Uređenje interijera
Mozak može biti najbolja budilica
Higijena spavanja znači imati svakodnevne rutine koje potiču dosljedan i miran san. A da bi poboljšali higijenu spavanja, treba razviti dobru rutinu koja će našem mozgu poslati signal da je vrijeme za spavanje.
Rutina prije spavanja
To može biti različite stvari za različite ljude, ali na primjer, perem zube, pa se idem tuširat, pa ću popit šalicu čaja, uz knjigu u slabo osvjetljenoj prostoriji ili nekako blago, neko nježno osvjetljenje jer i to zapravo utječe, količina svjetla na to koliko će nam se spavati i dakle, stvoriti cijeli jedan ugođaj, ono paradu odlaska na spavanje da zapravo naš mozak počne povezivat te radnje sa time, aha, nakon ovoga se ide u krevet i onda kad to više puta ponovimo, mozak će krenut prepoznavat, aha ovo je sad nešto što mene umiruje, što mene uspavljuje.
Isto je dobro zadržati i krevet, mjesto za spavanje, dakle, ne u krevetu, ne znam, igrat igrice ili učiti pogotovo, zato što nam onda mozak krene povezivat krevet sa nečim drugim, a ne sa spavanjem, kao što je dobro za radnim stolom učiti, a ne igrat igrice, jer opet razvijemo to mjesto za samo tu stvar, rekla je psihologinja Ines Begčević iz udruge Kako si.
Optimizacijom rasporeda spavanja i održavanje rutine, osigurat ćemo si kvalitetan san, a istovremeno je vrlo važna ugodna atmosfera spavaće sobe.
Priprema prostora za spavanje
Dobro je pred spavanje bilo koji prostor u kojem boravimo čim mekše, čim slabije osvjetljenje, tako da zapravo, naš mozak njemu mrak signalizira da je vrijeme za odlazak na spavanje, ali osim tog osvjetljenja isto tako je važno da to bude ugodno i na neke druge načine da zapravo bude dobro prozračeno, da ne bude prevruće u toj prostoriji isto u kojoj ćemo ići spavati, da ne znam, i da si zapravo taj prostor učinimo ugodnim na koji god način, da nam je posteljina ugodna, čista, da što god zapravo osobi nekako olakšava je dobro, objasnila je Begčević.
Raspored spavanja kojeg ćete se držati
Nekoliko tjedana trebalo bi svaki dan ići spavati i buditi se u isto vrijeme. To će signalizirati našem mozgu kad nas treba uspavati, a kada buditi. Tu rutinu najteže uspostavljaju mladi.
Ono što često dobijem kao odgovor, baš kod adolescenata da nekako preko dana kao da su na njima sva neka očekivanja, moraš, najčešće vezano za učenje ili za neke druge zadatke i onda kad dođe mrak, kao da ta očekivanja više ne postoje. I onda mogu bez grižnje savjesti raditi stvari koje vole; biti na mobitelu, igrat igrice ili slično jer tad, po noći, očekivanja ne postoje. I onda podsvjesno nekako da si žele produljiti taj neki dio kad su oni zapravo naj opušteniji jer preko dana im je stalno neki zahtjev tu ili su roditelji stalno tu pa ih pitaju, ovako si odu na spavanje i oni su napokon opušteni, napokon na miru, ispričala je Ines Begčević za Dom na kvadrat.
Koliko bi trebali spavati
Preporučeni broj sati sna razlikuje se ovisno godinama. Odrasli trebaju 7 do 9 sati sna, tinejdžeri 8 do 10, a školska djeca 9 do 12.
Tu sad neki standardi naravno da mlađa djeca trebaju više, ali ono što zapravo često puta zanemarimo je da adolescenti trebaju isto još dosta sna i da njihovi obrasci spavanja prirodno jesu nešto drugačiji od onog što svijet od njih očekuje. Očekujemo da se dižu u školu, za školu oko 6, 7 ujutro, a njima je zapravo prirodnije da idu spavat kasnije i da se bude kasnije. Onda to nekad roditelje zbuni ili naljuti zašto oni tako kasno idu spavati ali zapravo većina tinejdžera to tako i radi, rekla je Begčević.
Popodnevno spavanje ili “Power nap”
Poslijepodnevno spavanje ne bi trebalo trajati više od 20 minuta, 6 sati prije spavanja ne bi trebali piti kavu, a barem 3 sata prije sna ne bi trebali vježbati.
Ljudi vole nekad spavati poslijepodne, što može biti super i može nas regenerirati, međutim točno se zna koliko treba spavati popodne da bi se zaista probudili odmorni. To često puta u radu s tinejdžerima bude, da oni budu umorni, onda spavaju po dva, tri sata popodne što zapravo, svi mi odgovore – probudiš li se odmoran; ne. Zapravo je nekih dvadesetak minuta potrebno da bismo se mi osvježili, zaustavili se u toj fazi sna prije nego uđemo u ovaj duboki san koji nas tako kratko neće osvježiti, tako da nekih, pametno spavati popodne, nekih dvadesetak minuta, savjetuje Begčević.
Kad uređujete spavaću sobu, izaberite boje koje na vas djeluju umirujuće, dodajte ambijentalnu rasvjetu i lijepo spavajte.
Stilovi uređenja
Ovaj stil uređenja unosi boju, igru i dobro raspoloženje u vaš dom
Umjesto pravila i usklađenih paleta, dopamine decor u prvi plan stavlja ono što vas veseli, od snažnih boja do predmeta s osobnom pričom
Nakon godina bež zidova, sivih kauča i interijera koji izgledaju kao da su složeni prema istom katalogu, sve više ljudi želi dom koji ih razveseli čim otvore vrata. Odabir stila uređenja danas više nije samo pitanje estetike nego i načina života, osobnosti i atmosfere koju želimo stvoriti u domu.
Upravo iz te potrebe nastao je dopamine decor, stil koji ne pita što je trenutno u modi, nego što vas čini sretnima. Jarke boje, razigrani uzorci, neobični oblici i predmeti koji bude uspomene ovdje nisu višak, nego temelj prostora.
Dopamine decor često se uspoređuje s maksimalizmom, i s razlogom, jer oba stila vole boju i slojeve. Razlika je u polazištu: maksimalizam slavi obilje, a dopamine decor osjećaj. Prostor ne mora biti pun, ali mora biti vaš.
Slika koja skriva televizor samo je jedno od kreativnih rješenja u ovom šarenom zagrebačkom stanu
Što je zapravo dopamine decor?
Dopamine decor pristup je uređenju u kojem se boje, uzorci i predmeti biraju prema tome kako se zbog njih osjećamo, a ne prema tome slažu li se s aktualnim trendom. Ne postoji jedna paleta ni popis obaveznih komada. Za nekoga će to biti kuhinja boje limuna, za nekoga zid prekriven fotografijama s putovanja, a za nekoga stara fotelja presvučena tkaninom boje trešnje.
Zajedničko im je to što interijer odražava osobnost onih koji u njemu žive. Zato dva dopamine decor stana gotovo nikad ne izgledaju isto.
Dopamine decor nema pravila o tome što ide uz što. Ima samo jedno pitanje: veseli li vas to?
Odakle naziv i ima li to veze sa znanošću?
Naziv dolazi iz svijeta mode. Američka modna psihologinja Dawnn Karen skovala je izraz dopamine dressing, odnosno odijevanje kojim svjesno podižemo raspoloženje. Ideja se ubrzo, uglavnom preko Instagrama i TikToka, preselila iz ormara na zidove i police.
Dopamin je neurotransmiter koji se povezuje s motivacijom, užitkom i osjećajem nagrade. Ipak, nema čvrstih dokaza da žuti zid ili ružičasti kauč doslovno podižu razinu dopamina u mozgu. Naziv je prije svega slikovit opis osjećaja, a ne znanstvena tvrdnja.
Ono što većina nas zna iz iskustva jest da prostor utječe na raspoloženje, ali vrlo različito od osobe do osobe. Boja koja jednoga razveseli drugoga može umarati, i upravo je zato dopamine decor tako osoban stil.
Boje: srce dopamine decor stila
Boja je najprepoznatljiviji dio ovog stila. Najčešće se viđaju zasićene, vedre nijanse poput žute, narančaste, koraljne, ružičaste, kobaltno plave, smaragdno zelene i ljubičaste. Kombiniraju se hrabro, primjerice ružičasta uz narančastu ili plava uz žutu, ali ne i nasumično.
Dobar trik je odabrati dvije ili tri glavne boje i ponavljati ih kroz prostor, na zidu, jastucima, tepihu i sitnim dekoracijama. Tako i vrlo šarena soba djeluje povezano, a ne kaotično.
Dopamine decor pritom ne mora značiti vrisak boja. Pastelne nijanse poput boje breskve, lavande ili mente također razveseljavaju prostor, samo na nježniji način. Ako vam je draža mirnija baza, i neutralni tonovi mogu biti dobra podloga na koju se boja dodaje kroz detalje.
Uzorci, oblici i teksture
Uz boju, dopamine decor voli igru. Pruge, točkice, geometrijski i cvjetni motivi slobodno se miješaju, a kombinacija najbolje funkcionira kad su uzorci različitih veličina i dijele barem jednu zajedničku boju. Tapete su jedan od najbržih načina da prostor dobije karakter, a ovaj vodič kroz sve vrste tapeta pomoći će vam odabrati onu koja odgovara vašem prostoru i budžetu.
Oblici su zaobljeni i razigrani: ogledala valovitih rubova, okrugli stolići, lampe koje izgledaju kao male skulpture i namještaj mekih linija. Teksture su jednako važne. Baršun, bouclé, resice i debeli vuneni tepisi prostoru dodaju dubinu i čine ga ugodnim i na dodir.
Predmeti s pričom umjesto kataloških dekoracija
Dopamine decor najmanje voli dekoracije kupljene samo da popune prazninu. Umjesto njih, police i zidovi pune se predmetima koji nešto znače: suvenirima s putovanja, knjigama, keramikom iz omiljene radionice, plakatima s koncerata, dječjim crtežima ili kolekcijama koje skupljate godinama.
Tu se otvara prostor i za stare komade. Naslijeđena komoda obojena u jarku boju ili vintage fotelja presvučena veselom tkaninom savršeno se uklapaju u ovaj stil. Svoje mjesto imaju i biljke, jer živo zelenilo prostoru dodaje svježinu, a ako tražite ideje, pogledajte najpopularnije sobne biljke na Instagramu.
Dobar dopamine decor interijer izgleda kao da ga je složio netko tko voli živjeti, a ne netko tko je slijedio upute.
Dopamine decor u dnevnom boravku
Dnevni boravak najprirodnije je mjesto za ovaj stil, jer se u njemu najviše boravi i druži. Najlakše je krenuti od jednog većeg komada koji nosi boju, primjerice kauča u smaragdnoj ili senf žutoj, pa oko njega graditi ostatak prostora.
Pritom je korisno razmišljati o hijerarhiji u interijeru. Kad sve u prostoru pokušava privući pažnju, ništa se zapravo ne ističe. Jedan glavni akcent i nekoliko pratećih detalja djelovat će bolje od deset jednako glasnih predmeta. Tepih s uzorkom, nekoliko jastuka različitih tekstura i zid sa slikama u šarenim okvirima dovoljni su da boravak dobije novu energiju.
Spavaća soba i kupaonica
U spavaćoj sobi dopamine decor obično je tiši. Ondje boja treba opuštati, a ne buditi, pa se češće biraju dublje nijanse poput tamnozelene, terakote ili prigušene ružičaste. Šarena posteljina, uzglavlje od baršuna ili lampa neobičnog oblika na noćnom ormariću dovoljni su da soba dobije osobnost bez vizualnog nemira.
Kupaonica je, s druge strane, idealna za hrabrije pokušaje. Riječ je o manjem prostoru u kojem se ne boravi dugo, pa se lakše odlučiti na pločice jarke boje, šarenu zavjesu za tuš ili ogledalo zanimljivog okvira. Isto vrijedi za hodnik, koji je često zanemaren, a može postati najveseliji dio stana.
Greške zbog kojih dopamine decor izgleda kaotično
Najčešća pogreška je uvjerenje da više boje automatski znači više radosti. Bez ponavljanja boja i barem nekoliko mirnijih površina, prostor brzo postaje naporan za oko. Problem su i dekoracije kupljene u jednom navratu samo kako bi se uhvatio trend, jer takav interijer ne djeluje osobno, nego kao kopija tuđe ideje s društvenih mreža.
Ne treba zaboraviti ni na rasvjetu. Hladno i jako svjetlo može i najveselije boje učiniti plošnima, dok toplije svjetlo iz nekoliko izvora na različitim visinama prostoru daje dubinu i ugođaj.
Dopamine decor nije natjecanje u šarenilu. Cilj je prostor u kojem se dobro osjećate, a ne onaj koji najglasnije viče.
Kako krenuti bez velike renovacije
Za dopamine decor ne morate preuređivati cijeli stan. Najjednostavnije je krenuti od sitnica koje se lako mijenjaju, poput jastuka, pokrivača, vaza, posteljine ili okvira za slike. Kada otkrijete koje vas boje doista vesele, možete napraviti korak dalje i obojiti jedan zid, unutarnja vrata ili staru policu.
Ovdje dobro funkcionira slaganje slojeva: krenete od mirnije osnove i postupno dodajete boju, uzorak i teksturu dok prostor ne počne izgledati kao vi. Dopamine decor pritom se lako kombinira s drugim stilovima, pa se veseli detalji jednako dobro uklapaju u mid-century modern interijer s toplim drvom kao i u stan koji je dosad bio gotovo potpuno bijel.
Zašto dopamine decor ima smisla upravo sada
Godinama smo domove uređivali tako da izgledaju uredno, neutralno i sigurno. Takvi interijeri lijepo izgledaju na fotografijama, ali u njima često nedostaje osobnosti. Dopamine decor odgovor je na taj umor od jednoličnosti i podsjetnik da dom nikome ne mora služiti kao izlog.
Predstavljamo dom
Slika koja skriva televizor samo je jedno od kreativnih rješenja u ovom šarenom zagrebačkom stanu
Pogledajte kako je arhitektica želje mlade obitelji pretvorila u kreativna rješenja za njihov dom
Projekt stana od 81 m² za mladu obitelj povezuje šareni open space, zaobljeni kuhinjski otok i dimnjak koji dobiva sasvim novu ulogu.
Kad vlasnici kažu da televizor ne treba biti glavni u dnevnom boravku, a na pitanje o bojama odgovore „sve može!”, rezultat ne može biti dosadan. Uređenje stana za mladu obitelj u Zagrebu potpisuje Ema Dunkić iz studija Dunks, a gotovo svako rješenje u njemu nastalo je iz konkretne želje ukućana ili iz zatečenog rasporeda prostora.
Riječ je o projektu koji je zasad prikazan kroz vizualizacije. Radovi bi trebali početi uskoro, a mogli bi potrajati pet do šest mjeseci.
Slika koja skriva televizor
U većini dnevnih boravaka sve se okreće prema ekranu. Ovdje je planirano drugačije: televizor je smješten unutar polica, a prekriva ga klizna vratnica. Vratnica, međutim, nije od običnog materijala, nego je umjetnička slika.
Sliku će izraditi umjetnica Petra Šabić, i to izravno na šperploči od koje će biti napravljena vratnica TV ormara. Kad nitko ne gleda televiziju, u dnevnom boravku umjesto crnog ekrana stoji umjetničko djelo.
Stan za obitelj koja je rekla „sve može!”
Stan je projektiran za mladi par s malim djetetom, psom i dva kunića.
„Radilo se o klijentima koji nisu imali izrazito specifične zahtjeve. Htjeli su prostor koji će biti njihov, veseo i u kojem će se osjećati kul. Iako bi se neke od referenci koje su mi na uvodnom razgovoru pokazali mogle opisati kao dopamine decor, nije bilo specifičnih uvjeta niti najdražih boja.”, kaže arhitektica.
Na pitanje o paleti odgovor je bio kratak: „sve može!” Kroz razgovor, moodboard i različite primjere brzo su došli do kombinacije boja koja im je savršeno odgovarala.
Zgrada iz osamdesetih i dva mjeseca projektiranja
Stan od 81 kvadrat nalazi se u zgradi iz osamdesetih godina. Stanogradnja iz tog razdoblja često je kvalitetnije projektirana od velikog dijela današnje novogradnje, što je dobra polazna točka za svaku adaptaciju.
Projektiranje je trajalo oko dva mjeseca. Riječ je o idejnom i izvedbenom projektu interijera, pa je u tom razdoblju napravljena i detaljna razrada svih pozicija te odabir i ponude materijala, boja, namještaja, pa čak i prekidača.
Pametan raspored utičnica (koji će vam kasnije spasiti živce)
Open space nastao preseljenjem kuhinje
Stan ima dvostranu orijentaciju, prema sjeveru i jugu. U izvornom rasporedu kuhinja je bila na sjevernoj strani, odvojena od dnevnog prostora. Sjever je dobra orijentacija za kuhinju, ali stan funkcionira puno bolje kad je kuhinja dio dnevnog boravka.
Kuhinja je zato preseljena na južnu stranu, a na njezino mjesto, u spavaći dio stana, dolazi dječja soba. Spavaće sobe tako dobivaju svoju mirnu zonu, a dnevni prostor postaje open space zahvalne kvadrature.
„Open space je bio nešto oko čega nismo puno dvojili. Kada smo kuhinju prebacili na južni dio stana, klijenti su željeli da taj prostor bude cjelina uz dnevni prostor kako bi kuhanje, druženje i boravak postali jedna zajednička aktivnost.”
Tlocrt planiranog stanja
Dimnjak koji je odredio raspored kuhinje
Umjesto da ga skriju, dimnjak je postao polazište za cijelu kuhinju. Kuhanje je smješteno na otok upravo zbog njegova središnjeg položaja: predviđena je indukcijska ploča s integriranom napom, a pozicija uz dimnjak omogućuje pravilnu, izravnu ventilaciju dok se kuha.
Da ne bi ostao samo „stup” na putu, dimnjak s vanjske strane dobiva oblogu od ogledala. S unutarnje, kuhinjske strane bojit će se magnetnom bojom i bojom po kojoj se može pisati kredom. Tako postaje mala oglasna ploča za cijelu obitelj, za poruke, popise za kupnju ili dječje crteže.
Oko dimnjaka se povlači i vizualna granica između kuhinje i dnevnog boravka. Prostori su spojeni, ali svaki zadržava jasno definiranu zonu.
Zaobljeni otok i sofa za druženje uz šank
Prostor za kretanje oko otoka ponešto je ograničen, pa oblici namještaja moraju pomoći. Otok je dobio zaobljenu bočnu stranicu, bez oštrog kuta na koji bi se svakodnevno nailazilo.
Sofa je birana s istom idejom: niži naslon, mekše linije i otvoren bočni kraj. Kad se ukućani i gosti okupe oko kuhinjskog šanka, mogu se nasloniti ili sjesti na njezin naslon i bok, pa sofa istodobno pripada i dnevnom boravku i kuhinji.
Ovakvu konfiguraciju omogućila je i odluka o televizoru. Želja klijenata bila je da televizor ne bude fokus dnevnog prostora, nego sporedna funkcija koja se koristi povremeno. Zato se namještaj ne mora okretati prema ekranu, a televizor je skriven iza slike Petre Šabić.
Boje povezuju stan, a mali WC donosi iznenađenje
Boje su okosnica ovog projekta, ali i jedan od najvećih izazova tijekom projektiranja. Polazište je jednostavno: s prostorom se uvijek možemo malo poigrati i ne treba baš sve pratiti standardna dizajnerska pravila.
„Neočekivana kombinacija boja ponekad baš izvrsno funkcionira, a daje prostoru specifičan karakter.”, kaže arhitektica.
Za kuhinju se krenulo od plave i zelene, a pridružila im se crvena, u tamnijoj, zagasitoj bordo varijanti. Ključ je u kontrastu: hladnoj i kričavoj boji, kakva je plava na kuhinji, najbolje parira tamnija, topla i zagasita, poput tamnocrvene. To je pravilo koje, prema riječima dizajnerice, uvijek pali.
Paletu je važno odrediti rano i držati je se u cijelom stanu, savjetuje Ema. Zato se svijetloplava i zelena ponavljaju i kao naglasci na namještaju, a ravnotežu daju neutralniji elementi: drvo, bijele police i neutralni tepih.
Gostinjski WC je mjesto gdje je arhitektica otišla još korak dalje. Crvene retro pločice s uzorkom krugova kombinirane su s plavim elementima i blijedo ružičastim zidom. Mali prostor koji se ne koristi često idealna je podloga za neočekivani moment, a tu je i jedan od najdražih detalja projekta. Drugi je prijelaz između kuhinje i dnevnog boravka, izveden keramikom manjeg formata u šahovskom uzorku.
Materijali za svakodnevni život
Stan u kojem žive dijete, pas i dva kunića traži otporne materijale. U kuhinji je zato predviđena keramika s terazzo uzorkom, koja skriva svakodnevne nečistoće, a u ostatku stana LVT pod, otporan na habanje i jednostavan za čišćenje.
Održavanje ipak nije bilo glavna vodilja projekta.
„Osobno mislim da smo u interijerima baš postali robovi održavanja, gdje se čišćenje stavlja prije svih drugih potreba, osjećaja prostora te naposlijetku i njegove estetike. Prašina će biti tu kako god okrenete i jednom tjedno ćete je morati pobrisati.”
Zato u dnevnom boravku ostaju otvorene police za knjige, a ogledalo oko dimnjaka spušta se do poda. Ogledalo će se, naravno, prljati, ali čisti se mnogo jednostavnije od, recimo, običnog obojenog stupa.
U moru neutralnih interijera koji su dugo dominirali kod nas i šire, ovako šaren i vibrantan stan rijedak je projektni zadatak. Inspiracija je dijelom došla iz poljskog dizajna i magazina koji rado predstavljaju odvažne interijere s bojama, uzorcima i zanimljivim detaljima. Upravo je tome težio i ovaj projekt.
Vizualizacije: studio Dunks
