Uređenje interijera
Dizajn namještaja kroz svijet, ljude i godine
Dizajneri su u konstantnoj potrazi za boljim materijalima za kreativniji i funkcionalniji namještaj. Otkuda je sve počelo i kako se namještaj razvijao kroz povijest znaju Diana Sokolić i Karla Kocijan, koje su o tome napisale knjigu.
Umjetnička obitelj
Diana i Karla su mama i kći, slikarica i dizajnerica namještaja. Potiču iz velike umjetničke obitelji koja je dugo bila aktivna u različitim aspektima kazališne umjetnosti. Tijekom pandemije, kad je sve stalo, odlučile su napisati knjigu o namještaju.
“Znala sam da mora biti pisano jednostavnim jezikom da bi ih zainteresiralo, da im se ne bi ogadilo, tako da sam sve što sam znala prvo provjerila, nadopunila iz stručne literature koju imam, ali i iz knjiga koje sam nastavila kupovati sa velikom strašću”, govori Diana.
Duga povijest namještaja
Prema arheološkim istraživanja ljudi su još prije 30 000 godina počeli konstruirati i rezbariti namještaj, no kako ga je bilo teško sačuvati, koristimo se drugim izvorima povijesti.
Prvi tragovi sežu u Mezopotamiju i oni se vide na reljefima iz Mezopotamskog doba. Kasnije se vide na egipatskim zidnim slikama, a onda je otkrivena i Tutankamonova grobnica koja nam je dala pravi uvid u taj namještaj.
Drvo je teško očuvati
No, sudbina namještaja je tužna, zato što je on obično rađen od drva, a drvo je sklono propadanju. Stoga, nije mnogo namještaja preživjelo ta silna tisućljeća i mi zapravo o namještaju saznajemo sa zidnih slika, sa grčkih vaza ili iz pompjeanskih zidnih slika, to su najčešće izvori.
Klasični komadi namještaja počeli su se proizvoditi u 16. stoljeću u Europi, a u drugoj polovici 19. stoljeća, kao posljedica porasta potražnje i novog načina obrade drva, počinje industrijska proizvodnja namještaja.
Namještaj je propadao u selidbama, trulio u poplavama, nestajao u ratovima, gorio u požarima i vrlo malo toga je do danas ostalo sačuvano. Zato ljudi s ljubavlju čuvaju komade koji su im ostali od prabake ili od pradjeda, ako je nešto ostalo.
Diana i Karla za svoju su knjigu istraživale povijest namještaja cijeloga svijeta i njegov razvoj kroz stilska razdoblja.
Različiti stilovi diljem svijeta
“Od Mezopotamije sve do danas preko Engleske, Španjolske, jer je svaka od tih zemalja imala svoj razvoj. Kao što je renesansa nastala u Italiji, a gotika nije, tako su i različite zemlje imale različite stilske epohe. Naravno, što se više približavamo 20., to jest, 21. stoljeću, kao i u slikarstvu, tih je stilskih epoha više. Egipat je trajao 3000 godina, a kasnije u sto godina imate jako mnogo stilskih epoha koje se izmjenjuju”, govori Diana.
Ekspanzija industrijske proizvodnje namještaja dogodila se između dva svjetska rata, a uvođenjem znatnih tehnoloških inovacija 50-ih i 60-ih godina, događa se procvat industrije namještaja te njegove distribucije.
Poznati hrvatski dizajneri namještaja
“Osim svjetskih dizajnera, naravno trebalo je spomenuti i hrvatske dizajnere koji su bili vrlo jaki u periodu nakon Drugog svjetskog rata, kada je drvna industrija bila vrlo jaka i općenito su tvornice bile jake. Dizajn u Hrvatskoj pojavio sa pojavom Obrtničke škole, koja se kasnije preimenovala u Školu primijenjene umjetnosti i tada su nastala velika imena hrvatskog dizajna kao što su Bernardo Bernardi ili Rihter”, objašnjava Karla.
Sredinom 80-ih godina, potrošači su počeli utjecati na oblikovanje serijski proizvedenog namještaja, a imena dizajnera ostaju skrivena iza naziva tvornica.
Žene dizajnerice u sjeni muškaraca
Od hrvatskog starijeg dizajnerskog namještaja Karla izdvaja dvije autorice, dizajnerice Slavu Antoljak i Rosenberg Milicu koje su radile pleteni namještaj koji je danas opet popularan. Njih dvije su radile u tvornicama i ustvari nisu bile dizajneri same za sebe, nisu bile poznate po svom imenu nego pod tvornicom u kojoj su radile. To nije bio primjer samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu jer žene tada baš i nisu bile popularne kao dizajneri i općenito kao umjetnice. Muškarci su tada vodili glavnu riječ.
Danas je u dizajn namještaja uključena interdisciplinarna suradnja stručnjaka kako bi se korisniku ponudio funkcionalan i estetski privlačan namještaj, no emotivne vrijednosti onog naslijeđenog namještaja, ne mogu se kupiti.
Namještaj ima emotivnu vrijednost
“Meni je jedan od najdražih komada upravo ova fotelja koja je iz doba mojih roditelja. Također, butterfly fotelja koju imam kod kuće koja je ponovno iz doba mojih roditelja, a u nju su me stavili kad sam se rodila. Danas rado sjedim u njoj, ona ima emotivnu vrijednost, prema tome, najvrjedniji namještaj je onaj koji ima emotivnu vrijednost za nas pa bez obzira koliki i kakav on bio”, zaključuje Diana.
Baš te emocije, Karla je integrirala u uređenje vlastitog stana.
“Pri uređenju stana, misao vodilja je bila prikazati sav dizajn koji sam napravila ja, ali i moja cijela obitelj, odnosno mama i starije generacije, baka, djed, prabaka…jer imamo veliku umjetničku obitelj, svatko je u nekom trenutku radio, tako da je ideja iza ovog prostora da bude jednostavan i da sve stvari koje se ubace unutra istaknu”, ističe Karla.
Diana i Karla kažu kako su tijekom svog istraživanja najviše bile fascinirane vještinom kojom se izrađivao namještaj i maštovitošću starih majstora.
Dekoracije i detalji
Božićna čarolija koja nastaje puhanjem stakla
Možda nismo zavirili u radionicu Djeda Mraza, ali smo zato bili u radionici u kojoj Božić traje svih 365 dana u godini. U svijetu brzih dekoracija i masovne proizvodnje, staklene božićne kuglice i dalje nastaju sporim, preciznim i gotovo meditativnim procesom – baš onako kako se radilo i prije nekoliko desetljeća.
Koogle, božićne kuglice staklopuhačice Martine Križanić, nastaju od užarenog stakla, daha i strpljenja, a svaka kuglica nosi priču, tradiciju i osobni potpis.
Od staklene cijevi do božićne kuglice
Proces izrade ručno puhanih staklenih božićnih kuglica temelji se na tradicionalnoj tehnici koja se desetljećima gotovo nije promijenila. Polazišna točka je staklena cijev, čiji promjer ovisi o veličini kuglice koja se želi dobiti. Cijev se najprije zagrijava dok se ne formira tzv. ampula, a zatim se daljnjim taljenjem i puhanjem oblikuje kugla ili drugi željeni predmet.
Kuglica može nastati slobodnim puhanjem ili upuhivanjem stakla u kalupe, ovisno o obliku i dizajnu. Riječ je o procesu koji zahtijeva iskustvo, mirnu ruku i osjećaj za materijal, jer se staklo u svakom trenutku ponaša drugačije.
Obiteljska tradicija i povratak zanatu
Za Martinu Križanić, izrada staklenih božićnih kuglica nije samo posao, već nastavak obiteljske priče. Odrasla je u okruženju u kojem je Božić doslovno bio prisutan cijele godine – kroz staklo, alate i ukrase koje su izrađivali njezin djed i otac.
Iako je dugo radila u administraciji, s vremenom se javila potreba za povratkom nečemu opipljivom i kreativnom. S četrdeset godina odlučila je naučiti zanat, a znanje je prenosio upravo njezin otac. Ono što je započelo kao ispušni ventil, preraslo je u ozbiljan posao i nastavak obiteljskog obrta.
Transparentno staklo i kuglica kao mala scena
Dok su se staklene božićne kuglice nekada tradicionalno amalgamirale – stvarao se sjajni, zrcalni efekt, a zatim su se umakale u boje i dodatno ukrašavale glitterima, vatom i sličicama – Martina je odlučila krenuti drugim putem.
Njezine kuglice ostaju prozirne i transparentne. Staklo nije skriveno, već naglašeno. Svaka staklena božićna kuglica postaje mala pozornica, unutar koje se grade minijaturne scenografije s figuricama i detaljima. Kuglica tako funkcionira kao mala, zatvorena priča, a ne samo ukras.
Zašto su staklene božićne kuglice danas luksuz
Današnje ručno izrađene staklene božićne kuglice nemaju istu cijenu kao nekada. Proizvodnja je skuplja, energenti su poskupjeli, a cijeli proces zahtijeva vrijeme i znanje. Upravo zato takvi ukrasi danas pripadaju kategoriji malog luksuza.
Od ovakvih kuglica rijetko se kiti cijeli bor. Umjesto toga, staklene božićne kuglice skupljaju se postupno – kao kolekcija – ili se poklanjaju kao trajna uspomena. Upravo darivanje jedan je od najčešćih razloga njihove kupnje, jer nose emocionalnu vrijednost i priču.
Ukras koji traje desetljećima
Jedna od najljepših potvrda vrijednosti ovog zanata dolazi iz povratnih priča kupaca. Ljudi se javljaju sa staklenim božićnim kuglicama koje su izrađivali Martinini baka i djed prije 40 ili 50 godina, a koje su se, uz pažljivo rukovanje, sačuvale do danas.
Staklo jest krhko, ali nije prolazno. Bez udaraca i uz malo pažnje, ručno puhana staklena božićna kuglica može trajati desetljećima, prenoseći uspomene i obiteljsku tradiciju s generacije na generaciju.
U vremenu u kojem se blagdanski ukrasi često mijenjaju iz godine u godinu, staklene božićne kuglice podsjećaju nas da Božić nije samo dekor – već osjećaj, priča i nasljeđe koje se može čuvati cijeli život.
Dekoracije i detalji
Umjetno božićno drvce: Prolazni trend ili održiva blagdanska odluka?
Stručnjaci ističu da umjetno božićno drvce ima smisla upravo tada kada se koristi dugoročno
Sve više kućanstava za Božić bira umjetno božićno drvce. Razlozi su jasni – jednostavno održavanje, dugotrajnost i činjenica da moderni modeli izgledom sve uvjerljivije oponašaju prirodno drvce. Umjetno božićno drvce danas više nije kompromis, već promišljena odluka prilagođena suvremenom načinu života.
Umjetni ili ipak pravi bor? Evo kako odabrati božićno drvce za vaš dom
Što je trenutno u trendu i na što obratiti pažnju pri kupnji, doznali smo u Lesnini, gdje se ponuda umjetnih božićnih drvaca iz godine u godinu značajno proširuje.
Umjetno božićno drvce prilagođeno svakom prostoru
Jedna od najvećih prednosti koju nudi umjetna jelka jest velik izbor dimenzija i oblika. U ponudi su modeli za manje stanove, ali i raskošna drvca za velike dnevne boravke.
Kako ističe Valentina Lafter Filipčić, prodajna savjetnica u Lesnini, kupci mogu birati između užih i nižih umjetnih božićnih drvaca za ograničene prostore te robusnijih modela za veće interijere. Visine se kreću od oko 120 centimetara pa sve do gotovo prirodnih, impozantnih dimenzija.
Kako je umjetno božićno drvce postalo gotovo neprepoznatljivo od pravog
Razvoj tehnologije izrade značajno je promijenio izgled umjetnog božićnog drvca. Današnji modeli izrađuju se od PVC i PE polimera koji se oblikuju u trodimenzionalne iglice lijevane u kalup, zbog čega drvca izgledaju iznimno realistično.
Posebna se pažnja posvećuje gustoći grana, prirodnoj boji iglica i detaljima poput imitacije snijega, koja je sve popularnija među kupcima koji žele zimsku atmosferu tijekom cijelog prosinca.
Praktičnost umjetnog božićnog drvca u svakodnevnom životu
Osim izgleda, umjetno božićno drvce donosi i niz praktičnih prednosti. Modularna konstrukcija omogućuje jednostavno sastavljanje i rastavljanje, a nakon blagdana drvce se lako sprema i ne zauzima prostor tijekom ostatka godine.
U urbanim stanovima, gdje je skladištenje često izazov, ta se funkcionalnost posebno cijeni. Većina modela osmišljena je tako da se može kompaktno sklopiti i pohraniti u ormar, spremište ili podrum.
Umjetno božićno drvce i kućni ljubimci
Posebni modeli umjetnog božićnog drvca osmišljeni su i za domove s kućnim ljubimcima. Kod nekih su modela donje grane namjerno reducirane ili izostavljene kako bi se spriječilo da mačke i drugi ljubimci dođu do kuglica i ukrasa.
Kako bi drvce i dalje izgledalo skladno, donji dio često se dodatno ukrašava košarama, tkaninama ili dekorativnim podlogama koje ujedno skrivaju stalak.
Je li onda umjetno božićno drvce održiv izbor?
Iako se umjetni bor često doživljava kao održivija opcija, važno je sagledati i njegovu proizvodnju – plastiku, metal, energiju i transport. No kvaliteta izrade danas je znatno viša nego prije, pa jedno drvce može trajati dugi niz godina.
Stručnjaci zato ističu da umjetno božićno drvce ima smisla upravo tada kada se koristi dugoročno. Kupnja kvalitetnog modela s namjerom višegodišnje upotrebe znatno smanjuje njegov ukupni ekološki otisak.
Umjetno božićno drvce kao promišljena blagdanska odluka
Današnje umjetno božićno drvce uspješno spaja estetiku, praktičnost i dugotrajnost. Iako ne može zamijeniti miris pravog bora, nudi stabilnost, jednostavno održavanje i vizualnu dosljednost iz godine u godinu.
Za mnoge obitelji ono postaje logičan blagdanski izbor – ne kao zamjena tradicije, već kao suvremena alternativa prilagođena ritmu današnjeg života.
