Uređenje interijera
Stan u kojem su nastali romani Marije Jurić Zagorke
Kritika joj nije bila sklona, no njene se knjige čitaju i danas. Bila je prva politička novinarka i borila se za ženska prava. Osnovala je časopis Hrvatica, koji je ugašen dolaskom NDH i tada joj je zaplijenjena sva imovina. Ona je Marija Jurić Zagorka, a njen memorijalni stan i baština očuvani su do danas.
Borila se za ženska prava
Iznad zagrebačke tržnice Dolac nalazi se memorijalni stan Marije Jurić Zagorke. 134 kvadratna metra površine, otkrivaju povijest žene koja se borila za ženska prava. Zagorka se u taj stan doselila krajem tridesetih godina, a njegova veličina govori o njenoj financijskoj moći.

Stalni postav smješten je u Zagorkinu nekadašnju radnu sobu, u kojoj su nakon Drugog svjetskog rata živjeli njezini sustanari.
Sav namještaj je originalan
“Naša današnja predavaonica bio je dnevni boravak, a knjižnica je bila Zagorkina spavaća soba. Također imamo malo predvorje, gdje nam je i danas predvorje također, a tu nam je uvijek i naša voditeljica ureda, netko tko će goste prvi dočekati. Njezina kupaonica je danas naša čajna kuhinja i imamo još dvije prostorije koje su nam uredske, a nekad su bile kuhinja i soba za djevojku koja je pomagala u kući”, govori Ana Zbiljski, voditeljica Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke.

Iako su neke prostorije preuređene u ured Udruge koja se brine o Zagorkinom stanu i baštini, stalni postav čini originalan namještaj naše spisateljice. Od radnog stola, sofe, dvosjeda, ormara u kojem se drže lente, sve je originalno.

Pisaća mašina kao najbitniji segment Zagorkina doma
Dašak prošlosti i taj neponovljiv um prožeti su kroz atmosferu stana, a uzbuđenje izaziva Zagorkina pisača mašina na kojoj je nastala većina njezinih romana.


Ipak, kada bi Zagorka stvarala novi roman zaposlila bi tipkačicu. Ona bi legla na kauč, pokrila oči crvenom maramom i diktirala bi novi nastavak. Ono što je zanimljivo jest da je ona dnevno znala promijeniti čak dvije ili tri tipkačice, stoga možemo samo zamisliti koliko je bila razvijena njezina mašta i koliko je mogla stvarati.
Brojne anegdote
Renovacija stana vođena je i starim fotografijama te su zidovi prepuni slika, kako bi se dočaralo kakav je stan bio dok je Zagorka u njemu živjela. Stručno vodstvo priča razne anegdote tijekom obilaska, a daju uvid u utjecaj njenih romana na čitatelje.

Pričalo se da je na radnom stolu imala figurice svojih likova, no, navodno to nije bila istina.
Prema predaji i fotografijama, Zagorkin stol uvijek je bio prepun papira, novina i knjiga, a danas se na njemu nalaze izdanja Jutarnjeg lista koji je objavljivao roman Gordana u nastavcima.


Bogata baština budi maštu
Sačuvana je jedna Zagorkina slika, akvarel mrtve prirode. Zidovi daju počast Ženskom listu te podsjećaju na njenu predanost ženama, a impresivna kolekcija Zagorkine baštine budi maštu.

Veliki dio toga bio je u stanu ili na tavanu, no, naravno sve je zahtijevalo pomnu restauraciju jer je bilo u lošijem stanju. Jedan dio dali su ljubitelji Zagorke, a ponajviše obitelj Car koji su Zagorkini nasljednici i koji imaju i druge njezine predmete.
Ne zna se točno kada je Zagorka unajmila stan, pretpostavlja se da tijekom Drugog svjetskog rata čak nije tu niti živjela, jer joj je sva imovina bila oduzeta.
Bitna figura javnog života
Ormar s restauriranim lentama priča o Zagorkinoj involviranosti u kazalište i život grada.

Lente su se nekad davale sa vijencem, bilo cvjetnim ili lovorov vijencem, što se često donosilo u kazalište. Bilo je to povodom neke praizvedbe, premijere, obljetnice, rođendana, bilo kakva svečana svečana okolnost. Zagorka ih je imala 85, najstarija je iz 1904. koju je dobila povodom praizvedbe Evice Gupčeve.
Hodati istim prostorom kao Zagorka, čuti škripu parketa i prisjetit se svih romana koje je napisala, doživljaj je koji će vas na kratko staviti u neke davne godine.
Kreirajmo dom zajedno
Hijerarhija u interijeru: Zašto u nekim prostorima odmah znamo gdje pogledati
Arhitektica Sunčica Mastelić Ivić objašnjava tri razine hijerarhije koje određuju hoće li prostor djelovati skladno ili kaotično
Zašto u nekim prostorima odmah znamo kamo usmjeriti pogled, dok u drugima vlada osjećaj vizualne zbrke? Razlog nije u količini namještaja ni u odabiru boja. Ključ leži u hijerarhiji — jednom od temeljnih principa dizajna koji određuje kako doživljavamo interijer i koliko nam je u njemu ugodno boraviti.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima?
U suvremenom oblikovanju prostora često se uz hijerarhiju spominje i pojam layeringa, odnosno slojevitog oblikovanja. Iako se mogu činiti sličnima, mag. ing. arh. Sunčica Mastelić Ivić upozorava da je riječ o različitim pristupima.
„Layering je metoda koja nam može koristiti kada se bavimo hijerarhijom, dakle, to je pomoćni moment.”
Layering u interijeru – zašto Sunčica Mastelić Ivić stalno govori o slojevima
Hijerarhija u interijeru odnosi se na način na koji su elementi u prostoru organizirani kako bi jasno komunicirali što je najvažnije, a što sporedno. Svaki dobro osmišljen prostor ima svoju središnju točku — element koji prvi privlači pažnju. To može biti sofa, umjetnička slika, kuhinjski otok ili čak pogled kroz prozor. Bez te središnje točke prostor djeluje ravno, nepovezano i često kaotično.

Tri razine hijerarhije
Prema Mastelić Ivić, hijerarhiju u interijeru možemo promatrati kroz tri glavne razine.
Prva se odnosi na namjenu prostora. Ovisno o tome uređujete li stan, ured, trgovinu ili ugostiteljski objekt, razlikuju se i akcentne grupe — elementi koji nose vizualnu težinu prostora.
„Nije isto da li uređujemo nekome poslovni prostor, da li uređujemo shop, da li uređujemo ugostiteljski objekt, kafić ili neki stambeni prostor. Svaka ta namjena iziskuje definiranje akcentne grupe koja je bitna.”
U dnevnom boravku fokus može biti na zoni sjedenja, dok je u restoranu naglasak na atmosferi i rasporedu stolova. U trgovini pak proizvodi moraju biti u prvom planu.
Ne može sve biti jednako važno
Druga razina hijerarhije odnosi se na mikro akcentuiranje — odluku o tome koji element unutar jedne prostorije zaslužuje najveću pozornost. U open space dnevnom boravku, primjerice, morate odlučiti hoćete li naglasak staviti na kuhinju, blagovaonicu ili garnituru za sjedenje. Mastelić Ivić to ilustrira usporedbom s odijevanjem.
„Ne može biti sve jednako važno. Isti vam je princip kao i kod oblačenja — ne može biti jednako važna i košulja i hlače ili suknja ili cipele, torba, nakiti ili frizura ili šešir. Nešto mora biti taj manji akcent oko koga se dešava ostatak definicije vašeg outfita.”
Upravo ta selekcija stvara sklad. Jedan dominantan element i nekoliko manjih akcenata čine prostor čitljivim i ugodnim. Tamni tonovi, masivni komadi namještaja ili jaki kontrasti prirodno privlače više pažnje, dok svjetliji tonovi i neutralne površine djeluju smirenije i povlače se u drugi plan.
10 grešaka koje čine vaš prostor vizualno manjim – evo kako ih izbjeći
U prostorima s manje elemenata — a to je upravo ono čemu teže suvremeni minimalistički trendovi — svaki detalj dobiva veću težinu. Jedan pažljivo odabran komad može zamijeniti deset prosječnih. Pametnim rasporedom postiže se ravnoteža u kojoj prostor ne djeluje ni prenatrpano ni prazno.

Najprije funkcija, pa estetika
Treća razina hijerarhije tiče se samog procesa dizajniranja — redoslijeda donošenja odluka. I tu Mastelić Ivić daje vrlo konkretan savjet.
„Nemojte se na početku rada na interijeru baviti idejom kakve će biti zavjese, to je šlag koji dolazi na kraju. Krenite prvo od najvažnijega — od najvećih predmeta, najskupljih, najglomaznijih.”
Zašto je to važno? Ako se kasnije mijenja neki ključni element — recimo sofa ili kuhinjski blok — dolazi do domino efekta koji može porušiti dio ili čitavu koncepciju. To vraća projekt unatrag i troši vrijeme koje je moglo biti utrošeno efikasnije.
U tom kontekstu posebno je zanimljivo pitanje odnosa funkcionalnosti i estetike. Mastelić Ivić ističe da su rijetke situacije u kojima su oba aspekta zadovoljena do maksimuma — gotovo uvijek je potreban kompromis. No taj kompromis nije jednak za sve. Ako imate problema s bolovima u leđima, viši naslon sofe za vas je funkcionalni prioritet od kojeg nećete odustati ni nauštrb najbolje estetike — čak i ako su niske sofe trenutno u trendu. Ako ste strastveni kuhar, trojstvo hladnjaka, sudopera i ploče za kuhanje ima svoj točno definirani slijed koji će odrediti cijeli raspored kuhinje.
Postoje li prostori bez hijerarhije?
Dok su u dnevnim boravcima ili poslovnim interijerima akcenti gotovo nužni, postoje prostori — poput spavaćih soba — u kojima se svjesno može težiti smirenijem, ujednačenijem dojmu bez izraženih dominantnih elemenata. U njima se hijerarhija oslanja na suptilne prijelaze, neutralne tonove i uravnotežene kompozicije. Upravo tu dolazi do izražaja osobni senzibilitet korisnika prostora.
Na kraju, dobro uređen prostor nije onaj u kojem ima najviše stvari — već onaj u kojem svaka stvar ima svoje mjesto, svoju ulogu i svoju vizualnu težinu. A upravo to je zadatak hijerarhije u interijeru.
Predstavljamo dom
Ovaj stan pokazuje da iznimka potvrđuje pravilo: Uređenje stana bez dizajnera može biti pun pogodak
U ovom slučaju, kombinacija vlastitih ideja i male pomoći bliskih osoba rezultirala je domom koji nije samo lijep, već i ugodan za život
Uređenje interijera najčešće se prepušta profesionalcima, no postoje i oni koji se odluče na drugačiji pristup. Upravo takav put odabrao je vlasnik ovog stana od 52 kvadrata, koji je svoj prostor oblikovao bez pomoći dizajnera, oslanjajući se isključivo na vlastiti osjećaj i iskustvo.
Stan u koji je uselio bio je potpuno prazan – tek pod i zidovi. Sve ostalo nastajalo je postupno, kroz ideje koje su se razvijale tijekom vremena. Upravo zato je uređenje stana bez dizajnera u ovom slučaju donijelo rezultat koji djeluje osobno, autentično i toplo.
Planirate renovaciju stana? Evo koga trebate angažirati i kada
Dom, a ne izlog
Glavna ideja vodilja bila je stvoriti prostor u kojem će se živjeti, a ne samo prostor koji dobro izgleda.
“Najvažnije mi je bilo dobiti toplinu. Nisam htio sterilan stan ni potpuni minimalizam. Htio sam spojiti minimalizam s dozom klasike”, objašnjava vlasnik.
Takav pristup vidljiv je u cijelom prostoru – od odabira materijala do kombinacije boja i tekstura.
Topli minimalizam osvaja interijere: Evo kako ga unijeti u svoj dom

Kuhinja kao središte stana
Kuhinja je zamišljena kao srce doma i mjesto okupljanja.
Tamnije nijanse u kombinaciji sa svijetlim podom i drvenim elementima stvaraju osjećaj topline i ravnoteže. Umjesto klasičnog stola, odabran je kuhinjski otok koji ima višestruku funkciju.
Osim estetske uloge, on služi i kao prostor za druženje, ali i dodatno mjesto za pohranu.
“S obzirom da volim okupljati ljude, htio sam da šank zamijeni stol i da može primiti više osoba”, ističe.
Ovakvo rješenje pokazuje kako uređenje stana bez dizajnera može biti i izuzetno funkcionalno.

Balans boja i materijala
U prostoru dominiraju tople, neutralne nijanse, ali ključnu ulogu igraju detalji koji razbijaju monotoniju.
Plavi zid unosi dinamiku i stvara kontrast, dok štukature povezuju klasične elemente s modernim linijama.
Tkanine su birane pažljivo kako bi se uklopile u cjelinu, ali i dodale osjećaj udobnosti.
Kombinacija tekstila, tepiha, zavjesa i dekorativnih elemenata daje prostoru slojevitost i eleganciju.
Detalj koji često zaboravimo pri uređenju doma – zavjese koje prostoru daju toplinu i eleganciju
Spavaća soba s hotelskim ugođajem
U spavaćoj sobi vlasnik se vodio iskustvima s putovanja i boravka u hotelima.
Cilj je bio postići osjećaj elegancije i opuštenosti.
Tamnije nijanse, zavjese i dekorativni elementi u zlatnim tonovima stvaraju dojam luksuza, ali i intime.


Dodatni element komfora su zavjese na daljinsko upravljanje, koje omogućuju potpuno zamračenje prostora.

Mala kupaonica, veliki efekt
Iako je riječ o manjem prostoru, kupaonica je uređena s istom pažnjom.
Svijetle pločice vizualno povećavaju prostor, dok drveni detalji unose toplinu i povezuju ga s ostatkom stana.
Rezultat je prostor koji je istovremeno funkcionalan i ugodan za boravak.
Pet najčešćih grešaka u uređenju kupaonice (i kako ih izbjeći)

Rasvjeta kao završni element
Rasvjeta ima ključnu ulogu u stvaranju atmosfere.
U ovom stanu pažljivo je birana kako bi se uklopila u prostor, ali i dodatno naglasila njegov karakter.
“Rasvjeta mi je bila jako važna. Htio sam da bude diskretna, ali da doprinese toplini prostora”, ističe vlasnik.
Kombinacija visećih i samostojećih rasvjetnih tijela daje prostoru dubinu i dodatni vizualni interes.

Uređenje stana bez dizajnera kao osobni projekt
Ovaj stan pokazuje da uređenje stana bez dizajnera ne znači kompromis, već priliku za stvaranje prostora koji u potpunosti odražava osobnost vlasnika.
Iako stručna pomoć može biti korisna, dobra ideja i osjećaj za prostor često su jednako važni.
U ovom slučaju, kombinacija vlastitih ideja i male pomoći bliskih osoba rezultirala je domom koji nije samo lijep, već i ugodan za život.
Jer na kraju, najvažnije je kako se u prostoru osjećamo – a ovaj stan upravo to i potvrđuje.







