Uređenje interijera
Mozak može biti najbolja budilica
Higijena spavanja znači imati svakodnevne rutine koje potiču dosljedan i miran san. A da bi poboljšali higijenu spavanja, treba razviti dobru rutinu koja će našem mozgu poslati signal da je vrijeme za spavanje.
Rutina prije spavanja
To može biti različite stvari za različite ljude, ali na primjer, perem zube, pa se idem tuširat, pa ću popit šalicu čaja, uz knjigu u slabo osvjetljenoj prostoriji ili nekako blago, neko nježno osvjetljenje jer i to zapravo utječe, količina svjetla na to koliko će nam se spavati i dakle, stvoriti cijeli jedan ugođaj, ono paradu odlaska na spavanje da zapravo naš mozak počne povezivat te radnje sa time, aha, nakon ovoga se ide u krevet i onda kad to više puta ponovimo, mozak će krenut prepoznavat, aha ovo je sad nešto što mene umiruje, što mene uspavljuje.
Isto je dobro zadržati i krevet, mjesto za spavanje, dakle, ne u krevetu, ne znam, igrat igrice ili učiti pogotovo, zato što nam onda mozak krene povezivat krevet sa nečim drugim, a ne sa spavanjem, kao što je dobro za radnim stolom učiti, a ne igrat igrice, jer opet razvijemo to mjesto za samo tu stvar, rekla je psihologinja Ines Begčević iz udruge Kako si.
Optimizacijom rasporeda spavanja i održavanje rutine, osigurat ćemo si kvalitetan san, a istovremeno je vrlo važna ugodna atmosfera spavaće sobe.
Priprema prostora za spavanje
Dobro je pred spavanje bilo koji prostor u kojem boravimo čim mekše, čim slabije osvjetljenje, tako da zapravo, naš mozak njemu mrak signalizira da je vrijeme za odlazak na spavanje, ali osim tog osvjetljenja isto tako je važno da to bude ugodno i na neke druge načine da zapravo bude dobro prozračeno, da ne bude prevruće u toj prostoriji isto u kojoj ćemo ići spavati, da ne znam, i da si zapravo taj prostor učinimo ugodnim na koji god način, da nam je posteljina ugodna, čista, da što god zapravo osobi nekako olakšava je dobro, objasnila je Begčević.
Raspored spavanja kojeg ćete se držati
Nekoliko tjedana trebalo bi svaki dan ići spavati i buditi se u isto vrijeme. To će signalizirati našem mozgu kad nas treba uspavati, a kada buditi. Tu rutinu najteže uspostavljaju mladi.
Ono što često dobijem kao odgovor, baš kod adolescenata da nekako preko dana kao da su na njima sva neka očekivanja, moraš, najčešće vezano za učenje ili za neke druge zadatke i onda kad dođe mrak, kao da ta očekivanja više ne postoje. I onda mogu bez grižnje savjesti raditi stvari koje vole; biti na mobitelu, igrat igrice ili slično jer tad, po noći, očekivanja ne postoje. I onda podsvjesno nekako da si žele produljiti taj neki dio kad su oni zapravo naj opušteniji jer preko dana im je stalno neki zahtjev tu ili su roditelji stalno tu pa ih pitaju, ovako si odu na spavanje i oni su napokon opušteni, napokon na miru, ispričala je Ines Begčević za Dom na kvadrat.
Koliko bi trebali spavati
Preporučeni broj sati sna razlikuje se ovisno godinama. Odrasli trebaju 7 do 9 sati sna, tinejdžeri 8 do 10, a školska djeca 9 do 12.
Tu sad neki standardi naravno da mlađa djeca trebaju više, ali ono što zapravo često puta zanemarimo je da adolescenti trebaju isto još dosta sna i da njihovi obrasci spavanja prirodno jesu nešto drugačiji od onog što svijet od njih očekuje. Očekujemo da se dižu u školu, za školu oko 6, 7 ujutro, a njima je zapravo prirodnije da idu spavat kasnije i da se bude kasnije. Onda to nekad roditelje zbuni ili naljuti zašto oni tako kasno idu spavati ali zapravo većina tinejdžera to tako i radi, rekla je Begčević.
Popodnevno spavanje ili “Power nap”
Poslijepodnevno spavanje ne bi trebalo trajati više od 20 minuta, 6 sati prije spavanja ne bi trebali piti kavu, a barem 3 sata prije sna ne bi trebali vježbati.
Ljudi vole nekad spavati poslijepodne, što može biti super i može nas regenerirati, međutim točno se zna koliko treba spavati popodne da bi se zaista probudili odmorni. To često puta u radu s tinejdžerima bude, da oni budu umorni, onda spavaju po dva, tri sata popodne što zapravo, svi mi odgovore – probudiš li se odmoran; ne. Zapravo je nekih dvadesetak minuta potrebno da bismo se mi osvježili, zaustavili se u toj fazi sna prije nego uđemo u ovaj duboki san koji nas tako kratko neće osvježiti, tako da nekih, pametno spavati popodne, nekih dvadesetak minuta, savjetuje Begčević.
Kad uređujete spavaću sobu, izaberite boje koje na vas djeluju umirujuće, dodajte ambijentalnu rasvjetu i lijepo spavajte.
Pametna tehnologija u domu
Bang & Olufsen već 100 godina spaja zvuk, dizajn i arhitekturu
Bang & Olufsen obilježava 100 godina postojanja predstavljanjem audio proizvoda koji spajaju vrhunski zvuk, održivost i bezvremenski dizajn prilagođen suvremenim interijerima.
Već cijelo stoljeće Bang & Olufsen gradi reputaciju brenda koji zvuk ne doživljava kao potrošnu tehnologiju, već kao sastavni dio prostora i načina života.
Povodom svoje stote obljetnice predstavili su posebnu kolekciju proizvoda koja ne slavi samo tehničku izvrsnost, već i filozofiju dizajna, održivosti i dugotrajnosti. Upravo su to vrijednosti koje su Bang & Olufsen učinile jednim od najprepoznatljivijih imena u svijetu audio-vizualne opreme.
Obljetnička kolekcija donosi suvremene interpretacije kultnih uređaja, ali i potpuno nove proizvode osmišljene kao trajni predmeti interijera, a ne prolazni gadgeti.
Dizajn koji se nosi: Bang & Olufsen i Beo Grace slušalice
Kako ističe Tibor Nemet iz Svijeta medija, Bang & Olufsen je povodom stote obljetnice želio jasno pokazati što ih je obilježilo kroz desetljeća – spoj tehnologije, dizajna i emocije. Upravo zato predstavljene su Beo Grace in-ear slušalice, zamišljene kao nastavak osobnog stila.
„Ovdje se više ne radi samo o slušalicama za reprodukciju glazbe, nego o predmetu koji se nosi poput nakita i uklapa u modne kombinacije“, objašnjava Nemet.
Beo Grace slušalice nude jasnoću i kontrolu zvuka u svijetu stalne buke, ali istovremeno funkcioniraju kao dizajnerski dodatak. Čiste linije, profinjeni materijali i diskretni detalji čine ih predmetom koji se nosi s istom lakoćom kao omiljeni komad odjeće.
Kombinacija obrađenog aluminija i ugodnih materijala stvara ravnotežu između čvrstoće i udobnosti, dok se oblik prirodno prilagođava uhu.
Soundbar kao arhitektonski element
Drugi ključni proizvod obljetničke kolekcije je Premier soundbar, koji još jednom potvrđuje koliko Bang & Olufsen pažnje posvećuje materijalima i konstrukciji. Poznati po vrhunskoj obradi aluminija, ovoga su puta odlučili upravo taj materijal postaviti u središte dizajna.
Tehnološka razina pritom ostaje na očekivano visokoj razini, no ono što Premier izdvaja jest filozofija „cradle to cradle“. Uređaj je koncipiran tako da se promjenom vanjskog grilla može potpuno osvježiti njegov izgled, bez potrebe za kupnjom novog soundbara. Time se produljuje životni vijek proizvoda i smanjuje potreba za zamjenom cijelog sustava.
„Uzeli su sve ono što najbolje rade i podigli to na višu razinu“, naglašava Nemet.
Suradnja s arhitektima i dizajnerima
Jedna od konstanti Bang & Olufsena kroz cijelu povijest jest intenzivna suradnja s arhitektima i dizajnerima. Svaki proizvod nosi potpis renomiranog autora, zbog čega se ne doživljava samo kao tehnički uređaj, već kao umjetnički objekt.
Takav pristup posebno dolazi do izražaja u suvremenim interijerima, gdje audio-vizualna oprema više nije skrivena, već ravnopravno sudjeluje u oblikovanju prostora.
Posebna obljetnička boja i kultni modeli
Povodom jubileja, Bang & Olufsen predstavio je i posebnu boju Celestial, dostupnu isključivo na tri proizvoda: Beosound D9, Beosound D5 i naglavnim slušalicama H100. Time je dodatno naglašena ekskluzivnost obljetničke linije.
Posebno mjesto zauzima i Bang & Olufsen Harmony, sustav osmišljen za vrhunsko kinematografsko iskustvo i potpuno uranjajući audio-vizualni doživljaj. Harmony nadilazi definiciju pametnog sustava – riječ je o pažljivo dizajniranom elementu interijera koji spaja tehnologiju, pokret i estetiku.
Filozofija slušanja koja traje
Stota obljetnica Bang & Olufsena ne slavi samo dizajn i tehnologiju, već i način slušanja. U svijetu u kojem je zvuk često komprimiran, ubrzan i potrošen u prolazu, ovi uređaji pozivaju na suprotno – da se stane, da se sluša i da se glazbi dopusti da ispuni prostor.
To je filozofija koja se savršeno uklapa u suvremene domove u kojima se tehnologija ne nameće, već diskretno podržava kvalitetu života – danas, ali i desetljećima unaprijed.
Uređenje interijera
Božićno drvce akademske slikarice Diane Sokolić kao osobna arhiva uspomena
U moru savršeno stiliziranih božićnih drvaca, rijetko se naiđe na ono koje ne slijedi trendove, nego vlastiti život. Pronašli smo upravo takav primjer – bor ukrašen uspomenama, darovanim kuglicama i osobnim pričama, gdje svaka kuglica ima svoje ime i godinu, kako se ne bi zaboravilo kada je i od koga stigla.
Božićno drvce Diane Sokolić nije tek blagdanski ukras, već osobna kronika života, odnosa i uspomena. U domu akademske slikarice bor se ne kiti prema trendovima, već prema emocijama – svaka kuglica ima svoje ime, godinu i priču koja se pamti.
U ovom domu Božić počinje visoko – toliko visoko da se bor kiti uz pomoć ljestvi i jedne posebne osobe.
Bor koji se kiti uz ljestve i zajedništvo
Dianin božićni bor visok je čak 3,5 metra, pa pripreme za njegovo ukrašavanje započinju već početkom prosinca. Bor kupuje u isto vrijeme kada mali gradovi i velike tvrtke biraju svoja drvca, a kiti ga rano, jer joj upravo taj trenutak označava početak blagdanskog ugođaja.
No ovakav bor ne bi bio moguć bez pomoći njezine kćeri. Zajedno ga kite svake godine, uz unaprijed pažljivo posložene ukrase i lampice. Iako samo kićenje ne traje dugo, raskićivanje je znatno opsežniji posao – jer svaka kuglica traži pažnju i mjesto kojem pripada.
Broj kuglica nije važan – osjećaj jest
Na pitanje koliko kuglica ima na ovako velikom boru, odgovor je jednostavan: dovoljno da broj postane nebitan. Ovdje se ništa ne broji – ni kuglice, ni godine, ni uspomene.
Svaka kuglica nosi emotivnu vrijednost. Dio njih potječe iz Dianinog djetinjstva, dio iz djetinjstva njezina supruga, a mnoge su stigle kao darovi. Za jedan okrugli rođendan zamolila je prijateljice da joj umjesto klasičnih poklona daruju božićnu kuglicu. Tako se bor s vremenom pretvorio u zbirku ljudi koje voli.
Neki od tih ljudi danas više nisu prisutni, ali su i dalje tu – na granama bora. Upravo zato, kaže Diana, njezin Božić ima smisao: okružena je ljudima koji su dio njezina života, prošlosti i sadašnjosti.
Kada grana nema dovoljno, a uspomena ima previše
Redoslijed kićenja postoji – barem u teoriji. Počinje se s manjim kuglicama i visuljcima, a kako se grane šire, dolaze veći ukrasi. No vrlo brzo pravila popuštaju. Uvijek ima previše ukrasa i premalo grana.
Rješenje se pronalazi u improvizaciji: kuglice se nižu na flaks i vise tamo gdje grane ostavljaju praznine. Tako bor s vremenom poprima vlastitu logiku, bez stroge simetrije i bez plana. Ono što započne s redom, završi u kontroliranom neredu – ali neredu punom smisla.
Bor koji ne prati trendove, nego život
Dianin bor nekada je bio srebrn, s obojenim lampicama. No kako su kuglice i ukrasi počeli dolaziti kao osobni darovi, bor se promijenio. Više nisu bile samo kuglice – svaka je postala nečiji mali autoportret. Danas je bor šaren, s raznobojnim lampicama i ukrasima koji ne prate aktualne trendove. Nema bijelih svjetala, mašni ni stilskih pravila. Ovo je, kako sama kaže, potpuno netrendi bor – ali zato iznimno emotivan.
Božićno drvce Diane Sokolić nije scenografija, nego atmosfera. Nije trend, nego tradicija. Na njegovim granama ne svjetlucaju samo kuglice, već ljudi, godine i sjećanja – pažljivo sačuvani, da se ne zaborave.
Božićno drvce Diane Sokolić kao umjetnički izraz
Dianin bor nije dekor za fotografiranje niti stilistička vježba. On je atmosfera. Nije trend, nego tradicija. Na njegovim granama ne svjetlucaju samo kuglice, nego godine, ljudi i sjećanja.
I upravo zato podsjeća na ono što Božić u svojoj suštini jest – ne savršena slika, nego osjećaj koji ostaje.
