Bilje
Biljke dinosauri: Živi fosili koji su preživjeli milijune godina i kako stvoriti vlastiti prapovijesni vrt
Od cikasa i ginka do paprati i preslica, ove drevne vrste otkrivaju kako je izgledao biljni svijet prije više od 200 milijuna godina te inspiriraju sasvim drugačiji pristup uređenju vrta.
Kad pomislimo na doba dinosaura, zamišljamo goleme reptile koji lutaju gustim, zelenim krajolicima. Iako su dinosauri nestali prije 66 milijuna godina, dio tog svijeta i danas postoji. Neke biljke koje su rasle u vrijeme jure i krede preživjele su masovna izumiranja, klimatske promjene i pomicanje kontinenata te i dalje rastu u vrtovima, parkovima i botaničkim zbirkama diljem svijeta.
Zbog svojeg neobičnog izgleda i fascinantne povijesti često ih nazivamo „živim fosilima”, a upravo su one inspiracija za sve popularnije dinosaur ili prapovijesne vrtove.
20 najpopularnijih sobnih biljaka na instagramu
Što su biljke dinosauri?
Pojam „biljke dinosauri” ne označava jednu skupinu biljaka, već vrste koje imaju vrlo drevno podrijetlo i čiji su preci rasli još u vrijeme kada su Zemljom hodali dinosauri.
Prije nego što su cvjetnice postale dominantne, svijetom su vladale paprati, preslice, cikasi i različite vrste četinjača. Mnoge od njih izgledaju iznenađujuće slično svojim pretpovijesnim precima pa pružaju rijedak uvid u to kako je nekad izgledao biljni svijet.
Cikasi – kraljevi jurskog razdoblja
Kada biste se našli u krajoliku iz razdoblja jure, vrlo vjerojatno biste svugdje oko sebe vidjeli cikase. Ove biljke često podsjećaju na palme, no zapravo nisu u srodstvu s njima.
Njihova povijest seže više od 280 milijuna godina unatrag, a tijekom mezozoika, razdoblja u kojem su živjeli dinosauri, bile su među najprepoznatljivijim biljkama tadašnjih krajolika. Cikasi su, zanimljivo, bili i jedne od prvih biljaka koje su kukci oprašivali — kornjaši su prenosili pelud s muških na ženske šišarke, baš kao što to insekti rade s cvijećem danas. Prepoznatljivi su po debelom deblu i krutim, simetrično raspoređenim listovima. Jedna od najpoznatijih vrsta koja se danas uzgaja kao ukrasna biljka je Cycas revoluta.
Ovaj viralni TikTok trik održava vaše cvijeće svježim tjednima
Ginko – drvo starije od dinosaura
Među živim fosilima posebno mjesto zauzima ginko (Ginkgo biloba). Smatra se jednom od najstarijih živućih vrsta drveća na svijetu — njegovi preci u fosilnom zapisu pojavljuju se čak 270 milijuna godina u prošlosti, u permskom periodu, još prije nego što su se dinosauri uopće razvili.
Prepoznatljiv je po lepezastim listovima koji u jesen poprime intenzivnu zlatnožutu boju. Osim što je dekorativan, poznat je po iznimnoj otpornosti na bolesti, zagađenje i nepovoljne uvjete. Opstao je kroz četiri ledena doba, a njegova se stabla nalaze i u perivoji hrvatskih dvoraca i kurija — prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj je relativno dobro zastupljen u usporedbi s drugim europskim zemljama. Posebno je poznat primjerak u Daruvaru, proglašen Hrvatskim stablom 2019. godine, koji je ušao i u finale natjecanja Europsko stablo godine 2020.
Ginko pored kojeg prolazite u parku svjedok je permskog perioda — starijeg i od samih dinosaura.
Ovih 5 stabala može potpuno promijeniti izgled vašeg vrta
Paprati – biljke koje su vladale prije cvijeća
Paprati su među najstarijim kopnenim biljkama na Zemlji, s fosilnim zapisima starim i do 350 milijuna godina, što znači da su starije i od dinosaura i od gotovo sveg drveća koje danas poznajemo. Pojavile su se davno prije cvjetnica i razmnožavaju se sporama, a ne sjemenom.
Njihovi raskošni listovi stvaraju tropski dojam pa su nezaobilazan dio svakog vrta inspiriranog prapovijesnim krajolicima. Upravo su goleme šume paprati nekad prekrivale velike dijelove planeta i činile važan dio ekosustava u kojem su živjeli dinosauri.
Wollemi bor – biljka za koju se mislilo da je izumrla
Jedna od najnevjerojatnijih botaničkih priča dogodila se 1994. godine. David Noble, pustolovan planinar i šumar, naišao je na neobičnu biljku skrivenu u uskom kanjonu u australskim Plavim planinama. Ispostavilo se da je pronašao Wollemi bor (Wollemia nobilis) — vrstu koja je bila poznata samo iz fosila i za koju se vjerovalo da je odavno izumrla.
Wollemi bor pripada obitelji Araucariaceae čiji fosilni zapisi sežu u jursko razdoblje, oko 200 milijuna godina unazad. Od otkrića je pokrenuto nekoliko projekata sadnje na lokacijama diljem svijeta kako bi se vrsta zaštitila — jedan od najpoznatijih živih ostataka prapovijesnih šuma danas raste u botaničkim zbirkama i privatnim vrtovima.
Preslice – biljke starije od mnogih životinja
Preslice (Equisetum) izgledaju gotovo futuristički, no njihovo podrijetlo seže više od 300 milijuna godina u prošlost, u karbon, kada su njihovi preci rasli u močvarnim šumama koje su s vremenom postale naslage ugljena koje danas koristimo.
Karakteristične su po uspravnim, segmentiranim stabljikama koje vrtu daju zanimljivu strukturu. Botaničari s Prirodoslovnog muzeja u Londonu čak napominju da su preslice bile ukusna grickalica za Ankilosauruse i Triceratopse. Iako su vrlo dekorativne, treba biti oprezan jer se brzo šire i mogu postati invazivne.
Kalendar sadnje povrća: Što sijati i saditi od siječnja do prosinca?
Araukarija – stablo koje izgleda kao da je stiglo iz jure
Među biljkama koje se često koriste u prapovijesnim vrtovima posebno mjesto zauzima čileanska araukarija (Araucaria araucana). Pripada drevnoj skupini četinjača čiji su preci rasli još u vrijeme dinosaura, a sama vrsta na Zemlji postoji oko 200 milijuna godina. Za čileanski narod Mapuche bila je sveto drvo.
Njezine pravilno raspoređene grane i neobični, oštri listovi stvaraju gotovo nestvaran izgled zbog kojeg djeluje kao da je stigla ravno iz nekog prapovijesnog krajolika. U Hrvatskoj uspijeva ponajprije u primorskom pojasu, a uzgaja se kao soliterno stablo u većim vrtovima i parkovima. Upravo zato araukarija je jedna od omiljenih biljaka za stvaranje autentičnog dinosaur vrta.
Magnolija – cvjetnica starija od pčela
Iako je danas redovit prizor u hrvatskim vrtovima i parkovima, magnolija krije fascinantnu prapovijesnu priču. Njezini preci cvjetali su još u krednom periodu, između 142 i 65 milijuna godina, u doba kada pčele još nisu ni postojale. Oprašivali su ih kornjaši. Magnolija je prema tome jedna od prvih cvjetnica uopće i živi dokaz trenutka kada je biljni svijet napravio jedan od svojih najvećih evolucijskih skokova.
Sve vrste prekrasnih magnolija
Zašto su prapovijesne biljke ponovno popularne?
Posljednjih godina sve su popularniji vrtovi koji izgledaju prirodnije i manje formalno. Ljudi traže biljke snažnog karaktera, zanimljivih oblika i priča koje stoje iza njih.
Biljke dinosauri nude upravo to. Njihovi dramatični oblici, veliki listovi i neobične siluete savršeno se uklapaju u trend prirodnih, „divljih” vrtova i biofilnog dizajna.
No možda je najveća prednost to što od njih možete stvoriti potpuno drugačiji vrt od onoga što inače viđamo.
Kako vrsta tla utječe na rast biljaka: Sve što trebate znati prije sadnje
Kako napraviti prapovijesni vrt inspiriran dobom dinosaura?
Ne morate imati veliko zemljište kako biste stvorili vrt koji izgleda kao da je stigao ravno iz jurskog razdoblja. Ključ je u odabiru biljaka, stvaranju slojeva vegetacije i korištenju prirodnih materijala.
Korak 1: Odaberite pravo mjesto
Prapovijesni vrt najbolje funkcionira u dijelu vrta koji može djelovati prirodno i pomalo divlje. Idealne su pozicije s djelomičnom sjenom i nešto više vlage jer upravo takvi uvjeti odgovaraju mnogim drevnim biljkama poput paprati.
Ako imate potpuno sunčan položaj, birajte vrste poput cikasa ili ginka koje dobro podnose više svjetlosti.
Korak 2: Posadite biljke koje izgledaju kao da su stigle iz jure
Osnova svakog dinosaur vrta su biljke karakterističnog izgleda. Dobar izbor su paprati (posebno stablašice poput Dicksonia antarctica ako imate prostora), cikasi (Cycas revoluta dobro funkcionira i u posudi), preslice, ginko, araukarija, ukrasne trave i fatsija (Fatsia japonica) čiji veliki, sjajni listovi odmah dočaraju dojam tropskog krajolika.
Nije nužno da su sve vrste zaista rasle uz dinosaure. Važno je da zajedno stvaraju dojam drevnog krajolika.
Korak 3: Stvarajte slojeve zelenila
Jedna od karakteristika pretpovijesnih šuma bila je njihova slojevitost. U pozadini posadite više biljke poput ginka, araukarije ili drugih četinjača. Srednji sloj mogu činiti cikasi, fatsije i veće paprati, dok se u prvom planu mogu koristiti manje paprati (Adiantum, Nephrolepis), hoste i mahovine. Takav raspored stvara dubinu i osjećaj male džungle.
Korak 4: Dodajte kamenje i prirodne materijale
Velike stijene, šljunak, kora drveta i komadi prirodnog kamena pomažu stvoriti prirodan izgled. Izbjegavajte plastične dekoracije i strogo geometrijske oblike jer oni narušavaju dojam pretpovijesnog krajolika.
Korak 5: Koristite biljke s velikim listovima
Ako želite postići efekt kakav viđamo u filmovima o dinosaurima, birajte biljke velikih listova. Odličan izbor su stablaše paprati, gunnera, fatsija, rodgersija i ukrasne banane. Iako ukrasne banane nisu biljke iz doba dinosaura, često se koriste za stvaranje dojma tropske džungle i odlično se uklapaju u prapovijesni stil vrta.
Korak 6: Dodajte detalje koji pričaju priču
Ako u obitelji imate djecu, prapovijesni vrt može postati i edukativni projekt. Replike fosila, kamenjar s „iskopinama”, oznake uz biljke s podatkom o tome koliko je koja vrsta stara — ili male skulpture dinosaura — mogu vrt pretvoriti u mjesto istraživanja i igre.
Može li se prapovijesni vrt napraviti na balkonu?
Apsolutno. Iako se ovakvi vrtovi često povezuju s velikim parcelama, moguće ih je stvoriti i na terasi ili balkonu. Dovoljno je kombinirati nekoliko paprati u posudama (vrste Nephrolepis i Adiantum dobro rastu kao sobne biljke), manji cikas, ukrasne trave i prirodne materijale poput kamena ili šljunka. Već nekoliko pažljivo odabranih biljaka može stvoriti dojam malog pretpovijesnog krajolika. Za posudni uzgoj cikasima treba osigurati nešto više sunca nego papratima pa ih je bolje smjestiti odvojeno.
Ove su biljke odličan izbor za ukrašavanje balkona ili vrta
Komadić svijeta dinosaura u vlastitom vrtu
Biljke dinosauri nisu samo botanička zanimljivost. One su živi svjedoci vremena koje je prethodilo modernom svijetu — i podsjećaju nas da povijest planeta nije samo u muzejima i fosilima, nego često raste usred parka pored nas.
Svaki ginko u gradskoj aleji stariji je od gotovo svega što poznajemo. Svaka paprat u hladu vrta nastavlja niz koji seže 350 milijuna godina u prošlost. Uz nekoliko pravih biljaka i malo kamena, vlastiti vrt može postati mjesto gdje se ta povijest osjeća svakim proljetnim listom.
Balkoni i terase
Biljke na balkonu ljeti: Kako zelenilom rashladiti stan i stvoriti ugodniji prostor
Dobro ozelenjen balkon može sniziti temperaturu neposredno uz prozor za nekoliko stupnjeva…
Biljke na balkonu ljeti nisu samo dekoracija. One su jedan od najučinkovitijih načina da se smanji temperatura u stanu. Dok gradski asfalt prikuplja toplinu i vraća je u zrak i noću, balkon prekriven zelenilom funkcionira po posve drukčijoj logici. Biljke isparavaju vlagu, blokiraju izravno sunčevo zračenje i stvaraju rashladni sloj između vas i ljetne vrućine.
Nije potreban vrt ni velika terasa. Dovoljno je nekoliko dobro odabranih tegli na pravom mjestu. I malo strpljenja na početku – jer biljke koje se jednom ukorijene na balkonu rade posao same, tiho i bez struje.
Zašto je grad ljeti vruć, a park hladan i što zelenilo u gradu ljeti radi s mikroklimom
Kako biljke na balkonu zapravo rashladuju prostor
Mehanizam je isti onaj koji čini park ugodnijim od asfaltiranog trga. Biljka kroz listove ispušta vlagu. Pri isparavanju te vlage troši se toplinska energija iz okolnog zraka i temperatura pada. Što je više zelenila na balkonu, to je efekt izraženiji. Uz to, veće biljke i penjačice stvaraju sjenu na podu balkona i na prozorskom staklu. Time se smanjuje količina topline koja ulazi u stan kroz ostakljenje.
Efekt nije zanemariv. Dobro ozelenjen balkon može sniziti temperaturu neposredno uz prozor za nekoliko stupnjeva. To se osjeti i unutar stana, posebno na gornjim katovima gdje je insolacija najjača. Stanari koji ljeti pate od pregrijavanja spavaće sobe često kao rješenje odmah pomisle na klimu – a rjeđe na to da bi nekoliko tegli s pravim biljkama moglo značajno promijeniti situaciju, i to trajno.
Biljke na balkonu ne djeluju samo rashladujuće. One povećavaju vlažnost zraka u neposrednoj okolini, što je posebno važno u gradovima gdje je suhi, zagrijani zrak jedan od glavnih uzroka nelagode ljeti. Zrak koji prolazi kroz zelenilo na balkonu dolazi u stan blaži i svježiji nego onaj koji udara ravno s betonskog zida.
Koje biljke birati za balkon ljeti
Odabir ovisi ponajprije o orijentaciji balkona. Južni i zapadni balkoni primaju daleko više sunca. Sjeverni i istočni imaju drukčije uvjete pa traže drukčiji pristup. Greška koju mnogi rade je kupovina biljaka prema izgledu, bez provjere koliko sunca balkon stvarno prima. Biljka koja ne odgovara uvjetima neće napredovati – i neće rashladivati.
Za sunčane balkone najpouzdanije su pelargonije, lavanda i ukrasne trave. Podnose jaku insolaciju i ne traže svakodnevnu pažnju. Pelargonije su posebno zahvalne – rastu brzo, cvjetaju cijelo ljeto i tvore gustu masu listova koja dobro blokira sunce. Lavanda uz to privlači pčele i širi miris koji mnogi asociraju s ugodnim ljetnim večerima. Sukulenti su odlična dopuna jer ne zahtijevaju učestalo zalijevanje čak ni u najtoplijim danima. Pogodni su za one koji su često odsutni ili jednostavno zaborave zaliti.
Za sjenovite pozicije odlično se snalaze begonije, fuksije i razne vrste paprati. Vole vlagu i difuzno svjetlo, a zauzvrat daju bujan i svjež izgled cijelo ljeto. Paprati su posebno korisne jer stvaraju efekt tropske bujnosti i značajno povećavaju vlažnost zraka oko sebe. Na balkonu okrenuttom prema sjeveru mogu biti pravo rješenje za prostor koji bi inače ostao prazan i beživotan.
Ovo je formula za balkon koji privlači poglede
Penjačice – najučinkovitiji rashladivači balkona
Posebnu ulogu imaju penjačice. Klematis, zvjezdasti jasmin ili bugenvilija mogu prekriti ogradu ili rešetku. Stvaraju pravi zeleni zastor koji blokira i sunce i poglede susjeda. Dobro odabrana penjačica može pergolu ili zid pretvoriti u ugodan i funkcionalan dio prostora – uz relativno malo održavanja kad se jednom ukorijeni.
Zvjezdasti jasmin posebno je popularan izbor za balkone jer je zimzelen, raste umjereno i ne zahtijeva stalno rezanje. Uz to, cvjeta u proljeće i širi intenzivan, ugodan miris. Klematis je odličan za one koji žele boju – dolazi u desecima varijanti, od bijele do tamno ljubičaste, i može prekriti veliku površinu ograde za jednu sezonu. Bugenvilija je pravi mediteranski klasik, idealna za balkone na jugu ili zapadu koji primaju sunce veći dio dana.
Ako balkon nema rešetku ili ogradu prikladnu za penjačice, rješenje je jednostavno: postavljanje drvene ili metalne rešetke uz zid košta malo, a otvara mogućnost za potpuno zelenu fasadu balkona.
Začinsko bilje – praktično i rashladujuće
Za one koji uz ljepotu žele i praktičnost, začinsko bilje je odličan izbor. Menta, bosiljak, ružmarin i kopar dobro podnose balkonske uvjete. Ne traže puno prostora, a imaju i kulinarsku primjenu. Menta je posebno zanimljiva jer osim što raste brzo i bujno, njezin miris osvježava prostor na sasvim drugačiji način od ostalih biljaka.
Začinsko bilje najlakše je posaditi u duguljaste pravokutne žardinjere koje stanu uz rub ograde. Jedna žardinjera s četiri vrste bilja zauzima minimalno prostora, a ljeti postaje svakodnevno korisna. Sve to možete kompaktno organizirati uz vertikalni vrt koji ne zauzima tlocrtnu površinu balkona, a može prekriti cijeli zid zelenilom.
Nekoliko praktičnih savjeta za biljke na balkonu ljeti
Biljke u teglama gube vlagu brže nego one u tlu. Na izloženim balkonima vjetar dodatno isušuje supstrat. Ljeti je redovito zalijevanje ključno – za većinu vrsta to znači svakodnevno. Za zahtjevnije vrste poput begonija i paprati, i dvaput dnevno u najtoplijim tjednima. Zlatno pravilo: zalijte rano ujutro ili navečer. Nikad sredinom dana.
Veće tegle su uvijek bolji izbor od malih. Zadržavaju vlagu dulje, daju biljkama više prostora za korijen i smanjuju stres u vrućim danima. Za balkone na višim katovima, gdje je izloženost vjetru veća, birajte teže posude koje se neće prevrnuti. Keramika i beton bolji su od plastike jer ne zagrijavaju supstrat kao tamne plastične tegle izložene suncu.
Grupiranje biljaka je jednostavan trik koji mnogi podcijene. Kad su biljke blizu jedna druge, zajedno stvaraju mikroklimu s višom vlagom između njih. Prostor između tegli manje se isušuje, a biljke lakše preživljavaju vrućinske valove.
Ako planirate godišnji odmor, pobrinite se za biljke unaprijed. Grupirane biljke lakše zadržavaju vlagu. Boce za samozalijevanje mogu premostiti i dva tjedna odsutnosti. Više o tome kako se pripremiti pišemo u vodiču za zalijevanje biljaka na godišnjem odmoru.
Biljke na balkonu ljeti nisu zahtjevan projekt. Dovoljno je početi s nekoliko tegli i jednom penjačicom pa nadograđivati prema osjećaju i vremenu koje imate. Balkon koji diše zelenilom ne hladi samo prostor oko sebe – mijenja i način na koji doživljavate vlastiti dom usred srpanjske vrućine. A to vrijedi daleko više od bilo kojeg ventilatora.
Bilje
Ginko: Drvo koje je preživjelo dinosaure i danas raste u hrvatskim parkovima
Šest stabala preživjelo je atomsku eksploziju u Hirošimi 1945. godine. Nije bila posrijedi ni jedna otporna vrsta drveća, ni posebno zaštićeni primjerci, nego ginko (Ginkgo biloba), biljka koja na Zemlji raste već oko 270 milijuna godina. Već sljedeće sezone ta su stabla potjerala nove grane. Danas stoje u Hirošimi kao simbol obnove i nade, a njihova priča možda je najrječitiji dokaz zašto ginko zaslužuje posebno mjesto i u svakom ozbiljnijem vrtu.
Živi fosil bez bliskih srodnika
Ginko je jedini preživjeli predstavnik nekad razgranate biljne skupine Ginkgoales, čiji su preci rasli diljem planeta još dok su Zemljom hodali dinosauri. Dok su svi ostali srodnici izumrli, ginko je ostao gotovo nepromijenjen, što znanstvenicima nije prestalo biti zadivljujuće. Kada se uspoređuju suvremeni listovi s fosilnim primjercima starim milijunima godina, razlike su jedva primjetne.
Botanički, ginko ne pripada cvjetnicama nego skupini golosjemenjača, zajedno s četinjačama. U živom biljnom svijetu danas nema nijednog bliskog srodnika ove vrste, što ga čini jedinstvenom evolucijskom granom koja je nekako uspjela doći do današnjeg dana.
Kako izgleda i koliko naraste?
Najprepoznatljiviji detalj su listovi: lepezastog oblika s karakterističnim urezom na vrhu, posve drugačiji od lišća gotovo svakog drugog stabla. Proljeće i ljeto donose svježe svijetlozelenu boju, a u jesen listovi se transformiraju u intenzivno zlatnožutu koja može dominirati cijelim dvorištem ili parkom.
U povoljnim uvjetima ginko naraste između 15 i 30 metara. Poznat je i po iznimnoj dugovječnosti: neki primjerci u Kini procjenjuju se na više od 3000 godina starosti, što ga svrstava među najdugovječnija stabla na svijetu.
Zašto je toliko otporan?
Ginko je stablo koje rijetko obolijeva. Otporan je na većinu uobičajenih bolesti i štetnika koji muče druge ukrasne vrste, a to ga čini jednim od najzahvalnijih izbora za uzgoj, posebno za one koji žele malo njege uz dugotrajne rezultate.
Nakon što se dobro ukorijeni, podnosi sušu, gradsko zagađenje i sol uz prometnice. Upravo te osobine razlog su zbog kojeg ga krajobrazni arhitekti rado biraju za drvorede, javne prostore i parkove gdje uvjeti nisu idealni. Za razliku od nekih stabala koja mogu ugroziti temelje ili infrastrukturu, ginko razvija korijen koji nije agresivan prema okolnim strukturama, što ga čini sigurnim izborom i za manje okućnice.
Uzgoj i njega
Ginko ne traži posebne uvjete. Najbolje mu odgovara sunčan položaj i dobro drenirano tlo, no poznato je da se uspješno prilagođava i manje idealnim situacijama. U mladosti raste sporije, ali s godinama razvija karakterističnu krošnju i sve impresivniji habitus.
Kada razmišljate o sadnji, vrijedi imati na umu jednu važnu praktičnu stvar: postoje muška i ženska stabla. Ženski primjerci stvaraju mesnate sjemenke koje u sazrijevanju razvijaju vrlo neugodan miris, koji mnogi opisuju kao užeglo maslinovo ulje ili pokvareno voće. U privatnim vrtovima i urbanim sredinama zato se uglavnom sade muške sorte. Prilikom kupnje sadnice dobro je to provjeriti, osobito ako planirate sadnju blizu terase, ulaza ili šetnice.
Paprati: Kako ih uzgajati u vrtu i domu te koje vrste odabrati?
Ginko kao pojedinac ili u drvoredu
Jedna od najvećih prednosti ginka je što pruža vizualnu vrijednost kroz cijelu godinu. U proljeće ga krase svježi listovi, ljeti daje ugodnu sjenu, a u jesen postaje jedno od najdojmljivijih stabala u prostoru. Ako razmišljate o tome kako jesenskim bojama obogatiti vrt, ginko je jedna od rijetkih vrsta koja u tom pogledu nema konkurenciju.
Zimi njegova silueta ostaje vizualno zanimljiva čak i bez lišća, što ga razlikuje od stabala koja u hladnim mjesecima postaju nezanimljiva. Upravo taj kontinuitet čini ga omiljenim izborom kao soliterno stablo u vrtu ili kao fokalna točka uz šetnice i prilaze.
Najpopularnije sorte
Za veće prostore i parkove najpopularnija je sorta ‘Autumn Gold’, poznata po pravilnoj krošnji i intenzivnoj zlatnoj boji u jesen. Onima kojima prostor nije problem, ova sorta daje reprezentativne rezultate uz minimalno ulaganje u njegu.
Za uže gradske parcele i manje vrtove prikladnija je ‘Princeton Sentry’, stupastog oblika koji ne zauzima previše horizontalnog prostora. Za vlasnike manjih okućnica postoje i patuljaste sorte koje zadržavaju karakteristični izgled lista i jesenske boje, ali ostaju znatno kompaktnije.
Ginko u Hrvatskoj
Ginko se u Hrvatskoj uzgaja već desetljećima i pritom se pokazao kao izrazito zahvalna vrsta za naše klimatske uvjete. Bez problema podnosi kontinentalne zime, ali i ljetne vrućine, a može ga se vidjeti u brojnim gradskim parkovima, arboretumima i botaničkim vrtovima diljem zemlje. Posebno je prepoznatljiv u jesen, kada zlatna stabla odskaču od ostalog zelenila.
Iako ga danas najčešće vežemo uz Kinu, gdje je stoljećima uzgajan u budističkim i taoističkim hramovima, ginko je odavno zauzeo mjesto i u europskim, pa tako i hrvatskim zelenim površinama.
Stabala koja možete uzgojiti u posudama: Dodajte boju i visinu vašim terasama i dvorištima
Posebno mjesto zauzima daruvarski ginko, koji raste ispred dvorca Antuna Jankovića i smatra se najvećim i najstarijim primjerkom ove vrste u Hrvatskoj. Ujedno je i drugi najstariji u Europi. Procjenjuje se da je posađen oko 1777. godine, zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a Daruvarčani ga s razlogom zovu Adam. Uz njega raste i nešto mlađi ženski primjerak, Eva. Upravo je taj par 2019. proglašen Hrvatskim stablom godine, a sljedeće je godine na europskom natjecanju osvojio srebrno mjesto. Teško je zamisliti bolji dokaz da ginko u hrvatskim uvjetima ne samo preživi nego postane i prvak.
Ima li ginko ljekovita svojstva?
U Aziji, a osobito u tradicionalnoj kineskoj medicini, ginko ima dugačku povijest primjene. Listovi se koriste za izradu standardiziranih biljnih ekstrakata koji su danas jedni od najprodavanijih biljnih dodataka prehrani na globalnoj razini. Međutim, primjena takvih pripravaka posebna je tema koja zahtijeva konzultaciju sa stručnom medicinskom literaturom i ne treba je poistovjećivati s uzgojem stabla u vrtu.
Teško je naći drvo koje kombinira toliko prednosti. Nije zahtjevno, rijetko obolijeva, ne ugrožava okolne objekte, spektakularno izgleda u jesen i nosi priču staru gotovo 270 milijuna godina. Planiranje vrta obično podrazumijeva kompromise između estetike, praktičnosti i dugoročnog održavanja Ginko je jedno od rijetkih stabala koje vrijedi imati u dvorištu gdje ti kompromisi gotovo i ne postoje.
Jedino što treba provjeriti pri kupnji je sorta, odnosno radi li se o muškom primjerku. Sve ostalo ginko obavlja sam.
