Bilje
Pasiflora – više od penjačice: smiruje, ukrašava i privlači pčele
Otkrijte zašto ova neobična biljka postaje sve češći izbor ljubitelja prirode i dizajna vrta.
Pasiflora (lat. passiflora), poznata i kao cvijet strasti ili Isusova kruna , pripada egzotičnom rodu biljaka koje oduzimaju dah svojim neobičnim, gotovo skulpturalnim cvjetovima. Iako je mnogi uzgajaju zbog dekorativne vrijednosti, ova biljka nudi mnogo više – od prirodnog umirujućeg učinka do privlačenja oprašivača i oplemenjivanja prostora, bilo da se radi o vrtu, balkonu ili terasi.
Ružmarin je puno više od začina – jača srce, bistri um i uljepšava svaki vrt
Pasiflora potječe iz tropskih i suptropskih krajeva Amerike, gdje se tisućama godina koristi i u tradicionalnoj medicini. Danas je ova biljka sve češći gost u europskim vrtovima – zahvaljujući ne samo svom egzotičnom izgledu, već i funkcionalnosti.
- Ljekovita svojstva pasiflore
- Pasiflora – korisna ljepotica u vrtu
- Uzgoj pasiflore: toplina, sunce i dobra drenaža
- Gnojidba i njega pasiflore za bogat cvat
- Razmnožavanje pasiflore: jednostavno i brzo
- Odabir idealne vrste pasiflore za vaš vrt
- Izazovi u uzgoju pasiflore i zaštita biljke
- Pasiflora kao središnji motiv vrta
Ljekovita svojstva pasiflore
Osim što je pravo čudo prirodne estetike, pasiflora je poznata i po svojim umirujućim svojstvima. Stoljećima su je u tradicionalnoj medicini koristili za ublažavanje nervoze, anksioznosti, nesanice i čak blagih oblika depresije. Aktivni spojevi u biljci, poput flavonoida i alkaloida, djeluju kao prirodni sedativi koji smanjuju napetost i potiču miran san. Iako moderna znanost još uvijek istražuje puni spektar njenih učinaka, mnogi biljni pripravci sadrže upravo pasifloru kao glavni sastojak za smirenje.
9 ljekovitih biljaka koje biste trebali imati u svom domu, savjetuju stručnjaci
Biljka se često koristi u obliku čajeva, tinktura ili dodataka prehrani, no važno je naglasiti da se u medicinske svrhe koristi Passiflora incarnata – vrsta koja je posebno bogata korisnim spojevima.
Čaj od pasiflore – za bolji san
Čaj od pasiflore preporučuje se piti navečer, najmanje sedam dana zaredom, kako bi se pospješilo opuštanje i poboljšao san.
Sastojci
Za pripremu čaja trebat će vam jedna žlica sušenih listova pasiflore (oko 2 grama) ili jedna čajna vrećica, šalica vruće vode te po želji malo meda za zaslađivanje.
Priprema
Suhe listove ili vrećicu čaja prelijte kipućom vodom i ostavite da odstoji oko osam minuta. Nakon toga procijedite čaj ili uklonite vrećicu, a po želji dodajte med i promiješajte prije ispijanja.
Pasiflora – korisna ljepotica u vrtu
Pasiflora se ističe kao jedan od najatraktivnijih vrtnih penjača. Njezini cvjetovi, koji dolaze u raznim nijansama – od ljubičaste i bijele, preko crvene do žuto-zelene – imaju hipnotizirajući oblik koji podsjeća na kakvu futurističku strukturu. Svaki cvijet traje samo jedan dan, ali biljka neprestano stvara nove, osobito tijekom toplijih mjeseci – od kasnog proljeća pa sve do rane jeseni.
Osim što ukrašava zidove, pergole i ograde, pasiflora igra važnu ekološku ulogu. Njezini cvjetovi privlače pčele, leptire i druge oprašivače, čime doprinosi bioraznolikosti vrta. U nekim vrstama, poput Passiflora edulis, razvijaju se i ukusni, aromatični plodovi poznati kao marakuja, koji su sve češći sastojak u sokovima, desertima i prirodnim napitcima.
Pasiflora kao prirodan hlad
Pasiflora može poslužiti kao prirodan izvor hlada zahvaljujući svom brzom rastu i sposobnosti da se penje uz pergole, ograde ili mreže. Gusta mreža listova tijekom ljeta stvara ugodnu sjenu, a pritom prostor oplemenjuje atraktivnim cvjetovima koji privlače pčele i leptire. Kod jestivih sorti, poput Passiflora edulis, dodatna prednost su aromatični plodovi – marakuje.
Važno je naglasiti da većina vrsta pasiflore nije zimzelena, pa u hladnijim područjima tijekom zime gubi lišće i ne pruža zaštitu od sunca. Zbog toga je pasiflora najbolji izbor kada je cilj sezonski hlad i cvjetna dekoracija, dok za trajnu sjenu može biti korisno kombinirati je sa zimzelenim penjačicama poput bršljana ili akebije.
Uzgoj pasiflore: svjetlost, vlaga i tlo
Pasiflora voli toplinu, sunce i blagu vlagu. Najbolje uspijeva na sunčanim pozicijama gdje ima barem šest do osam sati direktne svjetlosti dnevno. Uspjet će i u djelomičnoj sjeni, no tada može imati slabije cvjetanje.
Tlo treba biti propusno, bogato organskom tvari, s neutralnim do blago kiselim pH. Pasiflora ne podnosi zadržavanje vode – korijen joj brzo propada ako nema dobru drenažu. Tijekom prvih mjeseci nakon sadnje važno je redovito zalijevanje, dok se biljka ne ukorijeni. Kasnije može podnijeti i kraća razdoblja suše, osobito ako se malčira korijen kako bi se zadržala vlaga i zaštitila od temperaturnih oscilacija.
Gnojidba i njega pasiflore za bogat cvat
Za optimalan rast i bogato cvjetanje, pasifloru je korisno prihranjivati svakih četiri do šest tjedana tijekom vegetacije. Preporučuje se koristiti uravnoteženo gnojivo (s jednakim omjerima dušika, fosfora i kalija), a kada se želi potaknuti cvatnju, dobro je smanjiti unos dušika kako bi biljka usmjerila energiju na stvaranje cvjetova, a ne samo lišća.
Pasiflora voli slobodu, ali povremena njega čini čuda. Obrezivanje u kasnu zimu ili rano proljeće potiče bujniji rast i više cvjetova. Tijekom sezone uklanjaju se oštećeni ili predugi izbojci kako bi se zadržala kompaktna i zdrava forma biljke.
Razmnožavanje pasiflore: jednostavno i brzo
Pasiflora se lako razmnožava reznicama, složenicama ili sjemenkama. Najjednostavniji način je uzimanje reznica dugih oko 10–15 centimetara tijekom proljeća ili ljeta. Reznice se urone u hormon za zakorjenjivanje i posade u lagani supstrat, uz održavanje visoke vlažnosti dok ne razviju korijen.
Također, biljku možete razmnožiti metodom složenice – jedan izbojak savijete do tla, zatrpate dijelom zemlje i nakon nekoliko tjedana kada razvije korijen, odvojite ga od matične biljke. Uzgoj iz sjemena zahtijeva više strpljenja – sjemenke je dobro prethodno namočiti, a ponekad i lagano oguliti da bi lakše proklijale. Klijanje traje od 10 do 20 dana, nakon čega slijedi presadnja i prilagodba mladih biljaka vanjskim uvjetima.
Odabir idealne vrste pasiflore za vaš vrt
Među brojnim vrstama pasiflore, nekoliko se posebno ističe za uzgoj u kontinentalnim i mediteranskim područjima. Passiflora caerulea je najčešći izbor – otporna je na hladnije temperature, ima prepoznatljive plavo-bijele cvjetove i često se uzgaja kao ukrasni penjač.
Bosiljak je biljka koju morate imati u vrtu (ili na prozoru)
Za ljekovita svojstva preporučuje se Passiflora incarnata, poznata i pod nazivom maypop, čiji su ljubičasti cvjetovi i jestivi plodovi sve popularniji. Ljubitelji intenzivnijih boja mogu se odlučiti za Passiflora coccinea, čije su cvjetove crvene poput plamena, ili P. alata ‘Ruby Star’, koja donosi bogate crveno-ljubičaste nijanse.
Izazovi u uzgoju psiflore i zaštita biljke
Kao i mnoge druge biljke, pasiflora može biti osjetljiva na bolesti i štetnike. Najčešći problemi uključuju trulež korijena, osobito u uvjetima prekomjerne vlage, te gljivične bolesti koje se očituju u obliku mrlja na listovima. Prevencija se sastoji u dobrom odabiru tla, pravilnom zalijevanju i redovitom uklanjanju zaraženih dijelova.
Što se tiče štetnika, pasifloru često napadaju lisne uši, bijele mušice i paukove grinje, osobito u suhim razdobljima. Redoviti pregledi, primjena prirodnih sredstava poput neem ulja ili insekticidnih sapuna mogu učinkovito zaštititi biljku. U nekim područjima pasifloru znaju grickati zečevi i srne, a plodovi privlače ptice i glodavce – stoga je u takvim slučajevima poželjno razmisliti o zaštitnim mrežama ili sadnji u povišenim gredicama.
Pasiflora kao središnji motiv vrta
Zahvaljujući svojoj ljepoti i korisnosti, pasiflora se sve češće koristi kao dominantna biljka u dizajnu vrtova. Penje se po pergolama, ukrašava ulazne zidove, daje živost okućnici i atrakciju svakom prolazniku. Dobro se kombinira s biljkama poput lavande, ružmarina, kadulje i mente, koje dijele slične zahtjeve za toplinom i sunčevom svjetlošću.
Osim estetske vrijednosti, pasiflora oplemenjuje prostor i funkcionalno – bilo da želite oazu za opuštanje, prirodnu barijeru od pogleda, ili mjesto koje će privući pčele, leptire i korisne insekte.
Pasiflora je mnogo više od dekorativnog dodatka vrtu – ona je simbol povezanosti između ljepote, zdravlja i prirodnog ritma života. Njena sposobnost da smiruje duh, uljepšava prostor i doprinosi ekološkoj ravnoteži čini je nezaobilaznom biljkom za sve ljubitelje prirode i hortikulture. Uložite malo truda u njezinu njegu, i pasiflora će vam vratiti raskošnim cvatom i spokojem koji samo priroda može ponuditi.
Balkoni i terase
Biljke na balkonu ljeti: Kako zelenilom rashladiti stan i stvoriti ugodniji prostor
Dobro ozelenjen balkon može sniziti temperaturu neposredno uz prozor za nekoliko stupnjeva…
Biljke na balkonu ljeti nisu samo dekoracija. One su jedan od najučinkovitijih načina da se smanji temperatura u stanu. Dok gradski asfalt prikuplja toplinu i vraća je u zrak i noću, balkon prekriven zelenilom funkcionira po posve drukčijoj logici. Biljke isparavaju vlagu, blokiraju izravno sunčevo zračenje i stvaraju rashladni sloj između vas i ljetne vrućine.
Nije potreban vrt ni velika terasa. Dovoljno je nekoliko dobro odabranih tegli na pravom mjestu. I malo strpljenja na početku – jer biljke koje se jednom ukorijene na balkonu rade posao same, tiho i bez struje.
Zašto je grad ljeti vruć, a park hladan i što zelenilo u gradu ljeti radi s mikroklimom
Kako biljke na balkonu zapravo rashladuju prostor
Mehanizam je isti onaj koji čini park ugodnijim od asfaltiranog trga. Biljka kroz listove ispušta vlagu. Pri isparavanju te vlage troši se toplinska energija iz okolnog zraka i temperatura pada. Što je više zelenila na balkonu, to je efekt izraženiji. Uz to, veće biljke i penjačice stvaraju sjenu na podu balkona i na prozorskom staklu. Time se smanjuje količina topline koja ulazi u stan kroz ostakljenje.
Efekt nije zanemariv. Dobro ozelenjen balkon može sniziti temperaturu neposredno uz prozor za nekoliko stupnjeva. To se osjeti i unutar stana, posebno na gornjim katovima gdje je insolacija najjača. Stanari koji ljeti pate od pregrijavanja spavaće sobe često kao rješenje odmah pomisle na klimu – a rjeđe na to da bi nekoliko tegli s pravim biljkama moglo značajno promijeniti situaciju, i to trajno.
Biljke na balkonu ne djeluju samo rashladujuće. One povećavaju vlažnost zraka u neposrednoj okolini, što je posebno važno u gradovima gdje je suhi, zagrijani zrak jedan od glavnih uzroka nelagode ljeti. Zrak koji prolazi kroz zelenilo na balkonu dolazi u stan blaži i svježiji nego onaj koji udara ravno s betonskog zida.
Koje biljke birati za balkon ljeti
Odabir ovisi ponajprije o orijentaciji balkona. Južni i zapadni balkoni primaju daleko više sunca. Sjeverni i istočni imaju drukčije uvjete pa traže drukčiji pristup. Greška koju mnogi rade je kupovina biljaka prema izgledu, bez provjere koliko sunca balkon stvarno prima. Biljka koja ne odgovara uvjetima neće napredovati – i neće rashladivati.
Za sunčane balkone najpouzdanije su pelargonije, lavanda i ukrasne trave. Podnose jaku insolaciju i ne traže svakodnevnu pažnju. Pelargonije su posebno zahvalne – rastu brzo, cvjetaju cijelo ljeto i tvore gustu masu listova koja dobro blokira sunce. Lavanda uz to privlači pčele i širi miris koji mnogi asociraju s ugodnim ljetnim večerima. Sukulenti su odlična dopuna jer ne zahtijevaju učestalo zalijevanje čak ni u najtoplijim danima. Pogodni su za one koji su često odsutni ili jednostavno zaborave zaliti.
Za sjenovite pozicije odlično se snalaze begonije, fuksije i razne vrste paprati. Vole vlagu i difuzno svjetlo, a zauzvrat daju bujan i svjež izgled cijelo ljeto. Paprati su posebno korisne jer stvaraju efekt tropske bujnosti i značajno povećavaju vlažnost zraka oko sebe. Na balkonu okrenuttom prema sjeveru mogu biti pravo rješenje za prostor koji bi inače ostao prazan i beživotan.
Ovo je formula za balkon koji privlači poglede
Penjačice – najučinkovitiji rashladivači balkona
Posebnu ulogu imaju penjačice. Klematis, zvjezdasti jasmin ili bugenvilija mogu prekriti ogradu ili rešetku. Stvaraju pravi zeleni zastor koji blokira i sunce i poglede susjeda. Dobro odabrana penjačica može pergolu ili zid pretvoriti u ugodan i funkcionalan dio prostora – uz relativno malo održavanja kad se jednom ukorijeni.
Zvjezdasti jasmin posebno je popularan izbor za balkone jer je zimzelen, raste umjereno i ne zahtijeva stalno rezanje. Uz to, cvjeta u proljeće i širi intenzivan, ugodan miris. Klematis je odličan za one koji žele boju – dolazi u desecima varijanti, od bijele do tamno ljubičaste, i može prekriti veliku površinu ograde za jednu sezonu. Bugenvilija je pravi mediteranski klasik, idealna za balkone na jugu ili zapadu koji primaju sunce veći dio dana.
Ako balkon nema rešetku ili ogradu prikladnu za penjačice, rješenje je jednostavno: postavljanje drvene ili metalne rešetke uz zid košta malo, a otvara mogućnost za potpuno zelenu fasadu balkona.
Začinsko bilje – praktično i rashladujuće
Za one koji uz ljepotu žele i praktičnost, začinsko bilje je odličan izbor. Menta, bosiljak, ružmarin i kopar dobro podnose balkonske uvjete. Ne traže puno prostora, a imaju i kulinarsku primjenu. Menta je posebno zanimljiva jer osim što raste brzo i bujno, njezin miris osvježava prostor na sasvim drugačiji način od ostalih biljaka.
Začinsko bilje najlakše je posaditi u duguljaste pravokutne žardinjere koje stanu uz rub ograde. Jedna žardinjera s četiri vrste bilja zauzima minimalno prostora, a ljeti postaje svakodnevno korisna. Sve to možete kompaktno organizirati uz vertikalni vrt koji ne zauzima tlocrtnu površinu balkona, a može prekriti cijeli zid zelenilom.
Nekoliko praktičnih savjeta za biljke na balkonu ljeti
Biljke u teglama gube vlagu brže nego one u tlu. Na izloženim balkonima vjetar dodatno isušuje supstrat. Ljeti je redovito zalijevanje ključno – za većinu vrsta to znači svakodnevno. Za zahtjevnije vrste poput begonija i paprati, i dvaput dnevno u najtoplijim tjednima. Zlatno pravilo: zalijte rano ujutro ili navečer. Nikad sredinom dana.
Veće tegle su uvijek bolji izbor od malih. Zadržavaju vlagu dulje, daju biljkama više prostora za korijen i smanjuju stres u vrućim danima. Za balkone na višim katovima, gdje je izloženost vjetru veća, birajte teže posude koje se neće prevrnuti. Keramika i beton bolji su od plastike jer ne zagrijavaju supstrat kao tamne plastične tegle izložene suncu.
Grupiranje biljaka je jednostavan trik koji mnogi podcijene. Kad su biljke blizu jedna druge, zajedno stvaraju mikroklimu s višom vlagom između njih. Prostor između tegli manje se isušuje, a biljke lakše preživljavaju vrućinske valove.
Ako planirate godišnji odmor, pobrinite se za biljke unaprijed. Grupirane biljke lakše zadržavaju vlagu. Boce za samozalijevanje mogu premostiti i dva tjedna odsutnosti. Više o tome kako se pripremiti pišemo u vodiču za zalijevanje biljaka na godišnjem odmoru.
Biljke na balkonu ljeti nisu zahtjevan projekt. Dovoljno je početi s nekoliko tegli i jednom penjačicom pa nadograđivati prema osjećaju i vremenu koje imate. Balkon koji diše zelenilom ne hladi samo prostor oko sebe – mijenja i način na koji doživljavate vlastiti dom usred srpanjske vrućine. A to vrijedi daleko više od bilo kojeg ventilatora.
Bilje
Ginko: Drvo koje je preživjelo dinosaure i danas raste u hrvatskim parkovima
Šest stabala preživjelo je atomsku eksploziju u Hirošimi 1945. godine. Nije bila posrijedi ni jedna otporna vrsta drveća, ni posebno zaštićeni primjerci, nego ginko (Ginkgo biloba), biljka koja na Zemlji raste već oko 270 milijuna godina. Već sljedeće sezone ta su stabla potjerala nove grane. Danas stoje u Hirošimi kao simbol obnove i nade, a njihova priča možda je najrječitiji dokaz zašto ginko zaslužuje posebno mjesto i u svakom ozbiljnijem vrtu.
Živi fosil bez bliskih srodnika
Ginko je jedini preživjeli predstavnik nekad razgranate biljne skupine Ginkgoales, čiji su preci rasli diljem planeta još dok su Zemljom hodali dinosauri. Dok su svi ostali srodnici izumrli, ginko je ostao gotovo nepromijenjen, što znanstvenicima nije prestalo biti zadivljujuće. Kada se uspoređuju suvremeni listovi s fosilnim primjercima starim milijunima godina, razlike su jedva primjetne.
Botanički, ginko ne pripada cvjetnicama nego skupini golosjemenjača, zajedno s četinjačama. U živom biljnom svijetu danas nema nijednog bliskog srodnika ove vrste, što ga čini jedinstvenom evolucijskom granom koja je nekako uspjela doći do današnjeg dana.
Kako izgleda i koliko naraste?
Najprepoznatljiviji detalj su listovi: lepezastog oblika s karakterističnim urezom na vrhu, posve drugačiji od lišća gotovo svakog drugog stabla. Proljeće i ljeto donose svježe svijetlozelenu boju, a u jesen listovi se transformiraju u intenzivno zlatnožutu koja može dominirati cijelim dvorištem ili parkom.
U povoljnim uvjetima ginko naraste između 15 i 30 metara. Poznat je i po iznimnoj dugovječnosti: neki primjerci u Kini procjenjuju se na više od 3000 godina starosti, što ga svrstava među najdugovječnija stabla na svijetu.
Zašto je toliko otporan?
Ginko je stablo koje rijetko obolijeva. Otporan je na većinu uobičajenih bolesti i štetnika koji muče druge ukrasne vrste, a to ga čini jednim od najzahvalnijih izbora za uzgoj, posebno za one koji žele malo njege uz dugotrajne rezultate.
Nakon što se dobro ukorijeni, podnosi sušu, gradsko zagađenje i sol uz prometnice. Upravo te osobine razlog su zbog kojeg ga krajobrazni arhitekti rado biraju za drvorede, javne prostore i parkove gdje uvjeti nisu idealni. Za razliku od nekih stabala koja mogu ugroziti temelje ili infrastrukturu, ginko razvija korijen koji nije agresivan prema okolnim strukturama, što ga čini sigurnim izborom i za manje okućnice.
Uzgoj i njega
Ginko ne traži posebne uvjete. Najbolje mu odgovara sunčan položaj i dobro drenirano tlo, no poznato je da se uspješno prilagođava i manje idealnim situacijama. U mladosti raste sporije, ali s godinama razvija karakterističnu krošnju i sve impresivniji habitus.
Kada razmišljate o sadnji, vrijedi imati na umu jednu važnu praktičnu stvar: postoje muška i ženska stabla. Ženski primjerci stvaraju mesnate sjemenke koje u sazrijevanju razvijaju vrlo neugodan miris, koji mnogi opisuju kao užeglo maslinovo ulje ili pokvareno voće. U privatnim vrtovima i urbanim sredinama zato se uglavnom sade muške sorte. Prilikom kupnje sadnice dobro je to provjeriti, osobito ako planirate sadnju blizu terase, ulaza ili šetnice.
Paprati: Kako ih uzgajati u vrtu i domu te koje vrste odabrati?
Ginko kao pojedinac ili u drvoredu
Jedna od najvećih prednosti ginka je što pruža vizualnu vrijednost kroz cijelu godinu. U proljeće ga krase svježi listovi, ljeti daje ugodnu sjenu, a u jesen postaje jedno od najdojmljivijih stabala u prostoru. Ako razmišljate o tome kako jesenskim bojama obogatiti vrt, ginko je jedna od rijetkih vrsta koja u tom pogledu nema konkurenciju.
Zimi njegova silueta ostaje vizualno zanimljiva čak i bez lišća, što ga razlikuje od stabala koja u hladnim mjesecima postaju nezanimljiva. Upravo taj kontinuitet čini ga omiljenim izborom kao soliterno stablo u vrtu ili kao fokalna točka uz šetnice i prilaze.
Najpopularnije sorte
Za veće prostore i parkove najpopularnija je sorta ‘Autumn Gold’, poznata po pravilnoj krošnji i intenzivnoj zlatnoj boji u jesen. Onima kojima prostor nije problem, ova sorta daje reprezentativne rezultate uz minimalno ulaganje u njegu.
Za uže gradske parcele i manje vrtove prikladnija je ‘Princeton Sentry’, stupastog oblika koji ne zauzima previše horizontalnog prostora. Za vlasnike manjih okućnica postoje i patuljaste sorte koje zadržavaju karakteristični izgled lista i jesenske boje, ali ostaju znatno kompaktnije.
Ginko u Hrvatskoj
Ginko se u Hrvatskoj uzgaja već desetljećima i pritom se pokazao kao izrazito zahvalna vrsta za naše klimatske uvjete. Bez problema podnosi kontinentalne zime, ali i ljetne vrućine, a može ga se vidjeti u brojnim gradskim parkovima, arboretumima i botaničkim vrtovima diljem zemlje. Posebno je prepoznatljiv u jesen, kada zlatna stabla odskaču od ostalog zelenila.
Iako ga danas najčešće vežemo uz Kinu, gdje je stoljećima uzgajan u budističkim i taoističkim hramovima, ginko je odavno zauzeo mjesto i u europskim, pa tako i hrvatskim zelenim površinama.
Stabala koja možete uzgojiti u posudama: Dodajte boju i visinu vašim terasama i dvorištima
Posebno mjesto zauzima daruvarski ginko, koji raste ispred dvorca Antuna Jankovića i smatra se najvećim i najstarijim primjerkom ove vrste u Hrvatskoj. Ujedno je i drugi najstariji u Europi. Procjenjuje se da je posađen oko 1777. godine, zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a Daruvarčani ga s razlogom zovu Adam. Uz njega raste i nešto mlađi ženski primjerak, Eva. Upravo je taj par 2019. proglašen Hrvatskim stablom godine, a sljedeće je godine na europskom natjecanju osvojio srebrno mjesto. Teško je zamisliti bolji dokaz da ginko u hrvatskim uvjetima ne samo preživi nego postane i prvak.
Ima li ginko ljekovita svojstva?
U Aziji, a osobito u tradicionalnoj kineskoj medicini, ginko ima dugačku povijest primjene. Listovi se koriste za izradu standardiziranih biljnih ekstrakata koji su danas jedni od najprodavanijih biljnih dodataka prehrani na globalnoj razini. Međutim, primjena takvih pripravaka posebna je tema koja zahtijeva konzultaciju sa stručnom medicinskom literaturom i ne treba je poistovjećivati s uzgojem stabla u vrtu.
Teško je naći drvo koje kombinira toliko prednosti. Nije zahtjevno, rijetko obolijeva, ne ugrožava okolne objekte, spektakularno izgleda u jesen i nosi priču staru gotovo 270 milijuna godina. Planiranje vrta obično podrazumijeva kompromise između estetike, praktičnosti i dugoročnog održavanja Ginko je jedno od rijetkih stabala koje vrijedi imati u dvorištu gdje ti kompromisi gotovo i ne postoje.
Jedino što treba provjeriti pri kupnji je sorta, odnosno radi li se o muškom primjerku. Sve ostalo ginko obavlja sam.
