Bilje
Perunika: Kompletan vodič za uzgoj i njegu otporne ljepotice
Saznajte kako kombinirati ljepotu i korist perunike u svom vrtu, uz minimalan trud i maksimalan efekt!
Perunika, poznata i kao iris ili sabljica, jedna je od najljepših i najizdržljivijih višegodišnjih biljaka koje možete uzgajati u svom vrtu. Ovaj predivni cvijet ime je dobio po grčkoj božici Iridi, božici duge i glasnici bogova. Hrvatski naziv ‘perunika’ dolazi od imena vrhovnog staroslavenskog boga groma i munje Peruna. Prema legendi, perunika bi narasla na mjestu na koje je bog Perun udario munjom.
Ova elegantna ljepotica obogaćuje vrt kada većina drugih biljaka još ne cvjeta – nakon proljetnih lukovica, ali prije delphinium i phlox cvjetova. Svojim raznobojnim cvjetovima i jednostavnom njegom, perunika je idealna za cvjetne gredice, kamenjare i rubove vrtova, a uz pravilnu brigu može vas oduševljavati godinama. Osim estetske vrijednosti, iris nudi i brojne praktične i kreativne koristi, od prirodnih boja do ljekovitih svojstava, što je čini pravim darom prirode u vašem vrtu.
- Izgled i građa perunike
- Vrste perunike
- Endemične vrste perunike u Hrvatskoj
- Uvjeti za uzgoj perunike
- Sadnja i njega perunike
- Razmnožavanje perunika
- Bolesti i štetnici
- Perunika u vrtu
- Zdravstvene dobrobiti perunike
- Primjena perunike u kozmetičkoj i prehrambenoj industriji
Izgled i građa perunike
Cvjetovi perunike imaju šest latica, od kojih su tri uspravne, poznate kao “standardi”, a tri viseće nazivamo “falls”. Boje cvjetova variraju od bijele, žute, roza, ljubičaste, plave, crvenkaste do dvobojnih kombinacija. Visina biljke može biti od skromnih 10–23 cm kod patuljastih vrsta, pa sve do 90 cm kod visokih sorti. Većina perunika cvjeta u proljeće i rano ljeto, dok neke sorte mogu iznenaditi cvatnjom i u jesen. Ove višegodišnje biljke najbolje uspijevaju na sunčanim mjestima uz dobro pripremljeno tlo.
Vrste perunike
Perunika se dijeli na nekoliko glavnih skupina, a svaka vrsta ima svoje posebnosti i idealne uvjete rasta:
- Bradate perunike (Bearded Iris) – prepoznatljive po “bradi”, dlakavoj liniji na sredini visećih latica. Najčešće uzgajana vrsta je Iris germanica, otporna na hladnoću i sušu. Visoke sorte dosežu 2–3 stope i cvjetaju u svibnju i lipnju.
- Patuljaste bradate perunike – poput I. pumila i I. chamaeiris. Narastu 10–23 cm, tvore guste tepihe lišća i cvjetova, idealne za kamenjare.
- Beardless iris (Apogoniris) – nemaju “bradu” i imaju tanke listove nalik travi. Najpoznatije vrste su japanske (I. kaempferi) i sibirske (I. sibirica). Japanske perunike imaju široke i mekane latice, cvjetaju na dugim stabljikama visine 60–120 cm. Sibirske irise imaju uske, čvrste latice, dosežu 45–60 cm i najbolje uspijevaju u vlažnom tlu, često uz obale rijeka i jezera.
- Crested iris – imaju mali uzdignuti greben na sredini latica, često kontrastne boje. Primjer takve vrste je patuljasta Iris cristata.

Endemične vrste perunike u Hrvatskoj
Hrvatska se može pohvaliti s ukupno 15 vrsta perunike, a neke od njih su endemične i jedinstvene za naše područje. Ove vrste krase različita staništa – od obala i otoka do planinskih područja – te čine važan dio prirodne baštine Hrvatske:
- Iris adriatica – rasprostranjena na obali, u zaleđu i na otocima srednje Dalmacije.
- Iris × rotschildii – zabilježena samo na jednom lokalitetu na Velebitu.
- Iris croatica – prisutna u kontinentalnim dijelovima Hrvatske i Slovenije.
- Iris illyrica – raste po planinskim obalama i otocima sjevernog Jadrana, od Italije do južnog Velebita i istočnodinarskog područja Bosne.
- Iris pseudopallida dalmatica – rasprostranjena po obalama i otocima južnog Jadrana, od planine Kozjak do juga Albanije.
Koji je vaš cvijet prema mjescu rođenja? Svaki od njih ima i posebno značenje
Uvjeti za uzgoj perunike
Perunike vole sunčana mjesta okrenuta prema jugu i dobrom cirkulacijom zraka. Bradate i crested vrste preferiraju lagano, alkalno tlo s dobrom drenažom, dok beardless vrste bolje uspijevaju u vlažnom i blago kiselom tlu. Priprema tla prije sadnje uključuje kopanje i rastresanje na dubini od oko 45 cm, a dodavanje komposta ili gnojiva poboljšava strukturu tla i zdrav rast biljaka. Redovita njega i kontrola vlage ključni su za uspješan rast.
Sadnja i njega perunike
Najbolje vrijeme za sadnju rizoma perunike je kasno ljeto ili rana jesen, kako bi se biljke dobro ukorijenile prije zime. Rizome treba položiti blago ispod ili na razini tla, ovisno o vrsti i težini tla. U laganom tlu rizomi se sade oko 5 cm ispod površine, dok u teškom tlu mogu biti iznad tla. Postavite rizome paralelno s tlom, raširite korijenje oko baze i dobro zalijte. Za upečatljive prikaze boja sadite najmanje tri rizoma iste sorte u trokutu ili izmjeničnom uzorku. Tijekom vegetacije održavajte tlo vlažnim, uklanjajte korov i redovito skidajte ocvale cvjetove.

Razmnožavanje perunika
Perunike se najčešće razmnožavaju dijeljenjem rizoma. Svaka podjela mora imati barem jedan pup i nekoliko zdravih korijena. Podjela se provodi svakih 2–5 godina, najbolje nakon cvatnje, u kasno ljeto ili ranu jesen. Rizome možete odmah posaditi i već iduće proljeće očekivati cvjetove. Razmnožavanje iz sjemena moguće je, ali većina sjemenki cvjeta tek nakon 2–3 godine, pa se ova metoda uglavnom koristi za stvaranje novih hibrida.
Bolesti i štetnici
Perunika je osjetljiva na nekoliko bolesti i štetnika. Bakterijska trulež rizoma često nastaje kroz oštećenja, a zaražene biljke treba ukloniti i uništiti. Gljivične bolesti poput sclerotiuma i botritisa također mogu uništiti rizome, pa je važno uklanjati zaražene dijelove i sterilizirati tlo. Listne pjege i rđa mogu oslabiti biljku, a preventivno prskanje fungicidima smanjuje rizik. Nematode, posebno korijenske, uzrokuju deformacije korijena, dok iris borer, lisne uši i tripsi mogu napadati listove, cvjetove i rizome. Pravovremena zaštita osigurava zdrav rast.
Perunika u vrtu
Perunika je vrlo svestrana. Patuljaste sorte savršene su za kamenjare, srednje i visoke vrste idealne za cvjetne gredice, dok beardless perunike, poput sibirske, izvrsno uspijevaju u vlažnim područjima i vodnim vrtovima. Raznobojni cvjetovi omogućuju kreiranje efektnih aranžmana u svakom dijelu vrta.
10 invazivnih biljaka koje ne biste trebali imati u vrtu
Zdravstvene dobrobiti perunike
Perunika sadrži brojne bioaktivne spojeve: flavonoide, fenolne kiseline, terpenoide i masne kiseline. Ovi spojevi djeluju antioksidativno, protuupalno, antikancerogeno, antimikrobno i hepatoprotektivno. Ekstrakti perunike mogu smanjiti oksidativni stres, što pomaže u prevenciji bolesti poput dijabetesa, neurodegenerativnih bolesti i kardiovaskularnih poremećaja. Tradicionalno se koristila za ublažavanje bolova u mišićima i zglobovima, a suvremena istraživanja potvrđuju njezin potencijal za smanjenje upala i nuspojava kemoterapije.
Primjena perunike u kozmetičkoj i prehrambenoj industriji
Perunika se široko koristi u kozmetici i parfumeriji zahvaljujući svom ugodnom mirisu i nježnim svojstvima za kožu. Ekstrakti irisa, posebno vrsta poput Iris versicolor i Iris pallida, koriste se za parfimiranje proizvoda, toniranje kože te djeluju kao prirodni konzervansi zahvaljujući svojim antimikrobnim svojstvima. Osim toga, iris se upotrebljava i u prehrambenoj industriji za aromatiziranje hrane i pića, poput slatkiša, žvakaćih guma i brašna. Ipak, važno je koristiti ga oprezno – tijekom trudnoće i dojenja te kod osoba s probavnim smetnjama, jer svježi korijen može iritirati probavni sustav. Perunika tako spaja estetsku vrijednost s praktičnom primjenom, ali je uvijek potrebno poštovati mjere opreza prilikom upotrebe.
10 trajnica koje treba orezivati u jesen
Perunika je izdržljiva i svestrana biljka koja svojim šarenim cvjetovima ukrašava vrtove i pruža dugotrajnu ljepotu. Njena raznolikost vrsta i jednostavnost uzgoja čine je idealnom za svaki vrt, od kamenjara do vlažnih obala. Uz malo truda, pravih informacija i pažljive njege, perunika može vaš vrt činiti ljepšim i živopisnijim godinama, pružajući užitak i inspiraciju svakom ljubitelju cvijeća.
Balkoni i terase
Biljke na balkonu ljeti: Kako zelenilom rashladiti stan i stvoriti ugodniji prostor
Dobro ozelenjen balkon može sniziti temperaturu neposredno uz prozor za nekoliko stupnjeva…
Biljke na balkonu ljeti nisu samo dekoracija. One su jedan od najučinkovitijih načina da se smanji temperatura u stanu. Dok gradski asfalt prikuplja toplinu i vraća je u zrak i noću, balkon prekriven zelenilom funkcionira po posve drukčijoj logici. Biljke isparavaju vlagu, blokiraju izravno sunčevo zračenje i stvaraju rashladni sloj između vas i ljetne vrućine.
Nije potreban vrt ni velika terasa. Dovoljno je nekoliko dobro odabranih tegli na pravom mjestu. I malo strpljenja na početku – jer biljke koje se jednom ukorijene na balkonu rade posao same, tiho i bez struje.
Zašto je grad ljeti vruć, a park hladan i što zelenilo u gradu ljeti radi s mikroklimom
Kako biljke na balkonu zapravo rashladuju prostor
Mehanizam je isti onaj koji čini park ugodnijim od asfaltiranog trga. Biljka kroz listove ispušta vlagu. Pri isparavanju te vlage troši se toplinska energija iz okolnog zraka i temperatura pada. Što je više zelenila na balkonu, to je efekt izraženiji. Uz to, veće biljke i penjačice stvaraju sjenu na podu balkona i na prozorskom staklu. Time se smanjuje količina topline koja ulazi u stan kroz ostakljenje.
Efekt nije zanemariv. Dobro ozelenjen balkon može sniziti temperaturu neposredno uz prozor za nekoliko stupnjeva. To se osjeti i unutar stana, posebno na gornjim katovima gdje je insolacija najjača. Stanari koji ljeti pate od pregrijavanja spavaće sobe često kao rješenje odmah pomisle na klimu – a rjeđe na to da bi nekoliko tegli s pravim biljkama moglo značajno promijeniti situaciju, i to trajno.
Biljke na balkonu ne djeluju samo rashladujuće. One povećavaju vlažnost zraka u neposrednoj okolini, što je posebno važno u gradovima gdje je suhi, zagrijani zrak jedan od glavnih uzroka nelagode ljeti. Zrak koji prolazi kroz zelenilo na balkonu dolazi u stan blaži i svježiji nego onaj koji udara ravno s betonskog zida.

Koje biljke birati za balkon ljeti
Odabir ovisi ponajprije o orijentaciji balkona. Južni i zapadni balkoni primaju daleko više sunca. Sjeverni i istočni imaju drukčije uvjete pa traže drukčiji pristup. Greška koju mnogi rade je kupovina biljaka prema izgledu, bez provjere koliko sunca balkon stvarno prima. Biljka koja ne odgovara uvjetima neće napredovati – i neće rashladivati.
Za sunčane balkone najpouzdanije su pelargonije, lavanda i ukrasne trave. Podnose jaku insolaciju i ne traže svakodnevnu pažnju. Pelargonije su posebno zahvalne – rastu brzo, cvjetaju cijelo ljeto i tvore gustu masu listova koja dobro blokira sunce. Lavanda uz to privlači pčele i širi miris koji mnogi asociraju s ugodnim ljetnim večerima. Sukulenti su odlična dopuna jer ne zahtijevaju učestalo zalijevanje čak ni u najtoplijim danima. Pogodni su za one koji su često odsutni ili jednostavno zaborave zaliti.
Za sjenovite pozicije odlično se snalaze begonije, fuksije i razne vrste paprati. Vole vlagu i difuzno svjetlo, a zauzvrat daju bujan i svjež izgled cijelo ljeto. Paprati su posebno korisne jer stvaraju efekt tropske bujnosti i značajno povećavaju vlažnost zraka oko sebe. Na balkonu okrenuttom prema sjeveru mogu biti pravo rješenje za prostor koji bi inače ostao prazan i beživotan.
Ovo je formula za balkon koji privlači poglede
Penjačice – najučinkovitiji rashladivači balkona
Posebnu ulogu imaju penjačice. Klematis, zvjezdasti jasmin ili bugenvilija mogu prekriti ogradu ili rešetku. Stvaraju pravi zeleni zastor koji blokira i sunce i poglede susjeda. Dobro odabrana penjačica može pergolu ili zid pretvoriti u ugodan i funkcionalan dio prostora – uz relativno malo održavanja kad se jednom ukorijeni.
Zvjezdasti jasmin posebno je popularan izbor za balkone jer je zimzelen, raste umjereno i ne zahtijeva stalno rezanje. Uz to, cvjeta u proljeće i širi intenzivan, ugodan miris. Klematis je odličan za one koji žele boju – dolazi u desecima varijanti, od bijele do tamno ljubičaste, i može prekriti veliku površinu ograde za jednu sezonu. Bugenvilija je pravi mediteranski klasik, idealna za balkone na jugu ili zapadu koji primaju sunce veći dio dana.
Ako balkon nema rešetku ili ogradu prikladnu za penjačice, rješenje je jednostavno: postavljanje drvene ili metalne rešetke uz zid košta malo, a otvara mogućnost za potpuno zelenu fasadu balkona.
Začinsko bilje – praktično i rashladujuće
Za one koji uz ljepotu žele i praktičnost, začinsko bilje je odličan izbor. Menta, bosiljak, ružmarin i kopar dobro podnose balkonske uvjete. Ne traže puno prostora, a imaju i kulinarsku primjenu. Menta je posebno zanimljiva jer osim što raste brzo i bujno, njezin miris osvježava prostor na sasvim drugačiji način od ostalih biljaka.
Začinsko bilje najlakše je posaditi u duguljaste pravokutne žardinjere koje stanu uz rub ograde. Jedna žardinjera s četiri vrste bilja zauzima minimalno prostora, a ljeti postaje svakodnevno korisna. Sve to možete kompaktno organizirati uz vertikalni vrt koji ne zauzima tlocrtnu površinu balkona, a može prekriti cijeli zid zelenilom.

Nekoliko praktičnih savjeta za biljke na balkonu ljeti
Biljke u teglama gube vlagu brže nego one u tlu. Na izloženim balkonima vjetar dodatno isušuje supstrat. Ljeti je redovito zalijevanje ključno – za većinu vrsta to znači svakodnevno. Za zahtjevnije vrste poput begonija i paprati, i dvaput dnevno u najtoplijim tjednima. Zlatno pravilo: zalijte rano ujutro ili navečer. Nikad sredinom dana.
Veće tegle su uvijek bolji izbor od malih. Zadržavaju vlagu dulje, daju biljkama više prostora za korijen i smanjuju stres u vrućim danima. Za balkone na višim katovima, gdje je izloženost vjetru veća, birajte teže posude koje se neće prevrnuti. Keramika i beton bolji su od plastike jer ne zagrijavaju supstrat kao tamne plastične tegle izložene suncu.
Grupiranje biljaka je jednostavan trik koji mnogi podcijene. Kad su biljke blizu jedna druge, zajedno stvaraju mikroklimu s višom vlagom između njih. Prostor između tegli manje se isušuje, a biljke lakše preživljavaju vrućinske valove.
Ako planirate godišnji odmor, pobrinite se za biljke unaprijed. Grupirane biljke lakše zadržavaju vlagu. Boce za samozalijevanje mogu premostiti i dva tjedna odsutnosti. Više o tome kako se pripremiti pišemo u vodiču za zalijevanje biljaka na godišnjem odmoru.
Biljke na balkonu ljeti nisu zahtjevan projekt. Dovoljno je početi s nekoliko tegli i jednom penjačicom pa nadograđivati prema osjećaju i vremenu koje imate. Balkon koji diše zelenilom ne hladi samo prostor oko sebe – mijenja i način na koji doživljavate vlastiti dom usred srpanjske vrućine. A to vrijedi daleko više od bilo kojeg ventilatora.
Bilje
Ginko: Drvo koje je preživjelo dinosaure i danas raste u hrvatskim parkovima
Šest stabala preživjelo je atomsku eksploziju u Hirošimi 1945. godine. Nije bila posrijedi ni jedna otporna vrsta drveća, ni posebno zaštićeni primjerci, nego ginko (Ginkgo biloba), biljka koja na Zemlji raste već oko 270 milijuna godina. Već sljedeće sezone ta su stabla potjerala nove grane. Danas stoje u Hirošimi kao simbol obnove i nade, a njihova priča možda je najrječitiji dokaz zašto ginko zaslužuje posebno mjesto i u svakom ozbiljnijem vrtu.
Živi fosil bez bliskih srodnika
Ginko je jedini preživjeli predstavnik nekad razgranate biljne skupine Ginkgoales, čiji su preci rasli diljem planeta još dok su Zemljom hodali dinosauri. Dok su svi ostali srodnici izumrli, ginko je ostao gotovo nepromijenjen, što znanstvenicima nije prestalo biti zadivljujuće. Kada se uspoređuju suvremeni listovi s fosilnim primjercima starim milijunima godina, razlike su jedva primjetne.
Botanički, ginko ne pripada cvjetnicama nego skupini golosjemenjača, zajedno s četinjačama. U živom biljnom svijetu danas nema nijednog bliskog srodnika ove vrste, što ga čini jedinstvenom evolucijskom granom koja je nekako uspjela doći do današnjeg dana.

Kako izgleda i koliko naraste?
Najprepoznatljiviji detalj su listovi: lepezastog oblika s karakterističnim urezom na vrhu, posve drugačiji od lišća gotovo svakog drugog stabla. Proljeće i ljeto donose svježe svijetlozelenu boju, a u jesen listovi se transformiraju u intenzivno zlatnožutu koja može dominirati cijelim dvorištem ili parkom.
U povoljnim uvjetima ginko naraste između 15 i 30 metara. Poznat je i po iznimnoj dugovječnosti: neki primjerci u Kini procjenjuju se na više od 3000 godina starosti, što ga svrstava među najdugovječnija stabla na svijetu.


Zašto je toliko otporan?
Ginko je stablo koje rijetko obolijeva. Otporan je na većinu uobičajenih bolesti i štetnika koji muče druge ukrasne vrste, a to ga čini jednim od najzahvalnijih izbora za uzgoj, posebno za one koji žele malo njege uz dugotrajne rezultate.
Nakon što se dobro ukorijeni, podnosi sušu, gradsko zagađenje i sol uz prometnice. Upravo te osobine razlog su zbog kojeg ga krajobrazni arhitekti rado biraju za drvorede, javne prostore i parkove gdje uvjeti nisu idealni. Za razliku od nekih stabala koja mogu ugroziti temelje ili infrastrukturu, ginko razvija korijen koji nije agresivan prema okolnim strukturama, što ga čini sigurnim izborom i za manje okućnice.
Uzgoj i njega
Ginko ne traži posebne uvjete. Najbolje mu odgovara sunčan položaj i dobro drenirano tlo, no poznato je da se uspješno prilagođava i manje idealnim situacijama. U mladosti raste sporije, ali s godinama razvija karakterističnu krošnju i sve impresivniji habitus.
Kada razmišljate o sadnji, vrijedi imati na umu jednu važnu praktičnu stvar: postoje muška i ženska stabla. Ženski primjerci stvaraju mesnate sjemenke koje u sazrijevanju razvijaju vrlo neugodan miris, koji mnogi opisuju kao užeglo maslinovo ulje ili pokvareno voće. U privatnim vrtovima i urbanim sredinama zato se uglavnom sade muške sorte. Prilikom kupnje sadnice dobro je to provjeriti, osobito ako planirate sadnju blizu terase, ulaza ili šetnice.
Paprati: Kako ih uzgajati u vrtu i domu te koje vrste odabrati?
Ginko kao pojedinac ili u drvoredu
Jedna od najvećih prednosti ginka je što pruža vizualnu vrijednost kroz cijelu godinu. U proljeće ga krase svježi listovi, ljeti daje ugodnu sjenu, a u jesen postaje jedno od najdojmljivijih stabala u prostoru. Ako razmišljate o tome kako jesenskim bojama obogatiti vrt, ginko je jedna od rijetkih vrsta koja u tom pogledu nema konkurenciju.
Zimi njegova silueta ostaje vizualno zanimljiva čak i bez lišća, što ga razlikuje od stabala koja u hladnim mjesecima postaju nezanimljiva. Upravo taj kontinuitet čini ga omiljenim izborom kao soliterno stablo u vrtu ili kao fokalna točka uz šetnice i prilaze.
Najpopularnije sorte
Za veće prostore i parkove najpopularnija je sorta ‘Autumn Gold’, poznata po pravilnoj krošnji i intenzivnoj zlatnoj boji u jesen. Onima kojima prostor nije problem, ova sorta daje reprezentativne rezultate uz minimalno ulaganje u njegu.
Za uže gradske parcele i manje vrtove prikladnija je ‘Princeton Sentry’, stupastog oblika koji ne zauzima previše horizontalnog prostora. Za vlasnike manjih okućnica postoje i patuljaste sorte koje zadržavaju karakteristični izgled lista i jesenske boje, ali ostaju znatno kompaktnije.


Ginko u Hrvatskoj
Ginko se u Hrvatskoj uzgaja već desetljećima i pritom se pokazao kao izrazito zahvalna vrsta za naše klimatske uvjete. Bez problema podnosi kontinentalne zime, ali i ljetne vrućine, a može ga se vidjeti u brojnim gradskim parkovima, arboretumima i botaničkim vrtovima diljem zemlje. Posebno je prepoznatljiv u jesen, kada zlatna stabla odskaču od ostalog zelenila.
Iako ga danas najčešće vežemo uz Kinu, gdje je stoljećima uzgajan u budističkim i taoističkim hramovima, ginko je odavno zauzeo mjesto i u europskim, pa tako i hrvatskim zelenim površinama.
Stabala koja možete uzgojiti u posudama: Dodajte boju i visinu vašim terasama i dvorištima
Posebno mjesto zauzima daruvarski ginko, koji raste ispred dvorca Antuna Jankovića i smatra se najvećim i najstarijim primjerkom ove vrste u Hrvatskoj. Ujedno je i drugi najstariji u Europi. Procjenjuje se da je posađen oko 1777. godine, zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a Daruvarčani ga s razlogom zovu Adam. Uz njega raste i nešto mlađi ženski primjerak, Eva. Upravo je taj par 2019. proglašen Hrvatskim stablom godine, a sljedeće je godine na europskom natjecanju osvojio srebrno mjesto. Teško je zamisliti bolji dokaz da ginko u hrvatskim uvjetima ne samo preživi nego postane i prvak.
Ima li ginko ljekovita svojstva?
U Aziji, a osobito u tradicionalnoj kineskoj medicini, ginko ima dugačku povijest primjene. Listovi se koriste za izradu standardiziranih biljnih ekstrakata koji su danas jedni od najprodavanijih biljnih dodataka prehrani na globalnoj razini. Međutim, primjena takvih pripravaka posebna je tema koja zahtijeva konzultaciju sa stručnom medicinskom literaturom i ne treba je poistovjećivati s uzgojem stabla u vrtu.
Teško je naći drvo koje kombinira toliko prednosti. Nije zahtjevno, rijetko obolijeva, ne ugrožava okolne objekte, spektakularno izgleda u jesen i nosi priču staru gotovo 270 milijuna godina. Planiranje vrta obično podrazumijeva kompromise između estetike, praktičnosti i dugoročnog održavanja Ginko je jedno od rijetkih stabala koje vrijedi imati u dvorištu gdje ti kompromisi gotovo i ne postoje.
Jedino što treba provjeriti pri kupnji je sorta, odnosno radi li se o muškom primjerku. Sve ostalo ginko obavlja sam.






