Uređenje interijera
TIFFANY SVJETILJKE Savršenstvo koje traje više od 140 godina
Ne predstavlja samo svjetiljku i rasvjetu već jedno umjetničko djelo
Kad čujemo prezime Tiffany sjetimo se poznatog holivudskog filma i svjetski poznatog draguljara. Međutim u svijetu uređenja interijera, Tiffany ne predstavlja samo svjetiljku i rasvjetu već jedno umjetničko djelo.
Inpirirane ljubavlju prema staklu i prirodi, tiffany svjetiljke već više od 140 godina u interijere unose sveremensku profinjenost. Nastale su u vrijeme secesije, prema ideji sina poznatog svjetskog draguljara.
Kad se udruže Edison i Tiffany
‘Tiffany svjetiljka nastala je 80′-tih godina 19-tog stoljeća kada je Louis Comfort Tiffany udružio snagu s Thomasom Edisonom, tvorcem prve žarulje i oni su zajedno napravili prvu električnu svjetiljku. Edison je dao Žarulju i struju, Tiffany je napravio sjenilo i bazu’, priča nam Aleksandar Jakovac, proizvođač Tiffany svjetiljki.
Dao je ideju lemljenja bakrenom folijom, koja do danas nosi ime tiffany tehnika. Zanimalo ga je i staklo.
‘Ekspresija stakla, odraz stakla, transparentnost. Bio je izrazito nezadovoljan u onom periodu svjetske manufakture stakla, te je zbog toga proizveo vlastiti Favril dizjan stakla, nakon čega je od toga počela proizvodnja njegovih svjetiljki’, priča Aleksandar.
Tiffanyjeva misija bila je unijeti ljepotu prirode u svaki američki dom. ‘Sam kreator smatrao je da preko razne transparentonosti i različitog odsjaja stakla s dezenima božura, glicinije, ljiljana, može unijeti u svaki dom detalj prirode i samim time oplemeniti svaki dom u Americi’, dodaje.
Procvat nakon izložbe u Parizu
Glavna dizajnerica ovih svjetiljki bila je Clara Driscoll. ‘Tiffany je doživio procvat prodaje i uspjeha nakon svjetske izložbe 1900-te u Parizu, gdje je Clara Driscoll s dizajnom vilinog konjica koji je danas jedan od najpoznatijih tiffanyjevih dizajna, osvojila glavnu nagradu’, kaže.
Dizajnirala je i ostale najpoznatije tiffany svjetiljke. Model lotos koji je 1998-e, sto godina poslije, postigao tada nevjerojatnu cijenu od dva milijuna i 800 tisuća dolara. Nikada ni jedan uporabni predmet nije prestigao tu cijenu, osim naravno ponovno tiffanice.
‘Tiffany originali postižu minimalne cijene od 30, 40 tisuća dolara pa sve do najskuplje ikada prodane u Kristisu na aukciji, uporabni predmet, je Tiffany svjetiljka, pond Lily model kao i ovaj na stolu, 2011. godine prodana je za 3 miliona i 400 tisuća dolara’, priča Aleksandar.
Originalima se smatraju svjetiljke nastale do zatvaranja manufakture u New Yorku 1933.-te. Svaka lampa nakon toga je reprodukcija koja nastaje po modelu koji je već dizajniran. Njihove cijene neusporedivo su manje od cijene originala.
Nema gornje granice cijene
‘Granice gornje nema iz razloga što složenost, cijena materijala, gradira do nekih 50-60 tisuća kuna, tako da je neki srednji raspon cijene od 1500 – 7,8 tisuća kuna’, tvrdi.
Svaka Tiffany svjetiljka ima između 25 i 30 nijansi stakla. Za izradu najmanje i najjednostavnije 7 inčne, potrebno je između 80 i 90 sati, a za najsloženije modele kao što je pond lily i do par tisuća sati.
‘Jedna prosječna svjetiljka sastoji se od 200-300 komada stakla, do 800-900. Neki primjerci veći, samostojeći su i do 1500/1700 komadića stakla. Isključivo se radi od rezanog stakla koje se nakon toga ručnim radom lemi bakrenom folijom i spajaju modeli jedan do drugoga’, objašnjava.
Tiffany svjetiljka posebno obogaćuje često prejednostavne moderne interijere. Dizajn je to koji nikada ne zastarjeva, a u svakom prostoru izgleda kao umjetničko djelo.
Čišćenje i organizacija
Spužve različitih boja i namjena: Evo koju koristiti za kuhinju, kupaonicu i osjetljive površine
Boja je najjednostavniji i najtrajniji vizualni signal koji govori koja spužva ide gdje, čak i onda kada je zamijenite novom
Spužve i krpe spadaju među najčešće korištene alate u svakom kućanstvu, no istovremeno su i jedan od najvećih prijenosnika bakterija, ako ih koristimo bez sustava i reda.
Istrošena spužva kojom danas brišete kuhinjsku radnu površinu, a sutra sudoper ili WC okolicu, nije samo higijenski problem, nego i potencijalni rizik za zdravlje svih ukućana. Upravo zato sustav označavanja bojama, koji se odavno koristi u profesionalnim sredinama poput hotela i bolnica, sve više nalazi primjenu i u privatnim domovima. Nije riječ o estetskom detalju, nego o jednostavnom pravilu koje može značajno podignuti razinu higijene u domu.
Zašto su spužve različitih boja uopće korisne?
Različite boje spužvi nisu marketinški trik. Boja je najjednostavniji i najtrajniji vizualni signal koji govori koja spužva ide gdje, čak i onda kada je zamijenite novom. Sustav funkcionira samo ako je dosljedan, a dosljednost je lakše postići kada svaki član kućanstva, bez razmišljanja, zna da crvena ide uz WC, a zelena ostaje u kuhinji.
Uobičajeni primjer sustava koji mnogi preuzimaju i prilagođavaju:
Crvena spužva namijenjena je WC školjci i sanitarijama, mjestima s najvećom koncentracijom bakterija. Žuta se koristi za opće čišćenje u kupaonici (umivaonik, pločice, police). Plava je rezervirana za staklene i glatke površine, prozore i ogledala. Zelena ostaje isključivo u kuhinji i blagovaonici, za radne ploče i površine koje dolaze u dodir s hranom.
Važno je naglasiti da ne postoji univerzalni standard koji propisuju proizvođači, pa svako kućanstvo može razviti vlastiti sustav. Ono što je ključno jest da se tog sustava dosljedno drži i da ga svi ukućani poznaju i poštuju.
Čišćenje probioticima: Kako dobre bakterije postaju saveznici zdravog doma
Koja spužva za koju površinu?
Kuhinja
Kuhinja je prostorija koja zahtijeva najvišu razinu higijenske pažnje jer su površine u neposrednom kontaktu s namirnicama i priborom za jelo. Radne ploče, sudoper, pločice iza sudopera i vanjske površine kućanskih aparata čiste se zasebnom spužvom koja se ne smije koristiti nigdje drugdje u domu. Za tvrdokornije mrlje na radnim plohama, primjerice masnoću ili ostatke hrane, dovoljno je nježno porozna strana spužve uz odgovarajuće sredstvo za odmašćivanje. Kako pravilno čistiti kuhinjske površine od mramora, granita, laminata i ostalih materijala, ovisi o samom materijalu, pa abrazivnu stranu spužve koristite s oprezom.
Kupaonica
Umivaonik, tuš kabina i kada dijele isti prostor, ali ne bi trebale dijeliti istu spužvu. Vlaga koja se zadržava u kupaonici stvara idealne uvjete za razmnožavanje mikroba, posebno u kutovima, fugama i odvodima. Za čišćenje kupaonice preporučuje se dezinfekcijsko sredstvo, a prostoriju treba redovito provjetravati. Prirodna sredstva poput bijelog octa, sode bikarbone i limunovog soka mogu biti učinkovita alternativa kemijskim preparatima, posebno za pločice, fuge i metalне površine.
WC područje
WC školjka i neposredna okolica zahtijevaju vlastitu spužvu ili jednokratne dezinfekcijske maramice, koje se po upotrebi odmah bacaju. Ovo je zona s najvećim brojem patogenih bakterija u domu i ni pod kojim okolnostima ne bi smjela dijeliti sredstvo za čišćenje s bilo kojom drugom površinom.
Osjetljive površine
Staklokeramičke ploče za kuhanje, inoks, površine visokog sjaja i prirodni kamen zahtijevaju poseban oprez. Abrazivna strana standardne spužve može na njima ostaviti ogrebotine koje su trajne. Za te materijale preporuča se mekana strana spužve ili specijalne krpe bez abrazivnih vlakana. Indukcijske ploče, primjerice, znatno su jednostavnije za održavanje od plinskih upravo jer je njihova površina glatka i ne zadržava masnoću duboko unutar površine.
Što nikako ne biste smjeli čistiti istom spužvom?
Ovo je pitanje koje mnogi postavljaju prekasno, nakon što problem već nastane. Neke kombinacije površina treba apsolutno izbjegavati:
Spužva kojom ste čistili WC školjku ne smije doci ni blizu kuhinjske radne ploče ili sudopera. Zvuči samorazumljivo, ali u praksi se, bez sustava boja, takve greške dogode, posebno kada netko drugi obavlja čišćenje. Sudoper za posuđe i dječje igračke ne bi trebali dijeliti istu spužvu. Podne površine i kuhinjske radne ploče apsolutno su nespojive. Kada i površine za pripremu hrane ne smiju dijeliti isti alat za čišćenje.
Bakterije poput salmonele, E. coli i stafilokoka mogu preživjeti na vlažnim spužvama satima, a katkad i danima. Redovito čišćenje i pravilni alati ključni su za sprečavanje njihovog širenja, ali bez sustava koji to čišćenje usmjerava, napor ostaje djelomično uzaludan.
Različite vrste krpa i njihova namjena
Osim spužvi, krpe su drugi veliki igrač u svakodnevnoj higijeni doma, a i ovdje vrijedi logika namjenske upotrebe.
Mikrofiber krpe danas su standard u većini kućanstava i s razlogom. Hvataju prašinu, dlačice i sitne čestice bolje od pamuka, a za čišćenje stakla, ogledala i elektronike mogu se koristiti potpuno suhe ili tek lagano navlažene, bez ikakvih kemijskih sredstava. Idealne su i za inoks jer ne ostavljaju tragove.
Pamučne krpe najprikladnije su za svakodnevno brisanje površina i sušenje, primjerice brisanje radnih ploča nakon kuhanja ili sušenje sudopera. Dobro podnose pranje na višim temperaturama, što ih čini higijenski pouzdanima za višekratnu upotrebu.
Jednokratne dezinfekcijske maramice praktično su rješenje za površine koje su frekventno dodirivane, a teško dostupne za temeljito pranje: prekidači, kvake, daljinski upravljači, WC poklopac. Jedna maramica, jedna površina, i odmah u otpad.
Krpe za staklo (posebno tkane ili od visokokvalitetnog mikrofibera) namijenjene su prozorima, ogledalima i sjajnim površinama gdje je važno izbjeći pruge i vlakanca.
Kada je vrijeme za zamjenu spužve?
Spužva koja smrdi, promijenila je boju, počela se raspadati ili ima trajnih mrlja koje se ne mogu isprati, odavno je prešla svoju higijensku granicu. Znak koji mnogi ignoriraju je upravo miris jer on nedvosmisleno govori da je kolonizacija bakterija napredovala.
Kao opće pravilo, kuhinjsku spužvu trebalo bi mijenjati svakih jedan do dva tjedna, a u većim kućanstvima s intenzivnijim korištenjem i češće. Spužvu za WC područje mijenjajte još učestalije ili je zamijenite jednokratnim alternativama. Krpe je dovoljno redovito prati, ali i njima ima rok trajanja koji se mjeri habanjem vlakana i smanjenom apsorpcijskom moći.
Kako pravilno održavati spužve i krpe između zamjena?
Svaka spužva i krpa zahtijevaju minimalno održavanje između pranja ili zamjene, jer vlaga je njihov najveći neprijatelj u higijenskom smislu.
Nakon svakog korištenja spužvu dobro isperite pod tekućom vodom i ocijedite što je više moguće. Ostavite je na prozračnom, suhom mjestu, nikako u zatvorenim posudama ili ispod sudopera gdje vlaga ostaje zarobljena. Krpe perite redovito na višim temperaturama, najmanje 60°C, što je temperatura pri kojoj se većina bakterija učinkovito uklanja. Mokre krpe nikada ne ostavljajte smotane ili složene, jer vlažno i toplo okruženje ubrzano postaje leglo mikroorganizama.
Ako primijetite da se plijesan širi po fugama ili zidovima kupaonice, spužva i krpa kojima čistite to područje same po sebi nisu dovoljne, problem treba rješavati na izvoru. O tome kako se riješiti plijesni u kupaonici i koji su najučinkovitiji postupci više pišemo u posebnom vodiču.
Pravilnim odabirom spužvi i krpa, te dosljednom primjenom sustava boja, čišćenje postaje ne samo učinkovitije, nego i stvarno higijensko. Razlika između nasumičnog brisanja i promišljenog, namjenskog čišćenja nije vidljiva golim okom, ali osjeća se u zdravlju kućanstva. Mali korak poput odvajanja crvene spužve za WC i zelene za kuhinju može prekinuti tihi lanac prijenosa bakterija koji se u većini domova odvija potpuno neprimijećeno. Dobro organizirana i lako održavana kuhinja počinje upravo ovakvim odlukama, i to ne nužno skupim, nego promišljenim.
Kupaonica
Kako izvući maksimum iz male kupaonice? Pitali smo dizajnericu koja je uredila ovu od 6 m2
Dizajnerica Matea Brkić otkriva kako je maksimalno iskoristila prostor te koje trikove preporučuje za uređenje malih kupaonica
Matea Brkić, magistrica industrijskog dizajna i dizajnerica, nakon života u Berlinu odlučila se u Splitu otvoriti mali studio za dizajn interijera, eksterijera i produkt dizajn: studio -ić.
“Glavna motivacija bila mi je djelovati u lokalnom kontekstu i posvetiti se dizajnu i onih najmanjih prostora i predmeta, koji često ostanu zanemareni, a zapravo su puno veći kreativni i tehnički izazov od projekata velikih kvadratura.”, kaže Matea.
Nama je zapeo za oko jedan takav projekt-ić renovacije kupaonice u Zagrebu od nepunih 6m2. Projekt je trajao četiri tjedna, a u razgovoru nam je Matera otkrila trikove kojima je maksimalno iskoristila svaki centimetar prostora, ali i objasnila zašto se ponekad upravo tehnička ograničenja mogu pretvoriti u najzanimljiviji dizajnerski detalj.
Planiranje životnog prostora: Kako pametno iskoristiti svaki kvadratni metar?
Kod projektiranja ovako malog prostora, kako ste pristupili rasporedu sanitarija da prostor ostane protočan i funkcionalan?
U slučaju ove renovacije, tlocrt su istovremeno odredile postojeće pozicije instalacija, ali i željeni način korištenja kupaonice. Zbog specifičnih proporcija i zatečenog stanja, od samog početka projekta smo znali da sve funkcionalne elemente želimo zadržati linearno. Kako bismo poštovali budžet i rokove izvedbe, preinake na instalacijama sveli smo na minimum. Konkretno, izmaknuli smo samo originalne pozicije školjke i tuša kako bismo poboljšali funkcionalnost i osigurali optimalnu protočnost.
Kod malih kupaonica često je problem nedostatak mjesta za pohranu. Kako ste ovdje riješili skladišni prostor bez vizualnog zagušenja?
Tijekom izrade projekta upravo je pohrana bila glavni razlog zašto smo odlučili zadržati postojeće predsoblje odvojeno od kupaonice. Tako su ove dvije zone odvojene i funkcionalno i estetski, što kupaonici dodatno daje na minimalističkom i čistom dojmu.
Predsoblje, u kojem se nalazi i perilica rublja, nudi poprilično prostora za pohranu koji se proteže do pune visine zida. Osim predsoblja, odabirom umivaonika s ormarićem montiranim na zid omogućili smo pohranu manjih stvari u samoj kupaonici, čime smo dodatno otvorili podnu površinu i vizualno povećali prostor.
Opremate malu kupaonicu? Ovo su idealna rješenja za uštedu prostora
Jedna od odluka kod osiguravanja maksimalne prohodnosti bila je eliminacija svih krilnih elemenata. S obzirom na to da nam je duljina tuš kade to dopuštala, umjesto klasičnih vrata u zoni tuširanja projektirali smo walkin princip s fiksnom, samostojećom staklenom stijenkom, a njezin rebrasti uzorak ujedno ima i važnu estetsku ulogu u ovoj kupaonici. Isti princip primijenili smo i na samom ulazu u kupaonicu s odabirom kliznih vrata.
Koji je bio najzahtjevniji tehnički detalj u izvedbi ovog projekta, a na što ste posebno ponosni?
Najveći izazov bila je zatečena susjedova odvodna cijev koja se protezala po horizontali glavnog zida. Ona nam je stoga diktirala tlocrtnu i visinsku dispoziciju svih ostalih elemenata u kupaoni. Posebno smo morali paziti na ergonomiju zone tuširanja i poziciju miješalice, kako bi se unatoč smanjenoj visini tog dijela stropa, osiguralo nesmetano korištenje prilagođeno visini klijenata. Nastalu spuštenu gredu smo odlučili iskoristiti kao vizualni gabarit kupaonice, pa je tako definirala gornju granicu postavljanja zidne keramike, a njenim bojanjem u plavi ton stropa postignut je minimalni, monokromatski efekt.
Smatram da je rasvjeta je ključ uspješnosti ovog projekta, pa bih iskoristila priliku da istaknem važnost promišljanja pozicija i odabira rasvjetnih tijela u manjim prostorijama poput ove, koja nema izvor prirodne svjetlosti. Zatečena rasvjeta bila isključivo zidna, a instalacije u jako lošem stanju. Znali smo da osim provođenja novih instalacija na strop, želimo decentralizirati svjetlost s više različitih pozicija kako bismo unutar ovog malog prostora mogli kreirati različite ambijente. Bočna zidna rasvjeta u kombinaciji s rebrastom staklenom stijenkom stvara opuštajuću “wellness” atmosferu. Integrirana rasvjeta u ogledalu pruža ravnomjerno svjetlo, daje dozu luksuza i izvrsna je za svakodnevne kozmetičke rutine, a kada su upaljena sva rasvjetna tijela, kupaonica postaje iznimno svijetla što olakšava korištenje i održavanje. Što se ventilacije tiče, zadržali smo je na postojećoj poziciji, ali smo je unaprijedili novijim i učinkovitijim sustavom.
Dok ih većina pokušava sakriti, vi ste cijevi pretvorili u jedan od najupečatljivijih elemenata kupaonice. O kakvom je sustavu riječ i zašto ste ih odlučili istaknuti umjesto prikriti?
Vidljive cijevi su cijevi centralnog grijanja koje prolaze kroz cijelu vertikalu zgrade, zbog čega ih nismo mogli ukloniti niti izmjestiti.Alternativa je bila njihovo oblaganje gipsanim pločama, ali smo odlučili ne oduzimati ni centimetar ionako malog prostora, već istaknuti te naizgled neatraktivne elemente. Primarna dizajnerska ideja kupaonice bila je stvoriti vizualno jednostavan, čist i svijetao prostor. Upravo su nam ove cijevi poslužile kao savršen detalj kojeg smo naglasili akcent bojom i tako unijeli vizualnu dinamiku.
Osim cijevi, na isti način smo odlučili istaknuti fuge i miješalicu za vodu. Iako su neizostavni i funkcionalni elementi svake kupaonice, pristupili smo im kao dekorativnim akcentima koji daju karakter prostoru. S klijentima smo se dogovorili da ćemo upravo te elemente tretirati kao “promjenjive”, pa možda i nakon nekoliko godina promijenimo koloristički koncept i nastavimo eksperimentirati s detaljima. Izuzetno je važno igrati se u svom prostoru! To je, između ostalog, najveća kvaliteta ove kupaonice.
Jeste li koristili neke trikove za vizualno povećavanje prostora osim ogledala i svijetlih tonova?
Dodatni prostorni trik postigli smo odabirom veličina pločica i kontinuitetom podne površine. Na zidove smo stavili manje kvadratne pločice, a na pod terrazzo velikih dimenzija sa što manje fuga. Terrazzo se ujedno nastavlja iz kupaonice u predsoblje što vizualno briše granice i čini prostor većim. Puno smo vremena uložili u odabir i kombinaciju keramike jer smo uzimali u obzir faktore obrade, njihov sjaj i način na koji međusobno komuniciraju. Takvi detalji su ključni u dizajniranju manjih prostora, s obzirom na to da i najmanje svojstvo utječe na refleksiju svjetla, a samim time i na dojam veličine cjelokupnog prostora.
Obožavamo terrazzo u kupaonici – evo nekoliko ideja kako ga uklopiti u prostor
Koji biste savjet dali ljudima koji renoviraju malu kupaonicu, a najčešće ga zanemare na početku projekta?
Savjetovala bih temeljitu projektnu pripremu, ali i visoku razinu fleksibilnosti tijekom same realizacije. Adaptacije, posebno u starogradnji, redovito otkrivaju nepredviđene tehničke okolnosti koje onda zahtijevaju brze i praktične kompromise na terenu. Angažman stručnjaka i dobar timski rad, u svakom slučaju pruža sigurnost i jamči da i nepredviđeni izazovi ne naruše ishod. I ne zaboravite se igrati u prostoru!
Već smo naučili da mali prostori moraju biti iznimno funkcionalni i pomno promišljeni, ali uz malo kreativnosti i hrabrosti, i oni najmanji mogu biti autentični i pružati nam osjećaj ugode i pripadanja.
Foto: studio -ić
