Uređenje interijera
Dizajn namještaja kroz svijet, ljude i godine
Dizajneri su u konstantnoj potrazi za boljim materijalima za kreativniji i funkcionalniji namještaj. Otkuda je sve počelo i kako se namještaj razvijao kroz povijest znaju Diana Sokolić i Karla Kocijan, koje su o tome napisale knjigu.
Umjetnička obitelj
Diana i Karla su mama i kći, slikarica i dizajnerica namještaja. Potiču iz velike umjetničke obitelji koja je dugo bila aktivna u različitim aspektima kazališne umjetnosti. Tijekom pandemije, kad je sve stalo, odlučile su napisati knjigu o namještaju.
“Znala sam da mora biti pisano jednostavnim jezikom da bi ih zainteresiralo, da im se ne bi ogadilo, tako da sam sve što sam znala prvo provjerila, nadopunila iz stručne literature koju imam, ali i iz knjiga koje sam nastavila kupovati sa velikom strašću”, govori Diana.
Duga povijest namještaja
Prema arheološkim istraživanja ljudi su još prije 30 000 godina počeli konstruirati i rezbariti namještaj, no kako ga je bilo teško sačuvati, koristimo se drugim izvorima povijesti.
Prvi tragovi sežu u Mezopotamiju i oni se vide na reljefima iz Mezopotamskog doba. Kasnije se vide na egipatskim zidnim slikama, a onda je otkrivena i Tutankamonova grobnica koja nam je dala pravi uvid u taj namještaj.
Drvo je teško očuvati
No, sudbina namještaja je tužna, zato što je on obično rađen od drva, a drvo je sklono propadanju. Stoga, nije mnogo namještaja preživjelo ta silna tisućljeća i mi zapravo o namještaju saznajemo sa zidnih slika, sa grčkih vaza ili iz pompjeanskih zidnih slika, to su najčešće izvori.
Klasični komadi namještaja počeli su se proizvoditi u 16. stoljeću u Europi, a u drugoj polovici 19. stoljeća, kao posljedica porasta potražnje i novog načina obrade drva, počinje industrijska proizvodnja namještaja.
Namještaj je propadao u selidbama, trulio u poplavama, nestajao u ratovima, gorio u požarima i vrlo malo toga je do danas ostalo sačuvano. Zato ljudi s ljubavlju čuvaju komade koji su im ostali od prabake ili od pradjeda, ako je nešto ostalo.
Diana i Karla za svoju su knjigu istraživale povijest namještaja cijeloga svijeta i njegov razvoj kroz stilska razdoblja.
Različiti stilovi diljem svijeta
“Od Mezopotamije sve do danas preko Engleske, Španjolske, jer je svaka od tih zemalja imala svoj razvoj. Kao što je renesansa nastala u Italiji, a gotika nije, tako su i različite zemlje imale različite stilske epohe. Naravno, što se više približavamo 20., to jest, 21. stoljeću, kao i u slikarstvu, tih je stilskih epoha više. Egipat je trajao 3000 godina, a kasnije u sto godina imate jako mnogo stilskih epoha koje se izmjenjuju”, govori Diana.
Ekspanzija industrijske proizvodnje namještaja dogodila se između dva svjetska rata, a uvođenjem znatnih tehnoloških inovacija 50-ih i 60-ih godina, događa se procvat industrije namještaja te njegove distribucije.
Poznati hrvatski dizajneri namještaja
“Osim svjetskih dizajnera, naravno trebalo je spomenuti i hrvatske dizajnere koji su bili vrlo jaki u periodu nakon Drugog svjetskog rata, kada je drvna industrija bila vrlo jaka i općenito su tvornice bile jake. Dizajn u Hrvatskoj pojavio sa pojavom Obrtničke škole, koja se kasnije preimenovala u Školu primijenjene umjetnosti i tada su nastala velika imena hrvatskog dizajna kao što su Bernardo Bernardi ili Rihter”, objašnjava Karla.
Sredinom 80-ih godina, potrošači su počeli utjecati na oblikovanje serijski proizvedenog namještaja, a imena dizajnera ostaju skrivena iza naziva tvornica.
Žene dizajnerice u sjeni muškaraca
Od hrvatskog starijeg dizajnerskog namještaja Karla izdvaja dvije autorice, dizajnerice Slavu Antoljak i Rosenberg Milicu koje su radile pleteni namještaj koji je danas opet popularan. Njih dvije su radile u tvornicama i ustvari nisu bile dizajneri same za sebe, nisu bile poznate po svom imenu nego pod tvornicom u kojoj su radile. To nije bio primjer samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu jer žene tada baš i nisu bile popularne kao dizajneri i općenito kao umjetnice. Muškarci su tada vodili glavnu riječ.
Danas je u dizajn namještaja uključena interdisciplinarna suradnja stručnjaka kako bi se korisniku ponudio funkcionalan i estetski privlačan namještaj, no emotivne vrijednosti onog naslijeđenog namještaja, ne mogu se kupiti.
Namještaj ima emotivnu vrijednost
“Meni je jedan od najdražih komada upravo ova fotelja koja je iz doba mojih roditelja. Također, butterfly fotelja koju imam kod kuće koja je ponovno iz doba mojih roditelja, a u nju su me stavili kad sam se rodila. Danas rado sjedim u njoj, ona ima emotivnu vrijednost, prema tome, najvrjedniji namještaj je onaj koji ima emotivnu vrijednost za nas pa bez obzira koliki i kakav on bio”, zaključuje Diana.
Baš te emocije, Karla je integrirala u uređenje vlastitog stana.
“Pri uređenju stana, misao vodilja je bila prikazati sav dizajn koji sam napravila ja, ali i moja cijela obitelj, odnosno mama i starije generacije, baka, djed, prabaka…jer imamo veliku umjetničku obitelj, svatko je u nekom trenutku radio, tako da je ideja iza ovog prostora da bude jednostavan i da sve stvari koje se ubace unutra istaknu”, ističe Karla.
Diana i Karla kažu kako su tijekom svog istraživanja najviše bile fascinirane vještinom kojom se izrađivao namještaj i maštovitošću starih majstora.
Dekoracije i detalji
Samoljepljive, vinilne ili tekstilne? Vodič kroz sve vrste tapeta za dom
Dobro odabrane vrste tapeta mogu potpuno promijeniti atmosferu doma, bez velikih građevinskih zahvata, bez renovacije i bez tjedana kaosa…
Tapete danas dolaze u stotinama uzoraka, tekstura i materijala, od praktičnih vinilnih modela otpornih na vlagu do luksuznih tekstilnih tapeta i modernih peel-and-stick varijanti koje možete postaviti sami, bez majstora i bez ljepila.
Nekada simbol teških, tamnih interijera iz prošlosti, tapete su danas postale sinonim za kreativan, moderan i osoban dom.
No pred tolikim izborom lako se izgubiti. Koja vrsta tapeta je prava za vas? Koje su otporne na vlagu? Koje možete postaviti sami, bez majstora i bez posebnih alata? I koje su prikladne ako živite u iznajmljenom stanu i ne smijete oštećivati zidove?
U nastavku prolazimo kroz sve glavne vrste tapeta — što ih čini posebnima, za koga su namijenjene i gdje daju najbolje rezultate.
Sedam zanimljivih ideja kako tapetama osvježiti i obogatiti prostor
Papirnate tapete: klasika s ograničenjima
Papirnate tapete najtradicionalniija su vrsta i polazišna točka svake priče o tapetama. Izrađene su od jednog ili dva sloja papira s tiskanim uzorkom, a postavljaju se klasičnim ljepilom. Njihova najveća prednost je cijena. Papirnate tapete najpovoljnija su opcija na tržištu, a dostupne su u velikom izboru uzoraka, uključujući nježne, ručno crtane motive koji teško nalaze pandana u drugim materijalima.
No imaju i jasna ograničenja. Nisu otporne na vlagu, teže se čiste i ne podnose kupaonice ni kuhinje. Postavljanje zahtijeva pažnju jer su osjetljive na pucanje i mjehure, pa su manje prikladne za početnike. Ako ih ipak odaberete, koristite ih u suhim prostorijama, dnevnim boravcima, spavaćim sobama i hodnicima, i prepustite postavljanje nekome s iskustvom.
Vinilne tapete: najpraktičniji i najpopularniji izbor
Vinilne tapete danas su apsolutni favorit na tržištu, i to iz dobrog razloga. Površina zaštićena slojem vinila čini ih perivima, otpornima na vlagu i iznimno dugotrajnima — što ih čini prikladnima za gotovo svaki prostor u domu, uključujući kuhinje i hodnike.
Postoje u dvije varijante. Papirno-vinilne tapete tanje su i zahtjevnije za postavljanje jer se ljepilo nanosi na samu tapetu, koja se potom može deformirati ili napraviti mjehure. Flisane, odnosno non-woven vinilne tapete robusnije su i puno opraštajuće za početnike. Ljepilo se nanosi na zid, a ne na tapetu, što olakšava manipulaciju i smanjuje mogućnost pogrešaka.
Ako birate između ovih dviju varijanti i planirate tapete postavljati sami, flisane vinilne tapete uvijek su sigurniji izbor. Jedini ozbiljniji nedostatak vinilnih tapeta je ekološki aspekt — nisu najprijaznije okolišu, što za neke kupce može biti odlučujući faktor.
Tapete od prirodnih materijala: za one koji žele toplinu i teksturu
Tapete od bambusa, jute, sisala, morske trave ili lana donose u prostor nešto što nijedan tisak ne može u potpunosti dočarati — autentičnu, organsku teksturu koja prostoriji daje toplinu i karakter. Posebno su popularne u interijerima inspiriranim prirodom i biophilic dizajnom, koji teži unosu prirodnih elemenata u zatvorene prostore.
Njihov stil vremenski je neutralan. Ne zastarijevaju i dobro funkcioniraju uz različite dekorativne pristupe, od skandinavskog minimalizma do boho i mediteranskih interijera. No dolaze s ograničenjima: osjetljive su na vlagu, teže se čiste i skuplje su od standardnih vinilnih tapeta. Postavljanje je zahtjevnije, pa je preporučljivo pozvati majstora. Za kupaonice i kuhinje nisu prikladne.
Tekstilne tapete: luksuz koji se vidi i osjeća
Tekstilne tapete vrhunac su tapetne luksuznosti. Izrađene od velura, svile, vune, lana ili pamuka nalijepljenog na papirnu ili vinilnu podlogu, donose dimenziju, mekoću i eleganciju kakvu teško postižete bilo kojim drugim materijalom. Njihov vizualni i taktilni efekt odmah podiže dojam prostorije i daje joj gotovo hotelski karakter — uz to, zahvaljujući teksturi, odlično apsorbiraju zvuk.
Cijena je razmjerno visoka, a održavanje zahtijeva oprez. Mrlje se teško uklanjaju, vlaga im ne odgovara i nisu dobar izbor za prostorije s djecom ili kućnim ljubimcima. Postavljanje uvijek treba prepustiti profesionalcu. Ako ste, međutim, spremni na taj ulog, tekstilne tapete u spavaćoj sobi ili elegantnom dnevnom boravku mogu biti jedna od najupečatljivijih odluka u uređenju doma.
Panoramske tapete i zidne slike: jedan zid koji govori sve
Panoramske tapete, poznate i kao foto tapete ili zidne slike, potpuno su drugačija kategorija. Umjesto ponavljajućeg uzorka, radi se o jednoj velikoj kompoziciji koja prekriva cijeli zid ili samo njegov dio — pejzaž, gradska veduta, botanički motiv, apstraktna ilustracija ili dramatična arhitektonska fotografija.
Jedna ovakva tapeta može potpuno definirati identitet prostorije i postati njen neosporan vizualni fokus. Posebno dobro funkcioniraju u manjim prostorima jer mogu stvoriti iluziju dubine i prostranosti. Postavljanje je tehnički izvedivo i samostalno, no usklađivanje segmenata zahtijeva preciznost i strpljenje — pogotovo na većim zidovima. Greška je ovdje odmah uočljiva.
Peel-and-stick tapete: pravo rješenje za podstanare i DIY entuzijaste
Samoljepljive peel-and-stick tapete promijenile su pravila igre, posebno za jednu skupinu korisnika: podstanare. Postavljaju se poput velikih naljepnica — odlijepite zaštitnu foliju s poleđine, pritisnete uz zid i to je to. Nikakvo ljepilo, nikakvi alati, nikakva prethodna iskustva nisu potrebni. A kada dođe trenutak za odlazak ili promjenu, tapeta se jednako lako skida — bez tragova i bez oštećenja podloge, uz uvjet da su zidovi glatki i dobro obojeni.
Kako ukloniti tapete? Isprobajte ove četiri jednostavne metode
Mogu se repozicionirati dok ne prianjaju definitvno, što ih čini iznimno opraštajućima za početnike koji se prvi put hvataju u koštac s tapetama. Jedini ozbiljniji nedostaci su trajnost — manje su postojane od klasičnih tapeta — i cijena po kvadratu, koja je nešto viša nego kod standardnih vinilnih modela. Na hrapavim ili neravnim zidovima mogu se s vremenom odlijepiti, pa je važno provjeriti stanje podloge prije postavljanja.
Koje vrste tapeta možete postaviti sami?
Ovo je pitanje koje si postavi gotovo svaki kupac — i odgovor uvelike ovisi o vrsti tapeta koju odabirete. Peel-and-stick tapete i flisane vinilne tapete dvije su kategorije koje su stvarno dostupne svakome, čak i bez prethodnog iskustva. Kod peel-and-stick modela postavljanje je intuitivno, a kod flisanih vinilnih tapeta ljepilo na zidu (umjesto na tapeti) pruža dovoljno kontrole da se greške isprave prije nego postanu trajne.
Standardne papirno-vinilne i papirnate tapete zahtjevnije su i traže više strpljenja i preciznosti. Tekstilne tapete i tapete od prirodnih materijala uvijek je bolje prepustiti majstoru — materijal je previše osjetljiv, a greška preskupa da bi se eksperimentiralo.
Koje tapete odabrati za kupaonicu i kuhinju?
Za prostorije s povišenom razinom vlage jedini pravi odabir su perive vinilne tapete — papirno-vinilne ili flisane — te modeli koji su posebno deklarirani kao vodootporni. Papirnate, tekstilne i tapete od prirodnih materijala ne podnose vlagu i s vremenom će se početi ljuštiti, bubriti ili razvijati buđ.
Dizajnerski hit – tapete u kupaonici
Kako odabrati pravu vrstu tapeta?
Prije nego posegnete za uzorkovnicama, vrijedi promisliti o nekoliko praktičnih pitanja. Kolika je vlažnost prostorije? Imate li djecu ili kućne ljubimce? Živite li u iznajmljenom stanu? Koliko dugo planirate zadržati isti izgled i jeste li spremni za DIY postavljanje ili ćete zvati majstora?
Dobro odabrane vrste tapeta mogu potpuno promijeniti atmosferu doma — bez velikih građevinskih zahvata, bez renovacije i bez tjedana kaosa. Ponekad je dovoljan samo jedan zid i pravi uzorak da prostorija postane nešto sasvim novo.
Dizajn i trendovi
Grohe u Milanu pretvorio kazalište u Aqua Sanctuary i pokazao kako dizajn može usporiti vrijeme
Grohe je povijesni Piccolo Teatro Studio Melato pretvorio u impresivnu instalaciju posvećenu vodi, emociji i atmosferi koja djeluje umirujuće na čovjeka
Tijekom Milan Design Weeka grad je prepun instalacija, događanja i vizualnih spektakala koji se izmjenjuju gotovo nevjerojatnom brzinom. No među desecima velikih produkcija, jedna se instalacija posebno izdvojila – ne glasnoćom ili količinom sadržaja, nego atmosferom.
U sklopu Fuorisalonea, Grohe je preuzeo milanski Piccolo Teatro Studio Melato i pretvorio ga u Aqua Sanctuary, ambijentalnu instalaciju inspiriranu filozofijom brenda “Wellbeing through Water”, odnosno dobrobiti kroz vodu.
“Aqua Sanctuary naš je najambiciozniji projekt do sada i fizički odgovor na pitanje koje si GROHE SPA postavlja godinama: što ako kupaonica postane prostor za stvarnu obnovu tijela, uma i duha?”, objašnjava Kristijan Rautek, prodajni menadžer Grohea za Hrvatsku i Sloveniju.
Ideja cijelog projekta temeljila se na tome da voda nije samo funkcionalni element, nego transformativna sila koja može utjecati na emocije, atmosferu i način na koji doživljavamo vlastiti dom.
Povijesno kazalište pretvoreno u oazu tišine
Piccolo Teatro Studio Melato nije odabran slučajno. Riječ je o prvoj stalnoj javnoj kazališnoj instituciji u Italiji, mjestu snažne kulturne i emocionalne težine.
“Piccolo Teatro Melato prostor je koji tjera čovjeka da stane, diše i osjeća. U samo 72 sata od posljednje izvedbe potpuno smo ga transformirali u Aqua Sanctuary. Ta promjena sama po sebi govori koliko okruženje može utjecati na emociju i ritam čovjeka koji u njemu boravi”
U trenutku kada se zakoračilo u kazalište, buka Milana gotovo je nestajala. Upravo je taj kontrast bio jedan od najvažnijih elemenata cijele instalacije.
Tri ambijenta kao tri čina
Kretanje kroz Aqua Sanctuary bilo je osmišljeno poput kazališne dramaturgije. Posjetitelji nisu imali ulogu publike, nego sudionika koji prolaze kroz tri različita ambijenta – svojevrsna tri čina posvećena vodi i svakodnevnim ritualima.
Ulazni tunel služio je kao prijelaz između užurbanog grada i mirnijeg, introspektivnog svijeta.
“Prvi sanctum, posvećen AquaTreeu, prati cirkadijalni ritam – od jutarnje budnosti do večernjeg opuštanja kroz igru vode i svjetla”, objašnjava Rautek.
Drugi dio instalacije fokusirao se na Atrio Private Collection, gdje su miješalice bile smještene unutar kaskadnog slapišta koje nije djelovalo kao dekoracija, nego kao središnja os cijelog ambijenta.
Treći sanctum, Allure Gravity, bio je najintimniji dio cijelog iskustva i posvećen ritualima pripreme, relaksacije i obnove.
“Zajedno ta tri ambijenta čine jedno putovanje”, dodaje Rautek.
Dizajn kao iskustvo, a ne proizvod
Ono što je Grohe predstavio u Milanu bilo je mnogo bliže kazališnoj režiji nego klasičnom industrijskom dizajnu. Instalacija nije funkcionirala poput showrooma, nego kao pažljivo koreografirano iskustvo u kojem svaki element ima svoju ulogu.
Kapljice, refleksije i zvukovi bili su dio scenografije koja se mijenjala ovisno o kretanju posjetitelja. Cijeli ambijent reagirao je na prisutnost ljudi i stvarao osjećaj da se nalazite unutar instalacije koja “diše”.
“Jer kupaonica budućnosti nije katalog proizvoda – ona je ekosustav. Htjeli smo pokazati kako voda, materijal, svjetlo i dizajn zajedno grade nešto što emotivno rezonira i mijenja način na koji čovjek doživljava vlastiti dom”, objašnjava Rautek.
Naglasak nije bio na pojedinačnim proizvodima, nego na emociji koju interijer može izazvati.
Kada voda postane arhitektonski element
Jedna od ključnih ideja Aqua Sanctuaryja bila je promatrati vodu kao arhitektonski element.
“Voda ovdje ima vizualnu, akustičnu i taktilnu ulogu – oblikuje ambijent jednako kao kamen ili drvo. Kaskadni slap u drugom sanctumu nije dekoracija, nego os oko koje se cijeli prostor organizira”, objasnio je Rautek.
Posebno se isticao AquaTree, instalacija koja više podsjeća na skulpturu nego na klasičan tuš.
“Kada voda postane arhitektura, kupaonica postaje nešto sasvim drugo”
Dizajn koji aktivira sva osjetila
Veliku ulogu u cijelom projektu imala je i multisenzorna komponenta. Fokus nije bio samo na estetici, nego na osjećaju koji ambijent izaziva.
“Na nas utječe i zvuk, i temperatura svjetla, i tekstura pod nogama. U prvom sanctumu posjetitelje pozivamo da doslovno dišu sa svjetlom – ciklus osvjetljenja prati prirodni cirkadijalni ritam”, objašnjava Rautek.
Kristalni elementi AquaTree instalacije stvarali su refleksije kapljica po prostoru, dodatno pojačavajući osjećaj smirenosti i uranjanja u atmosferu.
Suradnja s Buster + Punchom i eksperimentiranje s materijalima
Kako bi iskustvo bilo potpuno povezano kroz svaki detalj interijera, Grohe je predstavio i suradnju s londonskim dizajnerskim studijem Buster + Punch.
“Spojili smo vodu, svjetlo i hardware u jedan zajednički dizajnerski jezik”
U suradnji s Caesarstoneom razvijeni su kvarcni detalji koji miješalice pretvaraju gotovo u skulpturalne objekte, dok je treći sanctum istraživao različite materijale – od Cordovan kože do japanskog kintsugija.
“Suradnja nije bila opcija, nego srž projekta”, naglašava Rautek.
Kupaonica više nije samo kupaonica
Posljednjih godina kupaonica postaje jedna od najvažnijih prostorija doma i to ne samo funkcionalno, nego i emocionalno.
Grohe je ovom instalacijom jasno pokazao kako se odnos prema toj prostoriji mijenja. Ona više nije mjesto koje koristimo usputno, nego prostor osobne regeneracije i svakodnevnih rituala.
“Wellness, briga o mentalnom zdravlju i slow living sve više postaju dio načina života. Aqua Sanctuary poručuje da prostor za svjesnu brigu o sebi danas možemo imati i kod kuće”, kaže Rautek.
Upravo zato budućnost kupaonice vidi kroz modularnu personalizaciju, zoniranje prema ritualima i materijale koji imaju svoju priču i vrijednosti.
Proživite Aqua Senctuary na Youtube-u
Najveći luksuz ovogodišnjeg Milana bila je tišina
Dok je ostatak grada funkcionirao u ubrzanom ritmu događanja, Aqua Sanctuary ponudio je nešto sasvim suprotno – trenutak usporavanja.
“Ljudi ulaze s mobitelima u rukama i punim kalendarima, ali kada uđu u prvi sanctum i nađu se usred ciklusa svjetla koje se mijenja u ritmu disanja – nešto se dogodi. Zaustave se. Ne govore. Samo osjećaju”, opisuje Rautek.
Upravo je taj osjećaj tišine i intime bio možda i najvažniji element cijelog projekta.
Jer ponekad najveća inovacija nije spektakl – nego trenutak u kojem nas prostor natjera da zastanemo.
