Arhitektura i dizajn
Pasivna kuća arhitektice i građevinskog inženjera
U udobnosti pasivnih kuća kod nas uživa tek oko 300-tinjak vlasnika, dok su ih u susjednoj Sloveniji prestali brojati kada je ta brojka dosegnula 10 tisuća. A nove tehnologije i materijali dostupni i kod nas, ugrađeni su u pasivnu kuću koju su za sebe projektirali Alenka i Davor Delić.
Fascinatan pogled
Kod biranja lokacije za život u pasivnoj kući položaj i orijentacija igraju veliku ulogu. Itekako su o tome vodili računa Alenka i Davor Delić, arhitektica i građevinski inženjer – vlasnici pasivne kuće sa spektakularnim pogledom.
„Ono što mene najviše i dan danas veseli i iznova oduševljava to je taj kontakt sa gradom. Dakle daleko od grada, a istovremeno u svakom trenutku imam taj kontakt. Pogled je fascinantan. Od ranog jutra gledam buđenje dana kroz istočni prozor, a kroz zapadni gledam zalazak tog istog sunca. Zimi se svjetla pale i vidim panoramu od Svete Nedjelje, preko Zagreba do katedrale i aerodroma. Radni naslov ove kuće je moderna luksuzna baraka za dvoje u klubu 50 plus“, kaže dipl.ing.arhitekture Alenka Delić.
Samoodrživost pasivne kuće
Ušuškana iznutra i izvana, kuća drvene konstrukcije Delićima je dom zadnje tri godine. Sve rade na tome da postanu samoodrživi što se tiče potrošnje energenata.
„Sva naša životna iskustva su se tu posložila i ideja je bila koliko imamo radnog vijeka ispred sebe u stvari iskoristiti sva znanja, tehnologije i sve nove materijale“, objašnjava ing. građevine Davor Delić.
Parcela izduženog trokutastog oblika na padini nametnula je i oblik kuće. Na njoj su primijenjeni svi elementi pasivnog dizajna. Pažljivo je osmišljena za poziciju na kojoj se nalazi i pasivno koristi sunce u smislu orijentacije-istok-jug-zapad. Kuća je otvorena u svim smjerovima tako da omogućava poprečnu ventilaciju. Zbog toga je ovaj „openpace“ ljeti ugodno svjež, a zimi ga grije primarno – Sunce. U ovakvim kućama ljeti nije potrebna klima, a zimi ni dodatno grijanje. Ali mora biti zaštivena što znači da ne propušta zrak i imati ugrađenu rekuperaciju zraka.
„Znači da ju morate umjetno ventilirati. Zimi da bi mi dobili dovoljnu količinu svježeg zraka ne moramo otvarati prozore, samim time je gubitak energije puno manji već puštamo svježi zrak sistemom ventilacije, a taj zrak koji je hladan se prethodno predgrije onim zrakom koji je potrošen i koji puštamo iz kuće. To je jedna inovacija koja je obavezna kad se radi o pasivnim kućama“, objašnjava Alenka.
Kamin u pasivnoj kući – neobično, ali ne i nemoguće
Pasivne kuće nemaju kamin već imaju toplinske pumpe, ali Delići nisu mogli zamisliti kuću bez vatre i u njeno središte stavili kamin. Kamin se ovdje pali radi ugođaja, a ne radi potrebe.
„To je najmanji kamin koji smo uspjeli naći na tržištu, tri kilovata. U prijevodu, primarno je grijanje sunce kad nema grijanja, a sekundarno grijanje je kamin. I tercijarno grijanje je podno električno koje vrlo rijetko u dnevnom prostoru palimo, samo navečer možda kupaona koja je na sjeveru ali kažem to je planirano tako jer je gore fotoelektrana od 6 kilovati pa možemo kazati da otprilike proizvedemo koliko i potrošimo“, ističe Davor Delić.
Gradnjom ovakvih objekata smanjuje se potreba za energentima i tako osigurava manja razina CO2.
Inovativni materijali doprinose efikasnosti pasivne kuće
Toplinska izolacija, zrakonepropusnost, ventilacijski sustav i višeslojna stakla su četiri preduvjeta za udobnost kakvu nudi pasivna kuća. Zahvaljujući svom stručnom znanju i iskustvu Alenka i Davor svjesni su da prostora za inovacije uvijek ima.
„Korišteni su materijali Sain-Gobain kompanije. Stakla su troslojna i to je jedna fantastična dobit iz insolacije, a s druge strane jako lijepo štiti od gubitka energije, zvučno savršeno izolira. Toplinska izolacija je primjerena za rang pasivne kuće. Imamo zidove koji su debeli ukupno 50 centimetara, na podu imamo 25 cm toplinske izolacije, a u stropnoj konstrukciji čak 55 centimetara“, ističe arhitektica Alenka Delić.
Ivica Dijanić iz tvrtke Saint-Gobain Hrvatska, kaže kako je Alenkina i Davorova kuća napravljena po standardu pasivne kuće koja je otprilike tri puta zahtjevnija ili bolja, odnosno tri puta manje troši toplinske energije. „Standard kaže da mora biti manje od 15 kilovatsati, a stvarni proračuni stvarna mjerenja pokazuju da kuća koristi ispod 10 kilovatsati toplinske energije po metru kvadratnom korisne površine. Ovdje su stakla troslojna dakle ako imamo tri stakla s unutarnje strane vanjskog stakla i s unutarnje strane unutarnjeg trećeg stakla, imate posebne premaze koji omogućavaju da sve ono što dobijemo od sunca dnevna svjetlost slobodno ulazi u prostor. To nam ulazi u cijelu bilancu dobitaka topline“, dodaje Dijanić.
Takva inovacijska rješenja omogućuju stanovanje s više udobnosti i osim na osjet topline ili hladnoće utječu i na druga osjetila.
„Izuzev drvene konstrukcije u ovoj pasivnoj kući korišteni su Saint-Gobainovi materijali poput Isover mineralne vune, Isover folije rigips kartonskih ploča te Climaver ventilacijski kanali“, objašnjava Mario Matijević iz Saint-Gobaina.
Pasivna kuća treba aktivnog korisnika
„Kuću je, barem ju ja tako doživljavam – kao živući organizam, ali to samo znači da taj korisnik koji živi u takvoj kući mora znati kako će se kuća ponašati. To nije ništa komplicirano. Iskustvo života u takvoj kući se vrlo brzo savlada“, zaključuje Alenka Delić.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Vizionarke prostora: žene koje su redefinirale arhitekturu i dizajn
Svijet arhitekture i dizajna stoljećima je bio dominantno muška profesija. Ipak, brojne žene svojim su talentom, inovacijama i vizijom promijenile način na koji doživljavamo prostor, gradove i predmete koji nas okružuju. Povodom obilježavanja Dana žena prisjećamo se nekih od najutjecajnijih arhitektica i dizajnerica čiji rad i danas oblikuje suvremenu arhitekturu, urbanizam i industrijski dizajn.
Arhitektice, dizajnerice i umjetnice: 8 inspirativnih žena koje smo upoznali u Domu na kvadrat
Zaha Hadid – arhitektura budućnosti
Jedna od najpoznatijih arhitektica u povijesti je Zaha Hadid, prva žena koja je osvojila prestižnu Pritzker Architecture Prize. Njezina arhitektura prepoznatljiva je po fluidnim formama, futurističkim strukturama i hrabrim konstrukcijama.
Među njezinim najpoznatijim projektima nalaze se Heydar Aliyev Center u Bakuu i Guangzhou Opera House u Kini. Hadid je dokazala da arhitektura može biti istovremeno skulpturalna, tehnološki napredna i funkcionalna.
Zaha Hadid – umjetnica prostora koja je oblikovala budućnost
Lina Bo Bardi – arhitektura za ljude
Talijansko-brazilska arhitektica Lina Bo Bardi poznata je po humanističkom pristupu arhitekturi. Njezini projekti često spajaju modernizam s lokalnom kulturom i društvenim kontekstom.
Jedan od njezinih najpoznatijih radova je São Paulo Museum of Art, muzejska zgrada koja “lebdi” iznad javnog prostora i postala je jedan od simbola grada São Paula. Bo Bardi je vjerovala da arhitektura mora služiti zajednici i biti dostupna svima.
Ray Eames – dizajn koji oblikuje svakodnevicu
Ray Eames bila je jedna od ključnih figura modernog industrijskog dizajna. Zajedno s partnerom Charles Eames stvorila je neke od najpoznatijih komada namještaja 20. stoljeća.
Njihovi proizvodi, poput Eames Lounge Chair, i danas se smatraju ikonama dizajna. Ray Eames posebno je bila zaslužna za vizualni identitet i umjetnički aspekt Eames studija.
Charlotte Perriand – pionirka modernog interijera
Francuska dizajnerica i arhitektica Charlotte Perriand bila je jedna od pionirki modernog dizajna interijera. Suradnja s arhitektom Le Corbusier rezultirala je legendarnim komadima namještaja poput LC4 Chaise Longue.
Perriand je u dizajnu spajala industrijske materijale, funkcionalnost i estetsku jednostavnost, čime je značajno utjecala na razvoj modernog interijera.
Danas sve više žena predvodi arhitektonske studije, urbanističke projekte i dizajnerske inovacije. Nasljeđe pionirki poput Zahe Hadid, Line Bo Bardi, Ray Eames i Charlotte Perriand pokazuje koliko su raznolikost perspektiva i kreativnost važni za razvoj prostora u kojem živimo.
Njihov rad podsjeća nas da arhitektura i dizajn nisu samo tehničke discipline – oni su način razmišljanja o društvu, kulturi i budućnosti naših gradova.
Urbanizam
5 načela održivog susjedstva: Kako graditi bolje gradove?
Održivo planiranje susjedstava temelji se na pet ključnih načela koja stvaraju povezane, uključive i otpornije gradove
Naši gradovi rastu brže nego ikad prije. Svjetska urbanizacija donosi ogromne prilike, ali i izazove – od prometnih gužvi i zagađenja, do nedostatka dostupnog stanovanja i socijalne uključenosti. Ključno pitanje je – rastemo li bolje? Održivo planiranje susjedstava može grad učiniti otpornijim na klimatske promjene, socijalno uključivim i estetski ugodnim mjestom za život.
Primjeri iz Europe pokazuju kako promišljena urbanistička rješenja mogu pozitivno utjecati na kvalitetu života u gradovima. Kopenhagen je grad poznat po svojim biciklističkim infrastrukturnim mrežama i pješačkim zonama, što omogućava da ulice postanu mjesta života, a ne samo prometne površine. U Barceloni je, koncept superblokova smanjio promet u stambenim kvartovima i stvario više prostora za javne i zelene površine te društvene aktivnosti i tako postao primjer kako integracija funkcija može unaprijediti svakodnevni život građana.
U Freiburgu, fokus na energetski učinkovitu i održivu izgradnju stanova pokazuje kako raznovrsni tipovi stanovanja doprinose inkluzivnosti i socijalnoj koheziji. A u Amsterdamu, podrška lokalnim trgovinama i kratkim opskrbnim lancima ističe važnost koncepta “živjeti lokalno, raditi lokalno” za smanjenje emisija i jačanje lokalne ekonomije.
Urbana sociologija: Kako grad oblikuje nas – i kako mi oblikujemo grad
Ova iskustva pokazuju da gradovi koji planiraju s vizijom i jasno definiranim principima mogu stvarati otporna, inkluzivna i vibrantna susjedstva. Evo pet načela koja oblikuju susjedstva budućnosti, već danas:
1. Ulice za ljude, ne samo za automobile
Sigurne, povezane i pristupačne ulice mogu se usporediti s krvotokom grada – one omogućuju svakodnevno kretanje ljudi, ideja i aktivnosti. Kada su ulice dobro planirane, one ne služe samo automobilima, već stvaraju prostor za pješačenje, biciklizam i korištenje javnog prijevoza, čime se smanjuje ovisnost o automobilima.
Važan element ovog načela je dobra povezanost ulične mreže, koja omogućuje kraće i jednostavnije rute te smanjuje problem tzv. “posljednjeg kilometra” – završnog dijela puta koji je često najteže prijeći bez automobila.
Primjer takvog pristupa može se vidjeti u Kopenhagen, gdje razvijena mreža biciklističkih staza i pješačkih zona potiče stanovnike da se svakodnevno kreću gradom na održiv način. Takve ulice čine susjedstva sigurnijima, zdravijima i ugodnijima za život.
Alen Žunić o suvremenoj arhitekturi, javnom prostoru i budućnosti gradova
8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu
2. Snaga gustoće
Kontrolirani visoko gustinstinski razvoj (najmanje 15.000 ljudi po km²) omogućuje gradovima da rastu kompaktno i učinkovito, bez nekontroliranog širenja na okolna prirodna i poljoprivredna područja. Kada su ljudi, usluge i infrastruktura prostorno bliže jedni drugima, grad postaje funkcionalniji, a svakodnevne aktivnosti dostupnije.
Veća gustoća stanovanja također podržava razvoj kvalitetnog javnog prijevoza, lokalnih trgovina i javnih sadržaja, jer veći broj stanovnika na manjem prostoru stvara dovoljno potražnje za takvim uslugama. Time se smanjuje potreba za dugim putovanjima i ovisnost o automobilima.
Dobar primjer ovakvog pristupa može se vidjeti u Barceloni, gdje kompaktna urbana struktura omogućuje visoku razinu dostupnosti sadržaja, dok istovremeno ograničava širenje grada na okolni prostor. Takav model doprinosi održivijem, življem i učinkovitijem urbanom okruženju.
3. Miješanje funkcija
Zašto provoditi sate u prijevozu? Integracija stambenih, poslovnih i rekreativnih prostora omogućuje da se svakodnevne potrebe – poput trgovine, škole, posla ili parka – nalaze na svega nekoliko minuta hoda od doma. Takva organizacija prostora smanjuje potrebu za dugim putovanjima i doprinosi učinkovitijem i ugodnijem svakodnevnom životu.
Mješovita namjena prostora također potiče živost i sigurnost susjedstva tijekom cijelog dana. Kada se u istom prostoru nalaze stanovi, radna mjesta, trgovine i javni sadržaji, kvartovi postaju aktivni i izvan radnog vremena, što doprinosi snažnijoj lokalnoj zajednici i razvoju lokalne ekonomije.
Dobar primjer takvog pristupa može se vidjeti u Parizu, gdje koncept „15-minutnog grada” potiče razvoj susjedstava u kojima su ključne usluge dostupne pješice ili biciklom. Time se smanjuje prometno opterećenje i stvara kvalitetniji, održiviji urbani život.
4. Raznoliki domovi, raznoliki glasovi
Uključiva susjedstva zahtijevaju različite tipove stanovanja i veličine parcela, kako bi ljudi s različitim prihodima, životnim stilovima i potrebama mogli živjeti u istom prostoru. Kombinacija stanova, kuća u nizu, manjih i većih stambenih jedinica omogućuje da susjedstva budu dostupna širokom krugu stanovnika – od mladih i obitelji do starijih osoba.
Takva raznolikost doprinosi socijalnoj ravnoteži i snažnijoj lokalnoj zajednici, jer potiče susret različitih generacija, profesija i društvenih skupina. Umjesto segregiranih kvartova, raznolika stambena ponuda stvara dinamična i uključiva susjedstva u kojima ljudi mogu ostati živjeti i kada se njihove životne okolnosti promijene.
Primjer ovakvog pristupa može se vidjeti u Beču, gdje kombinacija javnih, zadružnih i privatnih stanova omogućuje široku dostupnost kvalitetnog stanovanja i potiče socijalno raznolika i stabilna susjedstva.
5. Živi lokalno, radi lokalno
Podrška lokalnoj proizvodnji i potrošnji pomaže gradovima da postanu otporniji i samoodrživiji. Kada se hrana, proizvodi i usluge stvaraju i koriste unutar lokalne zajednice, smanjuju se tzv. “food miles” – udaljenosti koje proizvodi putuju od mjesta proizvodnje do potrošača – kao i ovisnost o dugim i često ranjivim opskrbnim lancima.
Ovakav pristup potiče razvoj lokalnog gospodarstva i jačanje zajednice, jer podržava male proizvođače, obrtnike i lokalne trgovine. Istovremeno se smanjuje potreba za dugim transportom robe, što doprinosi smanjenju emisija i pozitivno utječe na okoliš.
Primjer takvih inicijativa može se pronaći u Amsterdam, gdje gradske politike potiču urbanu poljoprivredu, lokalne tržnice i kratke opskrbne lance hrane. Time se jača lokalna ekonomija i održivost gradskog sustava opskrbe.
Ovih pet načela pokazuje da održivo planiranje susjedstava nije samo urbanistički koncept, već način stvaranja gradova koji su funkcionalni, uključivi i ugodni za život. Promišljenim planiranjem prostora možemo smanjiti negativne utjecaje urbanizacije, ojačati lokalne zajednice i poboljšati kvalitetu svakodnevice. U konačnici, dobro planirana susjedstva temelj su otpornijih i održivijih gradova budućnosti.
