Uređenje interijera
Dizajn namještaja kroz svijet, ljude i godine
Dizajneri su u konstantnoj potrazi za boljim materijalima za kreativniji i funkcionalniji namještaj. Otkuda je sve počelo i kako se namještaj razvijao kroz povijest znaju Diana Sokolić i Karla Kocijan, koje su o tome napisale knjigu.
Umjetnička obitelj
Diana i Karla su mama i kći, slikarica i dizajnerica namještaja. Potiču iz velike umjetničke obitelji koja je dugo bila aktivna u različitim aspektima kazališne umjetnosti. Tijekom pandemije, kad je sve stalo, odlučile su napisati knjigu o namještaju.
“Znala sam da mora biti pisano jednostavnim jezikom da bi ih zainteresiralo, da im se ne bi ogadilo, tako da sam sve što sam znala prvo provjerila, nadopunila iz stručne literature koju imam, ali i iz knjiga koje sam nastavila kupovati sa velikom strašću”, govori Diana.
Duga povijest namještaja
Prema arheološkim istraživanja ljudi su još prije 30 000 godina počeli konstruirati i rezbariti namještaj, no kako ga je bilo teško sačuvati, koristimo se drugim izvorima povijesti.
Prvi tragovi sežu u Mezopotamiju i oni se vide na reljefima iz Mezopotamskog doba. Kasnije se vide na egipatskim zidnim slikama, a onda je otkrivena i Tutankamonova grobnica koja nam je dala pravi uvid u taj namještaj.
Drvo je teško očuvati
No, sudbina namještaja je tužna, zato što je on obično rađen od drva, a drvo je sklono propadanju. Stoga, nije mnogo namještaja preživjelo ta silna tisućljeća i mi zapravo o namještaju saznajemo sa zidnih slika, sa grčkih vaza ili iz pompjeanskih zidnih slika, to su najčešće izvori.
Klasični komadi namještaja počeli su se proizvoditi u 16. stoljeću u Europi, a u drugoj polovici 19. stoljeća, kao posljedica porasta potražnje i novog načina obrade drva, počinje industrijska proizvodnja namještaja.
Namještaj je propadao u selidbama, trulio u poplavama, nestajao u ratovima, gorio u požarima i vrlo malo toga je do danas ostalo sačuvano. Zato ljudi s ljubavlju čuvaju komade koji su im ostali od prabake ili od pradjeda, ako je nešto ostalo.
Diana i Karla za svoju su knjigu istraživale povijest namještaja cijeloga svijeta i njegov razvoj kroz stilska razdoblja.
Različiti stilovi diljem svijeta
“Od Mezopotamije sve do danas preko Engleske, Španjolske, jer je svaka od tih zemalja imala svoj razvoj. Kao što je renesansa nastala u Italiji, a gotika nije, tako su i različite zemlje imale različite stilske epohe. Naravno, što se više približavamo 20., to jest, 21. stoljeću, kao i u slikarstvu, tih je stilskih epoha više. Egipat je trajao 3000 godina, a kasnije u sto godina imate jako mnogo stilskih epoha koje se izmjenjuju”, govori Diana.
Ekspanzija industrijske proizvodnje namještaja dogodila se između dva svjetska rata, a uvođenjem znatnih tehnoloških inovacija 50-ih i 60-ih godina, događa se procvat industrije namještaja te njegove distribucije.
Poznati hrvatski dizajneri namještaja
“Osim svjetskih dizajnera, naravno trebalo je spomenuti i hrvatske dizajnere koji su bili vrlo jaki u periodu nakon Drugog svjetskog rata, kada je drvna industrija bila vrlo jaka i općenito su tvornice bile jake. Dizajn u Hrvatskoj pojavio sa pojavom Obrtničke škole, koja se kasnije preimenovala u Školu primijenjene umjetnosti i tada su nastala velika imena hrvatskog dizajna kao što su Bernardo Bernardi ili Rihter”, objašnjava Karla.
Sredinom 80-ih godina, potrošači su počeli utjecati na oblikovanje serijski proizvedenog namještaja, a imena dizajnera ostaju skrivena iza naziva tvornica.
Žene dizajnerice u sjeni muškaraca
Od hrvatskog starijeg dizajnerskog namještaja Karla izdvaja dvije autorice, dizajnerice Slavu Antoljak i Rosenberg Milicu koje su radile pleteni namještaj koji je danas opet popularan. Njih dvije su radile u tvornicama i ustvari nisu bile dizajneri same za sebe, nisu bile poznate po svom imenu nego pod tvornicom u kojoj su radile. To nije bio primjer samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu jer žene tada baš i nisu bile popularne kao dizajneri i općenito kao umjetnice. Muškarci su tada vodili glavnu riječ.
Danas je u dizajn namještaja uključena interdisciplinarna suradnja stručnjaka kako bi se korisniku ponudio funkcionalan i estetski privlačan namještaj, no emotivne vrijednosti onog naslijeđenog namještaja, ne mogu se kupiti.
Namještaj ima emotivnu vrijednost
“Meni je jedan od najdražih komada upravo ova fotelja koja je iz doba mojih roditelja. Također, butterfly fotelja koju imam kod kuće koja je ponovno iz doba mojih roditelja, a u nju su me stavili kad sam se rodila. Danas rado sjedim u njoj, ona ima emotivnu vrijednost, prema tome, najvrjedniji namještaj je onaj koji ima emotivnu vrijednost za nas pa bez obzira koliki i kakav on bio”, zaključuje Diana.
Baš te emocije, Karla je integrirala u uređenje vlastitog stana.
“Pri uređenju stana, misao vodilja je bila prikazati sav dizajn koji sam napravila ja, ali i moja cijela obitelj, odnosno mama i starije generacije, baka, djed, prabaka…jer imamo veliku umjetničku obitelj, svatko je u nekom trenutku radio, tako da je ideja iza ovog prostora da bude jednostavan i da sve stvari koje se ubace unutra istaknu”, ističe Karla.
Diana i Karla kažu kako su tijekom svog istraživanja najviše bile fascinirane vještinom kojom se izrađivao namještaj i maštovitošću starih majstora.
Predstavljamo dom
Kako urediti stan za mladu obitelj? Ovaj dom od 105 kvadrata pun je pametnih rješenja
Stan kupljen tijekom izgradnje omogućio je brojne prilagodbe, a rezultat je funkcionalan interijer u kojem svaki kvadrat ima svoju svrhu.
Kada mlade obitelji uređuju dom, najčešće traže istu stvar: prostor koji izgleda lijepo, funkcionira besprijekorno u svakodnevnom životu i ne zahtijeva preuređenje svakih nekoliko godina. Ovaj prekrasan, bezvremenski stan od 105 četvornih metara dobar je primjer kako se ta ravnoteža može postići kada iza projekta stoji jasna vizija i dobra komunikacija između dizajnerice i klijenata.
Dizajnerica interijera Petra Kovač pretvorila ga je u moderan, topao i bezvremenski dom za mladu obitelj. Stan se sastoji od velikog open space dnevnog prostora, tri spavaće sobe, dvije kupaonice i lođe.
Open space prostor kao središte doma
Najveći i najvažniji dio stana je dnevna zona od približno 50 četvornih metara koja objedinjuje kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak u jednu cjelinu.
„Stan čine dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja kao jedan veliki open space prostor, dvije kupaonice, tri spavaće sobe — master soba, dječja soba i treća soba koja služi kao gostinska ili radna soba”, objašnjava Petra Kovač.
Prostor je uređen u neutralnim tonovima, s naglaskom na prirodne materijale, čiste linije i dovoljno mjesta za pohranu. Neutralna paleta nije izbor iz nemaštovitosti — radi se o svjesnoj odluci koja prostoru daje dugoročnost.
„Cilj je bio stvoriti prostor koji će biti bezvremenski. Koji neće ovisiti o trenutačnim trendovima, nego će jednako dobro izgledati i za deset godina”, kaže dizajnerica.
To je posebno važno kod obiteljskih domova jer se životne potrebe mijenjaju. Dijete raste, obitelj se možda povećava, radne navike se mijenjaju — a kvalitetan interijer mora pratiti sve te promjene bez potrebe za stalnim intervencijama.
Prednost kupnje stana tijekom gradnje
Jedna od ključnih odluka koja je oblikovala cijeli projekt bila je kupnja stana dok je zgrada još bila u izgradnji. Mnogi kupci to doživljavaju kao rizik, no u uređenju interijera to je zapravo velika prednost.
Kupnja u ranoj fazi gradnje omogućuje prostorne prilagodbe koje kasnije — u gotovom stanu — iziskuju rušenje zidova, ishođenje dozvola i znatno veće troškove.
„Jedna od najvažnijih modifikacija bilo je uklanjanje zida koji je odvajao kuhinju od dnevnog boravka. Time smo dobili jednu veliku povezanu cjelinu i otvoreniji prostor”, objašnjava Kovač.
Otvoreni plan tlocrta poboljšava komunikaciju među članovima obitelji, omogućuje bolji protok prirodnog svjetla i prostoru vizualno daje osjećaj veličine.
Kuhinja u toplim neutralnim tonovima
Kuhinja je uređena u svijetlim nijansama koje naglašavaju prozračnost prostora i prirodno ga nadovezuju na ostatak dnevne zone.
Svijetla kuhinja uređena je u toplim, neutralnim tonovima, a posebnu eleganciju prostoru daje porculanska radna ploha od koje je izrađen i blagovaonski stol. Cijeli prostor dodatno su omekšali stolci nježnih linija i mekanih tekstura, smješteni uz blagovaonski stol i kuhinjski otok.
Za postizanje topline nisu odabrani jaki kontrasti ni dramatični materijali, nego suptilniji pristup kroz zaobljene linije i mekše teksture.
„Htjeli smo materijalima postići osjećaj doma i dodatnu toplinu u prostoru”, objašnjava dizajnerica. Stolci i kutna garnitura zaobljenih oblika savršeno su se uklopili u tu filozofiju — dovoljno moderni, ali i dovoljno udobni da se u njima stvarno sjedi.
Polica za vino i biblioteka kao osobni pečat
Uređenje stana za mladu obitelj nije isto što i uređenje showrooma. Klijenti žele prostor koji ima karakter – koji govori nešto o njima, a ne samo o trendovima.
Jedan od njihovih zahtjeva bila je polica za vino smještena između kuhinje i dnevnog dijela. Funkcionalan detalj koji je ujedno i vizualno zanimljiv element. Uz nju je integrirana i biblioteka koja prostoru daje domaću, gotovo literarnu toplinu.
„Želja je bila da se, unatoč modernom uređenju, osjeti toplina doma i osobni karakter prostora”, kaže Kovač.
Ovakvi interijeri posebno su zahvalni za layering u interijeru kojim se prostor postupno gradi kroz slojeve tekstura, materijala, rasvjete, knjiga, umjetnina i osobnih predmeta. Upravo ti detalji unose dubinu i autentičnost u prostor te ga s vremenom čine sve osobnijim i ugodnijim za život.
Rebraste teksture kroz cijeli stan
Jedan motiv koji se ponavlja kroz cijeli interijer su rebraste teksture – na frontama namještaja, postolju blagovaonskog stola i u kupaonici.
Rebrasta površina nije samo vizualni trend. Ona unosi dubinu u prostor i stvara zanimljivu igru svjetla i sjene koja se mijenja ovisno o dobu dana i položaju izvora svjetlosti. Istovremeno ostaje dovoljno suptilna da ne dominira interijerom i ne umara oko.
Takav motiv funkcionira kao nenametljiva crvena nit koja vizualno povezuje različite prostorije i daje stanu kohezivan, promišljen izgled.
Razigrana dječja soba koja raste s djetetom
Posebna pažnja posvećena je dječjoj sobi namijenjenoj dvogodišnjoj djevojčici. Izazov kod dječjih soba uvijek je isti: prostor treba biti veseo i prilagođen djetetu koje u njemu živi danas, ali i dovoljno fleksibilan da se prilagodi djetetu koje će u njemu živjeti za pet, osam ili deset godina.
„Htjeli smo da soba bude vesela i prilagođena djetetu, ali i dovoljno fleksibilna da raste zajedno s njim”, objašnjava dizajnerica.
Uređenje dječje sobe poseban je izazov za svaki dom. Radi se o prostoru koji mora biti funkcionalan, siguran i inspirativan, a pritom prilagođen djetetovoj dobi i interesima. Ključno je pronaći ravnotežu između praktičnosti i maštovitosti jer će se potrebe mijenjati kako dijete raste.
Glavna spavaća soba: elegancija i svakodnevna praktičnost
U master spavaćoj sobi naglasak nije na vizualnom efektu, nego na svakodnevnoj upotrebljivosti.
Klijentica je imala jasne zahtjeve: veliki garderobni ormar s ostakljenim frontama i LED rasvjetom te praktičan make-up kutak. Uz udoban krevet nastao je prostor koji istovremeno djeluje elegantno i opuštajuće — i koji ujutro, kada je to najvažnije, zaista funkcionira.
Pametna rješenja za hodnik i kupaonicu
Ni hodnik nije prepušten slučaju. Na njegovu kraju postavljeno je veliko ogledalo koje vizualno povećava prostor — klasičan, ali uvijek učinkovit trik. Nekadašnja ostava pretvorena je u funkcionalan ugradbeni ormar.
„Nismo htjeli izgubiti prostor dodatnim vratima, pa smo cijelu ostavu integrirali u ormar koji klijentima služi za svakodnevnu pohranu”
Kupaonica je uređena u svijetlim tonovima, a walk-in tuš naglašava njezinu prozračnost i moderan karakter.
Rasvjeta koja sve spaja
Jedan od elemenata koji se najčešće podcjenjuju u planiranju interijera je rasvjeta. Ovdje je upravo ona bila jedan od ključnih projektnih zadataka.
Budući da je stan bio u fazi gradnje, bilo je moguće planirati spuštene stropove i unaprijed integrirati LED rasvjetu.
„Htjeli smo što više ambijentalnog svjetla kako bismo stvorili osjećaj topline. Sve visilice i rasvjetna tijela povezani su istim tonom svjetlosti kako bi prostor djelovao skladno”
105 kvadrata, tri spavaće sobe, open space dnevna zona i niz promišljenih detalja: od rebraste teksture i police za vino do integrirane LED rasvjete i ugradbenih ormara. Ovaj stan pokazuje da funkcionalan obiteljski dom i kvalitetan dizajn ne moraju biti suprotnost.
Stilovi uređenja
Rokoko stil uređenja interijera: zaboravite predrasude – modernom domu pristaje više nego što mislite
Suvremeni dizajn interijera polako reinterpretira ovaj luksuzni stil na način koji je iznenađujuće nosiv
Postoje stilovi uređenja koji se ne vraćaju, već nikad ni nisu otišli. Rokoko je jedan od njih. Dok su minimalizam i skandinavski interijeri desetljećima dominirali dizajnerskim razgovorom, tiha renesansa ornamentalnosti, krzna, pasteila i pozlate odvijala se ispod radara. Danas, kada se maksimalizam vraća u interijere kao promišljeni odgovor na sterilnost neutralnih prostora, rokoko stil uređenja interijera pronalazi novo, neo-rokoko ruho — i iznenađujuće dobro izgleda u suvremenom kontekstu.
Što je zapravo rokoko stil uređenja interijera
Rokoko je nastao u Francuskoj početkom 18. stoljeća, kao reakcija na formalnu strogost baroka. Tamo gdje je barok bio monumentalan i simetričan, rokoko je bio razigran, asimetričan i visoko dekorativan. Ime dolazi od francuskih riječi rocaille (ukrasno kamenje) i coquille (školjka) — oblika koji su obilježili cijeli pokret.
Rokoko interijeri Versaillesa i europskih dvoraca temeljili su se na pastelnim bojama, oslikanim stropovima, pozlaćenim okvirima, ogledaloima od poda do stropa, svilenim tapiserijama i namještaju s tankim, zakrivljenim nogama. Sve je bilo bogato, all je istovremeno imalo lakoću i gotovo ženstvenu nježnost koja barok nije poznavao.
Upravo ta lakoća — nasuprot teškoj pompeznosti — ono je što rokoko čini prikladnim za reinterpretaciju u suvremenom interijeru.
Rokoko nije stil pretjerivanja. To je stil preciziranog pretjerivanja i tu leži njegova suvremena relevantnost.
Neo-rokoko: kako suvremeni dizajn reinterpretira ovaj stil
Suvremena interpretacija rokoko stila uređenja interijera ne znači doslovno preslikavanje versajskih salona.
Neo-rokoko interijer mogao bi izgledati ovako: bijele zidove s diskretnim ukrasnim letvicama, jedno krilno ogledalo u pozlaćenom okviru, baršunasti kauč u nježnoj roze ili dubokoj smeđoj boji, i luster koji je centralna točka cijelog prostora. Ništa od navedenog nije skupo, a sve je pitanje odabira i slaganja.
Koji odabrati i kako uspješno primijeniti stil uređenja u svom domu
Paleta boja: pastel i zlato — ali ne onako kako ste mislili
Rokoko paleta u originalnom obliku temeljila se na puderasto roze, menta zelenoj, nježnoj lavandi, bjelokosnoj i toploj bijeloj. Uz nju, zuvijek zlato.
U modernoj reinterpretaciji, ove boje nisu nužno boje zidova. Mogu biti boje detalja — jastuka, baršunastog presvlaka naslonjača, okvira ogledala ili ukrasne posude. Zidovi mogu ostati neutralni, čak i potpuno bijeli, dok rokoko ulazi kroz pažljivo odabrane dekorativne elemente.
Ključ nije u tome da svaki zid bude roze. Ključ je u tome da jedan detalj ima rokoko dušu.
Zlatnim detaljima možete na jednostavan način u dom unijeti dozu luksuza i glamura, a upravo je zlato most između rokoko prošlosti i suvremene estetike. Crno-zlatna kombinacija danas asocira na čisti luksuz — a u rokoko kontekstu, zlato uz duboko plavu ili antracit dobiva modernu sofisticiranost bez pompe.
Ogledala: rokoko element koji nikad nije bio moderniji
Nema rokoko interijera bez ogledala. U 18. stoljeću, ogledala su bila simbol statusa — skupocjena, naručivana kod majstora, ukrašena pozlaćenim okvirima s cvjetnim i školjčastim motivima.
Danas, ogledala unose svjetlost u dom i stvaraju iluziju većeg prostora. Ono što je nekada bio znak bogatstva, postalo je jedan od najpametnijih dizajnerskih alata za manje stanove.
Ogledalo u pozlaćenom ili mjedenom okviru, postavljeno nasuprot prozoru, odražava ono što je vani i stvara dojam dodatnog prozora. U hodnicima, ogledalo postavljeno s pažnjom može potpuno transformirati dojam prostora. A u dnevnom boravku, jedno veće ogledalo s ornamentalnim okvirom može biti jedini rokoko element koji prostoru treba — i dovoljan.
Luster: srce rokoko interijera
Ako biste trebali odabrati jedan element koji rokoko stil uređenja interijera prenosi u moderni prostor bez kompromisa, to je luster.
Lusteri su klasičan izbor za postizanje velikog dojma — a rokoko luster u suvremenoj minimalno uređenoj prostoriji djeluje kao namjerna dramska točka. Nije pretjerivanje. Kontrast.
Luksuzni lusteri klasičnog dizajna vraćaju se u modu, a upravo kristalni ili stakleni lusteri s laganim ornamentalnim detaljima direktno vuku korijene iz rokoko tradicije. Murano staklo, kristal, pozlaćeni okviri — sve to ima rokoko DNK. U suvremenom interijeru, takav luster ne treba biti okružen istim stilom. Može sjajiti iznad jednostavnog drvenog stola, u prostoru bijelo ofarbanom, i upravo taj kontrast čini efekt.
Mramor, baršun i tapete: teksture koje definiraju neo-rokoko
Rokoko je bio stil koji je opsesivno pazio na teksturu. Svila, brokar, pozlaćeno drvo, porculan — sve je moralo biti taktilno bogato.
U suvremenom neo-rokoko uređenju, ova se opsesija prevodi u tri materijala koja su danas iznimno aktualna:
Mramor je prisutan u rokoko interijerima od samih početaka. Mramor u interijeru trend je koji traje, a njegova primjena na kuhinjskim pločama, kupaonicama ili čak kao tapeta čini ga dostupnim i bez luksuznog budžeta.
Baršun je tkanina koja instantno evocira rokoko estetiku — bogata, duboka, refleksivna. Baršunasti jastuk, presvlaka stolice ili zavjesa jedini su detalji koji su potrebni da prostor dobije taj specifičan osjećaj mekoće i luksuza koji rokoko obećava.
Tapete s uzorcima bile su temeljni element rokoko interijera. Personalizirane tapete danas pružaju gotovo neograničene mogućnosti — od cvjetnih motiva do apstraktnih ornamenata koji citiraju rokoko bez doslovnog oponašanja. Jedna tapetirana stjena u spavaćoj sobi može biti dovoljna.
Rokoko u modernoj spavaćoj sobi
Spavaća soba je prostorija u kojoj se rokoko reinterpretacija najlakše provodi — jer je to prostor u kojemu je dekorativnost opravdana i intimna.
Zamislite: uzglavlje od baršuna u dubokoj roze ili sagur boji, noćni ormarić s mekim abažurom, ornamentalni okvir ogledala, posteljina od satena ili svilene pamučne mješavine i jedan ukrasni detalj — porculanska posuda, pozlaćena vaza ili sitna keramika na noćnom ormariću. Ovo nije muzejska rekonstrukcija. To je spavaća soba koja izgleda kao da ju je netko promišljeno i s dušom uredio.
Kako unijeti rokoko u suvremeni stan bez da izgleda kao kostimirana zabava
Najčešći strah kada je rokoko u pitanju je pretjerivanje — da će prostor izgledati teatralno, nesuvremen ili kao dekor za film o Mariji Antoaneti.
Pravilo je jednostavno: jedan jak rokoko element, sve ostalo neutralno. Luster + bijeli zidovi + jednostavan namještaj. Ogledalo u zlatnom okviru + beton + tamno drvo. Baršunasti kauč u dubokom smaragdu + industrijska polica. Svaki od ovih spojeva funkcionira jer rokoko donosi kontrast, a ne redundanciju.
Materijali su jedna od ključnih odlika koja prostor čini luksuznim — i upravo rokoko materijali (kristal, baršun, pozlata, mramor) imaju tu sposobnost da dižu kvalitetu dojma čitavog prostora kroz samo jedan komad.
Ne trebate urediti čitav stan u rokoko stilu. Trebate samo jedan detalj koji ima rokoko dušu — i prostorija će ga zapamtiti.
Zašto rokoko stil uređenja interijera dobiva na popularnosti upravo sada
Rokoko elementi se vraćaju jer smo se, kolektivno, malo zasitili prostora koji izgledaju kao da u njima nitko ne živi. Problem nije u minimalizmu samom po sebi. Neutralan interijer je zapravo dobra baza. Layering kao pristup upravo to koristi: počnete od čiste osnove, pa dodajete slojeve.
Ali svaki prostor treba jednu stvar koja prva uhvati pogled. Hijerarhija u interijeru — kako to Sunčica Mastelić Ivić naziva — znači da ne može sve biti jednako važno. Jedan komad koji nosi vizualnu težinu prostora, a ostalo se povlači u pozadinu.
