Uređenje interijera
Mozak može biti najbolja budilica
Higijena spavanja znači imati svakodnevne rutine koje potiču dosljedan i miran san. A da bi poboljšali higijenu spavanja, treba razviti dobru rutinu koja će našem mozgu poslati signal da je vrijeme za spavanje.
Rutina prije spavanja
To može biti različite stvari za različite ljude, ali na primjer, perem zube, pa se idem tuširat, pa ću popit šalicu čaja, uz knjigu u slabo osvjetljenoj prostoriji ili nekako blago, neko nježno osvjetljenje jer i to zapravo utječe, količina svjetla na to koliko će nam se spavati i dakle, stvoriti cijeli jedan ugođaj, ono paradu odlaska na spavanje da zapravo naš mozak počne povezivat te radnje sa time, aha, nakon ovoga se ide u krevet i onda kad to više puta ponovimo, mozak će krenut prepoznavat, aha ovo je sad nešto što mene umiruje, što mene uspavljuje.

Isto je dobro zadržati i krevet, mjesto za spavanje, dakle, ne u krevetu, ne znam, igrat igrice ili učiti pogotovo, zato što nam onda mozak krene povezivat krevet sa nečim drugim, a ne sa spavanjem, kao što je dobro za radnim stolom učiti, a ne igrat igrice, jer opet razvijemo to mjesto za samo tu stvar, rekla je psihologinja Ines Begčević iz udruge Kako si.
Optimizacijom rasporeda spavanja i održavanje rutine, osigurat ćemo si kvalitetan san, a istovremeno je vrlo važna ugodna atmosfera spavaće sobe.
Priprema prostora za spavanje

Dobro je pred spavanje bilo koji prostor u kojem boravimo čim mekše, čim slabije osvjetljenje, tako da zapravo, naš mozak njemu mrak signalizira da je vrijeme za odlazak na spavanje, ali osim tog osvjetljenja isto tako je važno da to bude ugodno i na neke druge načine da zapravo bude dobro prozračeno, da ne bude prevruće u toj prostoriji isto u kojoj ćemo ići spavati, da ne znam, i da si zapravo taj prostor učinimo ugodnim na koji god način, da nam je posteljina ugodna, čista, da što god zapravo osobi nekako olakšava je dobro, objasnila je Begčević.
Raspored spavanja kojeg ćete se držati
Nekoliko tjedana trebalo bi svaki dan ići spavati i buditi se u isto vrijeme. To će signalizirati našem mozgu kad nas treba uspavati, a kada buditi. Tu rutinu najteže uspostavljaju mladi.

Ono što često dobijem kao odgovor, baš kod adolescenata da nekako preko dana kao da su na njima sva neka očekivanja, moraš, najčešće vezano za učenje ili za neke druge zadatke i onda kad dođe mrak, kao da ta očekivanja više ne postoje. I onda mogu bez grižnje savjesti raditi stvari koje vole; biti na mobitelu, igrat igrice ili slično jer tad, po noći, očekivanja ne postoje. I onda podsvjesno nekako da si žele produljiti taj neki dio kad su oni zapravo naj opušteniji jer preko dana im je stalno neki zahtjev tu ili su roditelji stalno tu pa ih pitaju, ovako si odu na spavanje i oni su napokon opušteni, napokon na miru, ispričala je Ines Begčević za Dom na kvadrat.
Koliko bi trebali spavati
Preporučeni broj sati sna razlikuje se ovisno godinama. Odrasli trebaju 7 do 9 sati sna, tinejdžeri 8 do 10, a školska djeca 9 do 12.

Tu sad neki standardi naravno da mlađa djeca trebaju više, ali ono što zapravo često puta zanemarimo je da adolescenti trebaju isto još dosta sna i da njihovi obrasci spavanja prirodno jesu nešto drugačiji od onog što svijet od njih očekuje. Očekujemo da se dižu u školu, za školu oko 6, 7 ujutro, a njima je zapravo prirodnije da idu spavat kasnije i da se bude kasnije. Onda to nekad roditelje zbuni ili naljuti zašto oni tako kasno idu spavati ali zapravo većina tinejdžera to tako i radi, rekla je Begčević.
Popodnevno spavanje ili “Power nap”
Poslijepodnevno spavanje ne bi trebalo trajati više od 20 minuta, 6 sati prije spavanja ne bi trebali piti kavu, a barem 3 sata prije sna ne bi trebali vježbati.
Ljudi vole nekad spavati poslijepodne, što može biti super i može nas regenerirati, međutim točno se zna koliko treba spavati popodne da bi se zaista probudili odmorni. To često puta u radu s tinejdžerima bude, da oni budu umorni, onda spavaju po dva, tri sata popodne što zapravo, svi mi odgovore – probudiš li se odmoran; ne. Zapravo je nekih dvadesetak minuta potrebno da bismo se mi osvježili, zaustavili se u toj fazi sna prije nego uđemo u ovaj duboki san koji nas tako kratko neće osvježiti, tako da nekih, pametno spavati popodne, nekih dvadesetak minuta, savjetuje Begčević.

Kad uređujete spavaću sobu, izaberite boje koje na vas djeluju umirujuće, dodajte ambijentalnu rasvjetu i lijepo spavajte.
Trendovi u uređenju
Nismo ni Finska ni Turska: kako je nastao mediteranski wellness kakav Hrvatska dosad nije imala
U lijepom spa prostoru najlakše je prepisati tuđe rituale — finsku saunu, turski hamam — i nazvati to wellnessom. U wellnessu Pical kraj Poreča postavili su drugačije pitanje: kako izgleda spa koji stvarno pripada Mediteranu? U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat zavirujemo iza prvog ESPA centra u Hrvatskoj.
Postoji jedna sitnica koju gotovo svi previdimo kad uđemo u neki hotelski spa: rituali koje ondje zatječemo najčešće nisu naši. Uvozimo nordijske saune i orijentalne kupelji kao da smo ih mi izmislili, a zapravo, kako podsjeća Danijela Kudoić Marić, izvršna direktorica tvrtke SPA2O, nismo domicilno ni finska zemlja s finskim saunama ni podneblje turskih hamama. Mi smo sunce i more. I upravo iz te, naizgled očite, misli izrasla je cijela priča Picala.

Priča koja miriše na Mediteran
Umjesto da preslika provjerene formule, ekipa iza Picala vratila se onome što je autentično naše — mediteranskoj, romanskoj tradiciji kupelji. A ona je, objašnjava Kudoić Marić, bitno drugačija od sjevernjačke: blaža je, toplija u pravom smislu, i okrenuta druženju. Rimljani nisu jurili iz vruće u ledenu vodu da bi „preživjeli” tretman — voljeli su sjediti, ispijati čaj i provoditi vrijeme u spa prostorima. To je doživljaj u kojem je aromaterapija na prvom mjestu, temperature su umjerene, a boravak — a ne izdržavanje — glavni je smisao.

Zvuči jednostavno, ali baš je to ono što se na lijepim fotografijama spa prostora nikad ne vidi: koncept. Klijent je, priča Kudoić Marić, želio mediteranski spa, tamni spa, sanctuary spa — mjesto utočišta. A prevesti takvu atmosferu u stvarne kabine, temperature i mirise puno je teže nego odabrati lijepe pločice.


Iza ugođaja stoji vrlo precizan plan
Ono što izdvaja Pical jest da opuštenost nije nastala slučajno, nego je pomno projektirana. SPA2O se uključio još u fazi u kojoj su se prostori mogli oblikovati prema željenom doživljaju gosta, dok je ESPA — jedno od najprestižnijih imena globalnog wellnessa — donijela vlastite protokole i standarde. Rezultat je prvi ESPA centar u Hrvatskoj, prostran oko 1.300 kvadrata, zamišljen kao cjelogodišnje senzoričko putovanje kroz svjetlo, miris, zvuk i dodir.



A to ime, naglašava Adriana Barlafa Kruhonja, direktorica SPA centra u Valamaru, nije samo etiketa. Slovo „E” u ESPA-i stoji za education — edukaciju. Iza svakog tretmana stoji ozbiljno školovanje terapeuta, što je onaj nevidljivi dio priče koji gost osjeti tek kad legne na stol, iako ga nikad ne vidi na cjeniku.

Ta preciznost počinje puno prije prvog gosta. Već pri funkcionalnom projektiranju, kaže Kudoić Marić, moralo se pratiti ESPA-inu knjigu standarda — kojim se redoslijedom gost zagrijava, hladi i odmara, te kakav ga doživljaj prati u svakoj fazi: od termalnog protokola, preko relaksa, do senzoričkog i dubokog relaksa. Drugim riječima, put kroz spa isplaniran je jednako pažljivo kao tlocrt stana.

Vlastiti potpis: aroma-maglica i sauna kao događaj
Unutar tih strogo zadanih pravila Pical je ipak dobio svoj karakter. Cjelina okuplja osam sauna i parnih kupelji nadahnutih istarskim krajolicima te nekoliko zona za opuštanje, uz privatni spa suite i vanjski garden spa pod istarskim nebom. Jedno od rješenja koja najjače nose mediteranski prizvuk je mediteranska kupelj — kabina blažih temperatura sa središnjim elementom koji svakih nekoliko minuta ispušta aroma-maglicu. Nije zamišljena samo kao postaja u termalnom ciklusu; u njoj se, kaže Kudoić Marić, stvarno može boraviti i opuštati se i dulje od dvadeset minuta. Za nas koji obično „odradimo” saunu na silu, to je mala promjena filozofije.

A pravo iznenađenje je event sauna — takozvana Aufguss sauna, nešto što su u Picalu napravili prvi put. Specifična je jer mora biti velika, dovoljno prostrana da se Aufguss majstor može kretati oko peći dok izvodi ritual s parom i mirisima. Ono što se u takvoj sauni događa, priznaje Kudoić Marić, ne da se prepričati — kaže da tek treba doživjeti kakva je to zabava. Ceremonije se, doznajemo, izvode svakodnevno, a vode ih certificirani sauna majstori: ujutro uz okrepljujuće citrusne mješavine, navečer uz smirujuću lavandu, pa dva posjeta rijetko budu ista.

Zašto više nije dovoljno samo zagrijati tijelo
Aufguss je zapravo simptom veće promjene. Suvremeni wellness, objašnjava Kudoić Marić, davno je prerastao formulu „sauna, hamam i jacuzzi negdje usred hotela” — takav raspored danas više ne zadovoljava goste. Cilj je zadovoljiti što više osjetila odjednom, tako da doživljaj postane svojevrsni senzorički put, a ne puko nizanje toplog i hladnog.
To je, iskreno, i najkorisnija lekcija ovog priloga za sve nas koji o wellnessu razmišljamo i kod kuće: kvaliteta se danas ne mjeri brojem uređaja, nego time koliko su promišljeno posloženi u priču koju osjetila prate od početka do kraja. Vrijedi znati i da je ESPA at Pical prvenstveno mirna zona za odrasle (16+), uz dnevni termin rezerviran za obitelji — detalj koji dosta govori o tome kome je doživljaj namijenjen.



Lokalna priča ušla je i u tretmane
Najljepše je što se mediteranska nit ne završava na arhitekturi. Ušla je i u samu ponudu: među 64 tretmana jedan je osmišljen posebno za Pical. Koji je to i po čemu je poseban — ostavljamo vam da otkrijete u prilogu, jer neke se stvari, baš kao i Aufguss, teško prepričavaju.

Dobro je znati:
- Gdje: Pical Resort (Valamar Collection), na poluotoku Pical nadomak povijesne jezgre Poreča.
- Što: prvi i zasad jedini ESPA wellness u Hrvatskoj, na oko 1.300 m².
- Sadržaj: osam sauna i parnih kupelji nadahnutih Istrom, zone za opuštanje, privatni spa suite i vanjski garden spa.
- Koncept: mediteranska, romanska tradicija kupelji — blaže temperature, aromaterapija, boravak i druženje.
- Izdvaja se: mediteranska kupelj s aroma-maglicom i Aufguss event sauna sa svakodnevnim ceremonijama (citrus ujutro, lavanda navečer).
- Za koga: prvenstveno zona za odrasle (16+), uz dnevni obiteljski termin. Ponuda broji 64 tretmana, od kojih je jedan osmišljen isključivo za Pical.
Spavaća soba
Visok madrac nije nužno i dobar madrac: što stvarno odlučuje o dobrom snu
O hotelu sudimo po arhitekturi, dizajnu i tisuću sitnih detalja koje primijetimo tijekom dana. No postoji jedan dojam koji se formira tek sljedećeg jutra i koji ponesemo sa sobom: jesmo li se dobro naspavali. Dok spavamo, tijelo se oporavlja, mozak slaže informacije, a neprekinut san izravno utječe na koncentraciju i raspoloženje. Zato je u prostoru čija je glavna funkcija odmor kvaliteta sna — a ne samo njegova količina — mjerljiv dio ukupnog iskustva.
I upravo zato je madrac odluka koju vrijedi donijeti glavom, a ne po prvom dojmu u salonu ili, još gore, po tome koji izgleda najimpozantnije.

Dva madraca, jedna logika po mjeri
U Picalu su, objašnjava Jadranka Benić, voditeljica ključnih kupaca u HESPO-u, ugrađena dva tipa madraca. Prvi je Valamar 5 — custom-made model koji HESPO izrađuje isključivo za Valamar i koji ide u sve njihove hotele s pet zvjezdica. Drugi, u ekskluzivnom dijelu Pical Suites V Level, viša je kategorija pod nazivom For King, s drugačijom unutarnjom strukturom i, kako mu ime sugerira, ambicijom „kraljevskog” sna.

Vrijedi znati i tko stoji iza tih madraca: HESPO je proizvođač iz Preloga u Međimurju, na tržištu još od devedesetih, a od 2005. posluje u sklopu švedske grupe Hilding Anders, jednog od najvećih europskih proizvođača u toj branši. Zanimljiv je i pristup po mjeri: umjesto da se posegne za gotovim modelom s police, madrac se tretira kao dio specifikacije hotela, jednako kao i sve ostalo.

Zašto visina nije mjerilo
Evo dijela koji se najviše isplati zapamtiti prije vlastite kupnje. For King je madrac visine 33 centimetra — brojka koja zvuči impresivno i koju bi marketing rado gurnuo u prvi plan. Ali, kako naglašava Benić, visina sama po sebi nije jamstvo kvalitete. Važnije je ono što je unutra: način na koji jezgra raspoređuje opterećenje tijela te kombinacija materijala koji daju potporu i udobnost.

Kod tog modela to znači posebnu, sedmozonsku Quantum Age jezgru, hladno lijevanu pjenu te navlaku s lateksom i viskozom za dodatni osjećaj udobnosti pri dodiru. Poanta nije u tome da je 33 cm nužno bolje od 25 — nego da tih 33 cm ima smisla samo ako je svaki sloj unutra opravdan. Drugim riječima: kad sljedeći put birate madrac, pitajte što je unutra, a ne koliko je visok.

Tvrđe nego što mislite (i zašto)
Još jedna korisna sitnica iz svijeta hotelijerstva: za hotele se biraju najčvršći materijali. Dijelom zato što madrac mora izdržati puno više korisnika od onog kućnog, a dijelom zato što, kako kaže Benić, prevladava mišljenje da ljudi vole tvrđe madrace. Vrijedi to imati na umu — „hotelski osjećaj” koji pamtimo često je zapravo osjećaj čvrstoće, pa ako kod kuće volite mekše, ne morate slijepo kopirati hotelsku specifikaciju.

Nije samo madrac — tu je i krevet
U ovakvim projektima ni krevet nije gotov proizvod. Njegov okvir, uzglavlje, dimenzije i završna obrada postaju dio cjelokupnog dizajna interijera, pa se rade po mjeri. HESPO je tako, otkriva Benić, uz madrace izrađivao i krevete — custom-made, prema nacrtima projektanata. To je logika koju vrijedi preslikati i kod kuće: krevet i madrac dio su iste odluke, a ne dvije odvojene kupnje.

Dokaz na papiru: Michelin ključevi
A da procjena kvalitete sna nije samo stvar osjećaja, pokazuje i to što ukupni doživljaj boravka danas ocjenjuje i Michelin. Michelin ključ hotelski je pandan poznatoj restoranskoj zvjezdici — vrednuje sve, od arhitekture i karaktera hotela do usluge i dojma koji ostavlja na gosta. U Hrvatsku su ključevi stigli 2025., a u toj prvoj selekciji desetorici je hrvatskih hotela dodijeljeno ukupno trinaest ključeva.
I tu HESPO ima podatak koji govori sam za sebe: prema riječima tvrtke, njihovi se proizvodi nalaze u čak devet od tih trinaest ključeva. Za onoga tko racionalno traži dokaz umjesto obećanja, to je referenca teža od bilo koje reklamne rečenice — jer iza nje stoje neovisni inspektori, a ne katalog.

Što od svega ponijeti u vlastitu spavaću sobu
Zaključak je jednostavan i pomalo protuintuitivan: dobar san ne možete vidjeti na fotografiji ni izmjeriti centimetrima. Kvalitetu nosi jezgra i kombinacija materijala, čvrstoću birate prema sebi, a krevet i madrac promatrate kao jednu odluku. Napravite li to kako treba, dobit ćete upravo ono što je i cilj svakog dobrog hotela — jutro u kojem se ni ne sjetite koliko je promišljanja bilo potrebno da se probudite odmorni.

Kako procijeniti madrac (bez marketinške magle):
- Gledajte jezgru, ne visinu — bitno je kako raspoređuje opterećenje tijela.
- Materijali čine razliku — pjena, lateks, navlaka; svaki sloj mora imati svrhu.
- Čvrstoću birajte prema sebi — hotelski madraci namjerno su tvrđi; kod kuće to ne mora biti pravilo.
- Krevet + madrac = jedna odluka — okvir i uzglavlje dio su istog dizajna i udobnosti.
- Tražite dokaz — reference (poput hotelskih) vrijede više od reklamnih obećanja.









