljubičaste papučice, ova vrsta orhideje nikada ne razvije listove zbog čega je cijeli svoj vijek ovisna o simbioznom odnosu. Rijetku biljku teško je pronaći i zbog činjenice što godinama može rasti pod zemljom, a procvjeta jedino kada za to ima optimalne uvjete. Ovu vrstu valja razlikovati od američke duh orhideje, Dendrophylax lindenii.

1. CRVENA MIDDLEMIST KAMELIJA (Middlemist camellia)

Na svijetu postoje samo dva primjerka Middlemist kamelije od kojih se jedna biljka nalazi u vrtu u gradu Waitangi na novozelandskom otočju Catham, dok druga ukrašava Duke of Devonshire konzervatorij u zapadnom Londonu. Cvijet potječe iz Kine, a 1804. godine u Europu ga donosi vrtlar John Middlemist po kojem kamelija i dobiva ime. Iako naziv biljke sugerira drukčije, cvijet je jarko ružičaste boje, a svojom formom podsjeća na ružu.