Uređenje interijera
Zašto je Brigadin novi ured sakriven iza trgovine u shopping centru?
Novo okruženje u srcu Zagreba
Nakon više od desetljeća boravka na zagrebačkoj Zavrtnici unutar nagrađivanog uredskog prostora koji je dijelila s agencijom Bruketa&Žinić&Grey, Brigada se preselila u novo okruženje trgovačkog centra u srcu Zagreba. Budući da je agencija specijalizirana za dizajn trgovina i ureda, prirodno se nametnula ideja da novi uredski prostori budu svojevrsni hibrid trgovine i radnog prostora.
Srećom, tijekom izvođenja radova na interijeru Centra Kaptol čiji dizajn također potpisuju kreativci iz Brigade, ‘otkrili’ su lokal koji se godinama koristio kao spremište. Iza gomile građevinskog materijala prepoznali su potencijal prostora utopljenog u okolnu prirodu s prostranom terasom i puno prirodnog svjetla, koji je nakon kraćeg preuređenja postao njihov novi dom.
Showroom različitih kreativnih rješenja
Ispred radnog prostora nalazi se prava trgovina u koju se ulazi iz trgovačkog centra i koja se koristi kao showroom različitih kreativnih rješenja koja se periodički izmjenjuju. To je prostor otvoren za sve, a osim izložbi Brigadinih radova, i kolaboracije s Vrtnim centrom Flora na stvaranju ljetnog pop-up motela, u najavi su i prezentacije novih kolekcija dizajnerskog namještaja svjetskih brandova, izložbe grafičkih dizajnera, ali i nova eksperimentiranja s prostornim doživljajem dizajnera i arhitekata iz Brigade. Kako bi se uopće došlo do uredskog prostora potrebno je proći kroz showroom te se ohrabriti i pritisnuti veliki crveni gumb na zidu kojim se aktivira školsko zvono u uredu te netko od Brigadira otvori tajna vrata. Jedina naznaka onog što se skriva iza tajnih vrata je okrugli brodski prozor kroz koji se može zaviriti u radnu atmosferu agencije.
Radnim dijelom ureda dominira velika staklena stijena koja pokriva gotovo pola površine zidnih ploha cijelog ureda, a koja se otvara prema terasi i parku s drvećem, koji tako postaju sastavnim dijelom interijera. Osim radnih jedinica koje su razdijeljene akustičnim pregradama, bitan element u prostoru je velika biblioteka s uzorcima, stručnom literaturom te panelima za mood boarde i razradu procesa dizajna. Ovo je ujedno i zona za istraživanje novih materijala, tehničkih i kreativnih rješenja te eksperimentiranje na svim poljima prostornog doživljaja. Kao sastavni dio dizajna korišten je veliki broj različitih materijala i tehnologije, više od deset različitih vrsta rasvjete, inovativna akustična rješenja, difuzori za mirise te napredni sustavi ozvučenja.
‘Pašnjak za pčele’
Zadnja zona u dnu ovog linearno osmišljenog interijera rezervirana je za kuhinju i blagovaonicu koje se otvaraju prema terasi te se svakodnevno koriste za zajedničke obroke cijelog tima. Terasa utopljena u park, kroz koju i raste drveće često postaje alternativni radni prostor u hladu japanskih trešanja, ali i ljetna blagovaonica te urbani vrt u kojem se uzgajaju ekološke jagode, rajčice, paprike, tikvice, salata i razno začinsko bilje koje se redovito koristi za obroke koje pripremaju zaposlenici. Tu je i mali „pašnjak“ za pčele, s cvijećem koje omogućuje kukcima da se nahrane unutar gradskog centra.
Ured je prvenstveno dizajniran kako bi bio potpuno funkcionalan te odgovorio na potrebe koje je cijeli tim nizom radionica identificirao kao ključne za ugodniji i produktivniji radni ambijent. Od dizajnerskih komada namještaja ističe se blagovaonički stol izrađen od recikliranog drveta iz toskanskih vila te originalni komadi klasika regionalnog dizajna poput fotelja Bernarda Bernardija, Nike Kralja ili rasvjetna tijela Meblo iz sedamdesetih. Kako bi klasici dizajna dobili odgovarajući ambijent, dio showrooma pretvoren je u svojevrsni hommage tom vremenu te je u potpunosti osmišljen u duhu sedamdesetih godina prošlog stoljeća i prošle države. Kombinacijom originalnog dizajnerskog namještaja iz tog vremena, stolića i komode koje su razvili dizajneri u Brigadi te novih materijala, uz zvuke ploča s drvenog gramofona održavaju se manje formalni sastanci ili jednostavno završava radni dan uz pogled na zelenilo parka.
Dobrodošli u Brigadu!
Stilovi uređenja
Kako odabrati stil uređenja: Vodič koji počinje od vas, a ne od trendova
Jedna od najčešćih pogrešaka u uređenju interijera je odustajanje na pola puta…
Tijekom proteklih sezona emisije Dom na kvadrat, arhitektica Sunčica Mastelić Ivić gledateljima je približila nekoliko različitih stilova uređenja interijera – od minimalističkih i suvremenih, do raskošnih povijesnih i dekorativnih pravaca. No nakon svih analiza, primjera i inspiracija, nameće se jedno ključno pitanje: kako odabrati stil uređenja koji će dugoročno funkcionirati u našem prostoru i životu?
Odabir stila često se pogrešno doživljava kao praćenje aktualnih trendova ili kopiranje viđenog s društvenih mreža. No stil uređenja nije modni dodatak koji se mijenja svake sezone, već osobna odluka koja mora odgovarati prostoru, navikama, kontekstu i karakteru onih koji u njemu žive. Upravo zato, pravi stil ne nameće se izvana – on se otkriva kroz analizu, razumijevanje i iskren razgovor.
Okrugli ili pravokutni? Arhitektica otkriva kako odabrati pravi blagovaonski stol
Kako ističe Sunčica Mastelić Ivić, različiti stilovi danas ne isključuju jedni druge niti se izmjenjuju po principu „in“ i „out“. Oni postoje paralelno, kao različiti svjetovi, a na nama je da prepoznamo koji od njih odgovara našoj osobnoj priči, načinu života i prostoru koji uređujemo.
Kako odabrati stil uređenja prema prostoru, lokaciji i vlastitoj osobnosti
Jedan od najvažnijih odgovora na pitanje kako odabrati stil uređenja krije se u razumijevanju konteksta prostora. Lokacija nekretnine, njezina namjena i okruženje uvijek imaju prednost pred estetskim željama. Stil koji funkcionira u urbanom stanu ne može se mehanički preslikati u kuću u planini ili na osamljenom otoku.
Sunčica Mastelić Ivić upozorava kako su pojedini stilovi izrazito vezani uz određeni ambijent. Primjerice, Hollywood glam zavodljiv je zbog sjajnih površina, kontrasta i luksuza, ali on je prvenstveno velegradski, urbani stil s jasnim povijesnim kontekstom. U prostoru koji je snažno povezan s prirodom, takav pristup može djelovati neprirodno i nametnuto.
Zato stil uređenja ne bira samo oko, već i razum. Kontekst prostora, arhitektura, lokacija i način korištenja uvijek imaju posljednju riječ.
Stil kao osobna priča, a ne dekorativna odluka
Stil uređenja često govori više o nama nego što mislimo. Odrastanje, obitelj, struka, način života, putovanja i uspomene – sve su to elementi koji oblikuju naš estetski ukus. Prema riječima arhitektice, važno je biti iskren prema sebi, osobito kada se radi s profesionalcem.
Projektant interijera ne osmišljava prostor samo prema funkcionalnim potrebama, već analizira osobni profil klijenta.
Tek kada se osobnost korisnika poklopi s pričom određenog stila, moguće je interijer izvesti kvalitetno i dosljedno do kraja. Isto vrijedi i za poslovne prostore, koji također imaju identitet i poruku koju žele komunicirati prema van.
Dva sloja interijera: baza i stil koji se može mijenjati
Interijer se sastoji od dva ključna sloja. Prvi je tzv. „tvrda ljuska“ – arhitektonska osnova prostora koja uključuje podne i zidne obloge, ugradbene elemente, osnovnu rasvjetu i funkcionalni raspored. Taj sloj mora biti neutralan, kvalitetno projektiran i dugoročno održiv.
Drugi sloj je stiliziranje – dekor, manji komadi namještaja, rasvjeta, tekstili i teksture. Upravo se kroz taj sloj najjasnije očituje stil uređenja, ali i ostavlja prostor za promjene. Dekorativni elementi mogu se mijenjati kroz godine, dok dobro osmišljena baza ostaje stabilna i funkcionalna.
Kako ističe Sunčica Mastelić Ivić, upravo je ta podjela tajna dobrog interijera.
Zašto je važno imati profesionalca uz sebe
Prvi i najvažniji korak u procesu uređenja je arhitekta. To je odluka koja zahtijeva povjerenje, jer projektantu prepuštate oblikovanje svog svakodnevnog života. Preporuka je pregledati njegove radove, provjeriti reference i, što je najvažnije, otvoreno razgovarati.
Planirate renovaciju stana? Evo koga trebate angažirati i kada
Taj razgovor ne svodi se samo na funkcionalne potrebe, već uključuje razmjenu fotografija, uspomena, putovanja i emocija. Upravo iz tog procesa nastaje mood board i sample board – vizualni alat koji definira boje, materijale i smjer uređenja. Jednom kada je taj temelj postavljen, važno ga je slijediti bez improvizacija.
Kako Sunčica slikovito opisuje, nije dovoljno voljeti neku boju ili komad namještaja izvan konteksta. Dosljednost je ključ.
Odabrali ste stil? Onda idite do kraja
Jedna od najčešćih pogrešaka u uređenju interijera je odustajanje na pola puta. Kombiniranje nespojivih stilova često rezultira prostorom koji djeluje neusklađeno i nezavršeno. Ako ste se prepoznali u određenom stilu, savjet je jasan – provedite ga do kraja.
Odabir stila nije trendovska odluka, već osobna priča pretočena u prostor. A dobar interijer, baš kao i dobar stil, uvijek počinje iskrenim odgovorom na jedno pitanje: tko smo i kako želimo živjeti.
Izbor urednice
Kako je arhitektura Drage Galića postala idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu
Ako ste se ikada pitali zašto vas je serija Dnevnik velikog Perice tako uvjerljivo vratila u šezdesete godine prošlog stoljeća, odgovor ne leži samo u kostimima i scenografiji, već i u arhitekturi.
Jedna od ključnih lokacija snimanja bio je ovaj filmski stan smješten u stambenoj zgradi koju je projektirao Drago Galić, jedan od najvažnijih predstavnika zagrebačkog modernizma. Upravo ta arhitektonska podloga omogućila je da prostor bez velikih intervencija postane vjerodostojna scenografija jednog razdoblja.
Filmski stan kao scenografski alat, a ne mjesto stanovanja
Stan u Vukovarskoj ulici danas ne funkcionira kao klasičan životni prostor. Kako objašnjava Tomislav Peleski, koji se već dva desetljeća bavi location managementom, ideja je bila stvoriti polivalentni, lako prilagodljiv filmski stan – prostor koji može “glumiti” različite interijere, od bakinog stana do urbanog dnevnog boravka.
Stan je dvoetažan, površine gotovo 100 četvornih metara, i u trenutku početka projekta bio je potpuno prazan. Upravo ta “prazna ploča” omogućila je scenografima i producentima slobodu u oblikovanju prostora prema potrebama snimanja. Namještaj se po potrebi iznosi, zamjenjuje ili preslaguje, a svaki kadar dobiva novu priču.
Zašto su Galićevi stanovi idealni za snimanje
Arhitektura Drage Galića pokazala se iznimno zahvalnom za filmsku produkciju. Stanovi u njegovim zgradama odlikuju se velikim prozorima, obiljem dnevnog svjetla i jasnom konstrukcijskom logikom. Drago Galić (1907. – 1963.) jedan je od ključnih arhitekata zagrebačke moderne. Njegove stambene zgrade, osobito one uz Vukovarsku ulicu, odlikuju se humanim mjerilom, promišljenim tlocrtnim rješenjima i naglašenim odnosom prema svjetlu i prostoru.
Betonske grede omogućuju jednostavno postavljanje rasvjete, bez potrebe za vanjskom tehnikom, dok dobra toplinska i zvučna izolacija – rijetkost u današnjoj novogradnji – osigurava stabilne uvjete za snimanje.
Scenografija koja poštuje arhitekturu
Iako je prostor prilagodljiv, njegova arhitektonska vrijednost ostaje u prvom planu. Scenograf Bojan Drezgić sudjelovao je u savjetovanju oko boja i atmosfere, dok su pojedini komadi namještaja originali iz šezdesetih godina. Boje su naknadno “smirene” kako prostor ne bi djelovao previše ilustrativno, već životno i uvjerljivo.
Posebna pažnja posvećena je detaljima – od retro kuhinje s originalnim terrazzo pultom i umivaonikom, do harmonika-vrata koja omogućuju da se jedna prostorija u trenutku pretvori u zasebnu garsonijeru. Takva fleksibilnost čini ovaj filmski stan gotovo scenografskim studijem unutar stvarne arhitekture.
Kada arhitektura postane glavni glumac
Ovaj stan nije samo lokacija – on je aktivni sudionik priče. Njegova arhitektura omogućuje brze transformacije, ali istovremeno nosi snažan identitet vremena u kojem je nastao. U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu.
Zato se ovaj stan ne doživljava kao “uređen interijer”, već kao živi arhitektonski resurs – mjesto gdje se susreću modernizam, film i suvremena produkcija. A upravo u tome leži njegova najveća vrijednost.
