Uređenje interijera
Mozak može biti najbolja budilica
Higijena spavanja znači imati svakodnevne rutine koje potiču dosljedan i miran san. A da bi poboljšali higijenu spavanja, treba razviti dobru rutinu koja će našem mozgu poslati signal da je vrijeme za spavanje.
Rutina prije spavanja
To može biti različite stvari za različite ljude, ali na primjer, perem zube, pa se idem tuširat, pa ću popit šalicu čaja, uz knjigu u slabo osvjetljenoj prostoriji ili nekako blago, neko nježno osvjetljenje jer i to zapravo utječe, količina svjetla na to koliko će nam se spavati i dakle, stvoriti cijeli jedan ugođaj, ono paradu odlaska na spavanje da zapravo naš mozak počne povezivat te radnje sa time, aha, nakon ovoga se ide u krevet i onda kad to više puta ponovimo, mozak će krenut prepoznavat, aha ovo je sad nešto što mene umiruje, što mene uspavljuje.
Isto je dobro zadržati i krevet, mjesto za spavanje, dakle, ne u krevetu, ne znam, igrat igrice ili učiti pogotovo, zato što nam onda mozak krene povezivat krevet sa nečim drugim, a ne sa spavanjem, kao što je dobro za radnim stolom učiti, a ne igrat igrice, jer opet razvijemo to mjesto za samo tu stvar, rekla je psihologinja Ines Begčević iz udruge Kako si.
Optimizacijom rasporeda spavanja i održavanje rutine, osigurat ćemo si kvalitetan san, a istovremeno je vrlo važna ugodna atmosfera spavaće sobe.
Priprema prostora za spavanje
Dobro je pred spavanje bilo koji prostor u kojem boravimo čim mekše, čim slabije osvjetljenje, tako da zapravo, naš mozak njemu mrak signalizira da je vrijeme za odlazak na spavanje, ali osim tog osvjetljenja isto tako je važno da to bude ugodno i na neke druge načine da zapravo bude dobro prozračeno, da ne bude prevruće u toj prostoriji isto u kojoj ćemo ići spavati, da ne znam, i da si zapravo taj prostor učinimo ugodnim na koji god način, da nam je posteljina ugodna, čista, da što god zapravo osobi nekako olakšava je dobro, objasnila je Begčević.
Raspored spavanja kojeg ćete se držati
Nekoliko tjedana trebalo bi svaki dan ići spavati i buditi se u isto vrijeme. To će signalizirati našem mozgu kad nas treba uspavati, a kada buditi. Tu rutinu najteže uspostavljaju mladi.
Ono što često dobijem kao odgovor, baš kod adolescenata da nekako preko dana kao da su na njima sva neka očekivanja, moraš, najčešće vezano za učenje ili za neke druge zadatke i onda kad dođe mrak, kao da ta očekivanja više ne postoje. I onda mogu bez grižnje savjesti raditi stvari koje vole; biti na mobitelu, igrat igrice ili slično jer tad, po noći, očekivanja ne postoje. I onda podsvjesno nekako da si žele produljiti taj neki dio kad su oni zapravo naj opušteniji jer preko dana im je stalno neki zahtjev tu ili su roditelji stalno tu pa ih pitaju, ovako si odu na spavanje i oni su napokon opušteni, napokon na miru, ispričala je Ines Begčević za Dom na kvadrat.
Koliko bi trebali spavati
Preporučeni broj sati sna razlikuje se ovisno godinama. Odrasli trebaju 7 do 9 sati sna, tinejdžeri 8 do 10, a školska djeca 9 do 12.
Tu sad neki standardi naravno da mlađa djeca trebaju više, ali ono što zapravo često puta zanemarimo je da adolescenti trebaju isto još dosta sna i da njihovi obrasci spavanja prirodno jesu nešto drugačiji od onog što svijet od njih očekuje. Očekujemo da se dižu u školu, za školu oko 6, 7 ujutro, a njima je zapravo prirodnije da idu spavat kasnije i da se bude kasnije. Onda to nekad roditelje zbuni ili naljuti zašto oni tako kasno idu spavati ali zapravo većina tinejdžera to tako i radi, rekla je Begčević.
Popodnevno spavanje ili “Power nap”
Poslijepodnevno spavanje ne bi trebalo trajati više od 20 minuta, 6 sati prije spavanja ne bi trebali piti kavu, a barem 3 sata prije sna ne bi trebali vježbati.
Ljudi vole nekad spavati poslijepodne, što može biti super i može nas regenerirati, međutim točno se zna koliko treba spavati popodne da bi se zaista probudili odmorni. To često puta u radu s tinejdžerima bude, da oni budu umorni, onda spavaju po dva, tri sata popodne što zapravo, svi mi odgovore – probudiš li se odmoran; ne. Zapravo je nekih dvadesetak minuta potrebno da bismo se mi osvježili, zaustavili se u toj fazi sna prije nego uđemo u ovaj duboki san koji nas tako kratko neće osvježiti, tako da nekih, pametno spavati popodne, nekih dvadesetak minuta, savjetuje Begčević.
Kad uređujete spavaću sobu, izaberite boje koje na vas djeluju umirujuće, dodajte ambijentalnu rasvjetu i lijepo spavajte.
Uređenje interijera
Kako urediti radni kutak za školarca: 7 stvari važnijih od izgleda stola
Prije nego što odaberete najljepši stol za dječju sobu, provjerite ovih sedam stvari. Dobar radni kutak prije svega treba odgovarati djetetu i njegovim navikama.
Početak školske godine često je trenutak kada roditelji prvi put uređuju radni kutak ili postojeći prilagođavaju djetetu koje je naraslo. Lijep stol koji se uklapa u dječju sobu lako privuče pažnju, ali boja i dizajn trebali bi biti tek dio odluke pri stvaranju kvalitetnog radnog kutka za školarca.
Dijete će za tim stolom čitati, pisati, crtati, koristiti računalo i tijekom godina provoditi sve više vremena. Zato su položaj stola, dnevno svjetlo, rasvjeta, stolac, visina radne površine i organizacija prostora važniji od toga izgleda li radni kutak dobro na fotografiji. Kao što smo pisali i u tekstu o arhitekturi škole, isti principi koji vrijede za učionicu, svjetlo, zrak, buka, vrijede i za kutak u kojem dijete uči kod kuće.
Radni kutak za školarca počinje od dobrog mjesta u sobi
Prije kupnje namještaja treba odlučiti gdje će radni kutak uopće biti. Idealno je pronaći mjesto koje ima pristup dnevnom svjetlu, nije na glavnom prolazu kroz sobu, omogućuje dovoljno prostora za stolac i nije neposredno uz najveće izvore distrakcije, poput televizora ili kreveta.
Stol pritom ne mora nužno biti u dječjoj sobi. Ako dijete dijeli sobu s bratom ili sestrom, ili je prostor jednostavno premalen, ponekad je funkcionalniji radni kutak u mirnijem dijelu dnevnog boravka ili u drugom dijelu doma. Glavna poruka: prvo pronađite najbolje mjesto, a tek onda birajte stol.
1. Dnevno svjetlo je važno, ali stol ne treba samo “staviti uz prozor”
Ovo je česta greška. Ako dijete piše desnom rukom, poželjno je da prirodno svjetlo uglavnom dolazi s lijeve strane, a kod ljevaka obrnuto, kako ruka ne bi stvarala sjenu na radnoj površini dok piše.
Treba paziti i na direktno sunce koje pada na stol, odsjaj na monitoru, mogućnost zasjenjenja u toplijim mjesecima te pogled kroz prozor koji može previše odvlačiti pažnju tijekom pisanja zadaće. Ako se koristi računalo, ekran ne bi trebalo postavljati tako da je prozor neposredno iza njega, jer se u tom slučaju prozor snažno reflektira na zaslonu i otežava gledanje.
2. Stol mora odgovarati djetetu, a ne samo slobodnom zidu
Ne postoji jedna idealna visina stola za svako dijete, jer djeca brzo rastu i njihove se potrebe mijenjaju iz godine u godinu. Bitnije od same visine jest kako dijete sjedi za stolom. Ramena bi trebala biti opuštena, podlaktice se mogu prirodno osloniti na radnu površinu, dijete se ne bi trebalo pogrbiti kako bi pisalo, a stol ne bi trebao biti toliko visok da dijete mora podizati ramena da bi dohvatilo plohu.
Je li stol odgovarajuće visine? Najbolji test je jednostavan: neka dijete sjedne za stol prije kupnje. Ne birajte dječji radni stol samo prema dobi navedenoj na pakiranju, jer se visina djece iste dobi može znatno razlikovati. Stolovi podesivi po visini ovdje su dugoročno rješenje, iako nisu nužni za svaku obitelj.
3. Dobar stolac važniji je od “dizajnerskog” stola
Ako postoji dio budžeta na kojem ne treba birati isključivo prema izgledu, to je stolac. Kod odabira treba gledati odgovara li visina djetetu, pruža li naslon dovoljno potpore leđima, mogu li stopala imati stabilan oslonac na podu te može li se stolac prilagođavati kako dijete raste. Ako dijete ne može stopalima dosegnuti pod, jednostavno rješenje je odgovarajući oslonac za noge.
Najskuplji stol neće popraviti položaj tijela ako dijete za njim sjedi na neodgovarajućem stolcu.
4. Jedna stropna svjetiljka nije dovoljna za pisanje zadaće
Dnevno svjetlo je važno, ali zimi će dijete velik dio vremena učiti nakon zalaska sunca. Zato radni kutak treba imati zasebnu radnu rasvjetu, odnosno kvalitetnu stolnu lampu s usmjerenim svjetlom, mogućnošću podešavanja položaja i bez jakog odsjaja na radnoj površini.
Ovdje ponovno vrijedi isto pravilo kao i kod dnevnog svjetla: kod dešnjaka lampa treba biti postavljena uglavnom s lijeve strane, a kod ljevaka s desne, kako ruka pri pisanju ne bi stvarala sjenu na papiru. Dobro je imati i opću rasvjetu prostorije, umjesto da dijete radi uz jednu snažnu lampu u inače potpuno mračnoj sobi.
5. Sve što dijete svakodnevno koristi treba biti nadohvat ruke
Ovdje prelazimo s ergonomije na organizaciju prostora. Radni kutak ne treba zatrpati organizatorima svih vrsta, korisnije je stvari podijeliti prema učestalosti korištenja. Na samom stolu neka bude ono što se koristi svakodnevno. U prvoj ladici ili polici mjesto je za školski pribor, bilježnice i stvari koje dijete često poseže. Na višim policama i u kutijama može stajati rezervni pribor, stare bilježnice i materijali za povremene aktivnosti.
Poanta je da dijete ne mora svaki put ustajati i tražiti stvari po sobi, ali ni da mu je cijeli školski inventar stalno pred očima.
6. Previše dekoracija može postati vizualni nered
Ovo se izravno nadovezuje na ono što smo pisali u tekstu o arhitekturi škole: istraživanja pokazuju da vizualna prezasićenost prostora otežava koncentraciju jednako kao i potpuno prazan, monoton zid.
Radni kutak ne mora izgledati sterilno, ali zid iznad stola ne treba nužno ispuniti posterima, rasporedom, fotografijama, slovima, kalendarom, crtežima, policama i dekoracijama odjednom. Bolje je ostaviti jedno jasno mjesto za informacije, primjerice plutenu ili magnetnu ploču s kalendarom i rasporedom sati, uz nekoliko osobnih detalja, i ostaviti dio površine vizualno mirnim.
Cilj nije ukloniti osobnost iz dječje sobe, nego razlikovati prostor za igru od prostora za koncentraciju.
7. Najbolji radni kutak raste zajedno s djetetom
Ovo je možda i najvažnija točka. Prvašić i učenik sedmog razreda nemaju iste potrebe, pa pri kupnji vrijedi razmišljati nekoliko godina unaprijed. Prednost imaju podesivi stolac, eventualno stol podesive visine, neutralniji osnovni komadi namještaja, pomične ladice, modularne police te rasvjeta i organizatori koji se lako premještaju kako se potrebe mijenjaju.
Umjesto izrazito “dječjeg” namještaja koji će za dvije godine izgledati neprimjereno, karakter sobe lakše je mijenjati jeftinijim elementima poput postera, tekstila i dekoracija. Više ideja o tome kako dječja soba može pratiti dijete kroz različite faze odrastanja pronaći ćete u našem opsežnijem vodiču za uređenje dječjih soba.
Puno čitatelja nema idealne uvjete za samostalan radni kutak, pa evo nekoliko konkretnih rješenja.
5 grešaka koje često radimo pri uređenju radnog kutka
Na kraju, kratki checklist najčešćih propusta:
- Kupimo stol prije nego što odlučimo gdje će stajati.
- Biramo stolac prema izgledu, a ne prema djetetu.
- Oslanjamo se samo na stropnu rasvjetu.
- Zatrpamo radnu površinu organizatorima i dekoracijama.
- Uredimo prostor točno za trenutnu dob djeteta, bez razmišljanja o tome koliko brzo raste.
Dobar radni kutak ne mora biti velik ni skup
Nije nužno imati veliku dječju sobu niti kupiti najskuplji radni stol. Puno je važnije gdje se stol nalazi, kako je osvijetljen, odgovaraju li stol i stolac djetetu te može li se prostor prilagođavati kako ono raste. Estetika dolazi tek nakon toga.
Jer najljepši radni kutak neće puno značiti ako dijete za njim ne može ugodno učiti.
Autor teksta: Hana Hanak
Uređenje interijera
Nemate mjesta za radni stol? Evo kako stvoriti mjesto za učenje u malom stanu
Radni stol ne mora biti samostalan komad namještaja. Evo gdje sve u malom stanu možete pronaći mjesto za učenje, od niše do zidne ploče
Roditelji koji uređuju dječju sobu u manjem stanu prije ili kasnije naiđu na isti problem: soba ima krevet, ormar, možda i policu za igračke, ali za klasičan radni stol jednostavno nema mjesta. Dobra vijest je da rješenje rijetko znači žrtvovanje nečeg drugog. Češće znači pogledati prostor drugačije.
Radni kutak u malom stanu često se krije tamo gdje ga ne očekujete
Prva pogreška koju roditelji naprave jest da automatski traže mjesto za standardni stol, dubine šezdeset do sedamdeset centimetara, s nogama sa svih strana. Takav stol jednostavno ne stane u mnoge manje sobe, pogotovo ne uz krevet i ormar koji već zauzimaju najveći dio zida.
Rješenje nije odustati od radnog kutka, nego promijeniti definiciju stola. Radna površina ne mora biti samostalan komad namještaja. Može biti ploča pričvršćena na zid, produžetak postojećeg namještaja ili dio prostora koji trenutno ne koristite ni za što. Kad se oslobodite slike “stola iz kataloga”, odjednom se otvara puno više opcija nego što se čini na prvi pogled.
Iskoristite praznu nišu ili prostor između dva ormara
Gotovo svaka soba ima barem jednu nišu, udubljenje u zidu ili prazan prostor između dva komada namještaja koji nitko ne zna kako iskoristiti. Upravo tu radna ploča izrađena po mjeri može učiniti ono što tvornički stol ne bi mogao.
Namještaj rađen po mjeri prilagođava se doslovnoj geometriji prostora, širini, dubini i visini svakog elementa, pa ne ostaje izgubljenih centimetara u nišama ili kutovima koje standardni namještaj jednostavno ne bi ispunio. Čak i niša duboka svega tridesetak centimetara, nedovoljna za klasičan stol, može primiti usku radnu ploču dovoljnu za laptop, bilježnicu i osnovni pribor.
Prostor ispod prozora može postati radna površina
Prostor ispod prozora u mnogim je sobama potpuno neiskorišten, često tek mjesto gdje se gomilaju stvari. Uz radnu ploču odgovarajuće dubine, taj isti prostor pretvara se u radni kutak s najboljim mogućim izvorom prirodnog svjetla u cijeloj sobi.
Prije nego što se odlučite za ovo rješenje, provjerite dvije stvari. Prvo, nalazi li se ispod prozora radijator, jer u tom slučaju ploča mora ostaviti dovoljno prostora za cirkulaciju toplog zraka, inače grijanje neće raditi kako treba. Drugo, mora li se prozor moći normalno otvarati i nakon što ploča stoji na mjestu, pa je pri mjerenju dobro provjeriti hoće li krilo prozora slobodno prolaziti iznad radne površine.
Zamijenite klasični stol zidnom radnom pločom
Zidna radna ploča, pričvršćena izravno na zid bez nogu i masivnih ladica, jedno je od najučinkovitijih rješenja za manje prostore. Bez nogu koje zauzimaju pod, prostor ispod ploče ostaje slobodan za stolicu, kutiju s priborom ili jednostavno za lakše kretanje po sobi.
Ovakvo rješenje posebno dobro funkcionira u sobama gdje svaki centimetar poda ima drugu namjenu, na primjer prostor za igru koji se svakodnevno mijenja. Vizualno, zidna ploča ostavlja dojam prozračnijeg, manje zatrpanog prostora nego klasičan stol, čak i kad je površina za rad gotovo identične veličine.
Sklopivi stol nestaje kada završi učenje
Za sobe u kojima prostor jednostavno nema smisla trajno posvetiti učenju, sklopivi stol nudi rijetko rješenje bez kompromisa. Kad se ne koristi, sklapa se uza zid i vraća prostoriji punu funkcionalnost, a kad zatreba, otvara se za nekoliko sekundi.
Ovo rješenje odlično funkcionira i izvan dječje sobe, u dnevnom boravku, manjoj gostinjskoj sobi ili čak širem hodniku, gdje bi stalan, fiksan stol djelovao previše dominantno u odnosu na ostatak prostora.
Spojite radni stol s namještajem koji već imate
Umjesto dodavanja potpuno novog komada namještaja, radni kutak ponekad je najlakše stvoriti kao produžetak nečega što već postoji. Komoda uz koju se doda uska radna ploča iste visine, sustav polica koji se proširi radnom površinom, ili čak dio namještaja oko kreveta oblikovan tako da uključuje i mjesto za pisanje, sve su to rješenja koja ne traže dodatan kvadratni metar poda.
Ovaj pristup posebno dobro funkcionira kad se namještaj radi po mjeri, jer se tada radna površina od početka planira kao dio cjeline, a ne kao naknadno dodavanje stola koji se ne uklapa u postojeći raspored.
Kada nema mjesta u dječjoj sobi, potražite ga izvan nje
Ponekad je najbolje rješenje priznati da radni kutak jednostavno ne stane u dječju sobu, i to nije poraz. Kut dnevnog boravka, dio hodnika ili prostor uz veću policu za knjige često mogu ponuditi više nego pokušaj da se još jedan komad namještaja nagura između kreveta i ormara.
Ovakvo rješenje ima i dodatnu prednost, posebno kod mlađe djece: roditelj je u blizini dok dijete uči, bez potrebe za stalnim provjeravanjem iz druge sobe. Otvorene police mogu pritom jasno definirati taj kutak kao zasebnu zonu, čak i bez ijednog dodatnog zida, radni stol postavljen uz policu dobiva osjećaj vlastitog prostora unutar veće prostorije.
Može li blagovaonski stol biti mjesto za učenje?
Da, i to je rješenje koje koristi puno više obitelji nego što bi se očekivalo. Problem s blagovaonskim stolom obično nije sam stol, nego školski pribor koji se na njemu širi i ostaje tamo do sljedećeg obroka.
Rješenje je takozvani mobilni radni kutak: kutija, košara ili kolica sa svim potrebnim priborom, bilježnicama, olovkama, laptopom, koja se prije učenja jednostavno iznese i postavi na stol, a nakon učenja jednako lako spremi u ormar ili pod stol. Blagovaonski stol tako ostaje fleksibilan, spreman i za obrok i za učenje, bez stalnog kompromisa između te dvije funkcije.
Iskoristite zidove za ono što ne stane na stol
Kad je radna površina mala, ono što se na njoj ne mora nalaziti jednako je važno kao i sama ploča. Police iznad radnog kutka, zidni organizatori, pegboard ploče s kukicama ili viseći spremnici za pribor oslobađaju radnu površinu za ono što je stvarno u upotrebi u tom trenutku.
Umjesto da knjige, bilježnice i pribor stoje razbacani po ploči, sve što se ne koristi odmah može otići na zid, iznad ili pored radnog prostora. Rezultat je manja radna površina koja se, paradoksalno, čini većom, jednostavno zato što na njoj nema ničeg suvišnog.
Kad jednom pronađete gdje će radni kutak stajati, red je na tome kako ga opremiti, od položaja svjetla do odabira pravog stolca. To smo detaljno obradili u tekstu Kako urediti radni kutak za školarca: 7 stvari važnijih od izgleda stola.
