Bilje
Biljke dinosauri: Živi fosili koji su preživjeli milijune godina i kako stvoriti vlastiti prapovijesni vrt
Od cikasa i ginka do paprati i preslica, ove drevne vrste otkrivaju kako je izgledao biljni svijet prije više od 200 milijuna godina te inspiriraju sasvim drugačiji pristup uređenju vrta.
Kad pomislimo na doba dinosaura, zamišljamo goleme reptile koji lutaju gustim, zelenim krajolicima. Iako su dinosauri nestali prije 66 milijuna godina, dio tog svijeta i danas postoji. Neke biljke koje su rasle u vrijeme jure i krede preživjele su masovna izumiranja, klimatske promjene i pomicanje kontinenata te i dalje rastu u vrtovima, parkovima i botaničkim zbirkama diljem svijeta.
Zbog svojeg neobičnog izgleda i fascinantne povijesti često ih nazivamo „živim fosilima”, a upravo su one inspiracija za sve popularnije dinosaur ili prapovijesne vrtove.
20 najpopularnijih sobnih biljaka na instagramu
Što su biljke dinosauri?
Pojam „biljke dinosauri” ne označava jednu skupinu biljaka, već vrste koje imaju vrlo drevno podrijetlo i čiji su preci rasli još u vrijeme kada su Zemljom hodali dinosauri.
Prije nego što su cvjetnice postale dominantne, svijetom su vladale paprati, preslice, cikasi i različite vrste četinjača. Mnoge od njih izgledaju iznenađujuće slično svojim pretpovijesnim precima pa pružaju rijedak uvid u to kako je nekad izgledao biljni svijet.
Cikasi – kraljevi jurskog razdoblja
Kada biste se našli u krajoliku iz razdoblja jure, vrlo vjerojatno biste svugdje oko sebe vidjeli cikase. Ove biljke često podsjećaju na palme, no zapravo nisu u srodstvu s njima.
Njihova povijest seže više od 280 milijuna godina unatrag, a tijekom mezozoika, razdoblja u kojem su živjeli dinosauri, bile su među najprepoznatljivijim biljkama tadašnjih krajolika. Cikasi su, zanimljivo, bili i jedne od prvih biljaka koje su kukci oprašivali — kornjaši su prenosili pelud s muških na ženske šišarke, baš kao što to insekti rade s cvijećem danas. Prepoznatljivi su po debelom deblu i krutim, simetrično raspoređenim listovima. Jedna od najpoznatijih vrsta koja se danas uzgaja kao ukrasna biljka je Cycas revoluta.
Ovaj viralni TikTok trik održava vaše cvijeće svježim tjednima
Ginko – drvo starije od dinosaura
Među živim fosilima posebno mjesto zauzima ginko (Ginkgo biloba). Smatra se jednom od najstarijih živućih vrsta drveća na svijetu — njegovi preci u fosilnom zapisu pojavljuju se čak 270 milijuna godina u prošlosti, u permskom periodu, još prije nego što su se dinosauri uopće razvili.
Prepoznatljiv je po lepezastim listovima koji u jesen poprime intenzivnu zlatnožutu boju. Osim što je dekorativan, poznat je po iznimnoj otpornosti na bolesti, zagađenje i nepovoljne uvjete. Opstao je kroz četiri ledena doba, a njegova se stabla nalaze i u perivoji hrvatskih dvoraca i kurija — prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj je relativno dobro zastupljen u usporedbi s drugim europskim zemljama. Posebno je poznat primjerak u Daruvaru, proglašen Hrvatskim stablom 2019. godine, koji je ušao i u finale natjecanja Europsko stablo godine 2020.
Ginko pored kojeg prolazite u parku svjedok je permskog perioda — starijeg i od samih dinosaura.
Ovih 5 stabala može potpuno promijeniti izgled vašeg vrta
Paprati – biljke koje su vladale prije cvijeća
Paprati su među najstarijim kopnenim biljkama na Zemlji, s fosilnim zapisima starim i do 350 milijuna godina, što znači da su starije i od dinosaura i od gotovo sveg drveća koje danas poznajemo. Pojavile su se davno prije cvjetnica i razmnožavaju se sporama, a ne sjemenom.
Njihovi raskošni listovi stvaraju tropski dojam pa su nezaobilazan dio svakog vrta inspiriranog prapovijesnim krajolicima. Upravo su goleme šume paprati nekad prekrivale velike dijelove planeta i činile važan dio ekosustava u kojem su živjeli dinosauri.
Wollemi bor – biljka za koju se mislilo da je izumrla
Jedna od najnevjerojatnijih botaničkih priča dogodila se 1994. godine. David Noble, pustolovan planinar i šumar, naišao je na neobičnu biljku skrivenu u uskom kanjonu u australskim Plavim planinama. Ispostavilo se da je pronašao Wollemi bor (Wollemia nobilis) — vrstu koja je bila poznata samo iz fosila i za koju se vjerovalo da je odavno izumrla.
Wollemi bor pripada obitelji Araucariaceae čiji fosilni zapisi sežu u jursko razdoblje, oko 200 milijuna godina unazad. Od otkrića je pokrenuto nekoliko projekata sadnje na lokacijama diljem svijeta kako bi se vrsta zaštitila — jedan od najpoznatijih živih ostataka prapovijesnih šuma danas raste u botaničkim zbirkama i privatnim vrtovima.
Preslice – biljke starije od mnogih životinja
Preslice (Equisetum) izgledaju gotovo futuristički, no njihovo podrijetlo seže više od 300 milijuna godina u prošlost, u karbon, kada su njihovi preci rasli u močvarnim šumama koje su s vremenom postale naslage ugljena koje danas koristimo.
Karakteristične su po uspravnim, segmentiranim stabljikama koje vrtu daju zanimljivu strukturu. Botaničari s Prirodoslovnog muzeja u Londonu čak napominju da su preslice bile ukusna grickalica za Ankilosauruse i Triceratopse. Iako su vrlo dekorativne, treba biti oprezan jer se brzo šire i mogu postati invazivne.
Kalendar sadnje povrća: Što sijati i saditi od siječnja do prosinca?
Araukarija – stablo koje izgleda kao da je stiglo iz jure
Među biljkama koje se često koriste u prapovijesnim vrtovima posebno mjesto zauzima čileanska araukarija (Araucaria araucana). Pripada drevnoj skupini četinjača čiji su preci rasli još u vrijeme dinosaura, a sama vrsta na Zemlji postoji oko 200 milijuna godina. Za čileanski narod Mapuche bila je sveto drvo.
Njezine pravilno raspoređene grane i neobični, oštri listovi stvaraju gotovo nestvaran izgled zbog kojeg djeluje kao da je stigla ravno iz nekog prapovijesnog krajolika. U Hrvatskoj uspijeva ponajprije u primorskom pojasu, a uzgaja se kao soliterno stablo u većim vrtovima i parkovima. Upravo zato araukarija je jedna od omiljenih biljaka za stvaranje autentičnog dinosaur vrta.
Magnolija – cvjetnica starija od pčela
Iako je danas redovit prizor u hrvatskim vrtovima i parkovima, magnolija krije fascinantnu prapovijesnu priču. Njezini preci cvjetali su još u krednom periodu, između 142 i 65 milijuna godina, u doba kada pčele još nisu ni postojale. Oprašivali su ih kornjaši. Magnolija je prema tome jedna od prvih cvjetnica uopće i živi dokaz trenutka kada je biljni svijet napravio jedan od svojih najvećih evolucijskih skokova.
Sve vrste prekrasnih magnolija
Zašto su prapovijesne biljke ponovno popularne?
Posljednjih godina sve su popularniji vrtovi koji izgledaju prirodnije i manje formalno. Ljudi traže biljke snažnog karaktera, zanimljivih oblika i priča koje stoje iza njih.
Biljke dinosauri nude upravo to. Njihovi dramatični oblici, veliki listovi i neobične siluete savršeno se uklapaju u trend prirodnih, „divljih” vrtova i biofilnog dizajna.
No možda je najveća prednost to što od njih možete stvoriti potpuno drugačiji vrt od onoga što inače viđamo.
Kako vrsta tla utječe na rast biljaka: Sve što trebate znati prije sadnje
Kako napraviti prapovijesni vrt inspiriran dobom dinosaura?
Ne morate imati veliko zemljište kako biste stvorili vrt koji izgleda kao da je stigao ravno iz jurskog razdoblja. Ključ je u odabiru biljaka, stvaranju slojeva vegetacije i korištenju prirodnih materijala.
Korak 1: Odaberite pravo mjesto
Prapovijesni vrt najbolje funkcionira u dijelu vrta koji može djelovati prirodno i pomalo divlje. Idealne su pozicije s djelomičnom sjenom i nešto više vlage jer upravo takvi uvjeti odgovaraju mnogim drevnim biljkama poput paprati.
Ako imate potpuno sunčan položaj, birajte vrste poput cikasa ili ginka koje dobro podnose više svjetlosti.
Korak 2: Posadite biljke koje izgledaju kao da su stigle iz jure
Osnova svakog dinosaur vrta su biljke karakterističnog izgleda. Dobar izbor su paprati (posebno stablašice poput Dicksonia antarctica ako imate prostora), cikasi (Cycas revoluta dobro funkcionira i u posudi), preslice, ginko, araukarija, ukrasne trave i fatsija (Fatsia japonica) čiji veliki, sjajni listovi odmah dočaraju dojam tropskog krajolika.
Nije nužno da su sve vrste zaista rasle uz dinosaure. Važno je da zajedno stvaraju dojam drevnog krajolika.
Korak 3: Stvarajte slojeve zelenila
Jedna od karakteristika pretpovijesnih šuma bila je njihova slojevitost. U pozadini posadite više biljke poput ginka, araukarije ili drugih četinjača. Srednji sloj mogu činiti cikasi, fatsije i veće paprati, dok se u prvom planu mogu koristiti manje paprati (Adiantum, Nephrolepis), hoste i mahovine. Takav raspored stvara dubinu i osjećaj male džungle.
Korak 4: Dodajte kamenje i prirodne materijale
Velike stijene, šljunak, kora drveta i komadi prirodnog kamena pomažu stvoriti prirodan izgled. Izbjegavajte plastične dekoracije i strogo geometrijske oblike jer oni narušavaju dojam pretpovijesnog krajolika.
Korak 5: Koristite biljke s velikim listovima
Ako želite postići efekt kakav viđamo u filmovima o dinosaurima, birajte biljke velikih listova. Odličan izbor su stablaše paprati, gunnera, fatsija, rodgersija i ukrasne banane. Iako ukrasne banane nisu biljke iz doba dinosaura, često se koriste za stvaranje dojma tropske džungle i odlično se uklapaju u prapovijesni stil vrta.
Korak 6: Dodajte detalje koji pričaju priču
Ako u obitelji imate djecu, prapovijesni vrt može postati i edukativni projekt. Replike fosila, kamenjar s „iskopinama”, oznake uz biljke s podatkom o tome koliko je koja vrsta stara — ili male skulpture dinosaura — mogu vrt pretvoriti u mjesto istraživanja i igre.
Može li se prapovijesni vrt napraviti na balkonu?
Apsolutno. Iako se ovakvi vrtovi često povezuju s velikim parcelama, moguće ih je stvoriti i na terasi ili balkonu. Dovoljno je kombinirati nekoliko paprati u posudama (vrste Nephrolepis i Adiantum dobro rastu kao sobne biljke), manji cikas, ukrasne trave i prirodne materijale poput kamena ili šljunka. Već nekoliko pažljivo odabranih biljaka može stvoriti dojam malog pretpovijesnog krajolika. Za posudni uzgoj cikasima treba osigurati nešto više sunca nego papratima pa ih je bolje smjestiti odvojeno.
Ove su biljke odličan izbor za ukrašavanje balkona ili vrta
Komadić svijeta dinosaura u vlastitom vrtu
Biljke dinosauri nisu samo botanička zanimljivost. One su živi svjedoci vremena koje je prethodilo modernom svijetu — i podsjećaju nas da povijest planeta nije samo u muzejima i fosilima, nego često raste usred parka pored nas.
Svaki ginko u gradskoj aleji stariji je od gotovo svega što poznajemo. Svaka paprat u hladu vrta nastavlja niz koji seže 350 milijuna godina u prošlost. Uz nekoliko pravih biljaka i malo kamena, vlastiti vrt može postati mjesto gdje se ta povijest osjeća svakim proljetnim listom.
Bilje
Kako njegovati krizanteme da dulje cvjetaju? Tri stvari na koje treba paziti
Donosimo što provjeriti pri kupnji i što s biljkom nakon cvatnje
Krizantema je najzastupljenija biljka u ovo doba godine. Dolazi iz istočne Kine, a osobito je popularna i u Japanu, gdje su joj posvetili Festival sreće na kojem slave ovo prekrasno cvijeće. U našim krajevima i susjednim zemljama krizantema je najčešće cvijet kojim ukrašavamo grobna mjesta na blagdan Svih Svetih.
Dolazi u različitim varijetetima vrlo zanimljivih cvjetova, različitih boja i oblika. Iako su krizanteme poznate po tome da su otporne na sušu i bolesti, bez odgovarajuće njege cvjetovi mogu brzo oslabiti i uvenuti.
Tjedan prije Svih svetih krizanteme su posvuda: na tržnicama, ispred cvjećarnica i na policama trgovina, u teglama svih boja i veličina. Većina ih završi na groblju ili na ulaznim stubama, a nakon nekoliko tjedana u kontejneru za biootpad.
Tako ne mora biti. Dobro odabrana i pravilno smještena krizantema može cvjetati do prvih mrazova, a neke se sorte mogu sačuvati i za iduću godinu. Sve počinje već na štandu.
Što provjeriti pri kupnji krizantema?
Pupovi. Birajte biljku na kojoj je više pupova nego otvorenih cvjetova. Takva će cvjetati dulje, jer se cvjetovi otvaraju postupno. Najbolji su pupovi koji već pokazuju boju. Potpuno zeleni i tvrdi pupovi mogu se u hladnijem razdoblju otvarati sporo ili se uopće ne otvoriti.
Listovi. Trebaju biti zeleni i čvrsti, bez smeđih ili bijelih mrlja, koje mogu upućivati na bolest. Okrenite nekoliko listova i pogledajte im naličje, gdje se najčešće skrivaju štetnici.
Zemlja u tegli. Gurnite prst u supstrat. Ne smije biti potpuno suh i odvojen od rubova tegle, ali ni natopljen i kiselkastog mirisa. Plijesan na površini loš je znak.
Korijen. Ako kroz rupe na dnu tegle izlazi gusta mreža korijena, biljka je dugo stajala u premaloj posudi. Takva se brže suši i traži češće zalijevanje.
Stabilnost. Lagano protresite biljku. Ako se klima u tegli ili ima polomljene stabljike, potražite drugu.
Lončana ili vrtna: zašto je to važno?
Ovo je pitanje koje vrijedi postaviti prodavaču, jer o odgovoru ovisi što možete očekivati od biljke.
Velik dio krizantema koje se prodaju u jesen su lončane krizanteme, kompaktne biljke uzgojene da u punom cvatu ukrase grob, prozor ili ulaz. Uglavnom nisu otporne na hladnoću i obično se tretiraju kao sezonske biljke.
Vrtne krizanteme su višegodišnje trajnice, koje se u nas zovu i zimske astre. Uz dobar položaj mogu se vraćati godinama. Prema Britanskom kraljevskom hortikulturnom društvu (RHS), otporne vrtne krizanteme u pravilu podnose temperature do najmanje minus pet stupnjeva, ali ih je ipak bolje zaštititi od mraza.
Na deklaraciji ili etiketi potražite naziv sorte i oznaku je li biljka namijenjena vrtu. Ako je nema, pitajte.
Gdje je držati da dulje cvate?
Krizanteme vole svjetlo i hladnoću. Najdulje će cvjetati na svijetlom mjestu vani ili na hladnijem prostoru poput ulaza, stubišta ili balkona, uz najmanje šest sati sunca dnevno.
U toploj sobi cvjetovi brzo ocvatu. Ako krizantemu želite unutra, stavite je u najhladniju svijetlu prostoriju i dalje od radijatora.
Na groblju je izložena vjetru i suncu, a mala tegla brzo se isuši. Prije nošenja dobro je zalijte, a ako je stavljate u ukrasnu posudu, pazite da se u njoj ne skuplja voda.
Zalijevanje i njega dok cvate
Zemlju održavajte vlažnom, ali ne natopljenom. Kod lončanih biljaka to obično znači provjeru svakih nekoliko dana, a češće za sunčanih i vjetrovitih dana. Natopljena zemlja uzrokuje truljenje korijena, a potpuno isušena brzo ruši cvjetove.
Ocvale cvjetove redovito uklanjajte. Biljka će izgledati urednije, a snagu će usmjeriti u pupove koji se još otvaraju. Krizanteme kupljene u cvatu ne treba prihranjivati.
Što s krizantemom nakon cvatnje?
Ako je lončana, najjednostavnije je nakon cvatnje kompostirati je. Ako je želite pokušati sačuvati, prenesite je prije mraza u hladan prostor bez smrzavanja, primjerice u konobu, podrum ili garažu, gdje temperatura ne pada ispod nule. Stabljike skratite, a zemlju povremeno zalijte, tek toliko da se ne isuši. Rezultat nije zajamčen, ali u blagim zimama pokušaj često uspije.
Ako je vrtna, sačuvati je ima više smisla. RHS savjetuje da se nakon cvatnje cijela biljka skrati na oko 20 centimetara. U tegli je preko zime držite u hladnom prostoru bez mraza, a u vrt je presadite u proljeće, nakon posljednjeg mraza.
Krizantemu kupljenu u punom cvatu nemojte saditi u vrt sada, u kasnu jesen. Biljka sve snage troši na cvjetove, a ne na korijen, pa slabo ukorijenjena teže preživi zimu. Ako je vrtna krizantema već od prije u gredici, ostavite je preko zime neorezanu, s malčem oko korijena, a orežite je tek krajem zime.
Kupljena za jedan dan, ali ne mora trajati samo toliko
Krizantema je uz Sve svete gotovo obavezna, pa je lako zaboraviti da je riječ o živoj biljci, a ne o ukrasu s rokom trajanja. Malo pažnje na štandu i pravo mjesto kod kuće dovoljni su da cvjeta tjednima. A ako ste odabrali vrtnu sortu, ova jesen može biti tek prva u kojoj će vam cvjetati.
Balkoni i terase
Sadnja lukovica: Evo što posaditi sada za cvjetni vrt i balkon u proljeće
Tulipani, narcisi i krokusi sade se u jesen, a cvatu kad zima prođe. Donosimo kako ih posaditi u vrtu ili u tegli, uz tri prijedloga kombinacija za balkon
Kad nakon zime iz zemlje izbiju prvi krokusi, a za njima narcisi i tulipani, rijetko tko se sjeti da je sve počelo jednog jesenskog popodneva. Proljetne lukovice traže malo posla u jesen i malo strpljenja preko zime. Odaberete li vrste i sorte različitih termina cvatnje, vrt ili balkon mogu dobivati nove cvjetove tijekom više proljetnih tjedana.
Za sadnju lukovica ne treba vam velik vrt. Lukovice možete uspješno uzgajati i u gredici i u tegli, uz nešto više pažnje pri zalijevanju.
Kada saditi koju lukovicu?
Većina lukovica proljetnog cvijeća koje kupujemo za jesensku sadnju sadi se tijekom jeseni. Točan termin ovisi o vrsti, lokalnoj klimi i stanju tla.
Za orijentaciju mogu poslužiti preporuke Britanskog kraljevskog hortikulturnog društva (RHS): narcise, krokuse i zumbule najbolje je posaditi ranije, a tulipane kasnije, kad se tlo ohladi. Kod nas je jesen u pravilu toplija nego u Britaniji, osobito na obali, pa britanske mjesece shvatite kao smjernicu, a ne kao kalendar. Pouzdan oslonac su i upute na pakiranju lukovica.
Maćuhice su dvogodišnje biljke, prigodno ih je saditi u jesen i proljeće, ne zahtijevaju puno vode, dosta su otporne na niske temperature i važno je samo da imaju propusno tlo, objasnila je Terezija Radoš iz Vrtnog centra Šestine.
Kako prepoznati zdravu lukovicu?
Dobra cvatnja počinje već pri kupnji. „Zdrava lukovica mora biti tvrda na dodir i nikako ne smije biti mekana”, savjetuje cvjetna dizajnerica Adriana Kolar Combaj. Meke lukovice ili one s tragovima truleži odmah bacite, a ostale posadite što prije nakon kupnje.
Sadnja lukovica u vrtu: dubina, razmak i skupine
Većina proljetnih lukovica, uključujući tulipane i narcise, voli sunčano mjesto i dobro drenirano tlo.
- Dubina: lukovicu posadite na dubinu dva do tri puta veću od njezine visine. Lukovicu visoku pet centimetara stavite u rupu duboku 10 do 15 centimetara.
- Položaj: šiljasti vrh, iz kojeg raste izdanak, okrenite prema gore.
- Razmak: između lukovica ostavite barem dvije njihove širine.
- Skupine: sadite ih u skupinama od najmanje šest lukovica, jer pojedinačni cvjetovi u gredici djeluju izgubljeno.
- Nakon sadnje: zemlju lagano poravnajte, ali je ne gazite, kako ne biste oštetili lukovice.
Sadnja lukovica u tegle: što vam treba
Dovoljno velika tegla. Za sadnju u slojeve RHS preporučuje teglu široku i duboku najmanje 30 centimetara. U plitkoj tegli nema mjesta za više slojeva, a zemlja se zimi brže smrzava.
Rupe na dnu, i to obavezno. Lukovice ne podnose stajaću vodu. U tegli bez odvodnih otvora voda se skuplja na dnu i lukovice trunu, a sloj kamenčića to ne može spriječiti.
Lazanja tehnika: kako složiti lukovice u slojeve
Tajna tegle koja cvate tjednima je u slaganju lukovica u slojeve, poput lazanja. Na dno idu najveće lukovice koje cvatu najkasnije, u sredinu srednje velike, a na vrh najmanje koje cvatu prve. Kad jedne ocvatu, sljedeće izrastu i prekriju njihovo lišće.
Tri prijedloga kombinacija za proljetnu teglu
1. Sunčana tegla: žuto i bijelo
- Vrh: žuti ili bijeli krokusi
- Sredina: niski narcisi
- Dno: bijeli kasni tulipani
Krokusi otvaraju sezonu, narcisi preuzimaju sredinu proljeća, a bijeli tulipani je zatvaraju. Ovo je jednostavna kombinacija žutih i bijelih cvjetova.
2. Romantična tegla: plavo i ljubičasto
- Vrh: presličice (muskari)
- Sredina: plavi ili ljubičasti zumbuli
- Dno: ljubičasti kasni tulipani
Plave presličice i zumbuli donose i miris, a ljubičasti tulipani daju visinu na kraju sezone. Kombinacija izgleda posebno lijepo u svijetloj ili sivoj tegli.
3. Tegla za veliki efekt: sve cvate odjednom
Ako vam je draži jedan raskošan trenutak od duge cvatnje, odaberite lukovice koje cvatu u isto vrijeme, primjerice tulipane i presličice koji cvatu sredinom proljeća, u dvije boje koje se slažu.
Vrijeme je za sadnju lukovica tulipana – pratite ove jednostavne korake
Izbjegnite praznu teglu do proljeća
Tegla s lukovicama preko zime može izgledati kao da u njoj ništa ne raste, pa se na vrh mogu posaditi niske biljke koje podnose hladnoću. Terezija Radoš iz Vrtnog centra Šestine za jesensku sadnju u posude preporučuje maćuhice, potočnice i jaglace. Ako ih posadite u jesen, kako objašnjava, preko zime će ojačati i u proljeće biti bujnije.
Maćuhice su otporne na niske temperature, a važno im je da imaju propusno tlo. Kao i lukovicama, ni njima ne odgovara natopljen supstrat.
Gdje držati teglu preko zime?
Teglu ostavite vani, na svijetlom mjestu, jer lukovicama treba hladnoća da bi u proljeće procvjetale. Od jakog mraza zaštitite je prema uvjetima svoje lokacije, primjerice jutenom vrećom ili stiroporom, kako savjetuju u Vrtnom centru Šestine u tekstu o tome kako i koje biljke zaštititi od zime.
Supstrat održavajte blago vlažnim, bez zadržavanja vode. Povremeno ga provjerite, osobito na natkrivenom balkonu, i ne dopustite da se potpuno isuši.
Kad lukovice ocvatu
Ocvale cvjetove uklonite, ali lišće ostavite da se samo osuši, jer ono puni lukovicu snagom za iduću godinu. Dok je lišće zeleno, nastavite zalijevati prema potrebi. Zalijevanje smanjujte kako lišće prirodno žuti i biljka ulazi u mirovanje.
Nakon toga teglu premjestite na manje vidljivo mjesto do iduće jeseni ili lukovice presadite u vrt. Računajte s tim da lukovice iz gusto posađene tegle iduće godine mogu cvjetati slabije.
Adriana savjetuje i jednostavan trik: zapišite što ste i gdje posadili.
„Jednom kada se lukovice posade i završe sa svojim cvjetanjem, ostat će samo lukovica u zemlji i vi više nećete znati gdje je ona posađena”, objašnjava. Bilješka u mobitelu ili štapić s imenom biljke uštedjet će vam iznenađenja kod sljedeće sadnje.
Ovo je jedan od rijetkih poslova u vrtu kod kojih se rezultat ne vidi odmah. Ali kad nakon zime ugledate prve cvjetove, bit će vam drago što ste jesenas odvojili vrijeme za sadnju.
