Arhitektura i dizajn
Pasivna kuća arhitektice i građevinskog inženjera
U udobnosti pasivnih kuća kod nas uživa tek oko 300-tinjak vlasnika, dok su ih u susjednoj Sloveniji prestali brojati kada je ta brojka dosegnula 10 tisuća. A nove tehnologije i materijali dostupni i kod nas, ugrađeni su u pasivnu kuću koju su za sebe projektirali Alenka i Davor Delić.
Fascinatan pogled
Kod biranja lokacije za život u pasivnoj kući položaj i orijentacija igraju veliku ulogu. Itekako su o tome vodili računa Alenka i Davor Delić, arhitektica i građevinski inženjer – vlasnici pasivne kuće sa spektakularnim pogledom.

„Ono što mene najviše i dan danas veseli i iznova oduševljava to je taj kontakt sa gradom. Dakle daleko od grada, a istovremeno u svakom trenutku imam taj kontakt. Pogled je fascinantan. Od ranog jutra gledam buđenje dana kroz istočni prozor, a kroz zapadni gledam zalazak tog istog sunca. Zimi se svjetla pale i vidim panoramu od Svete Nedjelje, preko Zagreba do katedrale i aerodroma. Radni naslov ove kuće je moderna luksuzna baraka za dvoje u klubu 50 plus“, kaže dipl.ing.arhitekture Alenka Delić.

Samoodrživost pasivne kuće
Ušuškana iznutra i izvana, kuća drvene konstrukcije Delićima je dom zadnje tri godine. Sve rade na tome da postanu samoodrživi što se tiče potrošnje energenata.

„Sva naša životna iskustva su se tu posložila i ideja je bila koliko imamo radnog vijeka ispred sebe u stvari iskoristiti sva znanja, tehnologije i sve nove materijale“, objašnjava ing. građevine Davor Delić.

Parcela izduženog trokutastog oblika na padini nametnula je i oblik kuće. Na njoj su primijenjeni svi elementi pasivnog dizajna. Pažljivo je osmišljena za poziciju na kojoj se nalazi i pasivno koristi sunce u smislu orijentacije-istok-jug-zapad. Kuća je otvorena u svim smjerovima tako da omogućava poprečnu ventilaciju. Zbog toga je ovaj „openpace“ ljeti ugodno svjež, a zimi ga grije primarno – Sunce. U ovakvim kućama ljeti nije potrebna klima, a zimi ni dodatno grijanje. Ali mora biti zaštivena što znači da ne propušta zrak i imati ugrađenu rekuperaciju zraka.

„Znači da ju morate umjetno ventilirati. Zimi da bi mi dobili dovoljnu količinu svježeg zraka ne moramo otvarati prozore, samim time je gubitak energije puno manji već puštamo svježi zrak sistemom ventilacije, a taj zrak koji je hladan se prethodno predgrije onim zrakom koji je potrošen i koji puštamo iz kuće. To je jedna inovacija koja je obavezna kad se radi o pasivnim kućama“, objašnjava Alenka.
Kamin u pasivnoj kući – neobično, ali ne i nemoguće
Pasivne kuće nemaju kamin već imaju toplinske pumpe, ali Delići nisu mogli zamisliti kuću bez vatre i u njeno središte stavili kamin. Kamin se ovdje pali radi ugođaja, a ne radi potrebe.

„To je najmanji kamin koji smo uspjeli naći na tržištu, tri kilovata. U prijevodu, primarno je grijanje sunce kad nema grijanja, a sekundarno grijanje je kamin. I tercijarno grijanje je podno električno koje vrlo rijetko u dnevnom prostoru palimo, samo navečer možda kupaona koja je na sjeveru ali kažem to je planirano tako jer je gore fotoelektrana od 6 kilovati pa možemo kazati da otprilike proizvedemo koliko i potrošimo“, ističe Davor Delić.
Gradnjom ovakvih objekata smanjuje se potreba za energentima i tako osigurava manja razina CO2.
Inovativni materijali doprinose efikasnosti pasivne kuće
Toplinska izolacija, zrakonepropusnost, ventilacijski sustav i višeslojna stakla su četiri preduvjeta za udobnost kakvu nudi pasivna kuća. Zahvaljujući svom stručnom znanju i iskustvu Alenka i Davor svjesni su da prostora za inovacije uvijek ima.

„Korišteni su materijali Sain-Gobain kompanije. Stakla su troslojna i to je jedna fantastična dobit iz insolacije, a s druge strane jako lijepo štiti od gubitka energije, zvučno savršeno izolira. Toplinska izolacija je primjerena za rang pasivne kuće. Imamo zidove koji su debeli ukupno 50 centimetara, na podu imamo 25 cm toplinske izolacije, a u stropnoj konstrukciji čak 55 centimetara“, ističe arhitektica Alenka Delić.

Ivica Dijanić iz tvrtke Saint-Gobain Hrvatska, kaže kako je Alenkina i Davorova kuća napravljena po standardu pasivne kuće koja je otprilike tri puta zahtjevnija ili bolja, odnosno tri puta manje troši toplinske energije. „Standard kaže da mora biti manje od 15 kilovatsati, a stvarni proračuni stvarna mjerenja pokazuju da kuća koristi ispod 10 kilovatsati toplinske energije po metru kvadratnom korisne površine. Ovdje su stakla troslojna dakle ako imamo tri stakla s unutarnje strane vanjskog stakla i s unutarnje strane unutarnjeg trećeg stakla, imate posebne premaze koji omogućavaju da sve ono što dobijemo od sunca dnevna svjetlost slobodno ulazi u prostor. To nam ulazi u cijelu bilancu dobitaka topline“, dodaje Dijanić.
Takva inovacijska rješenja omogućuju stanovanje s više udobnosti i osim na osjet topline ili hladnoće utječu i na druga osjetila.

„Izuzev drvene konstrukcije u ovoj pasivnoj kući korišteni su Saint-Gobainovi materijali poput Isover mineralne vune, Isover folije rigips kartonskih ploča te Climaver ventilacijski kanali“, objašnjava Mario Matijević iz Saint-Gobaina.

Pasivna kuća treba aktivnog korisnika

„Kuću je, barem ju ja tako doživljavam – kao živući organizam, ali to samo znači da taj korisnik koji živi u takvoj kući mora znati kako će se kuća ponašati. To nije ništa komplicirano. Iskustvo života u takvoj kući se vrlo brzo savlada“, zaključuje Alenka Delić.
Arhitektura i dizajn
Zeleni krovovi: Urbane oaze koje hlade grad i oživljavaju prostor
Zeleni krovovi ublažavaju efekt urbanih toplinskih otoka, povećavaju bioraznolikost u gradovima i stvaraju ugodniji mikroklimat za stanare i prolaznike
Iznad gradske vreve niču novi vrtovi – tihi, zeleni i živi. Zeleni krovovi postali su ne samo estetski dodatak, već i važan alat u borbi protiv urbanog pregrijavanja, zagađenja i nedostatka prirodnih površina. U svijetu, ali i u Hrvatskoj, sve više arhitekata i investitora prepoznaje njihovu vrijednost – i funkcionalnu i ekološku.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
„U Zagrebu, primjerice, park kod hotela Esplanade, iznad garaže Importanne centra, zapravo je krovni vrt. Ljudi često prolaze tim prostorom, a da ne znaju da hodaju po krovu,“ objašnjava Nataša Tiska Vrsalović, dipl. ing. agr. iz tvrtke Dionaea vrtovi. „I Kaptol centar ima sličan koncept – sve zelene površine ondje su zapravo krovni vrtovi jer su izvedeni na različitim etažama.“
Što su zapravo zeleni krovovi?
Iako ih često zamišljamo samo na vrhovima zgrada, zeleni krovovi nisu ograničeni na visoke objekte. Oni uključuju sve površine na kojima biljke rastu iznad prostora koji nije u izravnom dodiru s tlom – bilo da je riječ o garažama, trgovačkim centrima ili uredskim zgradama.
„Puno ljudi ni ne zna da se nalazi u krovnom vrtu jer mnogi od njih izgledaju kao klasični parkovi,“ objašnjava Vrsalović.
Takvi prostori unose prirodu ondje gdje bi inače bila odsutna, a njihova primjena u urbanim sredinama ima brojne prednosti: smanjuju temperaturu zraka, upijaju CO₂ i zadržavaju oborinske vode, čime smanjuju opterećenje na gradske sustave odvodnje.

Ekološki i energetski učinci
Zeleni krovovi značajno doprinose energetskoj učinkovitosti zgrada. Biljni sloj djeluje kao prirodna izolacija – ljeti smanjuje zagrijavanje krova, a zimi gubitak topline.
„Ljeti ta razlika može biti i preko 10 stupnjeva,“ ističe Vrsalović. „Zbog toga je potrebno manje hlađenja, a zimi manje grijanja, što donosi i energetsku i financijsku uštedu.“
Uz to, zeleni krovovi ublažavaju efekt urbanih toplinskih otoka, povećavaju bioraznolikost u gradovima i stvaraju ugodniji mikroklimat za stanare i prolaznike.
Planiranje: Sve počinje u prvoj fazi projekta
Krovni vrt mora biti dio arhitektonskog planiranja od samog početka.
Najvažnije je osigurati da zgrada može podnijeti dodatno opterećenje – od sloja supstrata do biljnog materijala.
„Ako želimo saditi stabla ili grmove, potrebno je osigurati dublji supstrat – 30, 40, pa i više centimetara. Takva opterećenja moraju biti statički planirana,“ objašnjava Vrsalović.
Ako se to ne predvidi na vrijeme, naknadna ugradnja krovnog vrta može biti tehnički i financijski zahtjevna.
Vrste zelenih krovova
Postoje dvije osnovne vrste: ekstenzivni i intenzivni krovni vrtovi.
Ekstenzivni su tanji, s 10–15 cm supstrata, namijenjeni neprohodnim površinama i biljkama koje traže minimalnu njegu – poput seduma, trava i niskih trajnica. Oni imaju prvenstveno ekološku funkciju i često se promatraju s udaljenosti.
Intenzivni krovni vrtovi, s druge strane, imaju dublji sloj supstrata (30–50 cm ili više), pa omogućuju sadnju grmlja, pa čak i manjih stabala. Takvi krovovi mogu biti prohodni, s klupama, stazama i sustavima navodnjavanja – pravi mali parkovi u visini oblaka.
U oba slučaja, ključan je sloj hidroizolacije. „Kod zelenih krovova najvažnije je da hidroizolacija bude izvedena besprijekorno. Ako dođe do propuštanja, popravak je složen jer se mora maknuti sav supstrat i biljke,“ upozorava Vrsalović.

Biljke koje uspijevaju na krovu
Odabir biljaka ovisi o vrsti vrta i njegovoj lokaciji.
Za ekstenzivne vrtove koriste se niskorastuće, otporne vrste – sedumi, trave i skromne trajnice koje podnose sušu.
Za intenzivne krovove izbor je gotovo neograničen: od mirisnog bilja i ukrasnih trava do začinskog bilja, lavande, ružmarina, pa i manjih stabala poput javora ili masline, ovisno o dubini supstrata.
Ovih 5 stabala nikako nemojte saditi u blizini kuće
„Kod viših zgrada važno je voditi računa o vjetru,“ napominje Vrsalović. „Biljke moraju biti otpornije jer vjetar isušuje i njih i supstrat, pa je navodnjavanje obavezno.“
Održavanje i izazovi
„Održavanje krovnog vrta slično je kao i svakog drugog – samo što je logistika zahtjevnija,“ kaže Irena Kolega, voditeljica projekata u Dionaea vrtovima. „Ako se vrt nalazi na krovu višekatnice, treba osigurati pristup, dopremu materijala i sigurno kretanje radnika.“
Biljke na krovu traže redovitu njegu, osobito u prvoj godini nakon sadnje, dok se ne ukorijene. „Zalijevanje je obavezno, a kasnije se potreba smanjuje,“ dodaje Kolega.
Krovni vrtovi zahtijevaju i posebne supstrate – lagane, ali propusne. Kod ekstenzivnih vrtova prevladavaju mineralne tvari (oko 80%), dok intenzivni zahtijevaju više organskog materijala kako bi podržali bujniji rast.
Poseban izazov predstavljaju korovi. „Na krovovima ih je više nego u vrtovima, jer vjetar i ptice donose sjeme. Imali smo slučaj da je u žardinjeri na najvišem katu izrasla vrba visoka dva i pol metra – u samo mjesec dana,“ kaže Kolega kroz smijeh.

Vrijednost koja nadmašuje trošak
Zeleni krovovi jesu skuplji od klasičnih vrtova – zbog posebnih supstrata, dopreme materijala i održavanja. Ipak, njihove prednosti višestruko nadmašuju ulaganje.
Oni povećavaju vrijednost nekretnina, produljuju vijek trajanja krova, poboljšavaju mikroklimu i vraćaju prirodu u betonirane dijelove grada.
U svijetu u kojem svaki kvadrat prirode postaje dragocjen, zeleni krovovi podsjećaju da se i iznad betona može rasti – tiho, održivo i s pogledom na nebo.
Arhitektura i dizajn
Suvremeni luksuz – kada muzeji postaju inspiracija za interijere
„Prostor nije samo zid i namještaj. To je produžetak našeg identiteta. Kad u njega unesemo emociju, predmet s pričom, on počinje govoriti o nama“
Muzeji čuvaju povijest, stilove i emocije epoha koje su oblikovale svijet. No, posljednjih godina oni postaju mnogo više od mjesta sjećanja – postaju inspiracija za dizajn prostora u kojima živimo danas. Nakon desetljeća minimalizma i neutralnih interijera bez osobnosti, u dizajn se vraća ono što ima sloj, teksturu i priču.
Zašto je naš svijet postao siv? Psihološki učinak boja na našu svakodnevnicu
U tom kontekstu rađa se novi pojam estetike: suvremeni luksuz – elegancija koja ne vrišti, nego govori tiho i sigurno.
To je luksuz koji kombinira nasljeđe umjetnosti i arhitekture s modernim načinom života, stvarajući interijere koji su profinjeni, ali topli, promišljeni, ali pristupačni.

Od muzejskih zbirki do suvremenog doma
Muzeji čuvaju predmete, stilove i priče koji su oblikovali vrijeme, ali sve češće služe i kao inspiracija suvremenim interijerima. Nakon desetljeća minimalizma i funkcionalnosti, dizajn se vraća onome što ima sloj, emociju i značenje.
„Zapravo mislim da je to prekrasan povratak onom što je bezvremensko. Nakon godina minimalizma i tehnologije, ljudi ponovo traže toplinu, priču i teksturu“, kaže Maša Kovač, vlasnica Mashroom trogvina.
Moderna klasika – kako prepoznati i primijeniti bezvremenski stil u svom domu
Taj povratak vidi se i u novoj kolekciji brenda Eichholtz, poznatog po sposobnosti da klasične motive interpretira kroz suvremeni dizajn. Njihova najnovija suradnja s legendarnim Metropolitan Museum of Artom (The Met) iz New Yorka donosi jedinstvenu spojnicu između umjetnosti i svakodnevnog života.
Kolekcija „Eichholtz x The Met“ nadahnuta je arhitekturom, umjetničkim djelima i povijesnim predmetima iz zbirki muzeja – od skulpturalnih oblika do tekstura i proporcija klasičnih građevina. Sofe, stolovi i rasvjeta iz kolekcije ne imitiraju prošlost, nego je reinterpretiraju, spajajući monumentalnost i funkcionalnost u suvremeni kontekst.
„Dizajn i umjetnost oduvijek su povezani. Suradnja s Metom daje kolekciji posebnu dimenziju. To nije samo estetika. Svaki komad ima svoju priču, inspiraciju u umjetnosti, ali prilagođenu današnjem životu“, objašnjava Kovač.
Suvremeni luksuz između umjetnosti i svakodnevice
Upravo kroz ovakve projekte definira se pojam suvremeni luksuz – estetika koja spaja povijesnu dubinu i suvremenu jednostavnost. Povijesni motivi i proporcije prenose se u novi kontekst, u kojem linije postaju pročišćene, teksture slojevite, a materijali taktilni.
„Kad dizajner prenese povijesni motiv u suvremeni kontekst, dobije se komad koji ima prisutnost. On nije samo funkcionalan – on ima stav“, ističe Kovač. „U Eichholzu se to vidi. Svaki predmet ima dozu skulpturalnosti, gotovo kao mali umjetnički objekt.“
Deset slika koje su promijenile način na koji gledamo svijet
Takvi interijeri ne žele pokazivati raskoš, već ju suptilno dočaravaju kroz osjećaj ravnoteže i osobnost prostora. To je suvremeni luksuz koji se ne mjeri cijenom, nego emocijom – prostor koji ne djeluje kao izložba, nego kao topli, prozračni dom s karakterom.
Refleksija, svjetlost i prirodni kontrasti
Jedna od ključnih odlika suvremenog dizajna postala je refleksija. Zrcala, metalne površine i rasvjeta nisu samo dekor, već alati za stvaranje dinamike i osjećaja prostranosti.
„Refleksija je fascinantna stvar. Ogledala i metali unose svjetlost, šire prostor, stvaraju dinamiku i energiju, a psihološki daju osjećaj prozračnosti i luksuza“, kaže Kovač.

No, svaki sjaj traži protutežu. „Ako imamo puno sjaja, trebamo kontrast – nešto prirodno, toplo. Drvo, tkanina, kamen. To je ono što prostoru daje dušu“, objašnjava ona. Upravo ta ravnoteža između reflektirajućih i taktilnih materijala stvara harmoniju između suvremenog i klasičnog, između svjetla i sjene, hladnog i toplog.

Toplina prirodnog – srce svakog interijera
U suvremenom luksuzu materijali igraju glavnu ulogu. Nisu to više hladne površine i sterilni tonovi, nego teksture koje pozivaju na dodir.
„Ljudi danas traže ugodu, ali i estetiku. Spoj sjajnog i prirodnog stvara savršen balans. Prostor izgleda profinjeno, ali se u njemu osjećate opušteno“, kaže Kovač.
Drvo, lan, kamen i baršun ponovno se vraćaju u interijere. Njihova taktilnost i toplina daju prostorima osjećaj doma, dok metal, staklo i ogledala unose dozu svježine i svjetlosti. U toj ravnoteži između luksuza i prirodnosti nastaje interijer koji nije hladan, nego živ i blizak – prostor koji diše.

Umjetnost življenja
„Prostor nije samo zid i namještaj. To je produžetak našeg identiteta. Kad u njega unesemo emociju, predmet s pričom, on počinje govoriti o nama“, zaključuje Maša Kovač.
7 dizajnerskih sofa i fotelja koje obožavaju arhitekti i stilisti interijera
Upravo zato suvremeni luksuz nije prolazni trend, nego način življenja – promišljen, topao i duboko osoban. Kada dom postane spoj povijesti, teksture i svjetlosti, nastaje interijer koji ne stari, nego raste zajedno s onima koji u njemu žive.






