Lifestyle
Skrivaju se i u vašem vrtu: Evo što nikada ne smijete napraviti ako vas ugrize krpelj
Boravak u prirodi, osobito među niskim raslinjem, povezan je s rizikom od mogućeg kontakta s krpeljima

Krpelji su sitne životinjice iz skupine člankonožaca i paučnjaka. Oni za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju obrok krvi, pa su povremeno nametnici na životinjama (pticama i sisavcima), kojima sišu krv, a iznimno i na čovjeku te pritom mogu prenositi uzročnike zaraznih bolesti.
Boravak u prirodi, osobito među niskim raslinjem, povezan je s rizikom od mogućeg kontakta s krpeljima. Za aktivnost krpelja je neophodna povoljna temperatura i vlažnost, stoga imaju naglašenu sezonsku aktivnost. Najbrojniji su u proljeće i rano ljeto. Može ih se naći i u ranu jesen, ovisno o klimatskim okolišnim uvjetima.
U kontinentalnom dijelu Hrvatske je najrasprostranjeniji i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv. šumski krpelj (Ixodes ricinus) koji prenosi bakteriju Borrelia burgdorferi koja uzrokuje Lajmsku bolest (boreliozu). U hrvatskom je priobalju za ljude rizičniji pseći krpelj (Rhipicephalus sanguineus) koji prenosi rikecije koje uzrokuju mediteransku pjegavu groznicu.

Od bolesti koje prenose krpelji su u Hrvatskoj najčešće Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis, a rjeđe tularemija, Mediteranska pjegava groznica, anaplazmoza, babezioza, erlihioza, što je uvjetovano prirodnim staništem prenosioca – krpelja s pogodnim uvjetima za njihovo razmnožavanje pa se pojavljuju samo u endemičnim područjima.
Krpelji se nalaze na listovima i granama grmova, niskog raslinja do visine od jednog metra, u šikarama, pretežno u prizemnom sloju šuma.
Najčešće se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama i glodavcima, a svojim ubodom zarazu mogu prenijeti i na čovjeka.
Osobe koje često borave u prirodi na područjima prirodnih žarišta krpelja kao što su šumari, planinari, lovci, izletnici i dr. pripadaju rizičnoj skupini izloženoj krpeljima.
Praktični savjeti za dom bez nametnika
Rizik izloženosti zaraznim bolestima koje prenose krpelji može se umanjiti mjerama koje donosimo u nastavku.
Zaštitite se od krpelja
Preporučene osobne mjere zaštite su:
- Obucite prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi, nogavice uvučene u čarape, zatvorene cipele).
- Izbjegavajte odjeću tamnih boja (na kojoj se krpelj teže uočava) i materijale poput vune i flanela, jer se na njih krpelji lakše zakvače.
- Hodajte obilježenim stazama.
- Izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu i odlaganje odjevnih predmeta na grmlje i tlo.
- Primijenite repelente (za odbijanje krpelja) na gole i izloženije dijelove tijela te eventualno na odjeću (koristite ih prema uputi proizvođača!).
- Nakon povratka iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo. To možete učiniti i uz pomoć ogledala ili druge osobe radi pregleda neuočljivih dijelova tijela. Za to obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, dosta dugo (nekoliko sati) “šeta” tražeći pogodno mjesto za ugriz.
- Provjerite imate li na koži ili odjeći krpelja kako biste ga što prije odstranili, a posebno pretražite dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…).
- Kod djece se krpelj često nađe na glavi – zato što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše može „pokupiti“ krpelja glavom odnosno gornjim dijelom tijela.
- Otuširajte se po povratku iz prirode.

Postupanje kod uboda krpelja
Ako ste uočili krpelja na koži važno ga je ukloniti što prije. Rizik od infekcije je veći što je krpelj duže pričvršćen.
Lakše ga je odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda.
Operite ruke, pincetu prebrišite antiseptikom i krpelja odmah izvadite pincetom zahvaćajući ga što bliže glavici, a na kožu primijenite antiseptik.
5 načina kako se sigurno riješiti puževa u vrtu
Krpelja nemojte ničim premazivati niti “paliti” plamenom.
Ne povlačite ga naglo, ne stiskajte niti gnječite, jer se on zbog toga grči i pojačano izlučuje veće količine sekreta i, ako je krpelj zaražen, uzročnika bolesti u ljudsko tijelo, pa se tako lakše prenese zaraza.
Izvor: HZJZ
Lifestyle
Požar! Kako ga nehotice možemo uzrokovati i što ako se u njemu nađemo
Pročitajte koje svakodnevne navike mogu nehotice izazvati požar i ugroziti sve oko vas

Svake godine s dolaskom ljetnih vrućina i suhih dana, Hrvatsku pogode brojni požari. I dok neke od njih izazovu prirodni uzroci poput udara groma, većinu ipak uzrokuje čovjek – i to najčešće nehotice. Zbog toga je važno znati kako svojim ponašanjem možemo spriječiti požar, ali i kako reagirati ako se nađemo u požarnom području.
Ovo su najvažniji savjeti koje treba slijediti u slučaju požara u kući ili stanu
Kako možemo nehotice izazvati požar?
Mnogi od nas ni ne pomisle da bi obična svakodnevna radnja mogla izazvati požar. Ipak, upravo zbog tih sitnica, svake godine gori na stotine hektara šuma, maslinika i poljoprivrednih površina, a ugroženi su i ljudski životi i domovi.
Bacanje opušaka kroz prozor automobila
Jedna od najopasnijih navika je bacanje opuška cigarete kroz prozor automobila. Dok vozimo autocestom ili lokalnim cestama kroz šumska i travnata područja, zapaljeni opušak pada na suhu travu uz rub ceste i vrlo lako izazove požar koji se širi velikom brzinom, osobito ako puše vjetar.
Roštiljanje i kampiranje
Ako volite kampirati ili roštiljati u prirodi, nikada nemojte ostaviti vatru bez nadzora, pa čak ni žar. Nakon što završite, dobro ugasite ostatke vatre ili roštilja vodom i zemljom. Provjerite rukom iznad pepela je li potpuno hladan. I najmanja iskra koju vjetar odnese na suhu travu može zapaliti požar.
Staklo koje može izazvati požar
Možda zvuči nevjerojatno, ali staklena boca ili komad stakla ostavljen u prirodi mogu izazvati požar. Na suncu staklo djeluje poput povećala – koncentrira zrake svjetlosti i zagrijava suhu travu ili lišće do točke samozapaljenja. Zato, čak i ako niste vi bacili bocu, dok šećete prirodom pokupite staklene predmete koje vidite i odložite ih u za to predviđene spremnike.
Spaljivanje korova i rad s motorima
Mnogi još uvijek spaljuju travu i korov u vrtovima i maslinicima, često bez dozvole. Dovoljno je malo vjetra i plamen se više ne može kontrolirati. Također, rad s kosilicama, trimerima i drugim motorima s unutarnjim izgaranjem na suhom terenu može stvoriti iskre koje zapale travu.

Kako reagirati ako se nađete u požarnom području?
Ako primijetite dim ili plamen u blizini, ne oklijevajte:
- Nazovite 193 (vatrogasci) ili 112 (centar za hitne situacije) i jasno opišite lokaciju i što vidite.
- Ako ste u vozilu, zatvorite prozore, ugasite ventilaciju i napustite područje u smjeru suprotnom od vatre.
- Ako ste pješice, udaljite se od požara niz vjetar i prema otvorenom prostoru bez vegetacije.
- Nemojte se vraćati po stvari niti pokušavati gasiti veliki požar sami.
Zašto je važno razmišljati unaprijed?
Požari ne uništavaju samo prirodu i domove. Oni mijenjaju mikroklimu područja, uništavaju tlo, biljke i životinje, a posljedice se osjećaju godinama kroz eroziju, poplave i smanjene poljoprivredne prinose. Osim toga, mnogi ljudi ostanu bez svojih domova, maslinika ili vinograda, a neki izgube i život.
Požari ne ostavljaju posljedice samo tijekom trenutka kada bukte. Njihovi učinci na prirodu traju godinama, ponekad i desetljećima. Kada vatra zahvati šumske i travnate površine, uništava biljni pokrov koji sprječava eroziju tla. Bez korijenja koje drži tlo, kiše ispiru zemlju, što dovodi do klizišta i smanjuje plodnost zemljišta.
Mnoge biljke i drveće potpuno nestaju s opožarenih područja, a povratak šumske vegetacije često traje desetljećima. U nekim slučajevima, zbog promjene mikroklime, određene vrste se više nikada ne vrate, čime se mijenja cijeli ekosustav.

Požari imaju razoran učinak i na životinje. Mnoge manje životinje, poput guštera, zmija, ježeva i kukaca, stradavaju u samom požaru jer nemaju vremena pobjeći. Veće životinje, iako uspiju pobjeći od vatre, ostaju bez hrane i skloništa te su prisiljene napustiti područje ili ugibaju od gladi i stresa. Dugoročno, požari smanjuju bioraznolikost područja, narušavaju prirodnu ravnotežu i ostavljaju trajne posljedice na cijeli živi svijet tog staništa.
Požar se ne događa nekome drugome. Dovoljan je jedan neugašeni opušak ili komad stakla na suncu da se cijelo ljeto pretvori u katastrofu. Zato razmišljajte o svojim postupcima, upozorite druge ako ih vidite u rizičnom ponašanju i, ako primijetite požar, odmah nazovite nadležne službe. Vaša brza reakcija može spasiti nečiji život.
Lifestyle
Propuh: Istina ili mit?
Zašto se Hrvati toliko boje propuha i ima li znanstvenog razloga za strah?

„Zatvori ta vrata, napravit ćeš propuh!“ – rečenica koju su gotovo svi čuli barem jednom u životu. U mnogim hrvatskim domovima, propuh je proglašen gotovo smrtonosnom pojavom: izaziva glavobolju, bolove u vratu, upale uha, a možda čak i prehladu. No je li taj strah opravdan ili je riječ o mitu koji se prenosi generacijama?
Odakle Hrvatima strah od propuha?
Strah od propuha ima duboke korijene u narodnoj predaji, posebice na Balkanu, gdje je zdravlje često povezano s „hladnoćom koja ulazi u tijelo“. U doba kada nije bilo centralnog grijanja ni klimatizacije, nagli dotok hladnog zraka kroz otvorene prozore i vrata smatran je prijetnjom zdravlju – i to ne bez razloga. Ljudi su često sjedili oznojeni nakon fizičkog rada, a nagli udar svježeg zraka mogao je uzrokovati ukočenost mišića, što se doživljavalo kao „napad propuha“.
S vremenom je taj oprez prerastao u kulturološki refleks – sličan vjerovanju da ćeš se razboljeti ako ideš van s mokrom kosom ili sjediš na hladnom kamenu.
Kako rashladiti prostor bez klima uređaja?
Što se stvarno može dogoditi ako stojimo na propuhu
Znanost kaže: propuh sam po sebi nije opasan – to je samo strujanje zraka. No, može doći do lokalne iritacije mišića ili živaca ako dugo stojimo na mjestu gdje zrak direktno udara u tijelo, posebice vrat, leđa ili glavu. U tim slučajevima može se javiti:
- Ukočenost vrata
- Blaga upala uha ili sinusa kod osjetljivijih osoba
- Prolazna glavobolja zbog napetosti mišića ili dehidracije
Ipak, u većini slučajeva riječ je o privremenim i blagim tegobama, a ne o ozbiljnoj prijetnji zdravlju.
Koji je propuh “najopasniji”?
Ako baš moramo rangirati, „najopasniji“ propuh bio bi onaj dugotrajan, direktan i hladan – primjerice kada sjedite više sati ispred otvorenog prozora ili na pragu između dvije otvorene strane. U takvim situacijama može doći do prehlađivanja određenog dijela tijela, posebice ako ste znojni ili umorni.
Također, kod djece, starijih osoba ili ljudi s kroničnim problemima s mišićima i zglobovima, treba biti nešto oprezniji.

Zašto nam propuh zapravo paše?
Unatoč svim strahovima, mnogi priznaju da nema ništa ugodnije od laganog povjetarca u pregrijanom prostoru. Razlog? Vjetar fizički miče sloj toplog zraka s površine kože, čime dolazi do hladnijeg osjećaja i lakšeg disanja. Taj efekt je sličan onome koji osjećamo kad se znojimo – zrak koji prolazi po koži ubrzava isparavanje i hladi nas.
Zato se osjećamo osvježeno, posebno ljeti kada stojimo na propuhu: on doslovno “skida” toplinu s nas i vraća energiju.