Povežimo se

Uređenje interijera

Dizajn namještaja kroz svijet, ljude i godine

Dizajneri su u konstantnoj potrazi za boljim materijalima za kreativniji i funkcionalniji namještaj. Otkuda je sve počelo i kako se namještaj razvijao kroz povijest znaju Diana Sokolić i Karla Kocijan, koje su o tome napisale knjigu.

Umjetnička obitelj

Diana i Karla su mama i kći, slikarica i dizajnerica namještaja. Potiču iz velike umjetničke obitelji koja je dugo bila aktivna u različitim aspektima kazališne umjetnosti. Tijekom pandemije, kad je sve stalo, odlučile su napisati knjigu o namještaju.

“Znala sam da mora biti pisano jednostavnim jezikom da bi ih zainteresiralo, da im se ne bi ogadilo, tako da sam sve što sam znala prvo provjerila, nadopunila iz stručne literature koju imam, ali i iz knjiga koje sam nastavila kupovati sa velikom strašću”, govori Diana.

Duga povijest namještaja

Prema arheološkim istraživanja ljudi su još prije 30 000 godina počeli konstruirati i rezbariti namještaj, no kako ga je bilo teško sačuvati, koristimo se drugim izvorima povijesti.

Prvi tragovi sežu u Mezopotamiju i oni se vide na reljefima iz Mezopotamskog doba. Kasnije se vide na egipatskim zidnim slikama, a onda je otkrivena i Tutankamonova grobnica koja nam je dala pravi uvid u taj namještaj.

Drvo je teško očuvati

No, sudbina namještaja je tužna, zato što je on obično rađen od drva, a drvo je sklono propadanju. Stoga, nije mnogo namještaja preživjelo ta silna tisućljeća i mi zapravo o namještaju saznajemo sa zidnih slika, sa grčkih vaza ili iz pompjeanskih zidnih slika, to su najčešće izvori.

Klasični komadi namještaja počeli su se proizvoditi u 16. stoljeću u Europi, a u drugoj polovici 19. stoljeća, kao posljedica porasta potražnje i novog načina obrade drva, počinje industrijska proizvodnja namještaja.

Namještaj je propadao u selidbama, trulio u poplavama, nestajao u ratovima, gorio u požarima i vrlo malo toga je do danas ostalo sačuvano. Zato ljudi s ljubavlju čuvaju komade koji su im ostali od prabake ili od pradjeda, ako je nešto ostalo.

Diana i Karla za svoju su knjigu istraživale povijest namještaja cijeloga svijeta i njegov razvoj kroz stilska razdoblja.

Različiti stilovi diljem svijeta

“Od Mezopotamije sve do danas preko Engleske, Španjolske, jer je svaka od tih zemalja imala svoj razvoj. Kao što je renesansa nastala u Italiji, a gotika nije, tako su i različite zemlje imale različite stilske epohe. Naravno, što se više približavamo 20., to jest, 21. stoljeću, kao i u slikarstvu, tih je stilskih epoha više. Egipat je trajao 3000 godina, a kasnije u sto godina imate jako mnogo stilskih epoha koje se izmjenjuju”, govori Diana.

Ekspanzija industrijske proizvodnje namještaja dogodila se između dva svjetska rata, a uvođenjem znatnih tehnoloških inovacija 50-ih i 60-ih godina, događa se procvat industrije namještaja te njegove distribucije. 

Poznati hrvatski dizajneri namještaja

“Osim svjetskih dizajnera, naravno trebalo je spomenuti i hrvatske dizajnere koji su bili vrlo jaki u periodu nakon Drugog svjetskog rata, kada je drvna industrija bila vrlo jaka i općenito su tvornice bile jake. Dizajn u Hrvatskoj pojavio sa pojavom Obrtničke škole, koja se kasnije preimenovala u Školu primijenjene umjetnosti i tada su nastala velika imena hrvatskog dizajna kao što su Bernardo Bernardi ili Rihter”, objašnjava Karla.

Sredinom 80-ih godina, potrošači su počeli utjecati na oblikovanje serijski proizvedenog namještaja, a imena dizajnera ostaju skrivena iza naziva tvornica.

Žene dizajnerice u sjeni muškaraca

Od hrvatskog starijeg dizajnerskog namještaja Karla izdvaja dvije autorice, dizajnerice Slavu Antoljak i Rosenberg Milicu koje su radile pleteni namještaj koji je danas opet popularan. Njih dvije su radile u tvornicama i ustvari nisu bile dizajneri same za sebe, nisu bile poznate po svom imenu nego pod tvornicom u kojoj su radile. To nije bio primjer samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu jer žene tada baš i nisu bile popularne kao dizajneri i općenito kao umjetnice. Muškarci su tada vodili glavnu riječ.

Danas je u dizajn namještaja uključena interdisciplinarna suradnja stručnjaka kako bi se korisniku ponudio funkcionalan i estetski privlačan namještaj, no emotivne vrijednosti onog naslijeđenog namještaja, ne mogu se kupiti.

Namještaj ima emotivnu vrijednost

“Meni je jedan od najdražih komada upravo ova fotelja koja je iz doba mojih roditelja. Također, butterfly fotelja koju imam kod kuće koja je ponovno iz doba mojih roditelja, a u nju su me stavili kad sam se rodila. Danas rado sjedim u njoj, ona ima emotivnu vrijednost, prema tome, najvrjedniji namještaj je onaj koji ima emotivnu vrijednost za nas pa bez obzira koliki i kakav on bio”, zaključuje Diana.

Baš te emocije, Karla je integrirala u uređenje vlastitog stana.

“Pri uređenju stana, misao vodilja je bila prikazati sav dizajn koji sam napravila ja, ali i moja cijela obitelj, odnosno mama i starije generacije, baka, djed, prabaka…jer imamo veliku umjetničku obitelj, svatko je u nekom trenutku radio, tako da je ideja iza ovog prostora da bude jednostavan i da sve stvari koje se ubace unutra istaknu”, ističe Karla.

Diana i Karla kažu kako su tijekom svog istraživanja najviše bile fascinirane vještinom kojom se izrađivao namještaj i maštovitošću starih majstora.

Čišćenje i organizacija

Spužve različitih boja i namjena: Evo koju koristiti za kuhinju, kupaonicu i osjetljive površine

Boja je najjednostavniji i najtrajniji vizualni signal koji govori koja spužva ide gdje, čak i onda kada je zamijenite novom

Spužve i krpe spadaju među najčešće korištene alate u svakom kućanstvu, no istovremeno su i jedan od najvećih prijenosnika bakterija, ako ih koristimo bez sustava i reda.

Istrošena spužva kojom danas brišete kuhinjsku radnu površinu, a sutra sudoper ili WC okolicu, nije samo higijenski problem, nego i potencijalni rizik za zdravlje svih ukućana. Upravo zato sustav označavanja bojama, koji se odavno koristi u profesionalnim sredinama poput hotela i bolnica, sve više nalazi primjenu i u privatnim domovima. Nije riječ o estetskom detalju, nego o jednostavnom pravilu koje može značajno podignuti razinu higijene u domu.

Zašto su spužve različitih boja uopće korisne?

Različite boje spužvi nisu marketinški trik. Boja je najjednostavniji i najtrajniji vizualni signal koji govori koja spužva ide gdje, čak i onda kada je zamijenite novom. Sustav funkcionira samo ako je dosljedan, a dosljednost je lakše postići kada svaki član kućanstva, bez razmišljanja, zna da crvena ide uz WC, a zelena ostaje u kuhinji.

Uobičajeni primjer sustava koji mnogi preuzimaju i prilagođavaju:

Crvena spužva namijenjena je WC školjci i sanitarijama, mjestima s najvećom koncentracijom bakterija. Žuta se koristi za opće čišćenje u kupaonici (umivaonik, pločice, police). Plava je rezervirana za staklene i glatke površine, prozore i ogledala. Zelena ostaje isključivo u kuhinji i blagovaonici, za radne ploče i površine koje dolaze u dodir s hranom.

Važno je naglasiti da ne postoji univerzalni standard koji propisuju proizvođači, pa svako kućanstvo može razviti vlastiti sustav. Ono što je ključno jest da se tog sustava dosljedno drži i da ga svi ukućani poznaju i poštuju.

Čišćenje probioticima: Kako dobre bakterije postaju saveznici zdravog doma

Koja spužva za koju površinu?

Kuhinja

Kuhinja je prostorija koja zahtijeva najvišu razinu higijenske pažnje jer su površine u neposrednom kontaktu s namirnicama i priborom za jelo. Radne ploče, sudoper, pločice iza sudopera i vanjske površine kućanskih aparata čiste se zasebnom spužvom koja se ne smije koristiti nigdje drugdje u domu. Za tvrdokornije mrlje na radnim plohama, primjerice masnoću ili ostatke hrane, dovoljno je nježno porozna strana spužve uz odgovarajuće sredstvo za odmašćivanje. Kako pravilno čistiti kuhinjske površine od mramora, granita, laminata i ostalih materijala, ovisi o samom materijalu, pa abrazivnu stranu spužve koristite s oprezom.

Kupaonica

Umivaonik, tuš kabina i kada dijele isti prostor, ali ne bi trebale dijeliti istu spužvu. Vlaga koja se zadržava u kupaonici stvara idealne uvjete za razmnožavanje mikroba, posebno u kutovima, fugama i odvodima. Za čišćenje kupaonice preporučuje se dezinfekcijsko sredstvo, a prostoriju treba redovito provjetravati. Prirodna sredstva poput bijelog octa, sode bikarbone i limunovog soka mogu biti učinkovita alternativa kemijskim preparatima, posebno za pločice, fuge i metalне površine.

WC područje

WC školjka i neposredna okolica zahtijevaju vlastitu spužvu ili jednokratne dezinfekcijske maramice, koje se po upotrebi odmah bacaju. Ovo je zona s najvećim brojem patogenih bakterija u domu i ni pod kojim okolnostima ne bi smjela dijeliti sredstvo za čišćenje s bilo kojom drugom površinom.

Osjetljive površine

Staklokeramičke ploče za kuhanje, inoks, površine visokog sjaja i prirodni kamen zahtijevaju poseban oprez. Abrazivna strana standardne spužve može na njima ostaviti ogrebotine koje su trajne. Za te materijale preporuča se mekana strana spužve ili specijalne krpe bez abrazivnih vlakana. Indukcijske ploče, primjerice, znatno su jednostavnije za održavanje od plinskih upravo jer je njihova površina glatka i ne zadržava masnoću duboko unutar površine.

Što nikako ne biste smjeli čistiti istom spužvom?

Ovo je pitanje koje mnogi postavljaju prekasno, nakon što problem već nastane. Neke kombinacije površina treba apsolutno izbjegavati:

Spužva kojom ste čistili WC školjku ne smije doci ni blizu kuhinjske radne ploče ili sudopera. Zvuči samorazumljivo, ali u praksi se, bez sustava boja, takve greške dogode, posebno kada netko drugi obavlja čišćenje. Sudoper za posuđe i dječje igračke ne bi trebali dijeliti istu spužvu. Podne površine i kuhinjske radne ploče apsolutno su nespojive. Kada i površine za pripremu hrane ne smiju dijeliti isti alat za čišćenje.

Bakterije poput salmonele, E. coli i stafilokoka mogu preživjeti na vlažnim spužvama satima, a katkad i danima. Redovito čišćenje i pravilni alati ključni su za sprečavanje njihovog širenja, ali bez sustava koji to čišćenje usmjerava, napor ostaje djelomično uzaludan.

Različite vrste krpa i njihova namjena

Osim spužvi, krpe su drugi veliki igrač u svakodnevnoj higijeni doma, a i ovdje vrijedi logika namjenske upotrebe.

Mikrofiber krpe danas su standard u većini kućanstava i s razlogom. Hvataju prašinu, dlačice i sitne čestice bolje od pamuka, a za čišćenje stakla, ogledala i elektronike mogu se koristiti potpuno suhe ili tek lagano navlažene, bez ikakvih kemijskih sredstava. Idealne su i za inoks jer ne ostavljaju tragove.

Pamučne krpe najprikladnije su za svakodnevno brisanje površina i sušenje, primjerice brisanje radnih ploča nakon kuhanja ili sušenje sudopera. Dobro podnose pranje na višim temperaturama, što ih čini higijenski pouzdanima za višekratnu upotrebu.

Jednokratne dezinfekcijske maramice praktično su rješenje za površine koje su frekventno dodirivane, a teško dostupne za temeljito pranje: prekidači, kvake, daljinski upravljači, WC poklopac. Jedna maramica, jedna površina, i odmah u otpad.

Krpe za staklo (posebno tkane ili od visokokvalitetnog mikrofibera) namijenjene su prozorima, ogledalima i sjajnim površinama gdje je važno izbjeći pruge i vlakanca.

mikrofiber krpe različitih boja

Kada je vrijeme za zamjenu spužve?

Spužva koja smrdi, promijenila je boju, počela se raspadati ili ima trajnih mrlja koje se ne mogu isprati, odavno je prešla svoju higijensku granicu. Znak koji mnogi ignoriraju je upravo miris jer on nedvosmisleno govori da je kolonizacija bakterija napredovala.

Kao opće pravilo, kuhinjsku spužvu trebalo bi mijenjati svakih jedan do dva tjedna, a u većim kućanstvima s intenzivnijim korištenjem i češće. Spužvu za WC područje mijenjajte još učestalije ili je zamijenite jednokratnim alternativama. Krpe je dovoljno redovito prati, ali i njima ima rok trajanja koji se mjeri habanjem vlakana i smanjenom apsorpcijskom moći.

Kako pravilno održavati spužve i krpe između zamjena?

Svaka spužva i krpa zahtijevaju minimalno održavanje između pranja ili zamjene, jer vlaga je njihov najveći neprijatelj u higijenskom smislu.

Nakon svakog korištenja spužvu dobro isperite pod tekućom vodom i ocijedite što je više moguće. Ostavite je na prozračnom, suhom mjestu, nikako u zatvorenim posudama ili ispod sudopera gdje vlaga ostaje zarobljena. Krpe perite redovito na višim temperaturama, najmanje 60°C, što je temperatura pri kojoj se većina bakterija učinkovito uklanja. Mokre krpe nikada ne ostavljajte smotane ili složene, jer vlažno i toplo okruženje ubrzano postaje leglo mikroorganizama.

Ako primijetite da se plijesan širi po fugama ili zidovima kupaonice, spužva i krpa kojima čistite to područje same po sebi nisu dovoljne, problem treba rješavati na izvoru. O tome kako se riješiti plijesni u kupaonici i koji su najučinkovitiji postupci više pišemo u posebnom vodiču.

Pravilnim odabirom spužvi i krpa, te dosljednom primjenom sustava boja, čišćenje postaje ne samo učinkovitije, nego i stvarno higijensko. Razlika između nasumičnog brisanja i promišljenog, namjenskog čišćenja nije vidljiva golim okom, ali osjeća se u zdravlju kućanstva. Mali korak poput odvajanja crvene spužve za WC i zelene za kuhinju može prekinuti tihi lanac prijenosa bakterija koji se u većini domova odvija potpuno neprimijećeno. Dobro organizirana i lako održavana kuhinja počinje upravo ovakvim odlukama, i to ne nužno skupim, nego promišljenim.

Nastavite čitati

Kupaonica

Kako izvući maksimum iz male kupaonice? Pitali smo dizajnericu koja je uredila ovu od 6 m2

Dizajnerica Matea Brkić otkriva kako je maksimalno iskoristila prostor te koje trikove preporučuje za uređenje malih kupaonica

studio -ić kupaonica

Matea Brkić, magistrica industrijskog dizajna i dizajnerica, nakon života u Berlinu odlučila se u Splitu otvoriti mali studio za dizajn interijera, eksterijera i produkt dizajn: studio -ić.

“Glavna motivacija bila mi je djelovati u lokalnom kontekstu i posvetiti se dizajnu i onih najmanjih prostora i predmeta, koji često ostanu zanemareni, a zapravo su puno veći kreativni i tehnički izazov od projekata velikih kvadratura.”, kaže Matea.

Matea Brkić, vlasnica studia -ić

Nama je zapeo za oko jedan takav projekt-ić renovacije kupaonice u Zagrebu od nepunih 6m2. Projekt je trajao četiri tjedna, a u razgovoru nam je Matera otkrila trikove kojima je maksimalno iskoristila svaki centimetar prostora, ali i objasnila zašto se ponekad upravo tehnička ograničenja mogu pretvoriti u najzanimljiviji dizajnerski detalj.

Planiranje životnog prostora: Kako pametno iskoristiti svaki kvadratni metar?

Kod projektiranja ovako malog prostora, kako ste pristupili rasporedu sanitarija da prostor ostane protočan i funkcionalan?

U slučaju ove renovacije, tlocrt su istovremeno odredile postojeće pozicije instalacija, ali i željeni način korištenja kupaonice. Zbog specifičnih proporcija i zatečenog stanja, od samog početka projekta smo znali da sve funkcionalne elemente želimo zadržati linearno. Kako bismo poštovali budžet i rokove izvedbe, preinake na instalacijama sveli smo na minimum. Konkretno, izmaknuli smo samo originalne pozicije školjke i tuša kako bismo poboljšali funkcionalnost i osigurali optimalnu protočnost.

Kod malih kupaonica često je problem nedostatak mjesta za pohranu. Kako ste ovdje riješili skladišni prostor bez vizualnog zagušenja?

Tijekom izrade projekta upravo je pohrana bila glavni razlog zašto smo odlučili zadržati postojeće predsoblje odvojeno od kupaonice. Tako su ove dvije zone odvojene i funkcionalno i estetski, što kupaonici dodatno daje na minimalističkom i čistom dojmu.

Predsoblje, u kojem se nalazi i perilica rublja, nudi poprilično prostora za pohranu koji se proteže do pune visine zida. Osim predsoblja, odabirom umivaonika s ormarićem montiranim na zid omogućili smo pohranu manjih stvari u samoj kupaonici, čime smo dodatno otvorili podnu površinu i vizualno povećali prostor.

Opremate malu kupaonicu? Ovo su idealna rješenja za uštedu prostora

Jedna od odluka kod osiguravanja maksimalne prohodnosti bila je eliminacija svih krilnih elemenata. S obzirom na to da nam je duljina tuš kade to dopuštala, umjesto klasičnih vrata u zoni tuširanja projektirali smo walkin princip s fiksnom, samostojećom staklenom stijenkom, a njezin rebrasti uzorak ujedno ima i važnu estetsku ulogu u ovoj kupaonici. Isti princip primijenili smo i na samom ulazu u kupaonicu s odabirom kliznih vrata.

Koji je bio najzahtjevniji tehnički detalj u izvedbi ovog projekta, a na što ste posebno ponosni?

Najveći izazov bila je zatečena susjedova odvodna cijev koja se protezala po horizontali glavnog zida. Ona nam je stoga diktirala tlocrtnu i visinsku dispoziciju svih ostalih elemenata u kupaoni. Posebno smo morali paziti na ergonomiju zone tuširanja i poziciju miješalice, kako bi se unatoč smanjenoj visini tog dijela stropa, osiguralo nesmetano korištenje prilagođeno visini klijenata. Nastalu spuštenu gredu smo odlučili iskoristiti kao vizualni gabarit kupaonice, pa je tako definirala gornju granicu postavljanja zidne keramike, a njenim bojanjem u plavi ton stropa postignut je minimalni, monokromatski efekt.

Smatram da je rasvjeta je ključ uspješnosti ovog projekta, pa bih iskoristila priliku da istaknem važnost promišljanja pozicija i odabira rasvjetnih tijela u manjim prostorijama poput ove, koja nema izvor prirodne svjetlosti. Zatečena rasvjeta bila isključivo zidna, a instalacije u jako lošem stanju. Znali smo da osim provođenja novih instalacija na strop, želimo decentralizirati svjetlost s više različitih pozicija kako bismo unutar ovog malog prostora mogli kreirati različite ambijente. Bočna zidna rasvjeta u kombinaciji s rebrastom staklenom stijenkom stvara opuštajuću “wellness” atmosferu. Integrirana rasvjeta u ogledalu pruža ravnomjerno svjetlo, daje dozu luksuza i izvrsna je za svakodnevne kozmetičke rutine, a kada su upaljena sva rasvjetna tijela, kupaonica postaje iznimno svijetla što olakšava korištenje i održavanje. Što se ventilacije tiče, zadržali smo je na postojećoj poziciji, ali smo je unaprijedili novijim i učinkovitijim sustavom.

Dok ih većina pokušava sakriti, vi ste cijevi pretvorili u jedan od najupečatljivijih elemenata kupaonice. O kakvom je sustavu riječ i zašto ste ih odlučili istaknuti umjesto prikriti?

Vidljive cijevi su cijevi centralnog grijanja koje prolaze kroz cijelu vertikalu zgrade, zbog čega ih nismo mogli ukloniti niti izmjestiti.Alternativa je bila njihovo oblaganje gipsanim pločama, ali smo odlučili ne oduzimati ni centimetar ionako malog prostora, već istaknuti te naizgled neatraktivne elemente. Primarna dizajnerska ideja kupaonice bila je stvoriti vizualno jednostavan, čist i svijetao prostor. Upravo su nam ove cijevi poslužile kao savršen detalj kojeg smo naglasili akcent bojom i tako unijeli vizualnu dinamiku.

Osim cijevi, na isti način smo odlučili istaknuti fuge i miješalicu za vodu. Iako su neizostavni i funkcionalni elementi svake kupaonice, pristupili smo im kao dekorativnim akcentima koji daju karakter prostoru. S klijentima smo se dogovorili da ćemo upravo te elemente tretirati kao “promjenjive”, pa možda i nakon nekoliko godina promijenimo koloristički koncept i nastavimo eksperimentirati s detaljima. Izuzetno je važno igrati se u svom prostoru! To je, između ostalog, najveća kvaliteta ove kupaonice.

Jeste li koristili neke trikove za vizualno povećavanje prostora osim ogledala i svijetlih tonova?

Dodatni prostorni trik postigli smo odabirom veličina pločica i kontinuitetom podne površine. Na zidove smo stavili manje kvadratne pločice, a na pod terrazzo velikih dimenzija sa što manje fuga. Terrazzo se ujedno nastavlja iz kupaonice u predsoblje što vizualno briše granice i čini prostor većim. Puno smo vremena uložili u odabir i kombinaciju keramike jer smo uzimali u obzir faktore obrade, njihov sjaj i način na koji međusobno komuniciraju. Takvi detalji su ključni u dizajniranju manjih prostora, s obzirom na to da i najmanje svojstvo utječe na refleksiju svjetla, a samim time i na dojam veličine cjelokupnog prostora.

Obožavamo terrazzo u kupaonici – evo nekoliko ideja kako ga uklopiti u prostor

Koji biste savjet dali ljudima koji renoviraju malu kupaonicu, a najčešće ga zanemare na početku projekta?

Savjetovala bih temeljitu projektnu pripremu, ali i visoku razinu fleksibilnosti tijekom same realizacije. Adaptacije, posebno u starogradnji, redovito otkrivaju nepredviđene tehničke okolnosti koje onda zahtijevaju brze i praktične kompromise na terenu. Angažman stručnjaka i dobar timski rad, u svakom slučaju pruža sigurnost i jamči da i nepredviđeni izazovi ne naruše ishod. I ne zaboravite se igrati u prostoru!

Već smo naučili da mali prostori moraju biti iznimno funkcionalni i pomno promišljeni, ali uz malo kreativnosti i hrabrosti, i oni najmanji mogu biti autentični i pružati nam osjećaj ugode i pripadanja.

Foto: studio -ić

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama