Uređenje interijera
Mozak može biti najbolja budilica
Higijena spavanja znači imati svakodnevne rutine koje potiču dosljedan i miran san. A da bi poboljšali higijenu spavanja, treba razviti dobru rutinu koja će našem mozgu poslati signal da je vrijeme za spavanje.
Rutina prije spavanja
To može biti različite stvari za različite ljude, ali na primjer, perem zube, pa se idem tuširat, pa ću popit šalicu čaja, uz knjigu u slabo osvjetljenoj prostoriji ili nekako blago, neko nježno osvjetljenje jer i to zapravo utječe, količina svjetla na to koliko će nam se spavati i dakle, stvoriti cijeli jedan ugođaj, ono paradu odlaska na spavanje da zapravo naš mozak počne povezivat te radnje sa time, aha, nakon ovoga se ide u krevet i onda kad to više puta ponovimo, mozak će krenut prepoznavat, aha ovo je sad nešto što mene umiruje, što mene uspavljuje.

Isto je dobro zadržati i krevet, mjesto za spavanje, dakle, ne u krevetu, ne znam, igrat igrice ili učiti pogotovo, zato što nam onda mozak krene povezivat krevet sa nečim drugim, a ne sa spavanjem, kao što je dobro za radnim stolom učiti, a ne igrat igrice, jer opet razvijemo to mjesto za samo tu stvar, rekla je psihologinja Ines Begčević iz udruge Kako si.
Optimizacijom rasporeda spavanja i održavanje rutine, osigurat ćemo si kvalitetan san, a istovremeno je vrlo važna ugodna atmosfera spavaće sobe.
Priprema prostora za spavanje

Dobro je pred spavanje bilo koji prostor u kojem boravimo čim mekše, čim slabije osvjetljenje, tako da zapravo, naš mozak njemu mrak signalizira da je vrijeme za odlazak na spavanje, ali osim tog osvjetljenja isto tako je važno da to bude ugodno i na neke druge načine da zapravo bude dobro prozračeno, da ne bude prevruće u toj prostoriji isto u kojoj ćemo ići spavati, da ne znam, i da si zapravo taj prostor učinimo ugodnim na koji god način, da nam je posteljina ugodna, čista, da što god zapravo osobi nekako olakšava je dobro, objasnila je Begčević.
Raspored spavanja kojeg ćete se držati
Nekoliko tjedana trebalo bi svaki dan ići spavati i buditi se u isto vrijeme. To će signalizirati našem mozgu kad nas treba uspavati, a kada buditi. Tu rutinu najteže uspostavljaju mladi.

Ono što često dobijem kao odgovor, baš kod adolescenata da nekako preko dana kao da su na njima sva neka očekivanja, moraš, najčešće vezano za učenje ili za neke druge zadatke i onda kad dođe mrak, kao da ta očekivanja više ne postoje. I onda mogu bez grižnje savjesti raditi stvari koje vole; biti na mobitelu, igrat igrice ili slično jer tad, po noći, očekivanja ne postoje. I onda podsvjesno nekako da si žele produljiti taj neki dio kad su oni zapravo naj opušteniji jer preko dana im je stalno neki zahtjev tu ili su roditelji stalno tu pa ih pitaju, ovako si odu na spavanje i oni su napokon opušteni, napokon na miru, ispričala je Ines Begčević za Dom na kvadrat.
Koliko bi trebali spavati
Preporučeni broj sati sna razlikuje se ovisno godinama. Odrasli trebaju 7 do 9 sati sna, tinejdžeri 8 do 10, a školska djeca 9 do 12.

Tu sad neki standardi naravno da mlađa djeca trebaju više, ali ono što zapravo često puta zanemarimo je da adolescenti trebaju isto još dosta sna i da njihovi obrasci spavanja prirodno jesu nešto drugačiji od onog što svijet od njih očekuje. Očekujemo da se dižu u školu, za školu oko 6, 7 ujutro, a njima je zapravo prirodnije da idu spavat kasnije i da se bude kasnije. Onda to nekad roditelje zbuni ili naljuti zašto oni tako kasno idu spavati ali zapravo većina tinejdžera to tako i radi, rekla je Begčević.
Popodnevno spavanje ili “Power nap”
Poslijepodnevno spavanje ne bi trebalo trajati više od 20 minuta, 6 sati prije spavanja ne bi trebali piti kavu, a barem 3 sata prije sna ne bi trebali vježbati.
Ljudi vole nekad spavati poslijepodne, što može biti super i može nas regenerirati, međutim točno se zna koliko treba spavati popodne da bi se zaista probudili odmorni. To često puta u radu s tinejdžerima bude, da oni budu umorni, onda spavaju po dva, tri sata popodne što zapravo, svi mi odgovore – probudiš li se odmoran; ne. Zapravo je nekih dvadesetak minuta potrebno da bismo se mi osvježili, zaustavili se u toj fazi sna prije nego uđemo u ovaj duboki san koji nas tako kratko neće osvježiti, tako da nekih, pametno spavati popodne, nekih dvadesetak minuta, savjetuje Begčević.

Kad uređujete spavaću sobu, izaberite boje koje na vas djeluju umirujuće, dodajte ambijentalnu rasvjetu i lijepo spavajte.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Velika rješenja za male stanove: kako pametnim odabirom namještaja dobiti više prostora
Manjak kvadrata ne mora značiti i manjak udobnosti. Uz dobro planiranje, višenamjenski namještaj i nekoliko praktičnih trikova, čak i najmanji stan može postati funkcionalan, prostran i ugodan za život. U Lesnini smo s arhitekticom Darijom Turinom istražili kako maksimalno iskoristiti svaki centimetar prostora, a pritom ne žrtvovati estetiku.
Uređenje malog stana često se čini kao slaganje komplicirane slagalice. Kako u ograničen prostor smjestiti sve što nam je potrebno, a da pritom ne stvorimo osjećaj skučenosti? Može li dnevni boravak istodobno biti mjesto za odmor, rad i druženje? I moramo li se zbog manjka kvadrata odreći velikog blagovaonskog stola, udobne garniture ili omiljenih dekoracija?
Odgovor se krije u dobrom planiranju i namještaju koji se prilagođava našim potrebama. Danas postoje brojna rješenja koja omogućuju da jedan komad namještaja preuzme nekoliko različitih funkcija. No prije odabira namještaja važno je razmisliti o načinu na koji svakodnevno koristimo svoj dom.
Dobro uređenje počinje životnim navikama
Bez obzira na veličinu stana, kvalitetno uređenje uvijek počinje analizom prostora i životnih navika njegovih korisnika.
„U svakom stambenom prostoru, pa tako i u onom malom, najvažnija je funkcionalnost. Kao što je još davno Le Corbusier nazvao kuću mašinom za stanovanje, kasnije je Rem Koolhaas dizajnirao liniju namještaja koju zove Alati za život. Tako da je primarno da se dobro isprojektira, isplanira sve, da se prouče svi procesi života koji će se tu odvijati, tako da se prostor maksimalno prilagodi životu i svojim potrebama, a tek onda nekim trendovima”, objašnjava arhitektica Darija Turina.

U malim stanovima posebno je važno odrediti prioritete. Nekome je potreban velik radni stol, drugome udobna garnitura, a trećemu dovoljno mjesta za druženje s prijateljima. Zato univerzalno rješenje ne postoji. Ono što savršeno funkcionira u jednom stanu, u drugome može predstavljati prepreku.
Prije kupnje namještaja potrebno je precizno izmjeriti prostor, uzeti u obzir položaj vrata i prozora te predvidjeti dovoljno mjesta za svakodnevno kretanje.
Višenamjenski namještaj za više mogućnosti
Jedan od najboljih saveznika malih stanova jest multifunkcionalni namještaj. Riječ je o komadima koji se jednostavno prilagođavaju različitim aktivnostima i omogućuju učinkovitije korištenje raspoložive površine.
„Multifunkcionalan namještaj zapravo je temelj kod manjih stanova jer nam omogućava da iste kvadrate koristimo na više različitih načina, ovisno o dobu dana ili scenariju koji se tu odvija”, ističe Turina.
Primjerice, dnevni boravak tijekom dana može biti prostor za druženje, a navečer se pretvoriti u dodatnu spavaću sobu.
Garniture na razvlačenje posebno su korisne u stanovima bez zasebne gostinjske sobe. Ako imaju i spremište ispod sjedišta, omogućuju odlaganje posteljine, deka i drugih predmeta koji bi inače zauzimali dragocjen prostor u ormarima. Modularne garniture pružaju dodatnu fleksibilnost jer se pojedini elementi mogu raspoređivati ovisno o potrebama.
Sličan princip vrijedi i za sklopive radne stolove te taburee koji istodobno služe kao dodatno sjedeće mjesto i prostor za odlaganje.

Stolovi koji se prilagođavaju broju gostiju
U malim stanovima često nema dovoljno prostora za zasebnu blagovaonicu. No to ne znači da se moramo odreći okupljanja oko stola.
Jedno od najpraktičnijih rješenja jesu stolovi na razvlačenje, koji tijekom svakodnevnog korištenja zauzimaju malo mjesta, a prema potrebi mogu se povećati.
U posebno skučenim prostorima blagovaonska površina može biti nastavak kuhinjske radne ploče, dio poluotoka ili izvlačni element skriven u kuhinjskom namještaju.
Važno je, međutim, razmišljati i o prostoru koji je potreban kada se stol koristi.
Arhitektica savjetuje da se oko blagovaonskog stola, kad god je to moguće, ostavi približno 75 do 90 centimetara za sjedenje i prolazak. U iznimnim situacijama, poput povremenih većih druženja, moguće je prihvatiti i nešto manje prostora.
Takvo planiranje omogućuje da stan ostane funkcionalan tijekom svakodnevice, a da se prema potrebi prilagodi većem broju ljudi.



Klub-stolići s dodatnim funkcijama
Klub-stolići više nisu samo površine za odlaganje daljinskog upravljača i šalice kave. Sve su popularniji modeli s podiznim mehanizmima, dodatnim spremištima ili površinama koje se mogu proširiti. Takav stolić može poslužiti za rad na prijenosnom računalu, povremeni obrok ili društvene igre, a nakon korištenja ponovno zauzeti minimalno prostora.

Praktično rješenje jesu i setovi stolića koji se mogu postaviti jedan ispod drugoga. Kada nisu potrebni, gotovo da zauzimaju prostor samo jednog komada. Pri odabiru oblika arhitektica preporučuje razmotriti zaobljene modele. Organski oblici i zaobljeni rubovi mogu olakšati kretanje kroz prostor, osobito kada između garniture i ostalog namještaja nema mnogo mjesta.
Uz to, zanimljiv stolić u boji ili neobičnom materijalu može postati detalj koji prostoru daje karakter.



Mali stan ne traži nužno male komade namještaja
Česta je zabluda da mali stan nužno treba opremiti isključivo malim namještajem. U stvarnosti velik broj sitnih komada može stvoriti dojam neurednosti i vizualno opteretiti prostor. S druge strane, prevelika garnitura ili ormar na pogrešnome mjestu mogu otežati kretanje.
„Više manjih komada može stvoriti nekakav vizualni šum i kaos u prostoru, dok opet veći komadi koji su nefunkcionalni i krivo postavljeni blokiraju prostor, tako da se kvalitetno rješenje može postići s oba pristupa”, objašnjava Turina.
Zato je važnije pravilno odabrati dimenzije i raspored namještaja nego slijepo pratiti pravilo da u mali prostor smiju samo mali komadi. Jedna dobro odabrana garnitura može biti bolji izbor od kombinacije nekoliko fotelja i stolica. Jednako tako, prostran ugradbeni ormar može djelovati urednije od više zasebnih komoda i polica.

Iskoristite visinu i skrivena mjesta za pohranu
Kada nedostaje kvadrata, vrijedi početi razmišljati i vertikalno. Ormari koji se protežu do stropa omogućuju znatno više prostora za odlaganje, a pritom mogu djelovati kao sastavni dio arhitekture. Posebno su praktična rješenja s kliznim vratima, koja ne zahtijevaju dodatni prostor za otvaranje. Ugradbeni namještaj može se vizualno stopiti sa zidovima, ali može postati i zanimljiv dekorativni element.
Zrcala na vratima ormara mogu reflektirati dnevnu svjetlost i pridonijeti osjećaju prostranosti, a dodatne mogućnosti pohrane kriju se i ispod kreveta, unutar taburea, u prostoru iznad vrata ili na zidovima koji inače ostaju neiskorišteni.
Pritom je važno pronaći ravnotežu između otvorenih i zatvorenih površina kako prostor ne bi djelovao prenatrpano.

I tamne boje imaju mjesto u malom stanu
Još jedno uvriježeno pravilo kaže da se mali prostori moraju uređivati u bijeloj i drugim svijetlim bojama. Iako svijetle površine reflektiraju više svjetlosti, to ne znači da su tamne ili intenzivne boje zabranjene.
„To nije nužno. To je neki mit. Boja se koristi kao arhitektonski element u projektiranju. Naravno da svijetle boje reflektiraju više svjetla, ali pravilno pozicionirana tamna ili primarna intenzivna boja može stvoriti privid veće dubine prostora”, ističe Turina.
Jedan zid u tamnijoj nijansi može vizualno produbiti prostor, dok namještaj intenzivnih boja može unijeti živost i osobnost. Važnu ulogu imaju i teksture. Drvo, tkanine, tapecirane površine i različiti završni materijali mogu stvoriti osjećaj topline, čak i kada je stan vrlo malen.
Pri odabiru boja treba voditi računa o količini prirodnog svjetla i orijentaciji prostorije jer ista nijansa može izgledati potpuno drukčije u prostoru okrenutom prema sjeveru nego u onome koji je tijekom dana izložen izravnom suncu.

Svaka stvar treba imati svoje mjesto i svrhu
U želji da mali stan izgleda prostranije, ponekad se odričemo namještaja koji nam je zapravo potreban. No minimalizam nije jedini put do funkcionalnog interijera. Važnije je omogućiti nesmetano kretanje, sačuvati pogled kroz prostor i odabrati komade koji odgovaraju stvarnim životnim navikama.
Dnevni boravak može imati i radni kutak, a da ne izgubi svoju osnovnu funkciju. Niske police, pomični elementi ili vizualno odvajanje bojama mogu pomoći u organizaciji različitih zona bez podizanja dodatnih zidova.
Upravo je prilagodljivost jedna od najvećih prednosti suvremenog namještaja. Rješenja poput garnitura sa spremištem, stolova na razvlačenje, modularnih elemenata i višenamjenskih klub-stolića, kakve smo istražili u Lesnini, pokazuju da funkcionalnost i estetika mogu ići ruku pod ruku.

Jer dobro uređen mali stan nije onaj u kojem se nalazi najmanje stvari, nego onaj u kojem svaka stvar ima svoje mjesto i svrhu.
Za velike ideje doista nisu potrebni veliki kvadrati – samo dobro osmišljen prostor.
Čišćenje i organizacija
Vlaga i plijesan u domu: zašto se pojavljuju zimi i kako ih se trajno riješiti?
Zamagljeni prozori, vlažni zidovi i crne mrlje u kutovima prostorija problemi su s kojima se mnogi susreću čim temperature počnu padati. Iako plijesan najčešće pokušavamo ukloniti sredstvima za čišćenje ili novim slojem boje, problem se često vraća. Razlog može biti nedovoljna ventilacija, a jedno od rješenja jesu rekuperatori zraka, uređaji koji omogućuju neprestanu izmjenu zraka uz minimalne gubitke topline.
Dolaskom jeseni i zime naši domovi postaju sve zatvoreniji. Grijanje radi, prozore otvaramo sve rjeđe, a pritom svakodnevno proizvodimo vlagu kuhanjem, tuširanjem, pranjem i sušenjem rublja, pa čak i disanjem. Ako nema dovoljno izmjene zraka, ta se vlaga zadržava u prostoru i postupno stvara uvjete za nastanak plijesni.
Problem je posebno izražen u dobro izoliranim domovima s modernom stolarijom. Iako kvalitetni prozori sprječavaju gubitak topline, istodobno smanjuju nekontrolirani prolazak zraka koji je bio karakterističan za staru drvenu stolariju.
Zašto nastaje vlaga, kako prepoznati prve znakove problema i na koji način rekuperatori mogu pomoći, objasnio nam je Domen Gjuras, direktor tvrtke Ventoterm.
Zašto su problemi s vlagom izraženiji zimi?
Problemi s vlagom posebno dolaze do izražaja tijekom hladnijeg dijela godine. Razlika između unutarnje i vanjske temperature tada je veća, a pojedini dijelovi zidova i prozora postaju dovoljno hladni da se na njima kondenzira vodena para iz zraka.
„Problemi s vlagom i plijesni najčešće se pojavljuju od listopada do ožujka. Zbog nižih temperatura rjeđe otvaramo prozore, a vlaga koju svakodnevno stvaramo zadržava se u prostoru. S vremenom se počinje kondenzirati na najhladnijim dijelovima zidova, gdje nastaju idealni uvjeti za razvoj plijesni”, objašnjava Gjuras.
Posebno su osjetljivi kutovi prostorija, vanjski zidovi i mjesta koja su takozvani toplinski mostovi. Riječ je o dijelovima građevinske konstrukcije kroz koje toplina lakše prolazi, zbog čega je njihova unutarnja površina hladnija od ostatka zida.
Kada se visoka vlažnost zraka i hladne površine spoje, stvaraju se uvjeti pogodni za razvoj plijesni.

Zamagljeni prozori i ustajao zrak prvi su znakovi problema
Plijesan se ne pojavljuje preko noći. Prije nego što na zidovima ugledamo tamne mrlje, prostor nam često šalje upozorenja.
„Prvi znakovi problema s vlagom su kondenzacija na prozorima i ustajao zrak. Nakon nekog vremena vlaga se počinje zadržavati u kutovima prostorija, pojavljuju se prve mrlje plijesni i karakterističan neugodan miris koji ne nestaje sam od sebe. Ako takvi uvjeti potraju mjesecima, plijesan se sve više širi”, upozorava direktor Ventoterma.
Osim što narušava izgled prostora, plijesan može predstavljati i zdravstveni problem. Prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, boravak u vlažnim prostorima u kojima se razvila plijesan povezan je s povećanim rizikom od respiratornih tegoba, alergijskih reakcija i pogoršanja astme.
Zato je važno reagirati na vrijeme, prije nego što se problem proširi.
Jedan od jednostavnih načina praćenja stanja u domu jest korištenje higrometra, uređaja koji mjeri relativnu vlažnost zraka. Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) preporučuje održavanje vlažnosti ispod 60 posto, a idealno između 30 i 50 posto.
Kako rekuperatori omogućuju izmjenu zraka?
Redovito prozračivanje jedan je od najjednostavnijih načina smanjenja vlage u zatvorenim prostorima. Međutim, tijekom zime otvaranje prozora znači i gubitak dijela topline koju smo proizveli grijanjem. Osim toga, povremeno prozračivanje ne osigurava kontinuiranu izmjenu zraka, osobito ako veći dio dana nismo kod kuće.

Upravo zato sve se više govori o ventilacijskim sustavima s povratom topline, odnosno rekuperatorima.
Njihova je osnovna funkcija jednostavna: iz prostora odvode ustajali zrak i dovode svježi vanjski zrak, pritom iskorištavajući dio topline zraka koji izlazi.
„Rekuperator omogućuje stalnu izmjenu zraka. Vlažan i ustajao zrak odvodi se iz prostorije, a istodobno se dovodi svjež vanjski zrak. Najveća je prednost to što se pritom zadržava velik dio toplinske energije, pa prostor ne rashlađujemo kao pri klasičnom otvaranju prozora”, objašnjava Gjuras.
Takva ventilacija može pomoći u održavanju povoljnije razine vlage, poboljšanju kvalitete zraka i smanjenju toplinskih gubitaka.
Keramička jezgra čuva dio topline
Kod lokalnih rekuperatora kakve predstavlja Ventoterm važnu ulogu ima keramički izmjenjivač topline. Kada uređaj odvodi topao zrak iz prostorije, njegova se keramička jezgra zagrijava. Nakon promjene smjera strujanja, hladniji vanjski zrak prolazi kroz zagrijanu jezgru i preuzima dio pohranjene topline prije ulaska u prostoriju.
„Keramička jezgra tijekom odvođenja toplog zraka akumulira toplinu. Kada uređaj počne dovoditi hladniji vanjski zrak, ta se toplina prenosi na svježi zrak koji ulazi u prostor. Na taj način moguće je ostvariti povrat i do 90 posto toplinske energije”, ističe Gjuras.
Važno je naglasiti da učinkovitost povrata topline ovisi o karakteristikama uređaja i uvjetima rada. Povrat od 90 posto ne znači da će račun za grijanje automatski biti manji za isti postotak. Ipak, u usporedbi s prozračivanjem kroz otvorene prozore, rekuperacija može znatno smanjiti energiju potrebnu za ponovno zagrijavanje svježeg zraka.

Prije sanacije plijesni potrebno je pronaći uzrok vlage
Ako je glavni uzrok plijesni prekomjerna vlaga zbog nedovoljne ventilacije, kontinuirana izmjena zraka može značajno poboljšati stanje. Smanjenjem vlage u zraku smanjuje se i mogućnost kondenzacije na hladnim površinama.
„Ako u stanu već postoji problem s plijesni, preporučujemo ugradnju ventilacijskog sustava prije zime, idealno tijekom jeseni. Kontinuiranom ventilacijom smanjuje se razina vlage, a uz grijanje se zidovi postupno mogu osušiti. Nakon toga potrebno je sanirati postojeća oštećenja”, savjetuje Gjuras.
Međutim, nije svaka vlaga posljedica nedovoljnog prozračivanja.
Uzrok mogu biti i oštećena hidroizolacija, prodor oborinske vode, curenje instalacija ili izraženi toplinski mostovi. U takvim slučajevima ventilacija sama po sebi nije dovoljna. Prije sanacije plijesni potrebno je utvrditi odakle vlaga dolazi i ukloniti njezin izvor. Ako se problem nalazi u građevinskoj konstrukciji, potrebno je provesti odgovarajuće popravke. Tek nakon što se zidovi osuše i plijesan pravilno ukloni, završna obrada i bojanje imaju dugoročnog smisla.

Ugradnja je moguća i u postojećim domovima
Za razliku od centralnih sustava s razvodom ventilacijskih kanala, lokalne jedinice postavljaju se na vanjske zidove, uz odgovarajući otvor za prolazak zraka.
„Ugradnja lokalnog ventilacijskog sustava relativno je jednostavna i u pravilu ne zahtijeva velike građevinske radove. U većini slučajeva posao možemo završiti unutar pola dana, a najveći dio naših ugradnji upravo je u postojećim, već useljenim domovima”, kaže Gjuras.

Broj potrebnih jedinica ovisi o veličini prostora, rasporedu prostorija i potrebnoj količini zraka. Prema Gjurasovim riječima, jedna jedinica u određenim uvjetima može pokrivati približno 20 do 25 četvornih metara. Za stan od pedesetak četvornih metara kao primjer navodi dvije rekuperatorske jedinice i dodatni odsisni ventilator u kupaonici.
Pojedini sustavi omogućuju i međusobno povezivanje uređaja putem Wi-Fi veze.
„Idealno je da u stanu rade najmanje dvije međusobno povezane jedinice. Dok jedna odvodi zrak iz prostora, druga dovodi svjež zrak, čime se postiže bolja cirkulacija kroz stan”, objašnjava Gjuras.
Točan broj i raspored uređaja ipak treba odrediti prema potrebama konkretnog prostora.

Redovito čišćenje filtara omogućuje učinkovit rad
Jedna od prednosti lokalnih ventilacijskih sustava jest relativno jednostavno održavanje. Kod Ventotermovih uređaja korisnik dobiva signal kada je vrijeme za čišćenje filtra.
„Otprilike svaka tri mjeseca na uređaju se uključuje crveno svjetlo koje upozorava da je potrebno očistiti filtar. Korisnik to može napraviti sam, bez pozivanja servisera. Filtar može trajati do pet godina, a dostupne su i posebne izvedbe za osobe osjetljive na pelud”, objašnjava Gjuras.

Intervali čišćenja i vijek trajanja filtara razlikuju se ovisno o modelu uređaja, vrsti filtra i uvjetima korištenja. Zato je važno pridržavati se uputa proizvođača. Redovito održavanje omogućuje učinkovit rad ventilacijskog sustava i pridonosi kvaliteti zraka.
Naravno, kvalitetna ventilacija ne može zamijeniti pravilno izvedenu toplinsku izolaciju, sanaciju oštećenja ili odgovarajuće grijanje. Najbolji rezultati postižu se kada svi ti elementi funkcioniraju zajedno.

Jer ugodan dom nije samo onaj u kojem je dovoljno toplo. To je i prostor u kojem je zrak svjež, zidovi suhi, a svakodnevni boravak zdraviji i ugodniji.









