Arhitektura i dizajn
Pasivna kuća arhitektice i građevinskog inženjera
U udobnosti pasivnih kuća kod nas uživa tek oko 300-tinjak vlasnika, dok su ih u susjednoj Sloveniji prestali brojati kada je ta brojka dosegnula 10 tisuća. A nove tehnologije i materijali dostupni i kod nas, ugrađeni su u pasivnu kuću koju su za sebe projektirali Alenka i Davor Delić.
Fascinatan pogled
Kod biranja lokacije za život u pasivnoj kući položaj i orijentacija igraju veliku ulogu. Itekako su o tome vodili računa Alenka i Davor Delić, arhitektica i građevinski inženjer – vlasnici pasivne kuće sa spektakularnim pogledom.
„Ono što mene najviše i dan danas veseli i iznova oduševljava to je taj kontakt sa gradom. Dakle daleko od grada, a istovremeno u svakom trenutku imam taj kontakt. Pogled je fascinantan. Od ranog jutra gledam buđenje dana kroz istočni prozor, a kroz zapadni gledam zalazak tog istog sunca. Zimi se svjetla pale i vidim panoramu od Svete Nedjelje, preko Zagreba do katedrale i aerodroma. Radni naslov ove kuće je moderna luksuzna baraka za dvoje u klubu 50 plus“, kaže dipl.ing.arhitekture Alenka Delić.
Samoodrživost pasivne kuće
Ušuškana iznutra i izvana, kuća drvene konstrukcije Delićima je dom zadnje tri godine. Sve rade na tome da postanu samoodrživi što se tiče potrošnje energenata.
„Sva naša životna iskustva su se tu posložila i ideja je bila koliko imamo radnog vijeka ispred sebe u stvari iskoristiti sva znanja, tehnologije i sve nove materijale“, objašnjava ing. građevine Davor Delić.
Parcela izduženog trokutastog oblika na padini nametnula je i oblik kuće. Na njoj su primijenjeni svi elementi pasivnog dizajna. Pažljivo je osmišljena za poziciju na kojoj se nalazi i pasivno koristi sunce u smislu orijentacije-istok-jug-zapad. Kuća je otvorena u svim smjerovima tako da omogućava poprečnu ventilaciju. Zbog toga je ovaj „openpace“ ljeti ugodno svjež, a zimi ga grije primarno – Sunce. U ovakvim kućama ljeti nije potrebna klima, a zimi ni dodatno grijanje. Ali mora biti zaštivena što znači da ne propušta zrak i imati ugrađenu rekuperaciju zraka.
„Znači da ju morate umjetno ventilirati. Zimi da bi mi dobili dovoljnu količinu svježeg zraka ne moramo otvarati prozore, samim time je gubitak energije puno manji već puštamo svježi zrak sistemom ventilacije, a taj zrak koji je hladan se prethodno predgrije onim zrakom koji je potrošen i koji puštamo iz kuće. To je jedna inovacija koja je obavezna kad se radi o pasivnim kućama“, objašnjava Alenka.
Kamin u pasivnoj kući – neobično, ali ne i nemoguće
Pasivne kuće nemaju kamin već imaju toplinske pumpe, ali Delići nisu mogli zamisliti kuću bez vatre i u njeno središte stavili kamin. Kamin se ovdje pali radi ugođaja, a ne radi potrebe.
„To je najmanji kamin koji smo uspjeli naći na tržištu, tri kilovata. U prijevodu, primarno je grijanje sunce kad nema grijanja, a sekundarno grijanje je kamin. I tercijarno grijanje je podno električno koje vrlo rijetko u dnevnom prostoru palimo, samo navečer možda kupaona koja je na sjeveru ali kažem to je planirano tako jer je gore fotoelektrana od 6 kilovati pa možemo kazati da otprilike proizvedemo koliko i potrošimo“, ističe Davor Delić.
Gradnjom ovakvih objekata smanjuje se potreba za energentima i tako osigurava manja razina CO2.
Inovativni materijali doprinose efikasnosti pasivne kuće
Toplinska izolacija, zrakonepropusnost, ventilacijski sustav i višeslojna stakla su četiri preduvjeta za udobnost kakvu nudi pasivna kuća. Zahvaljujući svom stručnom znanju i iskustvu Alenka i Davor svjesni su da prostora za inovacije uvijek ima.
„Korišteni su materijali Sain-Gobain kompanije. Stakla su troslojna i to je jedna fantastična dobit iz insolacije, a s druge strane jako lijepo štiti od gubitka energije, zvučno savršeno izolira. Toplinska izolacija je primjerena za rang pasivne kuće. Imamo zidove koji su debeli ukupno 50 centimetara, na podu imamo 25 cm toplinske izolacije, a u stropnoj konstrukciji čak 55 centimetara“, ističe arhitektica Alenka Delić.
Ivica Dijanić iz tvrtke Saint-Gobain Hrvatska, kaže kako je Alenkina i Davorova kuća napravljena po standardu pasivne kuće koja je otprilike tri puta zahtjevnija ili bolja, odnosno tri puta manje troši toplinske energije. „Standard kaže da mora biti manje od 15 kilovatsati, a stvarni proračuni stvarna mjerenja pokazuju da kuća koristi ispod 10 kilovatsati toplinske energije po metru kvadratnom korisne površine. Ovdje su stakla troslojna dakle ako imamo tri stakla s unutarnje strane vanjskog stakla i s unutarnje strane unutarnjeg trećeg stakla, imate posebne premaze koji omogućavaju da sve ono što dobijemo od sunca dnevna svjetlost slobodno ulazi u prostor. To nam ulazi u cijelu bilancu dobitaka topline“, dodaje Dijanić.
Takva inovacijska rješenja omogućuju stanovanje s više udobnosti i osim na osjet topline ili hladnoće utječu i na druga osjetila.
„Izuzev drvene konstrukcije u ovoj pasivnoj kući korišteni su Saint-Gobainovi materijali poput Isover mineralne vune, Isover folije rigips kartonskih ploča te Climaver ventilacijski kanali“, objašnjava Mario Matijević iz Saint-Gobaina.
Pasivna kuća treba aktivnog korisnika
„Kuću je, barem ju ja tako doživljavam – kao živući organizam, ali to samo znači da taj korisnik koji živi u takvoj kući mora znati kako će se kuća ponašati. To nije ništa komplicirano. Iskustvo života u takvoj kući se vrlo brzo savlada“, zaključuje Alenka Delić.
Arhitektura i dizajn
Mirogoj izbliza: Arhitektonska priča iza poznatih arkada
U godini 150. obljetnice otvorenja otkrivamo kako su arkade, perivoj i kasniji arhitektonski zahvati oblikovali Mirogoj i koje detalje vrijedi pogledati izbliza
Zelene kupole, bršljan na zidovima i dugi niz lukova slika su Mirogoja koju poznaje gotovo svaki Zagrepčanin. „Bolléove arkade su arhitektonski artefakt čija je ambijentalna, memorijska i arhitektonska vrijednost za grad Zagreb enormna”, piše Žana Radetić, direktorica Arhitektonskog ateliera Hržić. „Jedno je od onih mjesta koje utišava polemike i miri duhove.”
Ipak, Mirogoj nije samo prepoznatljiva silueta. To je prostor koji se gradio i dograđivao gotovo 150 godina, a njegov doživljaj jednako oblikuju arhitektura, perivoj i put između njih.
Mirogoj nije nastao odjednom
Sredinom 19. stoljeća Zagreb je imao nekoliko manjih groblja vezanih uz župe i vjerske zajednice, a grad koji je rastao trebao je jedno zajedničko gradsko groblje. Za to je odabran posjed Mirogoj na obroncima Medvednice, koji je pripadao Ljudevitu Gaju, a Grad ga je otkupio nakon njegove smrti.
Groblje je otvoreno 1876. godine, ali tada još nije izgledalo kao danas. Arkade po projektu arhitekta Hermanna Bolléa počele su se graditi 1879. Glavni dio arkada dovršen je do 1917., a gradnja pojedinih dijelova nastavila se i u 1930-ima. Crkva Krista Kralja na ulazu dovršena je 1929., nakon Bolléove smrti. Kompleks se gradio postupno, kako je pristizao novac, a dio Bolléovih zamisli nikad nije ostvaren.
Kako se ta priča razvijala, pokazuje izložba „Mirogoj: 150 godina sjećanja”, s arhivskim nacrtima, povijesnim fotografijama i arhitektonskim vizijama Ruperta Melkusa i Hermanna Bolléa. Nakon Muzeja grada Zagreba izložba se od 31. listopada do 6. studenoga seli na Mirogoj, a od 8. do 22. studenoga bit će postavljena na Zrinjevcu.
Arkade koje oblikuju doživljaj prostora
Niz lukova koji se ponavlja daje hodu pravilan ritam, a natkriveni trijem stvara prijelaz iz otvorenog groblja u zaštićeni prostor uz grobnice, iz svjetla u sjenu.
Arkade su dovoljno visoke da djeluju svečano, ali ne nadjačavaju čovjeka. Paviljoni s kupolama raščlanjuju dugi niz i stvaraju prepoznatljive orijentire. Istodobno su arkade i granica: s vanjske strane djeluju zatvoreno i ozbiljno, a s unutarnje se otvaraju prema grobljanskom perivoju.
Perivoj kao dio arhitekture i galerija na otvoreno
Mirogoj ne čine samo građevine, nego i prostor između njih. Staze otvorenog dijela groblja obrubljene su drvoredima lipa, javora, smreka i divljeg kestena, koji daju hlad, ali i strukturu. Drvored djeluje poput arkade pod otvorenim nebom: usmjerava hod i dijeli veliku površinu na čitljive cjeline.
Zato se Mirogoj često opisuje kao groblje-perivoj, prostor koji se mijenja s godišnjim dobima. Zimi su vizure otvorenije, a u jesen drvoredi postaju najupečatljiviji dio kompleksa.
Mirogoj se često opisuje i kao galerija na otvorenom. Uz staze i u arkadama nalaze se nadgrobni spomenici i skulpture koje su izradili neki od najvažnijih hrvatskih kipara, među njima Ivan Meštrović, Robert Frangeš Mihanović, Antun Augustinčić, Vanja Radauš, Vojin Bakić i Dušan Džamonja.
Najviše ih je u najstarijem dijelu groblja, gdje skulptura nije samo ukras groba, nego i način da se izrazi ono što je teško reći riječima. Alegorijski likovi utjelovljuju tugu zbog gubitka, a drugi kipovi nadu u ono što dolazi poslije. Kad se gledaju zajedno s arkadama i drvoredima, postaje jasno da Mirogoj nije oblikovala samo arhitektura, nego i ruke kipara i klesara koji su ga punili desetljećima.
Kako intervenirati na takvom mjestu?
To je pitanje, piše Radetić, na koje je arhitekt Marijan Hržić „uzorno odgovorio” još početkom 1980-ih. S autorskim timom koji su činili Zvonimir Krznarić i Davor Mance projektirao je Krematorij s Gajem urni, koji je prema podacima Gradskih groblja otvoren 1985. u udolini podno Mirogoja.
Zgrada je ukopana u padinu i s ceste se jedva vidi. Pročelja i vanjske staze obložena su opekom zemljanih tonova, a staklena stijena velike obredne dvorane može se podići i spojiti dvoranu s vanjskim atrijem za oproštaj.
„Stvorena je nova silueta koja je uspjela ne konkurirati ni na koji način postojećoj, već joj na najbolji mogući način pridonijeti vlastitim identitetom”
Gaj urni proširen je 2015. novim kolumbarijskim zidovima od opeke, koji prate neravni teren i stvaraju male sjenovite dvorišne prostor „atmosferom i izrazom posve nedvojbeno izrasli” su iz prvotne koncepcije.
Zatim je groblje trebalo odvojiti od prometne Remetske ceste, koja povezuje Mirogoj i Krematorij. Tako je nastao kolumbarijski zid uz Remetsku cestu, koji je prema podacima nagrade BIG SEE dovršen 2018. i 2020. dobio nagradu BIG SEE Architecture Award. Radetić ga opisuje kao zid koji „izniče iz zagasite boje mističnih Bolléovih lukovica, oslobađa se u udolini Gaja urni” i postaje „zaštitnička, nedvosmislena i pravocrtna opna koja dijeli putovanje i konačište”.
Južne arkade – Mirogoj danas
Na papiru postoji i nastavak ove priče. Atelijer Hržić od 1995. radi na projektu Južnih arkada, koje bi prema Gradskim grobljima bile duge oko kilometar i zatvorile južni rub groblja prema cestama i stambenim zgradama. Ideja o zatvaranju cijelog Mirogoja arkadama postojala je još u Bolléovo doba, ali nikad nije ostvarena.
Prema najavama Gradskih groblja, projekt predviđa 3.462 kolumbarijska mjesta i 440 grobnica unutar arkada, a gradnja je bila najavljena za početak 2022. Prema dostupnim podacima, radovi zasad nisu započeli, ali su najavljeni.
Nove arkade ne pokušavaju oponašati stare. „Bit njihove koncepcije je svojevoljno ustuknuće i hommage prema slavnom prethodniku. Nove arkade odlučile su doslovno izrasti ili bolje reći urasti u postament postojećih”
Zid okrenut prema groblju oblikovan je vrlo suzdržano, a na određenim razmacima prekidaju ga, kako kaže Radetić, „uredni rezovi”.
„Te artificijelne, razdvojene pukotine povezuju na simboličan način dvije strane, onu materijalnu i onu metafizičku.” Trijem je ortogonalan i bez reprezentativnosti povijesnih arkada. „Tako postaje prazniji, možda i tužniji, no svakako drugačiji od povijesnog”.
Vizualizacije pokazuju trijem s tankim betonskim stupovima, zidove od žute opeke, uske okomite trake staklenih prizmi i kolumbarijske ploče od tamnog kamena.
Što pogledati izbliza
Dijelovi Bolléovih arkada i crkva Krista Kralja nakon potresa 2020. ograđeni su i zaštićeni, pa prije posjeta provjerite koji su dijelovi trenutačno dostupni. Većinu detalja ipak možete vidjeti i sa staza perivoja.
Kod arkada pogledajte paviljone s kupolama i način na koji raščlanjuju dugi niz lukova. U drvoredima glavnih staza obratite pažnju na pravilan razmak stabala. Uz Remetsku cestu pratite kako se kolumbarijski zid spušta niz teren i gdje se u njemu otvaraju pogledi prema groblju. U Gaju urni usporedite opeku Krematorija i novih zidova s Bolléovom: materijal je zajednički, a oblici potpuno drukčiji.
Kako sačuvati Mirogoj za budućnost
Potres u ožujku 2020. teško je oštetio Bolléove arkade, njihove ograde, kupole i svodove. Oštećeni dijelovi su ograđeni, a prema pisanju portala Zagreb moj grad, četiri kutne kupole arkada uklonjene su iz sigurnosnih razloga. Ista procjena iz 2025. vrijednost cjelovite obnove povijesnih arkada procjenjuje na više od 13 milijuna eura.
Očuvanje Mirogoja nije samo obnova zidova i kupola. Jednako je važno sačuvati drvorede, vizure i mir prostora te odgovorno odlučivati o svakom novom zahvatu.
Mirogoj se nije oblikovao jednim projektom ni u jednom razdoblju. Njegovu arhitektonsku priču zato vrijedi tražiti i izvan poznatih kupola: u odnosu opeke i zelenila, povijesnih lukova i suvremenih zidova te prostora koji ih povezuje.
Urbanizam
Zagrepčani, birajte! Što želite promijeniti u svom kvartu?
Do 22. studenoga građani 13 gradskih četvrti glasuju o projektima za svoj kvart. Donosimo tko može glasati, gdje pronaći prijedloge i kakve su promjene donijeli prošli ciklusi
Dotrajalo igralište, premalo hlada ili nogostup kojim je teško proći s dječjim kolicima. Svatko u svom kvartu primjećuje nešto što bi trebalo urediti. O tome često razgovaramo sa susjedima i pišemo komentare. Sada je prilika da svoje prioritete pokažemo i glasom.
Do 22. studenoga stanovnici 13 zagrebačkih gradskih četvrti mogu glasovati za kvartovske projekte u sklopu programa „Daj prijedlog za bolji kvart!”. Pogledajte što su predložili vaši susjedi i odaberite promjene koje smatrate najpotrebnijima.
Za izabrane projekte u planovima komunalnih aktivnosti gradskih četvrti za 2027. predviđeno je, prema podacima Grada, 1,76 milijuna eura.
Nova generacija igrališta u Hrvatskoj: Ugodnija, zelenija i održivija
Od 550 ideja, 123 u završnoj fazi
Ovo je treći ciklus participativnog budžetiranja u Zagrebu. Građani su ove godine poslali 550 prijedloga, a prema objavi Grada njih 123 zadovoljilo je kriterije za glasovanje.
Vijeća gradskih četvrti i gradske službe provjerili su može li se svaki prijedlog financirati iz predviđenog novca, nalazi li se lokacija na gradskom zemljištu, je li u skladu s prostornim planovima i ima li potrebne suglasnosti. Prijedlozi koji nisu zadovoljili kriterije nisu uvršteni u glasovanje.
Najviše prijedloga odnosi se na obnovu dječjih igrališta i sportskih terena, uređenje zelenih površina, pješačku infrastrukturu i sigurnost prometa. Zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec izdvojila je da građani najčešće traže obnovu igrališta i popravak staza u parkovima.
Tko može glasovati?
Pravo glasa imaju osobe s prebivalištem na području gradske četvrti za koju glasuju. Drugim riječima, glasujete za projekte u kvartu u kojem ste prijavljeni, a ne u onom u kojem radite ili u kojem vam dijete ide u školu.
U glasanju sudjeluje 13 gradskih četvrti: Donji grad, Gornji grad – Medveščak, Črnomerec, Podsljeme, Trnje, Maksimir, Peščenica – Žitnjak, Trešnjevka – sjever, Trešnjevka – jug, Stenjevec, Podsused – Vrapče, Novi Zagreb – istok i Novi Zagreb – zapad.
Donja Dubrava, Gornja Dubrava, Brezovica i Sesvete ove godine nisu uključene. Gradonačelnik Tomislav Tomašević izjavio je da o razlozima treba pitati vijeća tih četvrti te da smatra da su trebale biti uključene.
Kako glasovati?
Glasuje se putem interneta, na platformi eParticipativno Zagreb.
- Otvorite stranicu eparticipativno.zagreb.hr.
- Pronađite svoju gradsku četvrt i pregledajte projekte koji su ušli u glasovanje. Uz svaki je opis i lokacija na karti.
- Kliknite na gumb za glasovanje na naslovnoj stranici platforme, koji je aktivan do 22. studenoga.
- Odaberite projekte za koje želite glasovati i pošaljite glas.
Projekte vrijedi pogledati na karti prije nego što glasujete. Prijedlog koji na papiru zvuči sitno, poput nekoliko stabala ili nove ograde igrališta, može biti upravo ono što nedostaje ulici kojom svaki dan prolazite.
Što je izglasano prošle godine
Prošlogodišnji rezultati dobro pokazuju o kakvim se promjenama odlučuje. U drugom ciklusu glasovalo je 2.770 građana, a izabrano je 13 projekata u devet četvrti, ukupno vrijednih 775.000 eura. Među njima su:
- Gornji grad – Medveščak: obnova dječjeg igrališta u Rokovu perivoju, 50.000 eura
- Maksimir: trim staza kod Osnovne škole Jordanovac, 100.000 eura
- Peščenica – Žitnjak: obnova igrališta kod Osnovne škole Dragutina Kušlana, 120.000 eura
- Trešnjevka – sjever: šetnica uz potok Kustošak, 100.000 eura
- Trnje: obnova igrališta u Rapskoj ulici, 60.000 eura
- Donji grad: cvjetni koridor u Gajevoj ulici, 20.000 eura, te ozelenjavanje raskrižja Petrinjske i Šenoine, 10.000 eura
Iz Donjeg grada vidi se i da manji iznosi mogu promijeniti mnogo. Četiri tamošnja projekta, od ograde igrališta u Šubićevoj do sadnje drveća u Ulici Ljudevita Posavskog, zajedno stoje 50.000 eura.
Kako prepoznati dobar prijedlog?
Kad birate između nekoliko projekata, korisno je pitati se:
- Koliko će ga ljudi koristiti? Igralište uz školu ili pješački prolaz do stanice služe stotinama ljudi svaki dan.
- Rješava li konkretan problem? Nedostatak hlada, opasan prijelaz ili zapušten teren lakše je opravdati od uređenja koje je samo ukrasno.
- Hoće li trajati? Zelenilo i urbana oprema trebaju održavanje. Stablo posađeno danas pravi hlad daje tek za nekoliko godina, ali vrijednost mu raste svake sezone.
- Je li prostor dostupan svima? Dobro uređen javni prostor koriste i djeca, i starije osobe, i roditelji s kolicima.
Što slijedi nakon glasovanja?
Izabrani projekti bit će predstavljeni u prosincu, a njihova se izvedba planira u 2027. godini. Do lipnja ove godine, prema podacima Grada, ostvareno je 14 projekata iz ranijih ciklusa, a još 15 bilo je u pripremi ili izvedbi.
Glasovanje traje do 22. studenoga. Otvorite eParticipativno Zagreb, pronađite svoju četvrt i odaberite projekte koje želite vidjeti u svom kvartu. Za to vam treba nekoliko minuta, a o promjeni ćete se uvjeriti svaki put kad prođete tom ulicom.
