Uređenje interijera
Stan u kojem su nastali romani Marije Jurić Zagorke
Kritika joj nije bila sklona, no njene se knjige čitaju i danas. Bila je prva politička novinarka i borila se za ženska prava. Osnovala je časopis Hrvatica, koji je ugašen dolaskom NDH i tada joj je zaplijenjena sva imovina. Ona je Marija Jurić Zagorka, a njen memorijalni stan i baština očuvani su do danas.
Borila se za ženska prava
Iznad zagrebačke tržnice Dolac nalazi se memorijalni stan Marije Jurić Zagorke. 134 kvadratna metra površine, otkrivaju povijest žene koja se borila za ženska prava. Zagorka se u taj stan doselila krajem tridesetih godina, a njegova veličina govori o njenoj financijskoj moći.

Stalni postav smješten je u Zagorkinu nekadašnju radnu sobu, u kojoj su nakon Drugog svjetskog rata živjeli njezini sustanari.
Sav namještaj je originalan
“Naša današnja predavaonica bio je dnevni boravak, a knjižnica je bila Zagorkina spavaća soba. Također imamo malo predvorje, gdje nam je i danas predvorje također, a tu nam je uvijek i naša voditeljica ureda, netko tko će goste prvi dočekati. Njezina kupaonica je danas naša čajna kuhinja i imamo još dvije prostorije koje su nam uredske, a nekad su bile kuhinja i soba za djevojku koja je pomagala u kući”, govori Ana Zbiljski, voditeljica Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke.

Iako su neke prostorije preuređene u ured Udruge koja se brine o Zagorkinom stanu i baštini, stalni postav čini originalan namještaj naše spisateljice. Od radnog stola, sofe, dvosjeda, ormara u kojem se drže lente, sve je originalno.

Pisaća mašina kao najbitniji segment Zagorkina doma
Dašak prošlosti i taj neponovljiv um prožeti su kroz atmosferu stana, a uzbuđenje izaziva Zagorkina pisača mašina na kojoj je nastala većina njezinih romana.


Ipak, kada bi Zagorka stvarala novi roman zaposlila bi tipkačicu. Ona bi legla na kauč, pokrila oči crvenom maramom i diktirala bi novi nastavak. Ono što je zanimljivo jest da je ona dnevno znala promijeniti čak dvije ili tri tipkačice, stoga možemo samo zamisliti koliko je bila razvijena njezina mašta i koliko je mogla stvarati.
Brojne anegdote
Renovacija stana vođena je i starim fotografijama te su zidovi prepuni slika, kako bi se dočaralo kakav je stan bio dok je Zagorka u njemu živjela. Stručno vodstvo priča razne anegdote tijekom obilaska, a daju uvid u utjecaj njenih romana na čitatelje.

Pričalo se da je na radnom stolu imala figurice svojih likova, no, navodno to nije bila istina.
Prema predaji i fotografijama, Zagorkin stol uvijek je bio prepun papira, novina i knjiga, a danas se na njemu nalaze izdanja Jutarnjeg lista koji je objavljivao roman Gordana u nastavcima.


Bogata baština budi maštu
Sačuvana je jedna Zagorkina slika, akvarel mrtve prirode. Zidovi daju počast Ženskom listu te podsjećaju na njenu predanost ženama, a impresivna kolekcija Zagorkine baštine budi maštu.

Veliki dio toga bio je u stanu ili na tavanu, no, naravno sve je zahtijevalo pomnu restauraciju jer je bilo u lošijem stanju. Jedan dio dali su ljubitelji Zagorke, a ponajviše obitelj Car koji su Zagorkini nasljednici i koji imaju i druge njezine predmete.
Ne zna se točno kada je Zagorka unajmila stan, pretpostavlja se da tijekom Drugog svjetskog rata čak nije tu niti živjela, jer joj je sva imovina bila oduzeta.
Bitna figura javnog života
Ormar s restauriranim lentama priča o Zagorkinoj involviranosti u kazalište i život grada.

Lente su se nekad davale sa vijencem, bilo cvjetnim ili lovorov vijencem, što se često donosilo u kazalište. Bilo je to povodom neke praizvedbe, premijere, obljetnice, rođendana, bilo kakva svečana svečana okolnost. Zagorka ih je imala 85, najstarija je iz 1904. koju je dobila povodom praizvedbe Evice Gupčeve.
Hodati istim prostorom kao Zagorka, čuti škripu parketa i prisjetit se svih romana koje je napisala, doživljaj je koji će vas na kratko staviti u neke davne godine.
Kupaonica
Jedan ili dva umivaonika? Provjerite što odabrati za vašu kupaonicu
Donosimo pregled svih kriterija koji vam mogu pomoći u odabiru
U planiranju uređenja kupaonice jedno od ključnih pitanja koje se uvijek iznova pojavljuje je: trebaju li vam jedan ili dva umivaonika? Odluka nije isključivo estetska – ona se tiče prostora, navika ukućana i razine funkcionalnosti koju želite postići.
Dok se jednostruki modeli lako uklapaju u kompaktne tlocrte, dvostruki umivaonici sve su popularniji u obiteljskim domovima.
Donosimo pregled svih kriterija koji vam mogu pomoći u odabiru.
Jedan ili dva umivaonika – koje su stvarne razlike?
Razlika između jednog i dva umivaonika proizlazi iz kapaciteta i načina korištenja prostora.
Klasični umivaonik zauzima manje mjesta, pristupačniji je i jednostavniji za održavanje, što ga čini idealnim rješenjem za manje kupaonice.
S druge strane, dupli umivaonici pružaju dvije odvojene radne površine i omogućuju istodobno korištenje – što je iznimno praktično u domovima gdje kupaonicu dijeli više osoba. Upravo zbog toga sve više vlasnika stanova i kuća razmatra jedan ili dva umivaonika kao važnu odluku u planiranju prostora.
Obožavamo terrazzo u kupaonici – evo nekoliko ideja kako ga uklopiti u prostor
Prednosti i nedostaci klasičnog umivaonika
Jednostruki umivaonik najbolji je izbor u manjim kupaonicama ili stanovima u kojima prostor diktira većinu odluka. Njegove prednosti uključuju:
- kompaktnu veličinu idealnu za male tlocrte
- jednostavnu ugradnju i manje instalacija
- nižu cijenu kupnje i održavanja
- široku paletu modela za sve stilove uređenja
Ovakvo rješenje vizualno rasterećuje prostor i omogućuje bolje kretanje u užim kupaonicama.
Nedostatak se javlja u situacijama kada kupaonicu koristi više osoba istodobno – tada jedan umivaonik može stvarati gužvu i ubrzano gomilanje stvari oko njega.

Prednosti i nedostaci duplog umivaonika
U većim kupaonicama i obiteljskim domovima, dupli umivaonici često su najpraktičnije rješenje. Prednosti su:
- paralelno korištenje bez stvaranja zastoja
- bolja organizacija jutarnjih i večernjih rutina
- jasna podjela prostora za svakog korisnika
- povećanje vrijednosti nekretnine
Ipak, prije ugradnje važno je uzeti u obzir kvadraturu. Za dva umivaonika potrebno je više radne površine, dodatna instalacija i veći budžet. U malim kupaonicama dvostruki model može zakrčiti prostor i smanjiti funkcionalnost.
Još jedna stavka koju treba imati na umu je potencijalno veća potrošnja vode.

Kako odlučiti: jedan ili dva umivaonika?
Da biste lakše odabrali jedan ili dva umivaonika, razmotrite sljedeće:
- koliki je stvarni prostor na raspolaganju
- dijeli li više osoba istodobno kupaonicu
- trebate li dodatnu radnu površinu
- uklapa li se dvostruki model u stil uređenja
- isplati li se investicija dugoročno
Ako imate manju kupaonicu, jedan kvalitetan umivaonik bit će funkcionalnije rješenje. U prostranim kupaonicama, osobito u obiteljskim domovima, dupli umivaonik značajno podiže komfor i ubrzava svakodnevne rutine.
Kada razmišljate hoćete li odabrati jedan ili dva umivaonika razmislite i o ovome…
Odluka između toga trebate li jedan ili dva umivaonika ovisi o prostoru, načinu života i preferencijama ukućana. Jednostruki modeli optimalni su za kompaktne kupaonice, dok su dupli umivaonici izvrsno rješenje za obitelji koje žele više praktičnosti i bolje organizirane jutarnje navike. Pravi izbor donosi kupaonicu koja je funkcionalna, estetski usklađena i prilagođena stvarnim potrebama vašeg doma.
Boje i materijali
Vodič kroz najvažnije vrste masa za fugiranje
Saznajte koja masa za fugiranje pruža najbolju izdržljivost, jednostavno održavanje i savršen završni izgled vaših pločica.
Mase za fugiranje igraju ključnu ulogu u funkcionalnosti, dugovječnosti i izgledu podnih i zidnih obloga od keramičkih pločica. Dobro odabrana i pravilno izvedena fuga sprječava odvajanje pločica, pucanje, prodor vlage te osigurava elastičnost i otpornost površina — osobito u kupaonicama, kuhinjama, predsobljima ili vanjskim površinama. Kako bi odabrali pravu masu za fugiranje, najprije je važno razumjeti koje vrste fuga postoje i za koje se situacije preporučuju.

Kako postaviti pločice: Detaljan vodič za samostalno postavljanje
Osnovne vrste masa za fugiranje
Cementne, odnosno klasične mase za fugiranje, najčešći su izbor pri ugradnji keramičkih pločica. Riječ je o tradicionalnom materijalu koji se sastoji od cementa, vode te, ovisno o vrsti, dodatka finog pijeska. Dijele se na dvije osnovne kategorije: fug mase bez pijeska i one s pijeskom.
Varijanta bez pijeska ima finiju, glatkiju strukturu, što je čini idealnom za vrlo uske fuge — najčešće do 3 mm — kao i za zidne površine ili osjetljive vrste pločica poput prirodnog kamena i poliranih površina koje bi grublja masa mogla oštetiti. S druge strane, masa s pijeskom čvršća je i stabilnija, manje se skuplja tijekom sušenja te bolje podnosi šire fuge, stoga se često koristi na podovima i u prostorima s većim opterećenjem.
Cementne fuge popularne su zbog svoje pristupačnosti i jednostavne primjene, a u većini stambenih prostora pružaju sasvim zadovoljavajuće rezultate. Ipak, njihova je mana poroznost — sklone su upijanju vode i mrlja, pa zahtijevaju povremeno brtvljenje te s vremenom mogu promijeniti boju ili popucati. Zbog toga su najprikladnije za unutarnje prostore umjerenog prometa koji nisu izloženi stalnoj vlazi ili agresivnim kemikalijama.

7 genijalnih ideja kako pločice u kupaonici mogu potpuno promijeniti prostor
Fuge s poboljšanim svojstvima – polimer-cementne mase
Uz standardne cementne fuge danas su dostupne i naprednije, tzv. polimer-cementne mase koje uključuju razne polimere, aditive ili impregnacije. Dodaci poboljšavaju fleksibilnost, otpornost na vlagu i mrlje te smanjuju rizik od pucanja i promjene boje. Ovakva rješenja idealna su ukoliko želite trajnije i kvalitetnije fugiranje od onog koje nude standardne cementne mase, ali vam epoksidne fuge nisu potrebne ili ne ulaze u planirani budžet. Primjena im je vrlo široka — od kuhinjskih zidova i radnih ploha, preko kupaonica i hodnika, do stambenih površina srednjeg opterećenja te keramičkih obloga različitih dimenzija.

Epoksidne mase za fugiranje
Epoksidne fuge predstavljaju najizdržljiviju i tehnološki najnapredniju opciju na tržištu. Izrađene su od epoksidnih smola, punila i stvrdnjivača, bez portland cementa i vode, što im daje iznimnu gustoću i gotovo potpunu neporoznost nakon sušenja. Upravo ta svojstva čine ih izuzetno otpornima na vlagu, mrlje, agresivne kemikalije i mehaničko habanje. Njihove prednosti najviše dolaze do izražaja u prostorima gdje je higijena prioritet ili su površine stalno izložene vodi — poput kupaonica, tuševa, bazena, profesionalnih kuhinja, sanitarnih prostora ili industrijskih i komercijalnih objekata s visokim intenzitetom prometa. Ipak, epoksidne fuge imaju i nekoliko mana. Osjetno su skuplje od cementnih, njihovo miješanje i ugradnja zahtijevaju veliku preciznost, dok su vremena za obradu ograničena, pa je nužno raditi brzo i stručno. Također, nisu prikladne za sve vrste pločica, posebno za one koje zbog velike poroznosti mogu zadržati pigment epoksida. Uklanjanje stvrdnute epoksidne mase vrlo je zahtjevno, pa se ovakvo fugiranje najčešće preporučuje prepustiti profesionalcima.

Kako odabrati pravu masu za fugiranje?
Pri odabiru odgovarajuće fug mase važno je razmotriti nekoliko ključnih čimbenika. Prvi među njima je namjena prostora: suhi stambeni prostori imaju sasvim drugačije zahtjeve od kupaonica, kuhinja, vanjskih površina ili područja izloženih kemikalijama i vlazi. Jednako je bitna i vrsta te format pločica — osjetljive, polirane ili prirodne površine traže nježnije, nesandirane fuge, dok veći formati i opterećene podne površine zahtijevaju čvršće i stabilnije mase.

Širina fuga također igra važnu ulogu. Vrlo uske fuge najbolje je ispuniti finim, glatkim masama, dok se za šire fuge preporučuju cementne mase s pijeskom ili epoksidna rješenja, ovisno o zahtjevima prostora. Potrebno je uzeti u obzir i očekivanu razinu otpornosti i održavanja: u prostorima gdje dominira vlaga, prljavština ili kemijska izloženost, bolji je izbor polimer-cementna ili epoksidna fuga, dok je za standardne stambene prostore često sasvim dovoljna klasična cementna masa. Na kraju, važan faktor je i budžet. Cementne fuge i dalje su najpovoljnija i najjednostavnija opcija, dok epoksidne, iako skuplje, nude superiornu izdržljivost i minimalne potrebe za održavanjem.

Odabir odgovarajuće mase za fugiranje nije samo estetsko pitanje — on izravno utječe na trajnost, funkcionalnost i izgled obloga kroz dugi niz godina. U većini stambenih prostora klasične cementne fuge bit će sasvim dovoljne, posebno uz pravilnu zaštitu i povremeno održavanje. Za one koji žele višu otpornost na vlagu, kemikalije i mrlje, bez ulaganja u epoksid, poboljšane polimer-cementne fuge predstavljaju odličan kompromis. U zahtjevnim uvjetima, poput kupaonica, kuhinja, mokrih čvorova, bazena ili prostora s velikim prometom, epoksidne fuge ostaju najbolji i najdugotrajniji izbor. Bez obzira na vrstu, ključ kvalitetne izvedbe leži u pravilnom odabiru materijala, dobroj pripremi podloge i stručno izvedenom fugiranju — jedino tako površina može ostati funkcionalna, čvrsta i estetski privlačna dugi niz godina.
Planirate postavljati pločice na pločice? Evo što o tome kažu stručnjaci





