Uređenje interijera
Dizajn namještaja kroz svijet, ljude i godine
Dizajneri su u konstantnoj potrazi za boljim materijalima za kreativniji i funkcionalniji namještaj. Otkuda je sve počelo i kako se namještaj razvijao kroz povijest znaju Diana Sokolić i Karla Kocijan, koje su o tome napisale knjigu.
Umjetnička obitelj
Diana i Karla su mama i kći, slikarica i dizajnerica namještaja. Potiču iz velike umjetničke obitelji koja je dugo bila aktivna u različitim aspektima kazališne umjetnosti. Tijekom pandemije, kad je sve stalo, odlučile su napisati knjigu o namještaju.
“Znala sam da mora biti pisano jednostavnim jezikom da bi ih zainteresiralo, da im se ne bi ogadilo, tako da sam sve što sam znala prvo provjerila, nadopunila iz stručne literature koju imam, ali i iz knjiga koje sam nastavila kupovati sa velikom strašću”, govori Diana.
Duga povijest namještaja
Prema arheološkim istraživanja ljudi su još prije 30 000 godina počeli konstruirati i rezbariti namještaj, no kako ga je bilo teško sačuvati, koristimo se drugim izvorima povijesti.
Prvi tragovi sežu u Mezopotamiju i oni se vide na reljefima iz Mezopotamskog doba. Kasnije se vide na egipatskim zidnim slikama, a onda je otkrivena i Tutankamonova grobnica koja nam je dala pravi uvid u taj namještaj.
Drvo je teško očuvati
No, sudbina namještaja je tužna, zato što je on obično rađen od drva, a drvo je sklono propadanju. Stoga, nije mnogo namještaja preživjelo ta silna tisućljeća i mi zapravo o namještaju saznajemo sa zidnih slika, sa grčkih vaza ili iz pompjeanskih zidnih slika, to su najčešće izvori.
Klasični komadi namještaja počeli su se proizvoditi u 16. stoljeću u Europi, a u drugoj polovici 19. stoljeća, kao posljedica porasta potražnje i novog načina obrade drva, počinje industrijska proizvodnja namještaja.
Namještaj je propadao u selidbama, trulio u poplavama, nestajao u ratovima, gorio u požarima i vrlo malo toga je do danas ostalo sačuvano. Zato ljudi s ljubavlju čuvaju komade koji su im ostali od prabake ili od pradjeda, ako je nešto ostalo.
Diana i Karla za svoju su knjigu istraživale povijest namještaja cijeloga svijeta i njegov razvoj kroz stilska razdoblja.
Različiti stilovi diljem svijeta
“Od Mezopotamije sve do danas preko Engleske, Španjolske, jer je svaka od tih zemalja imala svoj razvoj. Kao što je renesansa nastala u Italiji, a gotika nije, tako su i različite zemlje imale različite stilske epohe. Naravno, što se više približavamo 20., to jest, 21. stoljeću, kao i u slikarstvu, tih je stilskih epoha više. Egipat je trajao 3000 godina, a kasnije u sto godina imate jako mnogo stilskih epoha koje se izmjenjuju”, govori Diana.
Ekspanzija industrijske proizvodnje namještaja dogodila se između dva svjetska rata, a uvođenjem znatnih tehnoloških inovacija 50-ih i 60-ih godina, događa se procvat industrije namještaja te njegove distribucije.
Poznati hrvatski dizajneri namještaja
“Osim svjetskih dizajnera, naravno trebalo je spomenuti i hrvatske dizajnere koji su bili vrlo jaki u periodu nakon Drugog svjetskog rata, kada je drvna industrija bila vrlo jaka i općenito su tvornice bile jake. Dizajn u Hrvatskoj pojavio sa pojavom Obrtničke škole, koja se kasnije preimenovala u Školu primijenjene umjetnosti i tada su nastala velika imena hrvatskog dizajna kao što su Bernardo Bernardi ili Rihter”, objašnjava Karla.
Sredinom 80-ih godina, potrošači su počeli utjecati na oblikovanje serijski proizvedenog namještaja, a imena dizajnera ostaju skrivena iza naziva tvornica.
Žene dizajnerice u sjeni muškaraca
Od hrvatskog starijeg dizajnerskog namještaja Karla izdvaja dvije autorice, dizajnerice Slavu Antoljak i Rosenberg Milicu koje su radile pleteni namještaj koji je danas opet popularan. Njih dvije su radile u tvornicama i ustvari nisu bile dizajneri same za sebe, nisu bile poznate po svom imenu nego pod tvornicom u kojoj su radile. To nije bio primjer samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu jer žene tada baš i nisu bile popularne kao dizajneri i općenito kao umjetnice. Muškarci su tada vodili glavnu riječ.
Danas je u dizajn namještaja uključena interdisciplinarna suradnja stručnjaka kako bi se korisniku ponudio funkcionalan i estetski privlačan namještaj, no emotivne vrijednosti onog naslijeđenog namještaja, ne mogu se kupiti.
Namještaj ima emotivnu vrijednost
“Meni je jedan od najdražih komada upravo ova fotelja koja je iz doba mojih roditelja. Također, butterfly fotelja koju imam kod kuće koja je ponovno iz doba mojih roditelja, a u nju su me stavili kad sam se rodila. Danas rado sjedim u njoj, ona ima emotivnu vrijednost, prema tome, najvrjedniji namještaj je onaj koji ima emotivnu vrijednost za nas pa bez obzira koliki i kakav on bio”, zaključuje Diana.
Baš te emocije, Karla je integrirala u uređenje vlastitog stana.
“Pri uređenju stana, misao vodilja je bila prikazati sav dizajn koji sam napravila ja, ali i moja cijela obitelj, odnosno mama i starije generacije, baka, djed, prabaka…jer imamo veliku umjetničku obitelj, svatko je u nekom trenutku radio, tako da je ideja iza ovog prostora da bude jednostavan i da sve stvari koje se ubace unutra istaknu”, ističe Karla.
Diana i Karla kažu kako su tijekom svog istraživanja najviše bile fascinirane vještinom kojom se izrađivao namještaj i maštovitošću starih majstora.
Boje i materijali
Mikrocement u kupaonici – bešavno rješenje koje mijenja pravila uređenja
Zašto sve više ljudi bira mikrocement za kupaonicu (i na što paziti prije odluke)
Kupaonice bez pločica sve su češći prizor u modernim domovima, a mikrocement je materijal koji najviše doprinosi tom trendu.
Riječ je o tankom dekorativnom premazu na bazi cementa i polimera koji stvara kontinuiranu, bešavnu površinu. Kod klasične renovacije kupaonice najviše vremena i muke obično ode upravo na skidanje starih pločica, rušenje, odvoz šute i pripremu podloge iznova.
Mikrocement taj korak često potpuno zaobilazi jer se, ako je podloga stabilna, može nanijeti direktno preko postojeće keramike. To znači manje prašine, manje otpada i radove koji traju znatno kraće nego kod potpune zamjene obloga. Upravo je ta brzina, uz vizualni dojam koji ostavlja, razlog zašto sve više ljudi razmišlja o mikrocementu kad planira novu kupaonicu ili osvježenje postojeće.
Kako izvući maksimum iz male kupaonice? Pitali smo dizajnericu koja je uredila ovu od 6 m2
Gdje se sve može koristiti mikrocement u kupaonici
Mikrocement je svestran materijal, što je jedan od glavnih razloga njegove popularnosti. U kupaonici se najčešće koristi na podovima, gdje bešavna površina posebno dobro djeluje u manjim prostorima jer vizualno povećava kvadraturu. Jednako se dobro nanosi i na zidove, gdje zamjenjuje klasične pločice i stvara mirnu, jedinstvenu podlogu.
Sve popularnija primjena je i u tuš zonama. Uz odgovarajuću hidroizolaciju i završnu zaštitu, mikrocement postaje vodootporan, a moguće je odabrati i protukliznu obradu, što je važno za sigurnost. Zanimljiva su i rješenja poput mikrocementnih umivaonika i polica, gdje se cijeli element izradi u istom materijalu kao i zidovi ili pod, čime se dobiva vizualno vrlo ujednačen prostor. Kod izrade umivaonika ključno je osigurati dobar nagib prema odvodu, kako voda ne bi zastajkivala na površini.
Boje i teksture mikrocementa
Jedna od stvari koja mikrocement čini toliko prilagodljivim jest raspon završnih obrada. Osim izbora između mat, satenske ili sjajne površine, mikrocement se može izvesti i u više teksturnih varijanti, od glatkih i gotovo homogenih površina do onih koje podsjećaju na strgani beton ili prirodni kamen.
Bijela, siva i bež i dalje su najtraženije nijanse za kupaonice jer pojačavaju dojam svjetline i prostranosti, što je posebno korisno u manjim prostorima. No mikrocement jednako dobro funkcionira i u tamnijim, zemljanim tonovima ako je cilj toplija, intimnija atmosfera. Neutralne boje odlično se slažu s drvenim elementima poput ormarića ili polica, čime kupaonica dobiva prirodniji, opušteniji karakter. Za one koji žele izraženiji, industrijski dojam, tekstura koja imitira sirovi beton dobro se uklapa uz crne detalje, metal i otvorene instalacije.
Budući da se boja i tekstura biraju u ranoj fazi izvedbe, a naknadne promjene nisu jednostavne, ovo je odluka za koju se isplati unaprijed dogovoriti uzorak s izvođačem i vidjeti ga uživo, u prostoru s prirodnim i umjetnim svjetlom kakvo će kupaonica stvarno imati.
Prednosti mikrocementa u kupaonici
Najveća prednost mikrocementa je odsutnost fuga. Fuge su mjesto gdje se s vremenom nakuplja prljavština, kamenac i plijesan, pa njihov izostanak značajno olakšava svakodnevno čišćenje. Kontinuirana površina bez prekida djeluje moderno i sofisticirano, a u manjim kupaonicama dodatno pomaže da prostor izgleda prostranije.
Fuge vam izgledaju prljavo? Ovaj trik s octom rješava problem u 15 minuta
Tanak sloj, obično svega nekoliko milimetara, znači da nije potrebno skidati postojeće obloge ni podizati razinu poda, što je posebno korisno kod stanova u kojima se već živi. Kupaonica često ostaje djelomično dostupna tijekom procesa, a održavanje je jednostavno — dovoljno je redovito čišćenje blagim sredstvima da površina zadrži svoj izgled i zaštitni sloj.
Mane i na što treba paziti
Iako mikrocement nudi puno prednosti, nije bez izazova. Najveći rizik leži u samoj izvedbi. Ako podloga nije pravilno pripremljena ili izvođač nema dovoljno iskustva, mogu se pojaviti pukotine i nepravilnosti koje kasnije nije lako popraviti. Za razliku od pločica, gdje se oštećeni komad jednostavno zamijeni, kod mikrocementa je sanacija zahtjevnija jer je riječ o jedinstvenoj, kontinuiranoj površini.
Zaštitni premaz s vremenom se troši, osobito u prostorima s velikim opterećenjem, pa ga je potrebno periodično obnavljati kako bi površina zadržala vodootpornost. Vrijedi napomenuti i da mikrocement, unatoč širokom rasponu tekstura, ipak nema toliko estetskih mogućnosti kao keramičke pločice, koje mogu vjerno oponašati mramor, drvo ili terrazzo.
Cijena mikrocementa je još jedan faktor o kojem treba realno razmišljati. Iako se mikrocement često predstavlja kao jeftinija opcija zbog izostanka rušenja, kvalitetna izvedba s profesionalnim materijalima i iskusnim izvođačem može doseći ili premašiti cijenu kvalitetnih keramičkih pločica. Konačan trošak uvijek ovisi o stanju podloge, veličini prostora i broju detalja poput kutova i tuš kabina, pa je ovo tema o kojoj je najbolje razgovarati izravno s izvođačem prije donošenja odluke.
Mikrocement i podno grijanje
Jedno od čestih pitanja kod planiranja kupaonice jest kompatibilnost mikrocementa s podnim grijanjem. Odgovor je pozitivan — zbog tankog sloja, mikrocement brzo prenosi toplinu prema površini, što ga čini praktičnim izborom za prostore s ugrađenim sustavom grijanja.
Kao i kod svake druge obloge na podnom grijanju, važno je poštovati redoslijed radova. Grijanje se smije uključiti tek nakon što se premaz potpuno osuši i stabilizira, a taj proces ovisno o uvjetima može potrajati nekoliko dana. Toplinska širenja koja nastaju uključivanjem grijanja zahtijevaju i odgovarajuću, elastičnu hidroizolaciju ispod završnog sloja, kako ne bi došlo do pucanja. Tko planira ugradnju sustava grijanja u sklopu renovacije, dobar je trenutak da pročita i naš širi vodič o podnom grijanju, gdje smo objasnili razlike između sustava i proces projektiranja.
Mikrocement ili pločice: što odabrati
Odluka između mikrocementa i klasičnih pločica najčešće ovisi o prioritetima. Ako je najvažniji vizualni kontinuitet, jednostavnije čišćenje i moderan, minimalistički izgled, mikrocement je logičan izbor, posebno u manjim kupaonicama gdje fuge dodatno naglašavaju ograničen prostor. S druge strane, pločice ostaju sigurnija opcija za one koji žele veću otpornost na udarce i ogrebotine, mogućnost zamjene oštećenog dijela bez zahvata na cijeloj površini te širi raspon uzoraka i imitacija drugih materijala.
Kombinacija oba materijala također je sve češća u praksi. Primjerice, pod i jedan zid mogu biti izvedeni u mikrocementu, dok tuš zona ili preostali zidovi zadržavaju keramiku tamo gdje je tehnički najpraktičnija — sličan pristup kombiniranja materijala opisali smo i u tekstu o kupaonicama bez pločica, gdje mikrocement stoji uz bok vodootpornim tapetama i klasičnoj keramici.
Mikrocement u kupaonici
Mikrocement je materijal koji je u posljednjih nekoliko godina istinski promijenio pristup uređenju kupaonica. Nudi bešavan, moderan izgled, brži proces renovacije i olakšava održavanje, ali zahtijeva stručnu izvedbu i realna očekivanja u pogledu cijene i dugotrajnosti. Za one koji su spremni uložiti u kvalitetan materijal i pouzdanog izvođača, rezultat je kupaonica koja djeluje prostranije, elegantnije i suvremeno, uz mogućnost besprijekorne kombinacije s podnim grijanjem.
Uređenje interijera
Opto Centar u Vlaškoj nije još jedan dućan s naočalama – pogledajte što ovaj prostor čini drugačijim
Arhitekt Luka Cindrić osmislio je showroom koji poziva unutra – i stol koji to simbolizira
Postoje prostori koji se pamte po atmosferi, a postoje i oni koji se pamte po jednom detalju. Novi showroom Opto Centra u Vlaškoj 64 spada u obje kategorije – i upravo taj jedan detalj, središnji stol koji je sam arhitekt osmislio, govori sve o filozofiji prostora koji ga okružuje.
Interijer potpisuje Luka Cindrić, osnivač cindric.studio, arhitekt kojeg smo imali prilike upoznati kroz Workshop – multifunkcionalni prostor u centru Zagreba koji je s Martom Senjanović stvorio od derutne državne nekretnine – ali i po projektu malog stana koji podsjeća na hotelsku sobu. Dva prostora, dvije sasvim različite zadaće – i isti prepoznatljiv rukopis.
Luka Cindrić, foto: Šimun Šitum
Nije ovo još jedan dućan s naočalama
Kad prolazite Vlaškom i zagledate se kroz izlog Opto Centra, jasno je da ovdje nije posrijedi tipični retail. Umjesto prekrcanih polica i akcijskih cijena, izložbeni primjerci djeluju kao dio scenografije. Topli drveni tonovi i kontinuitet zidova i polica, razbijaju kromirani detalji. Showroom u Vlaškoj 64 poziva unutra – i to doslovno, a kružni stol u središtu prostora poziva na korištenje.
“Pri oblikovanju proširenja optike Opto Centra vodili smo se idejom stvaranja prostora koji povezuje sve segmente njihovog poslovanja – polikliniku, optiku i laboratorij za leće – ali i vrlo raznoliku zajednicu korisnika koja ovdje dolazi, od djece do starijih generacija. Željeli smo stvoriti interijer koji djeluje smireno, otvoreno i inkluzivno, prostor u kojem se različite potrebe i iskustva prirodno susreću. Središnji kružni stol simbolizira upravo to okupljanje i zajednički boravak, dok njegove boje predstavljaju raznolikost ljudi koji kroz prostor svakodnevno prolaze”, istaknuo je Cindrić
Opto Centar nije samo optika, već objedinjuje polikliniku, optiku i laboratorij za leće. Koriste ga korisnici svih generacija, od djece do starijih. Cindrić je taj zadatak preveo u prostorni jezik koji je istovremeno smiren i privlačan, otvoren i artikuliran. Prostor koji ne tjera kupca da donese odluku brzo, nego ga poziva da se snađe u njemu na svom tempu.
Stol kao simbol – i zašto krug nije slučajan
Na fotografijama odmah upada u oči stol prekriven mozaičnim uzorkom u toplim i hladnim bojama – narančastoj, crvenoj, plavoj, zelenoj, bež – koji na neutralnoj bijelo-drvenoj pozadini showrooma ostavlja snažan dojam. Nije to puka dekorativna gesta. Stol je svjesna izjava.
„Središnji kružni stol simbolizira upravo to okupljanje i zajednički boravak, dok njegove boje predstavljaju raznolikost ljudi koji kroz prostor svakodnevno prolaze”, kaže Cindrić.
Kružni stol ima posebno mjesto u povijesti interijera upravo zato što ukida hijerarhiju. Za pravokutnim stolom uvijek postoji čelo – netko sjedi “na čelu”, netko sa strane. Krug to briše: svi su jednako blizu centra, svi su jednako vidljivi. Upravo zbog te simbolike kružni stolovi se koriste u diplomatskim pregovorima, ali i u blagovaonicama koje žele poticati razgovor između ukućana. U showroomu Opto Centra ta logika funkcionira na isti način – stol poziva na zaustavljanje, a ne na prolaz.
Stol su zajedno realizirali arhitekt Luka Cindrić, Alpi furnir i stolar Siniša – kombinacija koja pokazuje da je ovaj komad nastao kao pravi zanatski i autorski projekt, a ne kao gotovo rješenje iz kataloga.
Kontrast kao metoda
Homogene i vizualno lagane teksture poda i stropa – terrazzo i filc, stvaraju smirenu i akustički ugodnu atmosferu te oblikuju neutralnu pozornicu za ostale sadržaje interijera. Posebna pažnja posvećena je oblikovanju izložbenih ormara, središnjeg stola i pažljivo odabranih komada dizajnerskog namještaja.
Svaki od njih definiran je materijalom, teksturom, bojom i proporcijama, a upravo njihov međusobni dijalog daje prostoru prepoznatljiv identitet. Zadržavajući vlastitu osobnost, zajedno stvaraju skladan i uravnotežen ambijent koji istovremeno djeluje suptilno, elegantno i dinamično.
U taj kontekst Cindrić ubacuje stol koji govori bojama, uz njega okervaste baršunaste fotelje zaobljenih linija i bordeaux stolci industrijskog karaktera. Materijali, boje i oblici iz potpuno različitih estetskih svjetova – a zajedno funkcioniraju. To je Cindrićev prepoznatljiv pristup: kontrastni elementi koji u cjelini postaju sklad.
OPTO svjetiljka: kada dizajn postaje skulptura
Uz stol, posebnu ulogu u showroomu ima i OPTO svjetiljka – autorski rad produkt dizajnera Jakova Habjana i Luke Cindrića.
Nije slučajno ni to da je Jakov Habjan – dizajner koji je i za Workshop izradio stolove ameboidnih oblika inspirirane jezerima Parka Ribnjak – i ovdje dio priče. Habjan i Cindrić očito dijele sličan senzibilitet: namještaj kao nositelj značenja, ne samo forme.
Radi se o jednom od svega tri primjerka iz limitirane edicije ovog skulpturalnog svjetlosnog objekta, predstavljenog ove godine na sajmu Collectible u Bruxellesu, jednom od najvažnijih međunarodnih događanja posvećenih kolekcionarskom dizajnu.
“OPTO lampa je nastala iz razmišljanja o skulpturalnom objektu koji funkcionira kao samostalna koncentrična forma nudeći specifičnu vizuru iz svakog kuta gledanja. Sastavljena je od dvanaest međusobno različitih vertikala i horizontala organskih oblika koji su crtani rukom, te svjetlosne jezgre koja kontrastira aluminijske dijelove svojom geometrijskom pravilnošću. Bitan element u procesu dizajniranja lampe je bila i njezina funkcija koja proizlazi iz dostupnih horizontalnih ploha u svrhu polica ili display-a za objekte koji su toplo obojani svjetlom iz jezgre lampe. Time je lampa svojevrsni totem u prostoru koji okuplja i osvjetljava ne samo svoj širi prostorni kontekst već i poziva na kuriranje
i kreaciju suodnosa sa malim objektima u svojem okruženju“, istaknuo je Jakov Habjan.
Prostor koji ne zaboravlja svrhu
Ono što Cindrić uspijeva u ovom projektu jest zadržati fokus na funkciji dok gradi snažnu estetsku priču. Izložbeni ormari precizno su osvijetljeni, police su čitljive i pregledno organizirane. Konzultacijski prostor u pozadini, s crvenim foteljama i toplim tepihom, odvaja se od showrooma i nudi privatnost bez hermetičnosti. Svaka zona ima svoju logiku i svoju atmosferu.
Novi showroom Opto Centra u Vlaškoj 64 dizajniran je za one koji zastanu i uzmu trenutak za sebe. Luka Cindrić osmislio je interijer koji ne traži kupca. On traži posjetitelja.
Naslovna fotografija: Jure Živković
