Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Pasivna kuća arhitektice i građevinskog inženjera

U udobnosti pasivnih kuća kod nas uživa tek oko 300-tinjak vlasnika, dok su ih u susjednoj Sloveniji prestali brojati kada je ta brojka dosegnula 10 tisuća. A nove tehnologije i materijali dostupni i kod nas, ugrađeni su u pasivnu kuću koju su za sebe projektirali Alenka i Davor Delić.

Fascinatan pogled

Kod biranja lokacije za život u pasivnoj kući položaj i orijentacija igraju veliku ulogu. Itekako su o tome vodili računa Alenka i Davor Delić, arhitektica i građevinski inženjer – vlasnici pasivne kuće sa spektakularnim pogledom.

spektakularan-pogled

„Ono što mene najviše i dan danas veseli  i iznova oduševljava to je taj kontakt sa gradom. Dakle daleko od grada, a istovremeno u svakom trenutku imam taj kontakt. Pogled je fascinantan. Od ranog jutra gledam buđenje dana kroz istočni prozor, a kroz zapadni gledam zalazak tog istog sunca. Zimi se svjetla pale i vidim panoramu od Svete Nedjelje, preko Zagreba do katedrale i aerodroma. Radni naslov ove kuće je moderna luksuzna baraka za dvoje u klubu 50 plus“, kaže dipl.ing.arhitekture Alenka Delić.

Alenka-Delić-arhitektica-pasivna-kuća.
Alenka Delić, dipl.ing.arhitekture

Samoodrživost pasivne kuće

Ušuškana iznutra i izvana, kuća drvene konstrukcije Delićima je dom zadnje tri godine. Sve rade na tome da postanu samoodrživi što se tiče potrošnje energenata.

pasivna-kuća-delić

„Sva naša životna iskustva su se tu posložila i ideja je bila koliko imamo radnog vijeka ispred sebe u stvari iskoristiti sva znanja, tehnologije i sve nove materijale“, objašnjava ing. građevine Davor Delić.

Alenka-i-Davor-Delić-pasivna-kuća-dom-na-kvadrat
Alenka i Davor Delić

Parcela izduženog trokutastog oblika na padini nametnula je i oblik kuće. Na njoj su primijenjeni svi elementi pasivnog dizajna. Pažljivo je osmišljena za poziciju  na kojoj se nalazi i pasivno koristi sunce u smislu orijentacije-istok-jug-zapad.  Kuća je otvorena u svim smjerovima tako da omogućava poprečnu ventilaciju. Zbog toga je ovaj „openpace“ ljeti ugodno svjež, a zimi ga grije primarno – Sunce. U ovakvim kućama ljeti nije potrebna klima, a zimi ni dodatno grijanje. Ali mora biti zaštivena što znači da ne propušta zrak i imati ugrađenu rekuperaciju zraka.

pasivna-kuća-delić-iz-zraka

„Znači da ju morate umjetno ventilirati. Zimi da bi mi dobili dovoljnu količinu svježeg zraka ne moramo otvarati prozore, samim time je gubitak energije puno manji već puštamo svježi zrak sistemom ventilacije, a taj zrak koji je hladan se prethodno predgrije onim zrakom koji je potrošen i koji puštamo iz kuće. To je jedna inovacija koja je obavezna kad se radi o pasivnim kućama“, objašnjava Alenka.

Kamin u pasivnoj kući – neobično, ali ne i nemoguće

Pasivne kuće nemaju kamin već imaju toplinske pumpe, ali Delići nisu mogli zamisliti kuću bez vatre i u njeno središte stavili kamin. Kamin se ovdje pali radi ugođaja, a ne radi potrebe.

Davor-Delić-ing-građevine
Davor Delić, građevinski inženjer

„To je najmanji kamin koji smo uspjeli naći na tržištu, tri kilovata. U prijevodu, primarno je grijanje sunce kad nema grijanja, a sekundarno grijanje je kamin. I tercijarno grijanje je podno električno koje vrlo rijetko u dnevnom prostoru palimo,  samo navečer možda kupaona koja je na sjeveru ali kažem to je planirano tako jer je gore fotoelektrana od 6 kilovati pa možemo kazati da otprilike proizvedemo koliko i potrošimo“, ističe Davor Delić.

Gradnjom ovakvih objekata smanjuje se potreba za energentima i tako osigurava manja razina CO2.

Inovativni materijali doprinose efikasnosti pasivne kuće

Toplinska izolacija, zrakonepropusnost, ventilacijski sustav i višeslojna stakla su četiri preduvjeta za udobnost kakvu nudi pasivna kuća. Zahvaljujući svom stručnom znanju i iskustvu Alenka i Davor svjesni su da prostora za inovacije uvijek ima.

„Korišteni su materijali Sain-Gobain kompanije. Stakla su troslojna i to je jedna fantastična dobit iz insolacije, a s druge strane jako lijepo štiti od gubitka energije, zvučno savršeno izolira. Toplinska izolacija je primjerena za rang pasivne kuće. Imamo zidove koji su debeli ukupno 50 centimetara, na podu imamo 25 cm toplinske izolacije, a u stropnoj konstrukciji čak 55 centimetara“, ističe arhitektica Alenka Delić.

Ivica-Dijanić-Saint-Gobain
Ivica Dijanić, Saint-Gobain građevinski proizvodi Hrvatska

Ivica Dijanić iz tvrtke Saint-Gobain Hrvatska, kaže kako je Alenkina i Davorova kuća napravljena po standardu pasivne kuće koja je otprilike tri puta zahtjevnija ili bolja, odnosno tri puta manje troši toplinske energije. „Standard kaže da mora biti manje od 15 kilovatsati, a stvarni proračuni stvarna mjerenja pokazuju da kuća koristi ispod 10 kilovatsati toplinske energije po metru kvadratnom korisne površine. Ovdje su stakla troslojna dakle ako imamo tri stakla s unutarnje strane vanjskog stakla i s unutarnje strane unutarnjeg trećeg stakla, imate posebne premaze koji omogućavaju da sve ono što dobijemo od sunca dnevna svjetlost slobodno ulazi u prostor. To nam ulazi u cijelu bilancu dobitaka topline“, dodaje Dijanić.

Takva inovacijska rješenja omogućuju stanovanje s više udobnosti i osim na osjet topline ili hladnoće utječu i na druga osjetila.

pasivna-kuća-saint-gobain

„Izuzev drvene konstrukcije  u ovoj pasivnoj kući korišteni su Saint-Gobainovi materijali  poput Isover mineralne vune, Isover folije rigips kartonskih ploča te Climaver ventilacijski kanali“, objašnjava Mario Matijević iz Saint-Gobaina.

mario-matijević-saint-gobain.
Mario Matijević, Saint-Gobain građevinski proizvodi Hrvatska

Pasivna kuća treba aktivnog korisnika

alenka-i-davor-delić

„Kuću je, barem ju ja tako doživljavam – kao živući organizam, ali to samo znači da taj korisnik koji živi u takvoj kući mora znati kako će se kuća ponašati. To nije ništa komplicirano. Iskustvo života u takvoj kući se vrlo brzo savlada“, zaključuje Alenka Delić.

saint-gobain.hr

Related Topics:

Arhitektura i dizajn

BIG SEE Festival 2026

Ključno izdanje posvećeno ograničenjima, odgovornosti i smislu
21. – 22. svibnja 2026. | Grando, Portorož, Slovenija
big see 2026

U povijesnom skladištu Grando u Portorožu u Sloveniji, uspješno je zatvoren BIG SEE Festival 2026., vodeća međunarodna platforma za arhitekturu i dizajn proizvoda u jugoistočnoj Europi. Platforma je prvi put ujedinila svoje prethodno zasebne iteracije – BIG Architecture i BIG Design – u jedinstveni, kohezivni ekosustav. Uz više od 3000 arhitekata, dizajnera, brendova, investitora i donositelja odluka iz cijelog svijeta, dvodnevni događaj se etablirao kao ključni forum za snalaženje u složenostima, etičkim odgovornostima i sistemskim promjenama s kojima se trenutno suočavaju prostorne i kreativne industrije.

Goruće pitanje BIG SEE Festivala 2026. : Previše? Što je taman dovoljno?

Festival se udaljio od privremenih estetskih trendova i uhvatio u koštac s izazovima ere obilježene obiljem slika, zgrada i proizvoda. Kroz sve panele i formate, sudionici su se bavili stvarnošću i definicijom izazova suvremene arhitekture i dizajna. Više nije pitanje može li se nešto izgraditi ili dizajnirati, već treba li se to učiniti – i s kojom svrhom?

Događaj je pozicionirao suzdržanost ne kao ograničenje, već kao primarnu profesionalnu odgovornost da se u sve kaotičniji svijet unese red, dostojanstvo i sklonište.

Jakob Chner

Konferencija, kritičke rasprave i filmske naracije

Konferencija BIG SEE, intelektualni pokretač festivala, pružila je prostor za pravu profesionalnu raspravu, a ne pasivnu konzumaciju. Program, koji su kroz pet različitih leća – Arhitektura i relevantnost, Urbano čovječanstvo, Velika redukcija, BIG i Mjera u arhitekturi – kreirali Selçuk Avcı, Einar Jarmund, Lutz Kucher, Tanja Završki i Aleksander Ostan, spojio je etablirane majstore s nadolazećim praktičarima. U glavnim prezentacijama i rigoroznim raspravama sudjelovale su istaknute globalne osobe iz svjetski poznatih ureda i zaklada, uključujući Mecanoo, Zakladu Norman Foster, Renzo Piano Building Workshop i Groupwork.

Šireći se van tradicionalnih formata predavanja, festival je uveo specijalizirane dijaloške strukture. BIG SEE Editors Talk okupio je urednike vodećih publikacija o arhitekturi srednje i jugoistočne Europe kako bi raspravljali o kulturnom posredovanju u prezasićenom krajoliku, dok je BIG SEE Professors Talk izazvao edukatore da razmotre što se mora “odučiti” da bi ostalo relevantno za buduće generacije.

Jakob Chner

Uz vitalni multidisciplinarni sloj, program je također uključivao poseban prostor za arhitektonski film i umjetnost. To je uključivalo rijedak prvi uvid u dokumentarni film Filipa Filkovića K67 – koji istražuje kultni modernistički modularni kiosk Saše Mächtiga – i dokumentarac Brutalizam (2024.) Miloša Jakovića i Hosseina Fanija, dirljivu studiju o obnovi poslijeratnih gradova. S ovim audiovizualnim narativima ispreplitala se posebna Umjetnička soba s predstavljanjem suvremenog rock ‘n’ roll umjetnika Davora Keškeca, čiji je rad u arhitektonski ambijent unio neočekivani kreativni dijalog kubizma i pop arta.

Kustoski sajam i globalna partnerstva

Povezivanjem teorije sa stvarnošću industrije, sajam BIG SEE Trade Show ugostio je više od 100 odabranih izlagača, nudeći visoko kuriranu alternativu masovnim komercijalnim sajmovima. Uz komercijalno središte, izložba inovacija BIG SEE Innovations Exhibition predstavila je specijalizirano mapiranje dizajna, materijala i sustava prilagođenih održivom izgrađenom okolišu. Izložbeni prostor također je istaknuo ključni globalni dijalog o dizajnu, uključujući institucionalni nastup kojim se obilježava Dan talijanskog dizajna 2026., koji se usredotočio na urbanu obnovu i održive buduće prakse.

Besprijekornim povezivanjem vizionara, naprednih proizvođača i međunarodnih medija, ujedinjeni BIG SEE Festival 2026 ojačao je svoju poziciju nezamjenjivog regionalnog katalizatora, ostavljajući kreativnoj zajednici izoštreniji kolektivni sud o tome kako graditi odgovornije, relevantnije i trajnije.

Jakob Chner

BIG SEE Awards 2026: Objavljivanje Grand Prix pobjednika

Kao sastavni dio festivalskog ekosustava, nagrade BIG SEE 2026. slavile su međunarodne projekte koji stavljaju sadržaj ispred razmjera i namjeru ispred spektakla. Nagrade, koje je ocjenjivao cijenjeni međunarodni žiri sastavljen od globalnih stručnjaka, pružile su profesionalnu potvrdu postignućima čvrsto utemeljenima u stvarnosti, a kulminirale su Gala večerom i proglašenjem prestižnih dobitnika Grand Prix nagrade:

Arhitektura
Dizajn interijera
Produkt dizajn
Jakob Chner

BIG SEE Festival 2026 još je jednom potvrdio svoju ulogu jednog od najvažnijih regionalnih događanja za arhitekturu i dizajn. Okupljajući vodeće stručnjake, inovativne projekte i aktualne rasprave o odgovornosti struke, festival je otvorio pitanja koja će oblikovati budućnost prostora u kojem živimo. U vremenu prekomjerne proizvodnje i brzih promjena, poruka festivala bila je jasna – kvalitetna arhitektura i dizajn ne stvaraju više, već stvaraju smislenije.

Nastavite čitati

Urbanizam

Što su superblokovi i zašto ih svi kopiraju od Barcelone?

Superblokovi su Barceloni donijeli manje automobila, manje buke i više prostora za ljude
pogled na sagradu familiu u barceloni

Nekada su to bile obične gradske ulice zatrpane prometom, parkiranim automobilima i bukom. Danas su neke od tih istih ulica u Barceloni pretvorene u prostore za igru, šetnju, bicikliranje i druženje susjeda.

Riječ je o superblokovima – urbanističkom modelu koji je Barcelonu pretvorio u globalni primjer kako grad može vratiti prostor ljudima. Dok mnoge europske metropole pokušavaju smanjiti promet i zagađenje, Barcelonin model sve se češće spominje kao jedno od najkonkretnijih rješenja koja su zapravo funkcionirala.

Ovako izgledaju stanovi u centru Barcelone! 5 primjera inspirativnih renovacija

Kako je nastala ideja?

Barcelona se desetljećima suočava s problemima tipičnima za guste mediteranske gradove: prometne gužve, buka, zagađenje zraka i kronični nedostatak javnih prostora. Poseban je problem poznata četvrt Eixample: mrežasta struktura iz 19. stoljeća koju je osmislio urbanist Ildefons Cerdà, a koja je s vremenom postala žrtva vlastitog uspjeha. Automobili su preuzeli javni prostor koji Cerdà nikad nije projektirao za njih.

Prvi ozbiljniji eksperimenti sa superblokovima počinju oko 2016. godine, kada gradske vlasti pokreću projekt prenamjene prometnih zona u kvartovske prostore.

barcelona superblokovi

Kako superblok zapravo funkcionira?

Model je relativno jednostavan. Više manjih gradskih blokova spaja se u jednu veću cjelinu, a automobili se mogu kretati samo rubnim ulicama tog superbloka. Unutarnje prometnice prestaju biti prolazne rute i prenamjenjuju se u nešto sasvim drugo — dječja igrališta, biciklističke staze, zelene površine, terase kafića, prostore za lokalne događaje.

Promet unutar zona drastično se smanjuje, a vozila koja ipak ulaze ograničena su na minimalne brzine.

Alen Žunić o suvremenoj arhitekturi, javnom prostoru i budućnosti gradova

Što su brojke pokazale?

Ono što superblokove izdvaja od većine urbanističkih projekata jest to da su rezultati izmjereni — ne samo dojmljeni.

U četvrti Sant Antoni, nakon uvođenja superbloka, broj automobila pao je za 82%. Razina dušikovog dioksida (NO2) na pojedinim raskrižjima smanjila se za 33%, a buka je pala za 4,1 decibel danju i 5,3 decibela noću.

U superbloku oko tržnice Sant Antoni zabilježen je pad NO2 za 25% i pad čestica PM10 za 17% — obje tvari poznate po štetnim učincima na zdravlje.

U Poblenou, prvom kvartu transformiranom u superblok, otvorilo se 20 novih lokalnih poslovnih prostora, a lokalna komercijalna aktivnost porasla je za više od 30%. Dakle, manje automobila nije značilo manje kupaca.

Istraživanje Barcelonskog instituta za globalno zdravlje (ISGlobal) procjenjuje da bi potpuna implementacija superblokova u cijelom gradu mogla spriječiti 667 prijevremenih smrti godišnje — ponajviše zbog smanjenja zagađenja zraka, ali i smanjenja prometne buke i efekta toplinskog otoka.

Stanovnici i radnici u sva tri evaluirana superbloka prijavili su poboljšanje dobrobiti, spokoja i kvalitete sna, smanjenje buke i zagađenja te povećanu socijalnu interakciju.

Zašto su superblokovi izazvali otpor?

Nisu svi dočekali projekt s oduševljenjem.

Dio stanovnika i poduzetnika kritizirao je promjene od prvog dana. Najčešći prigovor bio je da se promet ne smanjuje nego samo premješta — na rubne ulice superbloka, koje onda preuzimaju opterećenje. To nije bila bezosnovana briga: istraživanje Barcelonske agencije za javno zdravlje pokazalo je da se onečišćenje u nekim okolnim ulicama doista povećalo, dok je unutar superbloka palo.

Bilo je i pitanja dostupnosti trgovina, kompliciranog pristupa za automobile te brzine implementacije. No kako su se prvi podaci počeli pokazivati, dio otpora postupno je splasnuo.

Tko danas kopira Barcelonu?

Barcelonin model danas proučavaju gradovi koji nemaju ništa zajedničkog s mediteranskom klimom ili gustom urbanom strukturom Eixamplea — što govori o tome koliko je ideja prenosiva.

Pariz razvija vlastitu varijantu kroz koncept “15-minutnog grada“. London uvodi tzv. low-traffic neighbourhoods. Milan je nakon pandemije povećao broj pješačkih i biciklističkih zona. Melbourne, Los Angeles i Portland također istražuju slične modele decentralizacije kvartova.

Zajednički nazivnik svima: vraćanje ulice stanovnicima umjesto prolaznom prometu.

Život bez automobila u gradu? Sve više europskih metropola ide u tom smjeru

Može li ovakav model funkcionirati u Zagrebu?

Zagreb ima drugačiju urbanu strukturu od Barcelone i ne može kopirati model jedan-na-jedan. Ali to nije ni potrebno.

Pitanje koje se otvara je konkretnije: postoje li ulice u Donjem gradu, na Trešnjevki ili u novijim kvartovima koje danas služe prvenstveno kao prolaz za automobile, a mogle bi imati potpuno drugačiju funkciju? Gotovo sigurno postoje.

Superblokovi nisu čarobno rješenje za sve probleme gradova. Ali su pokazali da urbanistička transformacija ne mora uvijek značiti ogromne infrastrukturne projekte i godine radova. Ponekad je dovoljno drugačije rasporediti prostor koji već postoji — i izmjeriti što se dogodi.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama