Uređenje interijera
Stan u kojem su nastali romani Marije Jurić Zagorke
Kritika joj nije bila sklona, no njene se knjige čitaju i danas. Bila je prva politička novinarka i borila se za ženska prava. Osnovala je časopis Hrvatica, koji je ugašen dolaskom NDH i tada joj je zaplijenjena sva imovina. Ona je Marija Jurić Zagorka, a njen memorijalni stan i baština očuvani su do danas.
Borila se za ženska prava
Iznad zagrebačke tržnice Dolac nalazi se memorijalni stan Marije Jurić Zagorke. 134 kvadratna metra površine, otkrivaju povijest žene koja se borila za ženska prava. Zagorka se u taj stan doselila krajem tridesetih godina, a njegova veličina govori o njenoj financijskoj moći.
Stalni postav smješten je u Zagorkinu nekadašnju radnu sobu, u kojoj su nakon Drugog svjetskog rata živjeli njezini sustanari.
Sav namještaj je originalan
“Naša današnja predavaonica bio je dnevni boravak, a knjižnica je bila Zagorkina spavaća soba. Također imamo malo predvorje, gdje nam je i danas predvorje također, a tu nam je uvijek i naša voditeljica ureda, netko tko će goste prvi dočekati. Njezina kupaonica je danas naša čajna kuhinja i imamo još dvije prostorije koje su nam uredske, a nekad su bile kuhinja i soba za djevojku koja je pomagala u kući”, govori Ana Zbiljski, voditeljica Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke.
Iako su neke prostorije preuređene u ured Udruge koja se brine o Zagorkinom stanu i baštini, stalni postav čini originalan namještaj naše spisateljice. Od radnog stola, sofe, dvosjeda, ormara u kojem se drže lente, sve je originalno.
Pisaća mašina kao najbitniji segment Zagorkina doma
Dašak prošlosti i taj neponovljiv um prožeti su kroz atmosferu stana, a uzbuđenje izaziva Zagorkina pisača mašina na kojoj je nastala većina njezinih romana.
Ipak, kada bi Zagorka stvarala novi roman zaposlila bi tipkačicu. Ona bi legla na kauč, pokrila oči crvenom maramom i diktirala bi novi nastavak. Ono što je zanimljivo jest da je ona dnevno znala promijeniti čak dvije ili tri tipkačice, stoga možemo samo zamisliti koliko je bila razvijena njezina mašta i koliko je mogla stvarati.
Brojne anegdote
Renovacija stana vođena je i starim fotografijama te su zidovi prepuni slika, kako bi se dočaralo kakav je stan bio dok je Zagorka u njemu živjela. Stručno vodstvo priča razne anegdote tijekom obilaska, a daju uvid u utjecaj njenih romana na čitatelje.
Pričalo se da je na radnom stolu imala figurice svojih likova, no, navodno to nije bila istina.
Prema predaji i fotografijama, Zagorkin stol uvijek je bio prepun papira, novina i knjiga, a danas se na njemu nalaze izdanja Jutarnjeg lista koji je objavljivao roman Gordana u nastavcima.
Bogata baština budi maštu
Sačuvana je jedna Zagorkina slika, akvarel mrtve prirode. Zidovi daju počast Ženskom listu te podsjećaju na njenu predanost ženama, a impresivna kolekcija Zagorkine baštine budi maštu.
Veliki dio toga bio je u stanu ili na tavanu, no, naravno sve je zahtijevalo pomnu restauraciju jer je bilo u lošijem stanju. Jedan dio dali su ljubitelji Zagorke, a ponajviše obitelj Car koji su Zagorkini nasljednici i koji imaju i druge njezine predmete.
Ne zna se točno kada je Zagorka unajmila stan, pretpostavlja se da tijekom Drugog svjetskog rata čak nije tu niti živjela, jer joj je sva imovina bila oduzeta.
Bitna figura javnog života
Ormar s restauriranim lentama priča o Zagorkinoj involviranosti u kazalište i život grada.
Lente su se nekad davale sa vijencem, bilo cvjetnim ili lovorov vijencem, što se često donosilo u kazalište. Bilo je to povodom neke praizvedbe, premijere, obljetnice, rođendana, bilo kakva svečana svečana okolnost. Zagorka ih je imala 85, najstarija je iz 1904. koju je dobila povodom praizvedbe Evice Gupčeve.
Hodati istim prostorom kao Zagorka, čuti škripu parketa i prisjetit se svih romana koje je napisala, doživljaj je koji će vas na kratko staviti u neke davne godine.
Kućanski uređaji
Kuhinja bez aparata na vidiku: Rješenje koje treba planirati na vrijeme
Jeste li već čuli za “garažu za aparate”?
Kuhinja u kojoj nigdje ne vidite nijedan aparat izgleda kao s naslovnice časopisa: čisto, uredno, gotovo kao dio dnevnog boravka. Skriveni kuhinjski aparati upravo to obećavaju. Ali prije nego što se zaljubite u tu sliku, vrijedi postaviti jedno pitanje: kako će s tim biti živjeti u utorak ujutro, kad kasnite, a kava još nije gotova?
3 kuhinjske zone koje olakšavaju svakodnevicu – evo kako pametno organizirati kuhinju
Prije samo nekoliko godina u kuhinji smo imali kuhalo, eventualno toster. Danas je ondje cijela mala flota: aparat za kavu, mlinac, blender, friteza na vrući zrak, možda i mikser ili aparat za sok. Svaki od njih traži svoje mjesto i svoju utičnicu, pa se svi skupljaju uz zid, na radnoj plohi, među kabelima i mrvicama koje se nakupljaju upravo ondje gdje krpa najteže dopire.
Nijedan od tih aparata nije suvišan, ali zajedno kuhinji oduzimaju i prostor i mir. Kad počnete kuhati, ispostavi se da za dasku za rezanje nema mjesta, jer ga je već zauzeo toster koji koristite dvaput tjedno. A kad kuhinja dijeli prostor s dnevnim boravkom, taj prizor vidite i s kauča, svaku večer.
Zato ne čudi što skriveni kuhinjski aparati postaju jedan od najtraženijih kuhinjskih detalja. U Houzzovu izvješću o novim trendovima za 2026. britanske pretrage za pojmom appliance garages porasle su za 453 posto u godinu dana. Raste i zanimanje za ostave i kutke za kavu.
Gdje sakriti male aparate
Naziv appliance garage, odnosno garaža za aparate, zvuči kao nešto iz skupih kuhinja s naslovnica. Zapravo nije ništa više od ormarića koji je od početka predviđen za male kuhinjske aparate. Od običnog ormara razlikuje se po dvije stvari: aparati u njemu imaju stalno mjesto i u pravilu utičnicu, pa se mogu koristiti bez vađenja iz ormara i traženja slobodnog priključka. Kad se vrata zatvore, radna ploha je prazna. Kad se otvore, sve je na dohvat ruke.
Takav ormarić može se smjestiti na nekoliko mjesta, a svako ima svoju logiku.
1. U kutu radne plohe. Kut je najčešći izbor jer je to prostor koji se ionako teško koristi za rad. Važno je samo da ispred ormarića ostane dovoljno radne plohe, kako bi se aparat mogao izvući i koristiti.
2. Uz hladnjak ili visoki element. Tu treba paziti na jednu sitnicu: uz hladnjak vam treba i slobodna površina na koju ćete odložiti ono što izvadite iz njega.
3. U visokom elementu. U većim kuhinjama aparati se sve češće smještaju u ormar od poda do stropa, s policama i izvlačnom policom. To je rješenje za one koji imaju puno aparata i žele ih sve na jednom mjestu, a radnu plohu potpuno slobodnu. U takvom elementu lako nastane i kutak za kavu, sa šalicama i aparatom zajedno.
4. U donjem elementu. Teški aparati poput miksera ili blendera koje ne koristite svaki dan ne moraju uopće stajati na radnoj plohi. Mogu se spremiti u donji ormarić s mehanizmom koji ih podigne do visine radne plohe kad zatrebaju.
5. U niši bez vrata. Ponekad su vrata nepotrebna, a dovoljno je da aparat ne bude na prvoj liniji pogleda. Uvučena niša u zidu ili između elemenata sakrije ga iz kuta, ali ostaje odmah dostupan.
Ostava usred dnevnog boravka: Kako je arhitektica pretvorila problem u prednost stana
Vrata koja ćete otvarati tisuću puta godišnje
Ormarić s aparatima otvara se svaki dan, često više puta. Zato način zatvaranja nije samo estetska odluka, nego pitanje koliko će vas s vremenom živcirati.
Rolo vrata spuštaju se odozgo poput male rolete i ne zauzimaju prostor ispred ormarića. Dobra su za manje kuhinje i kutove, a imaju i pomalo retro šarm. Prije odluke vrijedi zamisliti kako se čiste lamele na kojima se skuplja kuhinjska masnoća.
Uvlačna vrata otvaraju se kao klasična, a zatim kliznu u bočne utore i gotovo nestanu. Fronta se može izvesti istim materijalom kao ostatak kuhinje, pa se ormarić potpuno stopi s njom. Ovo je najelegantnije rješenje, ali utori za vrata zauzimaju dio prostora unutar ormarića, a sve ovisi o kvaliteti okova. Pitajte stolara kakav mehanizam ugrađuje i kako se ponaša nakon nekoliko godina svakodnevnog korištenja.
Preklopna vrata savijaju se na pola i otvaraju prema van. Zgodna su kad je ormarić širok, a prostora za velika krila nema.
Podizne fronte otvaraju se prema gore i dobro funkcioniraju kod nižih ormarića. Imajte na umu da dok su otvorene, ne možete pristupiti gornjem elementu iznad njih, a otvorena fronta ne smije vas udarati u glavu dok stojite uz nju.
Ono što se ne vidi, a osjeti se svaki dan
Lijepa fronta tek je pola posla. Garaža za aparate funkcionira samo ako je isplanirana prije izrade kuhinje, a ne dodana kad se shvati da kuhalo nema gdje stajati.
Pripazite na utičnice unutar ormarića. Bez njih garaža postaje obična ostava, a aparate ćete svaki put vaditi, uključivati i vraćati. Iskustvo pokazuje da to traje dva tjedna, nakon čega aparat ostane vani, a vrata otvorena. Zato utičnice treba predvidjeti u elektro planu, s električarem koji zna koliko će aparata u tom kutu raditi istodobno. Kako se kuhinja planira od instalacija prema frontama, objasnio je dizajner Matej Kušević u tekstu o tome zašto je elektro plan najjeftiniji nacrt u domu.
Ormarić treba biti dovoljno dubok za najveći aparat, a izvlačna polica omogućuje da ga izvučete jednim pokretom, što je važno jer kuhalo, aparat za kavu, toster i friteza ispuštaju paru i toplinu pa ih treba koristiti izvan ormarića ili uz otvorena vrata. Unutrašnjost zato mora biti od materijala koji podnosi vlagu i toplinu i lako se briše, jer mrvice ne nestaju, samo ih više ne vidite. Dodatnu sigurnost daju utičnice koje isključuju struju kad se vrata zatvore.
Kad je pametnije aparate ostaviti na vidiku
Ako koristite samo kuhalo i aparat za kavu, a radne plohe imate napretek, lijep i uredan kutak na otvorenom možda je jednostavnije i iskrenije rješenje. Nema vrata koja treba otvarati, ni okova koji se mogu istrošiti.
Ali ako vam je kuhinja dio otvorenog dnevnog prostora, a radna ploha svakodnevno izgleda kao izlog trgovine aparatima, razlika može biti golema. Navečer, kad zatvorite vrata, kuhinja prestaje biti radionica i postaje dio dnevnog boravka.
Najviše smisla ima u kuhinjama u kojima se o svakom centimetru razmišlja unaprijed, jer dobra kuhinja se projektira od instalacija i centimetara, a ne od boje fronte.
I možda je to najveća vrijednost ovog trenda. Ne skriva samo toster. Vraća radnoj plohi ono čemu je namijenjena, prostor za rad, i kuhinji mir koji se osjeti tek kad ga jednom imate.
Kuhinja i blagovaonica
Žuta kuhinja koja „sama popravlja” ogrebotine? Evo u čemu je trik
Biste li se usudili cijelu kuhinju obojiti u žuto? Ova žuta kuhinja privlači pogled bojom, ali iznenađuje materijalom: sitne površinske ogrebotine na njezinim FENIX frontama mogu se popraviti pomoću topline.
Vlasnicima stara kuhinja više nije odgovarala ni rasporedom ni funkcionalnošću, pa su odlučili krenuti ispočetka. Zadali su osnovne smjernice, poput položaja vode, a arhitektica Zrinka Helfer, osmislila je završni dizajn i kombinaciju boja i materijala. Upravo je ona predložila zagasitu žutu nijansu Giallo Evora — hrabar izbor koji su vlasnici prihvatili i koji je odredio karakter cijele kuhinje.
Luksuzna vila čiji dizajn interijera poziva na odmor
Ogrebotina na fronti ne mora ostati zauvijek
Sitna ogrebotina na novoj kuhinji lako postane detalj koji primjećujemo svaki put kada prođemo pokraj nje. Na FENIX površinama takav trag može se ublažiti ili ukloniti odgovarajućim toplinskim postupkom.
Trik je u primjeni vlage i topline, prema uputama za taj materijal. Površina se ne obnavlja sama od sebe: postupak je namijenjen površinskim mikroogrebotinama, a ne dubokim ogrebotinama i većim oštećenjima. Istu mogućnost nemaju sve mat površine.
FENIX smo već predstavili i u stanu u tamnim tonovima s pametno odabranim materijalima, gdje je uz njegov mat izgled pažnju privukla upravo mogućnost popravljanja mikroogrebotina.
Kako toliko žute ne djeluje prenapadno?
Odgovor je u jednostavnosti ostatka dizajna. Fronte su velike, linije smirene, a profili i dodatne boje ne presijecaju površine. Žuta kuhinja zato djeluje kao povezana cjelina. Boja već daje snažan karakter, pa joj nisu potrebni brojni dodatni naglasci.
„Odlučeno je također da bude malo monolitno”, objašnjava Mladen Lovreković iz Elgrada.
Mat završna obrada dodatno oblikuje dojam. FENIX slabo reflektira svjetlost, ugodan je na dodir i ima svojstvo smanjenog ostavljanja otisaka prstiju. Odabrana nijansa tako dolazi do izražaja kroz velike, mat plohe.
Jedna velika ladica? Iza fronte krije se više nego što očekujete
Visoka fronta mogla bi vas navesti da očekujete jednu duboku ladicu u kojoj se stvari slažu jedna na drugu. Ovdje se iza velike žute površine krije nekoliko nižih unutarnjih ladica, pa se kuhinjske potrepštine mogu rasporediti odvojeno i lakše pronaći.
Trendovi u kuhinjama 2026: Prirodni materijali, meke forme i skrivena tehnologija
Time je riješen i dizajnerski izazov: kako dobiti preglednu pohranu, a sačuvati velike, neprekinute fronte? Unutarnje ladice dijele prostor za spremanje, dok izvana žuta boja ostaje bez dodatnih vodoravnih prekida.
Za takvu izvedbu odabran je sustav GRASS Vionaro V8 sa stranicama ladica visine 250 milimetara. Visoke stranice podupiru visoku frontu i pridonose njezinoj stabilnosti — važnom detalju kod elementa koji se svakodnevno otvara i zatvara. Tako iza smirenog izgleda kuhinje stoji razrađena organizacija pohrane.
Zašto radna ploča ima dva centimetra, a zidna obloga samo jedan?
Žućkastozlatne niti u kvarcnom dekoru Nobile povezuju radnu ploču sa žutim frontama. Uzorak se nastavlja na zid i oko prozora, pa radni dio kuhinje djeluje kao cjelina.
No isti izgled skriva razliku: radna ploča debela je dva centimetra, a zidna obloga deset milimetara. Na radnoj površini važna je čvrstoća, dok tanja izvedba na zidu omogućuje elegantniju obradu kutova i rubova oko prozora.
Kvarc je odabran i zbog otpornosti na mrlje te jednostavnog čišćenja — svojstava koja Mladen Lovreković izdvaja za svakodnevno korištenje. Tako ploča nadopunjuje žutu kuhinju izgledom, a praktičnost dolazi do izražaja pri pripremi hrane i pospremanju.
Žuta ne završava na kuhinjskim frontama
Zašto stati na kuhinji kada ista nijansa može povezati i prostor za druženje? Ploča stola izrađena je od FENIX-a u boji Giallo Evora, pa žuta prati interijer od pripreme hrane do sjedenja za stolom. Kontrast daju crni aluminijski okviri i tamno staklo visokog ormara.
Zaboravite načas na boju fronte – dobra se kuhinja projektira od instalacija i centimetara
Na stolu se posebno vidi zašto je održavanje važno: površinu svakodnevno dodirujemo, koristimo i brišemo. Mat izgled najbolje se čuva pravilnim čišćenjem, bez grubog ribanja. Nakon čišćenja FENIX treba isprati i osušiti čistom krpom, dok abrazivna sredstva i tvrde četke mogu promijeniti njegovu završnicu.
Što provjeriti prije nego odaberete žutu kuhinju?
Ovaj projekt pokazuje kako snažna boja može povezati prostor kada je prate jednostavne linije i promišljeni materijali. Prije vlastitog odabira vrijedi provjeriti nekoliko stvari:
- Nijansa: Sviđa li vam se boja i na većoj površini, pri svjetlu u vašem prostoru?
- Pohrana: Što se nalazi iza fronti i koliko je jednostavno doći do stvari?
- Održavanje: Znate li kako se čiste odabrane fronte i radna ploča?
- Materijal: Koja svojstva ima konkretna površina, uključujući mogućnost popravljanja mikroogrebotina?
- Cjelina: Povezuju li se stol, zidna obloga i ostali elementi s glavnom bojom?
Kuhinja po mjeri čovjeka: Idealne dimenzije za udobno i pametno kuhanje
Žuta će prva privući pogled. U svakodnevnom korištenju jednako će važni biti pregledne ladice, jednostavno održavanje i raspored koji olakšava kuhanje.
