Uređenje interijera
TIFFANY SVJETILJKE Savršenstvo koje traje više od 140 godina
Ne predstavlja samo svjetiljku i rasvjetu već jedno umjetničko djelo
Kad čujemo prezime Tiffany sjetimo se poznatog holivudskog filma i svjetski poznatog draguljara. Međutim u svijetu uređenja interijera, Tiffany ne predstavlja samo svjetiljku i rasvjetu već jedno umjetničko djelo.
Inpirirane ljubavlju prema staklu i prirodi, tiffany svjetiljke već više od 140 godina u interijere unose sveremensku profinjenost. Nastale su u vrijeme secesije, prema ideji sina poznatog svjetskog draguljara.

Kad se udruže Edison i Tiffany
‘Tiffany svjetiljka nastala je 80′-tih godina 19-tog stoljeća kada je Louis Comfort Tiffany udružio snagu s Thomasom Edisonom, tvorcem prve žarulje i oni su zajedno napravili prvu električnu svjetiljku. Edison je dao Žarulju i struju, Tiffany je napravio sjenilo i bazu’, priča nam Aleksandar Jakovac, proizvođač Tiffany svjetiljki.
Dao je ideju lemljenja bakrenom folijom, koja do danas nosi ime tiffany tehnika. Zanimalo ga je i staklo.

‘Ekspresija stakla, odraz stakla, transparentnost. Bio je izrazito nezadovoljan u onom periodu svjetske manufakture stakla, te je zbog toga proizveo vlastiti Favril dizjan stakla, nakon čega je od toga počela proizvodnja njegovih svjetiljki’, priča Aleksandar.
Tiffanyjeva misija bila je unijeti ljepotu prirode u svaki američki dom. ‘Sam kreator smatrao je da preko razne transparentonosti i različitog odsjaja stakla s dezenima božura, glicinije, ljiljana, može unijeti u svaki dom detalj prirode i samim time oplemeniti svaki dom u Americi’, dodaje.

Procvat nakon izložbe u Parizu
Glavna dizajnerica ovih svjetiljki bila je Clara Driscoll. ‘Tiffany je doživio procvat prodaje i uspjeha nakon svjetske izložbe 1900-te u Parizu, gdje je Clara Driscoll s dizajnom vilinog konjica koji je danas jedan od najpoznatijih tiffanyjevih dizajna, osvojila glavnu nagradu’, kaže.
Dizajnirala je i ostale najpoznatije tiffany svjetiljke. Model lotos koji je 1998-e, sto godina poslije, postigao tada nevjerojatnu cijenu od dva milijuna i 800 tisuća dolara. Nikada ni jedan uporabni predmet nije prestigao tu cijenu, osim naravno ponovno tiffanice.

‘Tiffany originali postižu minimalne cijene od 30, 40 tisuća dolara pa sve do najskuplje ikada prodane u Kristisu na aukciji, uporabni predmet, je Tiffany svjetiljka, pond Lily model kao i ovaj na stolu, 2011. godine prodana je za 3 miliona i 400 tisuća dolara’, priča Aleksandar.
Originalima se smatraju svjetiljke nastale do zatvaranja manufakture u New Yorku 1933.-te. Svaka lampa nakon toga je reprodukcija koja nastaje po modelu koji je već dizajniran. Njihove cijene neusporedivo su manje od cijene originala.
Nema gornje granice cijene
‘Granice gornje nema iz razloga što složenost, cijena materijala, gradira do nekih 50-60 tisuća kuna, tako da je neki srednji raspon cijene od 1500 – 7,8 tisuća kuna’, tvrdi.
Svaka Tiffany svjetiljka ima između 25 i 30 nijansi stakla. Za izradu najmanje i najjednostavnije 7 inčne, potrebno je između 80 i 90 sati, a za najsloženije modele kao što je pond lily i do par tisuća sati.

‘Jedna prosječna svjetiljka sastoji se od 200-300 komada stakla, do 800-900. Neki primjerci veći, samostojeći su i do 1500/1700 komadića stakla. Isključivo se radi od rezanog stakla koje se nakon toga ručnim radom lemi bakrenom folijom i spajaju modeli jedan do drugoga’, objašnjava.
Tiffany svjetiljka posebno obogaćuje često prejednostavne moderne interijere. Dizajn je to koji nikada ne zastarjeva, a u svakom prostoru izgleda kao umjetničko djelo.
Uređenje interijera
KidZona kao inspiracija za uređenje dječje sobe u vašem domu
Otkrijte kako i vi možete stvoriti funkcionalan, topao i poticajan prostor za dijete…
U trenutku kada nam se čini da djeca odrastaju brže nego ikada, pojavila se nova oaza u kojoj se njihov svijet ponovno usporava — prostor u kojem se potiče mašta, slobodna igra i stvaranje. KidZona, najnovija rođendaonica i kreativni prostor u centru Zagreba, izazvala je velik interes među roditeljima i medijima.
No ono što je čini posebnim nije samo izgled, nego pristup koji se može primijeniti i kod kuće. Upravo zato mnogim roditeljima postaje neočekivana inspiracija za uređenje dječje sobe.
Iza uređenje KidZone stoje Sanja i Ivana, dvije pedagoginje koje su godinama radile u vrtiću i dobro poznaju kako prostor utječe na dječji razvoj. Svoju ljubav prema djetinjstvu spojile su s ljubavlju prema dizajnu, stvarajući prostor koji odiše toplinom, svrhom i razigranom estetikom. Na njihovom primjeru lako možete oblikovati i svoj dječji kutak — bez obzira na kvadraturu.
Prostor koji počinje od djeteta – a tek onda od namještaja
Dok se većina roditelja pri uređenju sobe usredotočuje na boje zidova, veličinu ormara ili izbor kreveta, ove pedagoginje razmišljaju u malo drugačijem smjeru. Onom u kojem je dijete polazište svega.
“Ne gledamo prvo kvadraturu ili namještaj. Prvo gledamo dijete — što ga zanima, kako se igra, što ga smiruje, što potiče,” objašnjavaju Sanja i Ivana. Djeca ne koriste sobu samo za spavanje i učenje. Trebaju prostor za druženje, mir, osamostaljivanje, istraživanje i igru. Zbog toga se prostor oblikuje tako da podržava sve te potrebe.
Ovaj pristup uređenju čini KidZonu idealnim primjerom kada tražite inspiraciju za uređenje dječje sobe koja raste zajedno s djetetom.

Zone igre: srce svakog dobro organiziranog dječjeg prostora
Djevojke su pedagogiju su pretočile u dizajn pa tako i dječje sobe i rođendaonice uređuju kroz osam “zona igre” koje potiču razvoj djeteta:
- aktivna igra
- simbolička igra
- građenje i konstruiranje
- didaktičko-edukativne aktivnosti
- likovno stvaranje
- čitanje i opuštanje
- društvene igre
- slobodna istraživačka igra
Kada se prostor podijeli prema zonama, dijete intuitivno zna gdje što pripada. Takva struktura olakšava snalaženje, smanjuje nered, produljuje vrijeme koncentracije i potiče samostalnost. Upravo taj model roditelji mogu primijeniti i kod kuće: već dvije promišljeno uređene zone mogu potpuno transformirati sobu.

Fleksibilno, funkcionalno i fantastično: 3F pravilo
Sanja i Ivana osmislile su i jednostavno pravilo — 3F pristup: fleksibilno, funkcionalno i fantastično. To je i temelj kako su uredile KidZonu, a savršeno funkcionira i u domu.
Fleksibilnost je ključna jer se djetetovi interesi brzo mijenjaju. Namještaj mora biti modularan, lako prilagodljiv i ne smije dominirati prostorom. Funkcionalnost znači da dijete u prostoru može biti samostalno: da lako dohvati materijale, može se povući u miran kutak, ali i nesmetano družiti s ostalom djecom. Fantastično je onaj element koji prostoru daje toplinu — detalji koji potiču maštu, stvaraju atmosferu i čine prostor osobnim.
Sve to čini KidZonu izvrsnim modelom i autentičnom inspiracijom za uređenje dječje sobe u svakom domu.

Boje u dječjoj sobi: neka podloga bude mirna, a detalji razigrani
Roditelji često požele sobu ispuniti bojama, no ovaj prostor pokazuje da manja paleta stvara veći efekt. Najviše boja u prostor dolazi kroz igračke, knjige, likovne materijale i dekice — zbog čega zidovi i veći komadi namještaja trebaju biti u bazičnim, smirujućim tonovima.
Boje se zatim unose kroz detalje koji su lako zamjenjivi: lampe, tapete, jastuke, male police, dekoracije, kutije za igračke. Ovaj princip omogućuje da soba ostane vizualno skladna, a istovremeno se brzo mijenja kako dijete raste.
Uključivanje djeteta u izbor teme sobe dodatno povećava osjećaj pripadnosti. U KidZoni djeca često sudjeluju u planiranju i postavljanju — čak i tijekom mjerenja prostora.

Kako urediti dječju sobu prema principima igri.hr
Ako se sami upuštate u uređenje, prvi korak je promatranje djeteta. Gledajte gdje se igra, čime, koliko dugo i u kakvom okruženju. Voli li se povući u mali šator ili traži društvo? Treba li stalno kretanje ili uživa u čitanju? Ovi odgovori stvaraju temelj uređenja.
Sanja i Ivana savjetuju i da se izbjegavaju potpuno zatvoreni ormari. Mališani zaboravljaju na igračke koje ne vide. Otvorene police i jasno sortirane kutije potiču igru, potiču red i daju djetetu osjećaj kontrole.
Kako urediti dječju sobu – ideje i savjeti za sve uzraste
Neočekivana inspiracija za uređenje dječje sobe u vašem domu
KidZona nije samo nova rođendaonica u Zagrebu. Ona je primjer kako prostor može potaknuti kreativnost, istraživanje i zajedništvo — i kako se promišljenim pristupom mogu urediti čak i mali kutci doma. Ako tražite inspiraciju za uređenje dječjesobe, upravo ovakav prostor pokazuje da nije potrebno puno kvadrata ni skup namještaj. Dovoljno je razumjeti dijete i stvoriti mu okruženje u kojem može rasti, istraživati i biti potpuno svoje.
Predstavljamo dom
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Kada se dom gradi od nule, bez kompromisa i bez improvizacije, rezultat je prostor koji diše zajedno s obitelji
Topli minimalizam u obiteljskoj kući nije samo estetski odabir, nego način promišljanja svakodnevnog života. Kada se dom projektira od nule, s arhitekticom koja vodi proces od konstrukcije do posljednjeg detalja interijera, rezultat je prostor koji izgleda mirno, funkcionalno i prirodno — a iza kulisa krije vrlo kompleksnu pripremu. Upravo takvu kuću predstavlja nam arhitektica Lucija Puljić, koja je ovaj dom osmišljavala od prvog poteza olovke do finalne izvedbe.
„Kuća je otprilike oko 180 kvadrata zatvorenih prostora,“ objašnjava Lucija. „Sastoji se od prizemlja i kata te garaže koja se spaja direktno na grijani dio. Htjeli smo osigurati tu neku toplu vezu zapravo.“
Ništa nije prepušteno slučaju, sve je planirano tako da dnevni život teče prirodno i bez nepotrebnih koraka.

Topli minimalizam koji počinje u nacrtu
Investitori su od početka željeli dom bez vizualnog šuma — minimalizam koji je topao, a ne sterilan. To znači da sve mora biti promišljeno unaprijed: gdje se skrivaju instalacije, kako funkcioniraju ormari, na što se sidre konstrukcije, gdje prolaze kablovi i kako se sve to integrira bez vidljivih prijelaza.
Upravo tu se rađa koncept toplog minimalizma u obiteljskoj kući — estetika u kojoj je sve čisto, ali ništa sterilno.
Koji odabrati i kako uspješno primijeniti stil uređenja u svom domu?
Kuća od oko 180 m² organizirana je na prizemlje i kat, s garažom koja se spaja direktno na grijani dio. I to nije slučajno — to je dio promišljenog procesa koji počinje analizom navika, dnevnih rutina i ritma života obitelji.
Prizemlje je rezervirano za dnevne, frekventne prostore koji su povezani u jednu fluidnu cjelinu. Kat je intimnija zona — spavaonice, kupaonice i vešeraj, smješten ondje gdje obitelj najviše boravi. „Na katu je više neka intimnija zona,“ dodaje arhitektica. „Vešeraj smo smjestili na gornji kat jer je to najpraktičnije.“

Minimalizam koji izgleda jednostavno, ali zahtijeva iznimnu razradu
„Minimalizam nije jednostavan,“ kaže Lucija Puljić. „Da se postigne taj minimalizam, potrebno je dosta tehničkih stvari i detalja unaprijed predvidjeti.“
Kada je arhitektica i autorica interijera ista osoba, sve te tehničke točke lakše se usklađuju. U ovoj kući čak su i elementi stubišta bili sidreni u armaturu prije izlijevanja betona, kako bi vizualni dojam ostao potpuno čist. „Sajle su bile učvršćene u nosače u sami beton,“ objašnjava Lucija. „Sve pričvrsnice sakrili smo u knauf ili pričvršćivali direktno u beton kako bi bilo stabilnije i kako ne bi vibriralo.“
Ovo je primjer zašto topli minimalizam nije samo „manje stvari“ nego arhitektonska logika koja se mora planirati puno ranije nego što će je korisnik primijetiti.

Materijali koji stvaraju toplinu
Najbolji izrazi toplog minimalizma dobivaju se upravo kroz materijalnost, a u ovom domu ona je pomno birana kako bi povezala sve prostore.
„Htjeli smo neutralne nijanse i drvene tonove,“ objašnjava arhitektica.
Materijali su birani tako da prate funkciju prostora. U prizemlju dominira mikrocement, vizualno povezujući ulaz, kuhinju i dnevni boravak u jednu fluidnu površinu bez prekida. Na katu se koristi topli drveni parket, stvarajući osjećaj doma, intime i ugode.
Tako se funkcija i estetika susreću na potpuno prirodan način.

Skriveni elementi koji čine razliku
Toalet u prizemlju jedan je od najljepših primjera kreativne slobode unutar minimalističke palete. Arhitektica se poigrala mikrocementom, kružnim oblicima i ručno rađenim postamentom za umivaonik, a sve prateće elemente vješto je sakrila nišama i integriranim rješenjima.
„Nismo htjeli da bude samo servisna prostorija. Htjeli smo se poigrati teksturom i oblikom,“ kaže arhitektica.
Kružni oblici, ručno rađeni postament za umivaonik i mikrocement stvaraju prostor koji je mali, ali potpuno promišljen. Niše skrivaju sve što ne treba biti izloženo, što ponovno potvrđuje koliko je topli minimalizam u obiteljskoj kući o inteligentnom skrivanju, a ne o odricanju.


Kuhinja koja je uvijek uredna
„Kuhinja je trebala sve maksimalno sakriti,“ ističe arhitektica. Integrirana je ostava koja se ne vidi na prvi pogled, jer su njezina vrata dio fronte kuhinje. Bez visećih elemenata, s ravnim površinama i integriranim kuhalištem, kuhinja postaje smirena pozadina, a drvo kao dominantan materijal dodaje toplinu.
Kuhinja je oblikovana kao potpuno čista ploha: bez visećih elemenata, s integriranom ostavom koja je „skrivena“ u ravninu fronti. Radna ploha i kuhalište također su integrirani, kako bi prostor djelovao mirno, uredno i funkcionalno.

Dnevni boravak kao demonstracija arhitektonskog jedinstva
Posebno dojmljiv dio kuće je dnevni boravak u kojem zakrivljeni zid povezuje kamin, TV zonu i police u jedinstvenu cjelinu.
„Htjeli smo da je sve maksimalno integrirano, da se prostor lako prilagođava svjetlu i atmosferi,“ objašnjava arhitektica.
Kamin u modernom interijeru – koje sve vrste postoje i kako ih uklopiti u svoj prostor
Zato je cjelokupna paleta smirena, a jedan pažljivo odabran luster postaje naglašeni detalj koji podigne prostor bez narušavanja minimalističke logike.


Spavaća soba i integrirana garderoba
Spavaća soba inspirirana je rješenjima iz hodnika — kombinacijom bijele i drvene površine, uz potpuno skrivenu garderobu u pozadinskom zidu kreveta.
„Ne želimo otvorene, izložene skladišne prostore,“ kaže Lucija. „Zato garderobu integriramo tako da postane dio arhitekture.“
I ovdje se nastavlja igra zaobljenih oblika i toplih nijansi, što kupaonicu iza garderobe pretvara u estetski skladan nastavak dnevne priče.


Dom koji je istovremeno jednostavan i duboko promišljen
Ova kuća možda izgleda smireno i nenametljivo, ali njezina snaga leži u slojevitosti. To je dom u kojem se estetika i funkcionalnost spajaju na najljepši način, gdje je svaki komad namještaja, svaka linija i svaka fuga rezultat ranog planiranja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući ovdje nije trend, već pažljivo promišljen pristup životu.
Kada se dom gradi od nule, bez kompromisa i bez improvizacije, rezultat je prostor koji diše zajedno s obitelji.
Ovaj je dom dokaz koliko promišljen pristup, dobra komunikacija i integracija arhitekture i interijera unaprijed utječu na kvalitetu života. Kada se sve „podešava“ već u fazi nacrta, nema naknadnih rješenja, vizualnog šuma ni improviziranih pregrada — samo sklad, funkcionalnost i topla, nenametljiva estetika.





