Uređenje interijera
Dizajn namještaja kroz svijet, ljude i godine
Dizajneri su u konstantnoj potrazi za boljim materijalima za kreativniji i funkcionalniji namještaj. Otkuda je sve počelo i kako se namještaj razvijao kroz povijest znaju Diana Sokolić i Karla Kocijan, koje su o tome napisale knjigu.
Umjetnička obitelj
Diana i Karla su mama i kći, slikarica i dizajnerica namještaja. Potiču iz velike umjetničke obitelji koja je dugo bila aktivna u različitim aspektima kazališne umjetnosti. Tijekom pandemije, kad je sve stalo, odlučile su napisati knjigu o namještaju.
“Znala sam da mora biti pisano jednostavnim jezikom da bi ih zainteresiralo, da im se ne bi ogadilo, tako da sam sve što sam znala prvo provjerila, nadopunila iz stručne literature koju imam, ali i iz knjiga koje sam nastavila kupovati sa velikom strašću”, govori Diana.
Duga povijest namještaja
Prema arheološkim istraživanja ljudi su još prije 30 000 godina počeli konstruirati i rezbariti namještaj, no kako ga je bilo teško sačuvati, koristimo se drugim izvorima povijesti.
Prvi tragovi sežu u Mezopotamiju i oni se vide na reljefima iz Mezopotamskog doba. Kasnije se vide na egipatskim zidnim slikama, a onda je otkrivena i Tutankamonova grobnica koja nam je dala pravi uvid u taj namještaj.
Drvo je teško očuvati
No, sudbina namještaja je tužna, zato što je on obično rađen od drva, a drvo je sklono propadanju. Stoga, nije mnogo namještaja preživjelo ta silna tisućljeća i mi zapravo o namještaju saznajemo sa zidnih slika, sa grčkih vaza ili iz pompjeanskih zidnih slika, to su najčešće izvori.
Klasični komadi namještaja počeli su se proizvoditi u 16. stoljeću u Europi, a u drugoj polovici 19. stoljeća, kao posljedica porasta potražnje i novog načina obrade drva, počinje industrijska proizvodnja namještaja.
Namještaj je propadao u selidbama, trulio u poplavama, nestajao u ratovima, gorio u požarima i vrlo malo toga je do danas ostalo sačuvano. Zato ljudi s ljubavlju čuvaju komade koji su im ostali od prabake ili od pradjeda, ako je nešto ostalo.
Diana i Karla za svoju su knjigu istraživale povijest namještaja cijeloga svijeta i njegov razvoj kroz stilska razdoblja.
Različiti stilovi diljem svijeta
“Od Mezopotamije sve do danas preko Engleske, Španjolske, jer je svaka od tih zemalja imala svoj razvoj. Kao što je renesansa nastala u Italiji, a gotika nije, tako su i različite zemlje imale različite stilske epohe. Naravno, što se više približavamo 20., to jest, 21. stoljeću, kao i u slikarstvu, tih je stilskih epoha više. Egipat je trajao 3000 godina, a kasnije u sto godina imate jako mnogo stilskih epoha koje se izmjenjuju”, govori Diana.
Ekspanzija industrijske proizvodnje namještaja dogodila se između dva svjetska rata, a uvođenjem znatnih tehnoloških inovacija 50-ih i 60-ih godina, događa se procvat industrije namještaja te njegove distribucije.
Poznati hrvatski dizajneri namještaja
“Osim svjetskih dizajnera, naravno trebalo je spomenuti i hrvatske dizajnere koji su bili vrlo jaki u periodu nakon Drugog svjetskog rata, kada je drvna industrija bila vrlo jaka i općenito su tvornice bile jake. Dizajn u Hrvatskoj pojavio sa pojavom Obrtničke škole, koja se kasnije preimenovala u Školu primijenjene umjetnosti i tada su nastala velika imena hrvatskog dizajna kao što su Bernardo Bernardi ili Rihter”, objašnjava Karla.
Sredinom 80-ih godina, potrošači su počeli utjecati na oblikovanje serijski proizvedenog namještaja, a imena dizajnera ostaju skrivena iza naziva tvornica.
Žene dizajnerice u sjeni muškaraca
Od hrvatskog starijeg dizajnerskog namještaja Karla izdvaja dvije autorice, dizajnerice Slavu Antoljak i Rosenberg Milicu koje su radile pleteni namještaj koji je danas opet popularan. Njih dvije su radile u tvornicama i ustvari nisu bile dizajneri same za sebe, nisu bile poznate po svom imenu nego pod tvornicom u kojoj su radile. To nije bio primjer samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu jer žene tada baš i nisu bile popularne kao dizajneri i općenito kao umjetnice. Muškarci su tada vodili glavnu riječ.
Danas je u dizajn namještaja uključena interdisciplinarna suradnja stručnjaka kako bi se korisniku ponudio funkcionalan i estetski privlačan namještaj, no emotivne vrijednosti onog naslijeđenog namještaja, ne mogu se kupiti.
Namještaj ima emotivnu vrijednost
“Meni je jedan od najdražih komada upravo ova fotelja koja je iz doba mojih roditelja. Također, butterfly fotelja koju imam kod kuće koja je ponovno iz doba mojih roditelja, a u nju su me stavili kad sam se rodila. Danas rado sjedim u njoj, ona ima emotivnu vrijednost, prema tome, najvrjedniji namještaj je onaj koji ima emotivnu vrijednost za nas pa bez obzira koliki i kakav on bio”, zaključuje Diana.
Baš te emocije, Karla je integrirala u uređenje vlastitog stana.
“Pri uređenju stana, misao vodilja je bila prikazati sav dizajn koji sam napravila ja, ali i moja cijela obitelj, odnosno mama i starije generacije, baka, djed, prabaka…jer imamo veliku umjetničku obitelj, svatko je u nekom trenutku radio, tako da je ideja iza ovog prostora da bude jednostavan i da sve stvari koje se ubace unutra istaknu”, ističe Karla.
Diana i Karla kažu kako su tijekom svog istraživanja najviše bile fascinirane vještinom kojom se izrađivao namještaj i maštovitošću starih majstora.
Predstavljamo dom
Slika koja skriva televizor samo je jedno od kreativnih rješenja u ovom šarenom zagrebačkom stanu
Pogledajte kako je arhitektica želje mlade obitelji pretvorila u kreativna rješenja za njihov dom
Projekt stana od 81 m² za mladu obitelj povezuje šareni open space, zaobljeni kuhinjski otok i dimnjak koji dobiva sasvim novu ulogu.
Kad vlasnici kažu da televizor ne treba biti glavni u dnevnom boravku, a na pitanje o bojama odgovore „sve može!”, rezultat ne može biti dosadan. Uređenje stana za mladu obitelj u Zagrebu potpisuje Ema Dunkić iz studija Dunks, a gotovo svako rješenje u njemu nastalo je iz konkretne želje ukućana ili iz zatečenog rasporeda prostora.
Riječ je o projektu koji je zasad prikazan kroz vizualizacije. Radovi bi trebali početi uskoro, a mogli bi potrajati pet do šest mjeseci.
Slika koja skriva televizor
U većini dnevnih boravaka sve se okreće prema ekranu. Ovdje je planirano drugačije: televizor je smješten unutar polica, a prekriva ga klizna vratnica. Vratnica, međutim, nije od običnog materijala, nego je umjetnička slika.
Sliku će izraditi umjetnica Petra Šabić, i to izravno na šperploči od koje će biti napravljena vratnica TV ormara. Kad nitko ne gleda televiziju, u dnevnom boravku umjesto crnog ekrana stoji umjetničko djelo.
Stan za obitelj koja je rekla „sve može!”
Stan je projektiran za mladi par s malim djetetom, psom i dva kunića.
„Radilo se o klijentima koji nisu imali izrazito specifične zahtjeve. Htjeli su prostor koji će biti njihov, veseo i u kojem će se osjećati kul. Iako bi se neke od referenci koje su mi na uvodnom razgovoru pokazali mogle opisati kao dopamine decor, nije bilo specifičnih uvjeta niti najdražih boja.”, kaže arhitektica.
Na pitanje o paleti odgovor je bio kratak: „sve može!” Kroz razgovor, moodboard i različite primjere brzo su došli do kombinacije boja koja im je savršeno odgovarala.
Zgrada iz osamdesetih i dva mjeseca projektiranja
Stan od 81 kvadrat nalazi se u zgradi iz osamdesetih godina. Stanogradnja iz tog razdoblja često je kvalitetnije projektirana od velikog dijela današnje novogradnje, što je dobra polazna točka za svaku adaptaciju.
Projektiranje je trajalo oko dva mjeseca. Riječ je o idejnom i izvedbenom projektu interijera, pa je u tom razdoblju napravljena i detaljna razrada svih pozicija te odabir i ponude materijala, boja, namještaja, pa čak i prekidača.
Pametan raspored utičnica (koji će vam kasnije spasiti živce)
Open space nastao preseljenjem kuhinje
Stan ima dvostranu orijentaciju, prema sjeveru i jugu. U izvornom rasporedu kuhinja je bila na sjevernoj strani, odvojena od dnevnog prostora. Sjever je dobra orijentacija za kuhinju, ali stan funkcionira puno bolje kad je kuhinja dio dnevnog boravka.
Kuhinja je zato preseljena na južnu stranu, a na njezino mjesto, u spavaći dio stana, dolazi dječja soba. Spavaće sobe tako dobivaju svoju mirnu zonu, a dnevni prostor postaje open space zahvalne kvadrature.
„Open space je bio nešto oko čega nismo puno dvojili. Kada smo kuhinju prebacili na južni dio stana, klijenti su željeli da taj prostor bude cjelina uz dnevni prostor kako bi kuhanje, druženje i boravak postali jedna zajednička aktivnost.”
Tlocrt planiranog stanja
Dimnjak koji je odredio raspored kuhinje
Umjesto da ga skriju, dimnjak je postao polazište za cijelu kuhinju. Kuhanje je smješteno na otok upravo zbog njegova središnjeg položaja: predviđena je indukcijska ploča s integriranom napom, a pozicija uz dimnjak omogućuje pravilnu, izravnu ventilaciju dok se kuha.
Da ne bi ostao samo „stup” na putu, dimnjak s vanjske strane dobiva oblogu od ogledala. S unutarnje, kuhinjske strane bojit će se magnetnom bojom i bojom po kojoj se može pisati kredom. Tako postaje mala oglasna ploča za cijelu obitelj, za poruke, popise za kupnju ili dječje crteže.
Oko dimnjaka se povlači i vizualna granica između kuhinje i dnevnog boravka. Prostori su spojeni, ali svaki zadržava jasno definiranu zonu.
Zaobljeni otok i sofa za druženje uz šank
Prostor za kretanje oko otoka ponešto je ograničen, pa oblici namještaja moraju pomoći. Otok je dobio zaobljenu bočnu stranicu, bez oštrog kuta na koji bi se svakodnevno nailazilo.
Sofa je birana s istom idejom: niži naslon, mekše linije i otvoren bočni kraj. Kad se ukućani i gosti okupe oko kuhinjskog šanka, mogu se nasloniti ili sjesti na njezin naslon i bok, pa sofa istodobno pripada i dnevnom boravku i kuhinji.
Ovakvu konfiguraciju omogućila je i odluka o televizoru. Želja klijenata bila je da televizor ne bude fokus dnevnog prostora, nego sporedna funkcija koja se koristi povremeno. Zato se namještaj ne mora okretati prema ekranu, a televizor je skriven iza slike Petre Šabić.
Boje povezuju stan, a mali WC donosi iznenađenje
Boje su okosnica ovog projekta, ali i jedan od najvećih izazova tijekom projektiranja. Polazište je jednostavno: s prostorom se uvijek možemo malo poigrati i ne treba baš sve pratiti standardna dizajnerska pravila.
„Neočekivana kombinacija boja ponekad baš izvrsno funkcionira, a daje prostoru specifičan karakter.”, kaže arhitektica.
Za kuhinju se krenulo od plave i zelene, a pridružila im se crvena, u tamnijoj, zagasitoj bordo varijanti. Ključ je u kontrastu: hladnoj i kričavoj boji, kakva je plava na kuhinji, najbolje parira tamnija, topla i zagasita, poput tamnocrvene. To je pravilo koje, prema riječima dizajnerice, uvijek pali.
Paletu je važno odrediti rano i držati je se u cijelom stanu, savjetuje Ema. Zato se svijetloplava i zelena ponavljaju i kao naglasci na namještaju, a ravnotežu daju neutralniji elementi: drvo, bijele police i neutralni tepih.
Gostinjski WC je mjesto gdje je arhitektica otišla još korak dalje. Crvene retro pločice s uzorkom krugova kombinirane su s plavim elementima i blijedo ružičastim zidom. Mali prostor koji se ne koristi često idealna je podloga za neočekivani moment, a tu je i jedan od najdražih detalja projekta. Drugi je prijelaz između kuhinje i dnevnog boravka, izveden keramikom manjeg formata u šahovskom uzorku.
Materijali za svakodnevni život
Stan u kojem žive dijete, pas i dva kunića traži otporne materijale. U kuhinji je zato predviđena keramika s terazzo uzorkom, koja skriva svakodnevne nečistoće, a u ostatku stana LVT pod, otporan na habanje i jednostavan za čišćenje.
Održavanje ipak nije bilo glavna vodilja projekta.
„Osobno mislim da smo u interijerima baš postali robovi održavanja, gdje se čišćenje stavlja prije svih drugih potreba, osjećaja prostora te naposlijetku i njegove estetike. Prašina će biti tu kako god okrenete i jednom tjedno ćete je morati pobrisati.”
Zato u dnevnom boravku ostaju otvorene police za knjige, a ogledalo oko dimnjaka spušta se do poda. Ogledalo će se, naravno, prljati, ali čisti se mnogo jednostavnije od, recimo, običnog obojenog stupa.
U moru neutralnih interijera koji su dugo dominirali kod nas i šire, ovako šaren i vibrantan stan rijedak je projektni zadatak. Inspiracija je dijelom došla iz poljskog dizajna i magazina koji rado predstavljaju odvažne interijere s bojama, uzorcima i zanimljivim detaljima. Upravo je tome težio i ovaj projekt.
Vizualizacije: studio Dunks
Namještaj
Prije nego bacite bakin namještaj, provjerite ovo – možda vrijedi više nego što mislite
Stari namještaj ponovno je popularan u modernim interijerima
Bakina vitrina puna čaša koje se nikada nisu koristile. Teška drvena komoda u kutu hodnika. Vezeni tabletići preko naslona fotelje. Porculanski servis koji se čuvao “za goste”, a zapravo je poslužen tek nekoliko puta u životu. Stara škrinja koju nitko u obitelji nije znao kamo staviti, pa je godinama stajala u podrumu ili na tavanu.
Generacijama je stari namještaj bio sasvim običan dio doma. Dolaskom jednostavnijih, modernijih interijera mnogi su takvi komadi završili na tavanima, u podrumima ili, nažalost, u glomaznom otpadu. Danas se taj odnos mijenja. Stariji komad više ne mora značiti da će cijeli interijer izgledati staromodno, upravo suprotno, jedna stara vitrina, stolac ili komoda mogu postati najzanimljiviji predmet u suvremeno uređenom domu.
Od vitrine do goblena: 10 stvari koje smo svi imali kod bake, a danas se vraćaju u interijere
Ali kako znati gledamo li vrijedan komad koji treba sačuvati, ili samo stari namještaj bez posebne vrijednosti?
Što smo nekada imali u gotovo svakom domu?
Prije nego krenemo na konkretne provjere, vrijedi se prisjetiti koji su tipovi namještaja i predmeta nekad bili gotovo obavezan dio hrvatskih domova, jer upravo su oni danas najčešći “kandidati” za ponovno otkriće.
Vitrine su možda najprepoznatljivije. U njima su se čuvali porculanski servisi, kristalne čaše, ukrasne zdjele, figurice, suveniri i obiteljske fotografije. Zanimljivo je da se upravo vitrina danas ponovno lako uklapa u moderan interijer, ali umjesto pedesetak predmeta u njoj, danas se ostavlja tek nekoliko pažljivo odabranih.
Kredenci i bufeti posebno su zanimljivi jer i dalje mogu imati praktičnu funkciju. Stari drveni kredenac može postati spremište u kuhinji ili blagovaonici, dok buffet komoda sasvim prirodno funkcionira i u suvremenom dnevnom boravku.
Škrinje, nekada spremište za tekstil, odjeću i vrijedne stvari, danas mogu poslužiti kao klupa, spremište, stolić ili čisto dekorativni element.
Stolovi i stolci od punog drva zaslužuju posebnu opasku: ne bacajte komad samo zato što je površina izgrebana. Kod masivnog drva, gotovo sve što se vidi na površini može se obnoviti.
Fotelje i tapecirani stolci također često izgledaju gore nego što jesu. Stari kostur kvalitetne fotelje može biti vrijedan obnove čak i kada su tkanina, opruge i punjenje u vrlo lošem stanju.
Ogledala, posebno ona s drvenim, rezbarenim ili pozlaćenim okvirima, danas su jedan od najtraženijih pojedinačnih komada na tržištu starina.
Uz sve to, u domovima su se čuvali i sitniji predmeti, poput čipke, vezenih stolnjaka i tabletića, keramike, porculana, stakla i kristala, drvenih uporabnih predmeta, košara, licitara i tradicijskih igračaka. Upravo nas ti sitni, ručno rađeni predmeti vode do jedne šire, hrvatske priče.
Neke rukotvorine koje pamtimo iz starih kuća u Hrvatskoj izrađuju se i danas
Pučko rukotvorstvo u Hrvatskoj povijesno nije podrazumijevalo samo ukrase. U kućanstvima su se ručno izrađivali posuđe i pribor, tekstil, dijelovi namještaja, predmeti za svakodnevni rad te ukrasni i obredni predmeti, često od lokalno dostupnih materijala poput drva, gline, šiblja i tekstilnih vlakana.
Dobar primjer su tradicijske drvene igračke Hrvatskog zagorja, koje se izrađuju od 19. stoljeća, u selima poput Laza, Stubice, Tugonice i same Marije Bistrice. Umijeće njihove izrade toliko je vrijedno da je 2009. godine uvršteno na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Danas se izrađuje pedesetak vrsta igračaka, svaka ručno, pa ne postoje dva potpuno identična primjerka. Izrađuju ih muškarci, dok ih većinom oslikavaju žene, tehnikom koja se u pojedinim obiteljima prenosi generacijama.
Stari zanati koji još žive
Uz drvene igračke, u širem području Marije Bistrice i danas su aktivni tradicijski obrti poput lončarije te medičarsko-svjećarskih radionica, koje izrađuju karakteristične licitare i svijeće po istim, stoljetnim postupcima. To je dio nasljeđa koje se i dalje može vidjeti, kupiti, pa i naučiti, ne samo u muzejima nego u pravim, aktivnim radionicama.
Stolnjaci inspirirani hrvatskom baštinom hit su u uređenju interijera
Je li staro automatski i vrijedno?
Ne. I ovo je možda i najvažnija poruka cijelog teksta.
Starost sama po sebi ne određuje tržišnu vrijednost. Stari ormar može imati veliku sentimentalnu vrijednost, ali vrlo malu tržišnu. S druge strane, naizgled neugledna stolica, lampa ili komoda mogu biti iznimno zanimljive zbog autora, proizvođača, razdoblja izrade ili same rijetkosti komada.
Isto tako, ne treba svaki stari komad automatski zvati antikvitetom, taj naziv stručno se koristi za predmete starije od stotinu godina, dok se mlađi, ali još uvijek stariji komadi obično nazivaju vintage ili starinskim namještajem.
7 stvari koje provjerite prije nego što bacite stari namještaj
1. Potražite oznaku proizvođača. Pregledajte stražnju stranu, dno, unutrašnjost ladica te donju stranu stolaca i stolova. Tražite naljepnice, žigove, utisnuta imena, brojeve modela ili potpise. Nemojte uklanjati originalnu oznaku, čak i ako je oštećena ili djelomično nečitka, ona je dio dokaza o podrijetlu.
2. Pogledajte od čega je napravljen. Puno drvo nije automatski dokaz da je nešto vrijedno, ali materijal i način izrade mogu dati važne tragove. Vrijedi razlikovati masivno drvo, furnir, šperploču i iverica. Ovdje je važno naglasiti jednu čestu zabludu: furnir ne znači automatski jeftin namještaj. Kvalitetan furnirani namještaj postoji već stoljećima i kod nekih razdoblja i majstora smatra se jednako vrijednim kao i masivno drvo.
3. Otvorite ladice i pogledajte spojeve. Način na koji su izrađene ladice, njihovi spojevi, poleđina i unutarnji dijelovi često govore više o dobi i kvaliteti komada nego ukrašena, vidljiva fasada.
4. Provjerite okove. Ručke, brave, šarke i ključevi mogu pomoći u određivanju razdoblja izrade i otkriti koliko je komad tijekom godina mijenjan ili prepravljan.
5. Pogledajte je li komad prepravljan. Nova ručka nije isto što i originalna. Isto vrijedi za naknadno lakiranje, bojanje ili zamjenu dijelova. Ovdje vrijedi jasno upozorenje: nemojte odmah brusiti i bojiti komad za koji sumnjate da bi mogao biti vrijedan. Nestručna intervencija može nepovratno ukloniti originalnu završnu obradu ili druge tragove važne za kasniju identifikaciju.
6. Pokušajte otkriti odakle dolazi. Ako baka ili djed znaju da je komoda pripadala njihovoj baki, zapišite to. Stare fotografije interijera, računi, etikete i poznato obiteljsko podrijetlo mogu biti jednako važni kao i sam predmet, posebno ako ga jednog dana želite procijeniti ili prodati.
7. Fotografirajte ga i tek onda pitajte stručnjaka. Prije bacanja ili bilo kakve samostalne restauracije fotografirajte cijeli predmet, prednju i stražnju stranu, dno, spojeve, okove, oznake i sva oštećenja. Tek s takvim setom fotografija ima smisla tražiti procjenu od restauratora ili antikvara.
Kada se restauracija isplati, a kada možda ne?
Kod starog namještaja korisno je razlikovati tri vrste vrijednosti, jer se one često ne poklapaju.
Tržišna vrijednost je ono koliko bi netko realno bio spreman platiti za predmet na otvorenom tržištu. Uporabna vrijednost odnosi se na to koliko će vam predmet još dobro služiti, primjerice, kvalitetan stol od punog drva uz manju obnovu može poslužiti još desetljećima. Sentimentalna vrijednost je najosobnija, jer neki predmet možda na tržištu vrijedi tek pedesetak eura, ali obitelji pripada već stotinu godina.
Iz toga proizlazi važna poruka: cijena restauracije ne mora biti manja od tržišne vrijednosti predmeta da bi ga se isplatilo obnoviti. Ako želite sačuvati bakin stol koji ćete koristiti još dvadeset godina, računica je sasvim drugačija nego kad razmišljate isključivo o preprodaji.
Gdje u Hrvatskoj tražiti antikvitete i stari namještaj?
Za Zagreb je nezaobilazan Britanski trg, poznat i kao Britanac ili Mali plac. Prema službenim informacijama Grada Zagreba, subotom i nedjeljom ondje se održava sajam antikviteta, umjetnina i starina, dok se četvrtkom prodaje porculan, staklo, keramika i nakit, a petkom sajam rabljenih knjiga. Na štandovima se redovito mogu pronaći starinski namještaj, posuđe, satovi, nakit, knjige, umjetnine i razni vintage predmeti, uz vlasnike koji često znaju ispričati i priču iza pojedinog komada.
Osim Britanskog trga, po Hrvatskoj djeluju i specijalizirane antikvarnice i trgovine starinama, kao i online platforme za aukcije antikviteta i umjetnina. Velika količina starog i stilskog namještaja pojavljuje se i na klasičnim oglasnicima, gdje se mogu naći upravo tipični komadi o kojima smo pisali, vitrine, komode, stolovi, stolci i ogledala.
Ipak, važno je zapamtiti jedno pravilo: oglasna cijena nije procjena vrijednosti. To što je netko svoj bakin ormar objavio na internetu za tri tisuće eura ne znači da toliko stvarno vrijedi, niti da će ga itko za taj iznos i kupiti. Za realniju procjenu uvijek je bolje osloniti se na mišljenje restauratora ili antikvara nego na cijenu iz nasumičnog oglasa.
Stara vitrina ne mora izgledati kao bakin dnevni boravak
Jedan od najvećih razloga zašto ljudi izbjegavaju zadržati stari namještaj jest strah da će cijeli prostor odmah početi izgledati staromodno. U praksi vrijedi upravo suprotno, jedan pažljivo odabran, stariji komad često unosi više karaktera u prostor nego deset novih.
Nekoliko kombinacija koje dobro funkcioniraju: stara vitrina uz moderan kauč, antikna komoda ispod suvremene umjetničke slike, stari drveni stol okružen modernim stolicama, naslijeđena fotelja presvučena novom, aktualnom tkaninom, ili staro ogledalo u inače minimalistički uređenom hodniku ili kupaonici.
Retro, vintage ili antik: Naučite razliku i odaberite pravi namještaj za vaš dom
Ne morate rekonstruirati bakin stan da biste sačuvali bakin namještaj. Jedan predmet s poviješću iza sebe često je zanimljiviji, i vrjedniji za pogled, od interijera sastavljenog isključivo od novih, serijski proizvedenih komada.
