Arhitektura i dizajn
Pasivna kuća arhitektice i građevinskog inženjera
U udobnosti pasivnih kuća kod nas uživa tek oko 300-tinjak vlasnika, dok su ih u susjednoj Sloveniji prestali brojati kada je ta brojka dosegnula 10 tisuća. A nove tehnologije i materijali dostupni i kod nas, ugrađeni su u pasivnu kuću koju su za sebe projektirali Alenka i Davor Delić.
Fascinatan pogled
Kod biranja lokacije za život u pasivnoj kući položaj i orijentacija igraju veliku ulogu. Itekako su o tome vodili računa Alenka i Davor Delić, arhitektica i građevinski inženjer – vlasnici pasivne kuće sa spektakularnim pogledom.

„Ono što mene najviše i dan danas veseli i iznova oduševljava to je taj kontakt sa gradom. Dakle daleko od grada, a istovremeno u svakom trenutku imam taj kontakt. Pogled je fascinantan. Od ranog jutra gledam buđenje dana kroz istočni prozor, a kroz zapadni gledam zalazak tog istog sunca. Zimi se svjetla pale i vidim panoramu od Svete Nedjelje, preko Zagreba do katedrale i aerodroma. Radni naslov ove kuće je moderna luksuzna baraka za dvoje u klubu 50 plus“, kaže dipl.ing.arhitekture Alenka Delić.

Samoodrživost pasivne kuće
Ušuškana iznutra i izvana, kuća drvene konstrukcije Delićima je dom zadnje tri godine. Sve rade na tome da postanu samoodrživi što se tiče potrošnje energenata.

„Sva naša životna iskustva su se tu posložila i ideja je bila koliko imamo radnog vijeka ispred sebe u stvari iskoristiti sva znanja, tehnologije i sve nove materijale“, objašnjava ing. građevine Davor Delić.

Parcela izduženog trokutastog oblika na padini nametnula je i oblik kuće. Na njoj su primijenjeni svi elementi pasivnog dizajna. Pažljivo je osmišljena za poziciju na kojoj se nalazi i pasivno koristi sunce u smislu orijentacije-istok-jug-zapad. Kuća je otvorena u svim smjerovima tako da omogućava poprečnu ventilaciju. Zbog toga je ovaj „openpace“ ljeti ugodno svjež, a zimi ga grije primarno – Sunce. U ovakvim kućama ljeti nije potrebna klima, a zimi ni dodatno grijanje. Ali mora biti zaštivena što znači da ne propušta zrak i imati ugrađenu rekuperaciju zraka.

„Znači da ju morate umjetno ventilirati. Zimi da bi mi dobili dovoljnu količinu svježeg zraka ne moramo otvarati prozore, samim time je gubitak energije puno manji već puštamo svježi zrak sistemom ventilacije, a taj zrak koji je hladan se prethodno predgrije onim zrakom koji je potrošen i koji puštamo iz kuće. To je jedna inovacija koja je obavezna kad se radi o pasivnim kućama“, objašnjava Alenka.
Kamin u pasivnoj kući – neobično, ali ne i nemoguće
Pasivne kuće nemaju kamin već imaju toplinske pumpe, ali Delići nisu mogli zamisliti kuću bez vatre i u njeno središte stavili kamin. Kamin se ovdje pali radi ugođaja, a ne radi potrebe.

„To je najmanji kamin koji smo uspjeli naći na tržištu, tri kilovata. U prijevodu, primarno je grijanje sunce kad nema grijanja, a sekundarno grijanje je kamin. I tercijarno grijanje je podno električno koje vrlo rijetko u dnevnom prostoru palimo, samo navečer možda kupaona koja je na sjeveru ali kažem to je planirano tako jer je gore fotoelektrana od 6 kilovati pa možemo kazati da otprilike proizvedemo koliko i potrošimo“, ističe Davor Delić.
Gradnjom ovakvih objekata smanjuje se potreba za energentima i tako osigurava manja razina CO2.
Inovativni materijali doprinose efikasnosti pasivne kuće
Toplinska izolacija, zrakonepropusnost, ventilacijski sustav i višeslojna stakla su četiri preduvjeta za udobnost kakvu nudi pasivna kuća. Zahvaljujući svom stručnom znanju i iskustvu Alenka i Davor svjesni su da prostora za inovacije uvijek ima.

„Korišteni su materijali Sain-Gobain kompanije. Stakla su troslojna i to je jedna fantastična dobit iz insolacije, a s druge strane jako lijepo štiti od gubitka energije, zvučno savršeno izolira. Toplinska izolacija je primjerena za rang pasivne kuće. Imamo zidove koji su debeli ukupno 50 centimetara, na podu imamo 25 cm toplinske izolacije, a u stropnoj konstrukciji čak 55 centimetara“, ističe arhitektica Alenka Delić.

Ivica Dijanić iz tvrtke Saint-Gobain Hrvatska, kaže kako je Alenkina i Davorova kuća napravljena po standardu pasivne kuće koja je otprilike tri puta zahtjevnija ili bolja, odnosno tri puta manje troši toplinske energije. „Standard kaže da mora biti manje od 15 kilovatsati, a stvarni proračuni stvarna mjerenja pokazuju da kuća koristi ispod 10 kilovatsati toplinske energije po metru kvadratnom korisne površine. Ovdje su stakla troslojna dakle ako imamo tri stakla s unutarnje strane vanjskog stakla i s unutarnje strane unutarnjeg trećeg stakla, imate posebne premaze koji omogućavaju da sve ono što dobijemo od sunca dnevna svjetlost slobodno ulazi u prostor. To nam ulazi u cijelu bilancu dobitaka topline“, dodaje Dijanić.
Takva inovacijska rješenja omogućuju stanovanje s više udobnosti i osim na osjet topline ili hladnoće utječu i na druga osjetila.

„Izuzev drvene konstrukcije u ovoj pasivnoj kući korišteni su Saint-Gobainovi materijali poput Isover mineralne vune, Isover folije rigips kartonskih ploča te Climaver ventilacijski kanali“, objašnjava Mario Matijević iz Saint-Gobaina.

Pasivna kuća treba aktivnog korisnika

„Kuću je, barem ju ja tako doživljavam – kao živući organizam, ali to samo znači da taj korisnik koji živi u takvoj kući mora znati kako će se kuća ponašati. To nije ništa komplicirano. Iskustvo života u takvoj kući se vrlo brzo savlada“, zaključuje Alenka Delić.
Arhitektura i dizajn
Kako je kurija stara tri stoljeća pretvorena u mjesto kao iz bajke
Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta
U mirnom mjestu Draganiću, između Zagreba i Karlovca, skriva se prava povijesna dragocjenost – kurija Contessa. Nakon renovacije ova građevina stara više od tristo godina koja danas ponovno blista punim sjajem.
Iako je desetljećima bila napuštena i na rubu propadanja, njezinu je sudbinu promijenila Zvjezdana Klarić, ljubiteljica povijesti, konja i prirode, koja je u ruševnim zidovima prepoznala potencijal i dušu prošlih vremena.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ova priča nije samo o obnovi stare građevine – to je priča o strasti, upornosti i povratku autentičnosti. Zvjezdana i njezin tim u samo šest mjeseci pretvorili su devastiranu kuriju u dom koji oživljava duh 18. i 19. stoljeća, ali i dokazuje da je ljubav prema nasljeđu ponekad jača od svih prepreka.

Kurija Contessa: Od plemićkog sjaja do zaborava
Kurija Contessa izgrađena je u 18. stoljeću, u vrijeme kada su ovim krajem prolazili austrijski i mađarski plemići na putu iz Beča prema Jadranu. Legenda kaže da je blago iz ispale škrinje s jedne od kočija poslužilo kao izvor novca za njezinu gradnju.
Stoljećima kasnije, kuriju su prekrile prašina i zaborav – pričalo se da je zabranjena ljubav i kraj obiteljske loze dovela do njezina propadanja. Pedeset godina stajala je prazna, s urušenim zidovima i ukradenim detaljima, dok je većina potencijalnih kupaca odustajala već nakon prvog pogleda.
Obnovljene hrvatske kurije – nova poglavlja starih priča
„Svatko bi odustao, jer je bila potpuno devastirana,“ prisjeća se Zvjezdana. „Ali ja sam odmah znala kako će izgledati kad bude obnovljena. To me motiviralo da krenem u posao koji mnogi ne bi ni započeli.“

Obnova s dušom – povratak izvornom sjaju
Radovi na obnovi započeli su 2006. godine. Zvjezdana je uz pomoć konzervatora, restauratora i majstora specijaliziranih za povijesne građevine pažljivo pristupila svakom detalju.
„Kod starih zdanja najvažnije je prvo provjeriti statičko stanje i ima li problema s vlagom ili oštećenjima zidova,“ objašnjava. „Imali smo sreće – iako je kurija bila zapuštena, konstrukcija je ostala stabilna, bez ozbiljnih pukotina i vlage.“
Obnova je trajala samo šest mjeseci, no iza tog kratkog roka stoje mjeseci planiranja i ručnog rada. U svakoj prostoriji poštovan je duh Habsburške monarhije, razdoblja u kojem je kurija nastala. Namještaj je biran u stilu altdeutsch, biedermeier i secesije, a mnogi su komadi restaurirani ili izrađeni po uzoru na originalne primjerke.
„Klaviri su ponovno naštimani, kamini obnovljeni, a svaki komad namještaja restauriran s posebnom pažnjom,“ kaže Zvjezdana. „Htjeli smo da prostor ne izgleda kao replika, već da zaista odiše prošlim vremenima.“

Dom koji živi povijest
Danas je kurija Contessa više od muzeja – to je živi prostor u kojem se prošlost i sadašnjost prirodno isprepliću.
„Sve funkcionira kao nekad – u krušnoj peći se peče kruh i kolači, konji su u konjušnici, a u salonima se čuje glazba i pucketanje vatre iz kamina,“ opisuje vlasnica.
Ono što čini Contessu posebnom jest autentičnost. Zidovi, stropne grede, namještaj i dekorativni detalji nisu samo obnovljeni, već su vraćeni u prvobitno stanje, s minimalnim intervencijama. „Htjeli smo da prostor priča svoju priču, a ne našu interpretaciju nje,“ ističe Zvjezdana.
Kurija danas odiše toplinom doma i atmosferom prošlih stoljeća – mjestom u kojem se može na trenutak zakoračiti u povijest, ali i osjetiti istinski mir sela i prirode.

Kad obnova postane povratak duši prostora
Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta.
Zvjezdana Klarić pokazala je da stari objekti mogu ponovno živjeti ako im se pristupi s poštovanjem, znanjem i emocijom.
Kurija Contessa danas je simbol očuvanja kulturne baštine i dokaz da povijest može postati dio suvremenog života – ako joj dopustimo da ponovno prodiše.
Arhitektura i dizajn
Bidermajer – bezvremenska elegancija građanskog doma
Donosimo detaljan pogled na bidermajer stil, njegovu bogatu povijest, estetska obilježja i suvremene načine primjene u uređenju prostora.
U razdoblju između 1815. i 1848. godine, u srcu srednje Europe, nastao je stil koji je promijenio način na koji doživljavamo prostor doma. Bidermajer nije samo estetski pravac – to je filozofija življenja. Stil koji je spojio udobnost, funkcionalnost i profinjenu jednostavnost, oblikujući interijere u kojima su mir, red i toplina postali temelj svakodnevice. Bidermajer se pojavio nakon burnog razdoblja Napoleonskih ratova, kad se u središnjoj Europi počela uzdizati nova građanska klasa. Naziv potječe od pseudonima pjesnika Ludwiga Eichrodta-Gottieb Biedermaier – a simbol je dobroćudna, ograničena malograđanina, političkog filistra i pokorna podanika. Kod nas se naziv udomaćio u drugoj polovici XIX.st, a došao je preko Beča -centra prozivodnje bidermajerskog namještaja.
Kako je kurija stara tri stoljeća pretvorena u mjesto kao iz bajke
Građanska jednostavnost i ljepota funkcionalnosti
U suprotnosti s dotadašnjim oblicima Napoleonovog doba (stil empire), bidermajer je stil skormnog građanskog ambijenta. Namještaj tog vremena izrađen je od oraha, trešnje i mahagonija, s naglaskom na mirne površine i čiste linije. Svaki je komad izrađen s velikom pažnjom prema detalju – fine intarzije, suptilne rezbarije i precizni spojevi svjedoče o majstorskom umijeću stolara toga doba.

Boje bidermajer stila
Presvlake i tekstil bidermajerskog interijera odišu svježinom i jednostavnošću. U uporabi su svijetle tkanine pastelnih tonova, najčešće prugaste ili ukrašene sitnim cvjetnim motivima i girlandama. One stvaraju atmosferu lakoće i profinjenosti, a istovremeno unose vedrinu u prostor. Zavjese, stolnjaci i tapete izrađuju se od prirodnih materijala, često ručno tkanih, što prostoru daje autentičnost i osobni pečat. Svaki element ima svrhu – da pruži udobnost i osjećaj doma.
Kako uklopiti bidermajer u suvremeni interijer
Bidermajer se iznenađujuće lako može uklopiti u današnje domove – osobito one koji njeguju minimalizam, prirodne materijale i toplu atmosferu. Ključ je u ravnoteži starog i novog.
Moderno i vintage: Kako spojiti staro i novo u unutarnjem uređenju
- 1. Kombinirajte s modernim materijalima
- Bidermajer komoda ili stol može izgledati spektakularno uz suvremene elemente poput betonskog zida, metalnih detalja ili staklenih površina. Kontrast između toplog drva i hladnih materijala stvara vizualnu dinamiku i sofisticiranost.
- 2. Koristite neutralnu paletu boja
- Pastelne nijanse bidermajera savršeno se stapaju uz sivu, krem bijelu ili maslinasto zelenu. Time se zadržava mirnoća prostora, a ističe prirodna ljepota drva.
- 3. Istaknite jedan komad kao središnji element
- Umjesto da cijeli interijer uređujete u tom stilu, odaberite jedan autentičan komad – stol, ogledalo ili stolicu – i smjestite ga kao fokalnu točku prostorije. Takav detalj unosi karakter i priču bez preopterećenja prostora.
- 4. Spojite s modernom rasvjetom
- Suptilna, topla rasvjeta naglašava teksturu drva i intarzije. Kombinacija starinskog ormarića s elegantnom suvremenom lampom često stvara najzanimljiviji kontrast u prostoru.

Njega i očuvanje ljepote
Kako bi se sačuvala ljepota starine, bidermajer namještaj traži nježnu ruku i pažnju. Redovito brisanje suhom, mekom krpom i povremeno poliranje prirodnim voskom dovoljno je da drvo zadrži svoj sjaj. Vlaga i izravna toplina najveći su neprijatelji antike – zato se preporučuje čuvanje u prostorima s umjerenom vlagom i bez naglih promjena temperature.
Za veće popravke, uvijek se valja obratiti stručnjacima za restauraciju, jer svaka nepravilna intervencija može umanjiti vrijednost i karakter predmeta.
Bidermajer namještaj, iako star više od stoljeća i pol, danas ponovno pronalazi svoje mjesto. Njegova bezvremenska elegancija, toplina prirodnih materijala i naglasak na funkcionalnosti čine ga savršenim izborom i za moderne interijere.
Unoseći komad bidermajerskog namještaja u svoj dom, ne unosimo samo starinu, nego i priču o vremenu kad su dom, sklad i mir bili najveće vrijednosti.
Ikone dizajna: vintage lampe koje definiraju interijer
Retro, vintage ili antik: Naučite razliku i odaberite pravi namještaj za vaš dom
Dizajnerski stan u kojem je antikni namještaj u glavnoj ulozi





