Uređenje interijera
Mozak može biti najbolja budilica
Higijena spavanja znači imati svakodnevne rutine koje potiču dosljedan i miran san. A da bi poboljšali higijenu spavanja, treba razviti dobru rutinu koja će našem mozgu poslati signal da je vrijeme za spavanje.
Rutina prije spavanja
To može biti različite stvari za različite ljude, ali na primjer, perem zube, pa se idem tuširat, pa ću popit šalicu čaja, uz knjigu u slabo osvjetljenoj prostoriji ili nekako blago, neko nježno osvjetljenje jer i to zapravo utječe, količina svjetla na to koliko će nam se spavati i dakle, stvoriti cijeli jedan ugođaj, ono paradu odlaska na spavanje da zapravo naš mozak počne povezivat te radnje sa time, aha, nakon ovoga se ide u krevet i onda kad to više puta ponovimo, mozak će krenut prepoznavat, aha ovo je sad nešto što mene umiruje, što mene uspavljuje.
Isto je dobro zadržati i krevet, mjesto za spavanje, dakle, ne u krevetu, ne znam, igrat igrice ili učiti pogotovo, zato što nam onda mozak krene povezivat krevet sa nečim drugim, a ne sa spavanjem, kao što je dobro za radnim stolom učiti, a ne igrat igrice, jer opet razvijemo to mjesto za samo tu stvar, rekla je psihologinja Ines Begčević iz udruge Kako si.
Optimizacijom rasporeda spavanja i održavanje rutine, osigurat ćemo si kvalitetan san, a istovremeno je vrlo važna ugodna atmosfera spavaće sobe.
Priprema prostora za spavanje
Dobro je pred spavanje bilo koji prostor u kojem boravimo čim mekše, čim slabije osvjetljenje, tako da zapravo, naš mozak njemu mrak signalizira da je vrijeme za odlazak na spavanje, ali osim tog osvjetljenja isto tako je važno da to bude ugodno i na neke druge načine da zapravo bude dobro prozračeno, da ne bude prevruće u toj prostoriji isto u kojoj ćemo ići spavati, da ne znam, i da si zapravo taj prostor učinimo ugodnim na koji god način, da nam je posteljina ugodna, čista, da što god zapravo osobi nekako olakšava je dobro, objasnila je Begčević.
Raspored spavanja kojeg ćete se držati
Nekoliko tjedana trebalo bi svaki dan ići spavati i buditi se u isto vrijeme. To će signalizirati našem mozgu kad nas treba uspavati, a kada buditi. Tu rutinu najteže uspostavljaju mladi.
Ono što često dobijem kao odgovor, baš kod adolescenata da nekako preko dana kao da su na njima sva neka očekivanja, moraš, najčešće vezano za učenje ili za neke druge zadatke i onda kad dođe mrak, kao da ta očekivanja više ne postoje. I onda mogu bez grižnje savjesti raditi stvari koje vole; biti na mobitelu, igrat igrice ili slično jer tad, po noći, očekivanja ne postoje. I onda podsvjesno nekako da si žele produljiti taj neki dio kad su oni zapravo naj opušteniji jer preko dana im je stalno neki zahtjev tu ili su roditelji stalno tu pa ih pitaju, ovako si odu na spavanje i oni su napokon opušteni, napokon na miru, ispričala je Ines Begčević za Dom na kvadrat.
Koliko bi trebali spavati
Preporučeni broj sati sna razlikuje se ovisno godinama. Odrasli trebaju 7 do 9 sati sna, tinejdžeri 8 do 10, a školska djeca 9 do 12.
Tu sad neki standardi naravno da mlađa djeca trebaju više, ali ono što zapravo često puta zanemarimo je da adolescenti trebaju isto još dosta sna i da njihovi obrasci spavanja prirodno jesu nešto drugačiji od onog što svijet od njih očekuje. Očekujemo da se dižu u školu, za školu oko 6, 7 ujutro, a njima je zapravo prirodnije da idu spavat kasnije i da se bude kasnije. Onda to nekad roditelje zbuni ili naljuti zašto oni tako kasno idu spavati ali zapravo većina tinejdžera to tako i radi, rekla je Begčević.
Popodnevno spavanje ili “Power nap”
Poslijepodnevno spavanje ne bi trebalo trajati više od 20 minuta, 6 sati prije spavanja ne bi trebali piti kavu, a barem 3 sata prije sna ne bi trebali vježbati.
Ljudi vole nekad spavati poslijepodne, što može biti super i može nas regenerirati, međutim točno se zna koliko treba spavati popodne da bi se zaista probudili odmorni. To često puta u radu s tinejdžerima bude, da oni budu umorni, onda spavaju po dva, tri sata popodne što zapravo, svi mi odgovore – probudiš li se odmoran; ne. Zapravo je nekih dvadesetak minuta potrebno da bismo se mi osvježili, zaustavili se u toj fazi sna prije nego uđemo u ovaj duboki san koji nas tako kratko neće osvježiti, tako da nekih, pametno spavati popodne, nekih dvadesetak minuta, savjetuje Begčević.
Kad uređujete spavaću sobu, izaberite boje koje na vas djeluju umirujuće, dodajte ambijentalnu rasvjetu i lijepo spavajte.
Stilovi uređenja
Kako odabrati stil uređenja: Vodič koji počinje od vas, a ne od trendova
Jedna od najčešćih pogrešaka u uređenju interijera je odustajanje na pola puta…
Tijekom proteklih sezona emisije Dom na kvadrat, arhitektica Sunčica Mastelić Ivić gledateljima je približila nekoliko različitih stilova uređenja interijera – od minimalističkih i suvremenih, do raskošnih povijesnih i dekorativnih pravaca. No nakon svih analiza, primjera i inspiracija, nameće se jedno ključno pitanje: kako odabrati stil uređenja koji će dugoročno funkcionirati u našem prostoru i životu?
Odabir stila često se pogrešno doživljava kao praćenje aktualnih trendova ili kopiranje viđenog s društvenih mreža. No stil uređenja nije modni dodatak koji se mijenja svake sezone, već osobna odluka koja mora odgovarati prostoru, navikama, kontekstu i karakteru onih koji u njemu žive. Upravo zato, pravi stil ne nameće se izvana – on se otkriva kroz analizu, razumijevanje i iskren razgovor.
Okrugli ili pravokutni? Arhitektica otkriva kako odabrati pravi blagovaonski stol
Kako ističe Sunčica Mastelić Ivić, različiti stilovi danas ne isključuju jedni druge niti se izmjenjuju po principu „in“ i „out“. Oni postoje paralelno, kao različiti svjetovi, a na nama je da prepoznamo koji od njih odgovara našoj osobnoj priči, načinu života i prostoru koji uređujemo.
Kako odabrati stil uređenja prema prostoru, lokaciji i vlastitoj osobnosti
Jedan od najvažnijih odgovora na pitanje kako odabrati stil uređenja krije se u razumijevanju konteksta prostora. Lokacija nekretnine, njezina namjena i okruženje uvijek imaju prednost pred estetskim željama. Stil koji funkcionira u urbanom stanu ne može se mehanički preslikati u kuću u planini ili na osamljenom otoku.
Sunčica Mastelić Ivić upozorava kako su pojedini stilovi izrazito vezani uz određeni ambijent. Primjerice, Hollywood glam zavodljiv je zbog sjajnih površina, kontrasta i luksuza, ali on je prvenstveno velegradski, urbani stil s jasnim povijesnim kontekstom. U prostoru koji je snažno povezan s prirodom, takav pristup može djelovati neprirodno i nametnuto.
Zato stil uređenja ne bira samo oko, već i razum. Kontekst prostora, arhitektura, lokacija i način korištenja uvijek imaju posljednju riječ.
Stil kao osobna priča, a ne dekorativna odluka
Stil uređenja često govori više o nama nego što mislimo. Odrastanje, obitelj, struka, način života, putovanja i uspomene – sve su to elementi koji oblikuju naš estetski ukus. Prema riječima arhitektice, važno je biti iskren prema sebi, osobito kada se radi s profesionalcem.
Projektant interijera ne osmišljava prostor samo prema funkcionalnim potrebama, već analizira osobni profil klijenta.
Tek kada se osobnost korisnika poklopi s pričom određenog stila, moguće je interijer izvesti kvalitetno i dosljedno do kraja. Isto vrijedi i za poslovne prostore, koji također imaju identitet i poruku koju žele komunicirati prema van.
Dva sloja interijera: baza i stil koji se može mijenjati
Interijer se sastoji od dva ključna sloja. Prvi je tzv. „tvrda ljuska“ – arhitektonska osnova prostora koja uključuje podne i zidne obloge, ugradbene elemente, osnovnu rasvjetu i funkcionalni raspored. Taj sloj mora biti neutralan, kvalitetno projektiran i dugoročno održiv.
Drugi sloj je stiliziranje – dekor, manji komadi namještaja, rasvjeta, tekstili i teksture. Upravo se kroz taj sloj najjasnije očituje stil uređenja, ali i ostavlja prostor za promjene. Dekorativni elementi mogu se mijenjati kroz godine, dok dobro osmišljena baza ostaje stabilna i funkcionalna.
Kako ističe Sunčica Mastelić Ivić, upravo je ta podjela tajna dobrog interijera.
Zašto je važno imati profesionalca uz sebe
Prvi i najvažniji korak u procesu uređenja je arhitekta. To je odluka koja zahtijeva povjerenje, jer projektantu prepuštate oblikovanje svog svakodnevnog života. Preporuka je pregledati njegove radove, provjeriti reference i, što je najvažnije, otvoreno razgovarati.
Planirate renovaciju stana? Evo koga trebate angažirati i kada
Taj razgovor ne svodi se samo na funkcionalne potrebe, već uključuje razmjenu fotografija, uspomena, putovanja i emocija. Upravo iz tog procesa nastaje mood board i sample board – vizualni alat koji definira boje, materijale i smjer uređenja. Jednom kada je taj temelj postavljen, važno ga je slijediti bez improvizacija.
Kako Sunčica slikovito opisuje, nije dovoljno voljeti neku boju ili komad namještaja izvan konteksta. Dosljednost je ključ.
Odabrali ste stil? Onda idite do kraja
Jedna od najčešćih pogrešaka u uređenju interijera je odustajanje na pola puta. Kombiniranje nespojivih stilova često rezultira prostorom koji djeluje neusklađeno i nezavršeno. Ako ste se prepoznali u određenom stilu, savjet je jasan – provedite ga do kraja.
Odabir stila nije trendovska odluka, već osobna priča pretočena u prostor. A dobar interijer, baš kao i dobar stil, uvijek počinje iskrenim odgovorom na jedno pitanje: tko smo i kako želimo živjeti.
Izbor urednice
Kako je arhitektura Drage Galića postala idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu
Ako ste se ikada pitali zašto vas je serija Dnevnik velikog Perice tako uvjerljivo vratila u šezdesete godine prošlog stoljeća, odgovor ne leži samo u kostimima i scenografiji, već i u arhitekturi.
Jedna od ključnih lokacija snimanja bio je ovaj filmski stan smješten u stambenoj zgradi koju je projektirao Drago Galić, jedan od najvažnijih predstavnika zagrebačkog modernizma. Upravo ta arhitektonska podloga omogućila je da prostor bez velikih intervencija postane vjerodostojna scenografija jednog razdoblja.
Filmski stan kao scenografski alat, a ne mjesto stanovanja
Stan u Vukovarskoj ulici danas ne funkcionira kao klasičan životni prostor. Kako objašnjava Tomislav Peleski, koji se već dva desetljeća bavi location managementom, ideja je bila stvoriti polivalentni, lako prilagodljiv filmski stan – prostor koji može “glumiti” različite interijere, od bakinog stana do urbanog dnevnog boravka.
Stan je dvoetažan, površine gotovo 100 četvornih metara, i u trenutku početka projekta bio je potpuno prazan. Upravo ta “prazna ploča” omogućila je scenografima i producentima slobodu u oblikovanju prostora prema potrebama snimanja. Namještaj se po potrebi iznosi, zamjenjuje ili preslaguje, a svaki kadar dobiva novu priču.
Zašto su Galićevi stanovi idealni za snimanje
Arhitektura Drage Galića pokazala se iznimno zahvalnom za filmsku produkciju. Stanovi u njegovim zgradama odlikuju se velikim prozorima, obiljem dnevnog svjetla i jasnom konstrukcijskom logikom. Drago Galić (1907. – 1963.) jedan je od ključnih arhitekata zagrebačke moderne. Njegove stambene zgrade, osobito one uz Vukovarsku ulicu, odlikuju se humanim mjerilom, promišljenim tlocrtnim rješenjima i naglašenim odnosom prema svjetlu i prostoru.
Betonske grede omogućuju jednostavno postavljanje rasvjete, bez potrebe za vanjskom tehnikom, dok dobra toplinska i zvučna izolacija – rijetkost u današnjoj novogradnji – osigurava stabilne uvjete za snimanje.
Scenografija koja poštuje arhitekturu
Iako je prostor prilagodljiv, njegova arhitektonska vrijednost ostaje u prvom planu. Scenograf Bojan Drezgić sudjelovao je u savjetovanju oko boja i atmosfere, dok su pojedini komadi namještaja originali iz šezdesetih godina. Boje su naknadno “smirene” kako prostor ne bi djelovao previše ilustrativno, već životno i uvjerljivo.
Posebna pažnja posvećena je detaljima – od retro kuhinje s originalnim terrazzo pultom i umivaonikom, do harmonika-vrata koja omogućuju da se jedna prostorija u trenutku pretvori u zasebnu garsonijeru. Takva fleksibilnost čini ovaj filmski stan gotovo scenografskim studijem unutar stvarne arhitekture.
Kada arhitektura postane glavni glumac
Ovaj stan nije samo lokacija – on je aktivni sudionik priče. Njegova arhitektura omogućuje brze transformacije, ali istovremeno nosi snažan identitet vremena u kojem je nastao. U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu.
Zato se ovaj stan ne doživljava kao “uređen interijer”, već kao živi arhitektonski resurs – mjesto gdje se susreću modernizam, film i suvremena produkcija. A upravo u tome leži njegova najveća vrijednost.
