Uređenje interijera
Dizajn namještaja kroz svijet, ljude i godine
Dizajneri su u konstantnoj potrazi za boljim materijalima za kreativniji i funkcionalniji namještaj. Otkuda je sve počelo i kako se namještaj razvijao kroz povijest znaju Diana Sokolić i Karla Kocijan, koje su o tome napisale knjigu.
Umjetnička obitelj
Diana i Karla su mama i kći, slikarica i dizajnerica namještaja. Potiču iz velike umjetničke obitelji koja je dugo bila aktivna u različitim aspektima kazališne umjetnosti. Tijekom pandemije, kad je sve stalo, odlučile su napisati knjigu o namještaju.
“Znala sam da mora biti pisano jednostavnim jezikom da bi ih zainteresiralo, da im se ne bi ogadilo, tako da sam sve što sam znala prvo provjerila, nadopunila iz stručne literature koju imam, ali i iz knjiga koje sam nastavila kupovati sa velikom strašću”, govori Diana.
Duga povijest namještaja
Prema arheološkim istraživanja ljudi su još prije 30 000 godina počeli konstruirati i rezbariti namještaj, no kako ga je bilo teško sačuvati, koristimo se drugim izvorima povijesti.
Prvi tragovi sežu u Mezopotamiju i oni se vide na reljefima iz Mezopotamskog doba. Kasnije se vide na egipatskim zidnim slikama, a onda je otkrivena i Tutankamonova grobnica koja nam je dala pravi uvid u taj namještaj.
Drvo je teško očuvati
No, sudbina namještaja je tužna, zato što je on obično rađen od drva, a drvo je sklono propadanju. Stoga, nije mnogo namještaja preživjelo ta silna tisućljeća i mi zapravo o namještaju saznajemo sa zidnih slika, sa grčkih vaza ili iz pompjeanskih zidnih slika, to su najčešće izvori.
Klasični komadi namještaja počeli su se proizvoditi u 16. stoljeću u Europi, a u drugoj polovici 19. stoljeća, kao posljedica porasta potražnje i novog načina obrade drva, počinje industrijska proizvodnja namještaja.
Namještaj je propadao u selidbama, trulio u poplavama, nestajao u ratovima, gorio u požarima i vrlo malo toga je do danas ostalo sačuvano. Zato ljudi s ljubavlju čuvaju komade koji su im ostali od prabake ili od pradjeda, ako je nešto ostalo.
Diana i Karla za svoju su knjigu istraživale povijest namještaja cijeloga svijeta i njegov razvoj kroz stilska razdoblja.
Različiti stilovi diljem svijeta
“Od Mezopotamije sve do danas preko Engleske, Španjolske, jer je svaka od tih zemalja imala svoj razvoj. Kao što je renesansa nastala u Italiji, a gotika nije, tako su i različite zemlje imale različite stilske epohe. Naravno, što se više približavamo 20., to jest, 21. stoljeću, kao i u slikarstvu, tih je stilskih epoha više. Egipat je trajao 3000 godina, a kasnije u sto godina imate jako mnogo stilskih epoha koje se izmjenjuju”, govori Diana.
Ekspanzija industrijske proizvodnje namještaja dogodila se između dva svjetska rata, a uvođenjem znatnih tehnoloških inovacija 50-ih i 60-ih godina, događa se procvat industrije namještaja te njegove distribucije.
Poznati hrvatski dizajneri namještaja
“Osim svjetskih dizajnera, naravno trebalo je spomenuti i hrvatske dizajnere koji su bili vrlo jaki u periodu nakon Drugog svjetskog rata, kada je drvna industrija bila vrlo jaka i općenito su tvornice bile jake. Dizajn u Hrvatskoj pojavio sa pojavom Obrtničke škole, koja se kasnije preimenovala u Školu primijenjene umjetnosti i tada su nastala velika imena hrvatskog dizajna kao što su Bernardo Bernardi ili Rihter”, objašnjava Karla.
Sredinom 80-ih godina, potrošači su počeli utjecati na oblikovanje serijski proizvedenog namještaja, a imena dizajnera ostaju skrivena iza naziva tvornica.
Žene dizajnerice u sjeni muškaraca
Od hrvatskog starijeg dizajnerskog namještaja Karla izdvaja dvije autorice, dizajnerice Slavu Antoljak i Rosenberg Milicu koje su radile pleteni namještaj koji je danas opet popularan. Njih dvije su radile u tvornicama i ustvari nisu bile dizajneri same za sebe, nisu bile poznate po svom imenu nego pod tvornicom u kojoj su radile. To nije bio primjer samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu jer žene tada baš i nisu bile popularne kao dizajneri i općenito kao umjetnice. Muškarci su tada vodili glavnu riječ.
Danas je u dizajn namještaja uključena interdisciplinarna suradnja stručnjaka kako bi se korisniku ponudio funkcionalan i estetski privlačan namještaj, no emotivne vrijednosti onog naslijeđenog namještaja, ne mogu se kupiti.
Namještaj ima emotivnu vrijednost
“Meni je jedan od najdražih komada upravo ova fotelja koja je iz doba mojih roditelja. Također, butterfly fotelja koju imam kod kuće koja je ponovno iz doba mojih roditelja, a u nju su me stavili kad sam se rodila. Danas rado sjedim u njoj, ona ima emotivnu vrijednost, prema tome, najvrjedniji namještaj je onaj koji ima emotivnu vrijednost za nas pa bez obzira koliki i kakav on bio”, zaključuje Diana.
Baš te emocije, Karla je integrirala u uređenje vlastitog stana.
“Pri uređenju stana, misao vodilja je bila prikazati sav dizajn koji sam napravila ja, ali i moja cijela obitelj, odnosno mama i starije generacije, baka, djed, prabaka…jer imamo veliku umjetničku obitelj, svatko je u nekom trenutku radio, tako da je ideja iza ovog prostora da bude jednostavan i da sve stvari koje se ubace unutra istaknu”, ističe Karla.
Diana i Karla kažu kako su tijekom svog istraživanja najviše bile fascinirane vještinom kojom se izrađivao namještaj i maštovitošću starih majstora.
Stilovi uređenja
Rokoko stil uređenja interijera: zaboravite predrasude – modernom domu pristaje više nego što mislite
Suvremeni dizajn interijera polako reinterpretira ovaj luksuzni stil na način koji je iznenađujuće nosiv
Postoje stilovi uređenja koji se ne vraćaju, već nikad ni nisu otišli. Rokoko je jedan od njih. Dok su minimalizam i skandinavski interijeri desetljećima dominirali dizajnerskim razgovorom, tiha renesansa ornamentalnosti, krzna, pasteila i pozlate odvijala se ispod radara. Danas, kada se maksimalizam vraća u interijere kao promišljeni odgovor na sterilnost neutralnih prostora, rokoko stil uređenja interijera pronalazi novo, neo-rokoko ruho — i iznenađujuće dobro izgleda u suvremenom kontekstu.
Što je zapravo rokoko stil uređenja interijera
Rokoko je nastao u Francuskoj početkom 18. stoljeća, kao reakcija na formalnu strogost baroka. Tamo gdje je barok bio monumentalan i simetričan, rokoko je bio razigran, asimetričan i visoko dekorativan. Ime dolazi od francuskih riječi rocaille (ukrasno kamenje) i coquille (školjka) — oblika koji su obilježili cijeli pokret.
Rokoko interijeri Versaillesa i europskih dvoraca temeljili su se na pastelnim bojama, oslikanim stropovima, pozlaćenim okvirima, ogledaloima od poda do stropa, svilenim tapiserijama i namještaju s tankim, zakrivljenim nogama. Sve je bilo bogato, all je istovremeno imalo lakoću i gotovo ženstvenu nježnost koja barok nije poznavao.
Upravo ta lakoća — nasuprot teškoj pompeznosti — ono je što rokoko čini prikladnim za reinterpretaciju u suvremenom interijeru.
Rokoko nije stil pretjerivanja. To je stil preciziranog pretjerivanja i tu leži njegova suvremena relevantnost.
Neo-rokoko: kako suvremeni dizajn reinterpretira ovaj stil
Suvremena interpretacija rokoko stila uređenja interijera ne znači doslovno preslikavanje versajskih salona.
Neo-rokoko interijer mogao bi izgledati ovako: bijele zidove s diskretnim ukrasnim letvicama, jedno krilno ogledalo u pozlaćenom okviru, baršunasti kauč u nježnoj roze ili dubokoj smeđoj boji, i luster koji je centralna točka cijelog prostora. Ništa od navedenog nije skupo, a sve je pitanje odabira i slaganja.
Koji odabrati i kako uspješno primijeniti stil uređenja u svom domu
Paleta boja: pastel i zlato — ali ne onako kako ste mislili
Rokoko paleta u originalnom obliku temeljila se na puderasto roze, menta zelenoj, nježnoj lavandi, bjelokosnoj i toploj bijeloj. Uz nju, zuvijek zlato.
U modernoj reinterpretaciji, ove boje nisu nužno boje zidova. Mogu biti boje detalja — jastuka, baršunastog presvlaka naslonjača, okvira ogledala ili ukrasne posude. Zidovi mogu ostati neutralni, čak i potpuno bijeli, dok rokoko ulazi kroz pažljivo odabrane dekorativne elemente.
Ključ nije u tome da svaki zid bude roze. Ključ je u tome da jedan detalj ima rokoko dušu.
Zlatnim detaljima možete na jednostavan način u dom unijeti dozu luksuza i glamura, a upravo je zlato most između rokoko prošlosti i suvremene estetike. Crno-zlatna kombinacija danas asocira na čisti luksuz — a u rokoko kontekstu, zlato uz duboko plavu ili antracit dobiva modernu sofisticiranost bez pompe.
Ogledala: rokoko element koji nikad nije bio moderniji
Nema rokoko interijera bez ogledala. U 18. stoljeću, ogledala su bila simbol statusa — skupocjena, naručivana kod majstora, ukrašena pozlaćenim okvirima s cvjetnim i školjčastim motivima.
Danas, ogledala unose svjetlost u dom i stvaraju iluziju većeg prostora. Ono što je nekada bio znak bogatstva, postalo je jedan od najpametnijih dizajnerskih alata za manje stanove.
Ogledalo u pozlaćenom ili mjedenom okviru, postavljeno nasuprot prozoru, odražava ono što je vani i stvara dojam dodatnog prozora. U hodnicima, ogledalo postavljeno s pažnjom može potpuno transformirati dojam prostora. A u dnevnom boravku, jedno veće ogledalo s ornamentalnim okvirom može biti jedini rokoko element koji prostoru treba — i dovoljan.
Luster: srce rokoko interijera
Ako biste trebali odabrati jedan element koji rokoko stil uređenja interijera prenosi u moderni prostor bez kompromisa, to je luster.
Lusteri su klasičan izbor za postizanje velikog dojma — a rokoko luster u suvremenoj minimalno uređenoj prostoriji djeluje kao namjerna dramska točka. Nije pretjerivanje. Kontrast.
Luksuzni lusteri klasičnog dizajna vraćaju se u modu, a upravo kristalni ili stakleni lusteri s laganim ornamentalnim detaljima direktno vuku korijene iz rokoko tradicije. Murano staklo, kristal, pozlaćeni okviri — sve to ima rokoko DNK. U suvremenom interijeru, takav luster ne treba biti okružen istim stilom. Može sjajiti iznad jednostavnog drvenog stola, u prostoru bijelo ofarbanom, i upravo taj kontrast čini efekt.
Mramor, baršun i tapete: teksture koje definiraju neo-rokoko
Rokoko je bio stil koji je opsesivno pazio na teksturu. Svila, brokar, pozlaćeno drvo, porculan — sve je moralo biti taktilno bogato.
U suvremenom neo-rokoko uređenju, ova se opsesija prevodi u tri materijala koja su danas iznimno aktualna:
Mramor je prisutan u rokoko interijerima od samih početaka. Mramor u interijeru trend je koji traje, a njegova primjena na kuhinjskim pločama, kupaonicama ili čak kao tapeta čini ga dostupnim i bez luksuznog budžeta.
Baršun je tkanina koja instantno evocira rokoko estetiku — bogata, duboka, refleksivna. Baršunasti jastuk, presvlaka stolice ili zavjesa jedini su detalji koji su potrebni da prostor dobije taj specifičan osjećaj mekoće i luksuza koji rokoko obećava.
Tapete s uzorcima bile su temeljni element rokoko interijera. Personalizirane tapete danas pružaju gotovo neograničene mogućnosti — od cvjetnih motiva do apstraktnih ornamenata koji citiraju rokoko bez doslovnog oponašanja. Jedna tapetirana stjena u spavaćoj sobi može biti dovoljna.
Rokoko u modernoj spavaćoj sobi
Spavaća soba je prostorija u kojoj se rokoko reinterpretacija najlakše provodi — jer je to prostor u kojemu je dekorativnost opravdana i intimna.
Zamislite: uzglavlje od baršuna u dubokoj roze ili sagur boji, noćni ormarić s mekim abažurom, ornamentalni okvir ogledala, posteljina od satena ili svilene pamučne mješavine i jedan ukrasni detalj — porculanska posuda, pozlaćena vaza ili sitna keramika na noćnom ormariću. Ovo nije muzejska rekonstrukcija. To je spavaća soba koja izgleda kao da ju je netko promišljeno i s dušom uredio.
Kako unijeti rokoko u suvremeni stan bez da izgleda kao kostimirana zabava
Najčešći strah kada je rokoko u pitanju je pretjerivanje — da će prostor izgledati teatralno, nesuvremen ili kao dekor za film o Mariji Antoaneti.
Pravilo je jednostavno: jedan jak rokoko element, sve ostalo neutralno. Luster + bijeli zidovi + jednostavan namještaj. Ogledalo u zlatnom okviru + beton + tamno drvo. Baršunasti kauč u dubokom smaragdu + industrijska polica. Svaki od ovih spojeva funkcionira jer rokoko donosi kontrast, a ne redundanciju.
Materijali su jedna od ključnih odlika koja prostor čini luksuznim — i upravo rokoko materijali (kristal, baršun, pozlata, mramor) imaju tu sposobnost da dižu kvalitetu dojma čitavog prostora kroz samo jedan komad.
Ne trebate urediti čitav stan u rokoko stilu. Trebate samo jedan detalj koji ima rokoko dušu — i prostorija će ga zapamtiti.
Zašto rokoko stil uređenja interijera dobiva na popularnosti upravo sada
Rokoko elementi se vraćaju jer smo se, kolektivno, malo zasitili prostora koji izgledaju kao da u njima nitko ne živi. Problem nije u minimalizmu samom po sebi. Neutralan interijer je zapravo dobra baza. Layering kao pristup upravo to koristi: počnete od čiste osnove, pa dodajete slojeve.
Ali svaki prostor treba jednu stvar koja prva uhvati pogled. Hijerarhija u interijeru — kako to Sunčica Mastelić Ivić naziva — znači da ne može sve biti jednako važno. Jedan komad koji nosi vizualnu težinu prostora, a ostalo se povlači u pozadinu.
Podne i zidne obloge
Personalizacija interijera na novoj razini – upoznajte hrvatski brend Rococo Decor
Zahvaljujući jedinstvenim strukturama, akustičnim svojstvima i mogućnosti potpune prilagodbe, Rococo Decor zidove pretvara u doživljaj
Personalizacija interijera postala je jedan od vodećih trendova u uređenju doma, a zidovi – dugo zapostavljeni u korist namještaja i dekorativnih detalja – polako se vraćaju u centar pažnje kao aktivni element oblikovanja atmosfere prostora.
Jedan od domaćih brendova koji je prepoznao taj pomak je Rococo Decor, hrvatski proizvođač tapeta i zidnih obloga koji je nastao iz jedne jednostavne, ali snažne ideje: da zid može biti više od pozadine.
Hrvatski brend nastao u trenutku preokreta
Iza Rococo Decora stoji Lidija Čavlović, poduzetnica čiji poslovni put nije tekao ravnom linijom. Ideju je razvila tijekom pandemije.
„ U tom razdoblju sve više hotela počelo je tražiti ekološke proizvode i održiva rješenja, i u tome sam vidjela smjer u kojemu tržište ide. Tada sam se susrela sa strojem koji omogućuje potpuno ekološku proizvodnju tapeta i ekološke boje. U isto vrijeme tapete su u uređenju interijera doživljavale pravi renesansu. Sve se nekako spojilo u jednu ideju”, prisjeća se Čavlović.
Taj spoj ekološke tehnologije, rastućeg interesa za personalizaciju interijera i vlastitog senzibiliteta prema estetici pretvorio se u brend koji danas ima jasno prepoznatljiv identitet. Rococo Decor proizvodi tapete u Hrvatskoj, u Zaboku, gdje se nalazi i njihov showroom u kojemu klijenti mogu vidjeti, dotaknuti i osjetiti razliku između onoga što nudi ovaj brend i klasičnih tapeta koje poznajemo.
Samoljepljive, vinilne ili tekstilne? Vodič kroz sve vrste tapeta za dom
Tapete koje se ne gledaju samo – one se i osjećaju
Ono što Rococo Decor odmah izdvaja od klasičnih tapeta nije samo vizualni dojam, nego nešto mnogo konkretnije: tekstura.
Brend je razvio koncept strukturiranih tapeta u kojima svaki motiv ima vlastitu taktilnu dimenziju koja prati vizualni prikaz. Ako je na tapeti prikazan list, njegova površina ima pravu, opipljivu strukturu lista iz prirode – žile, udubine, valovitost rubova. Ako je motiv cvijet, pod prstima se osjeća reljef latica. Granit izgleda kao granit. Tkanina izgleda i osjeća se kao tkanina.
„Strukturiranu tapetu ne morate ni vidjeti. Dovoljno je da je dotaknete. Po samom dodiru možete prepoznati što se nalazi na motivu”
To nije samo dizajnerski trik. Radi se o temeljnoj promjeni u načinu na koji zidna obloga komunicira s prostorom i s ljudima u njemu. Taktilnost unosi toplinu, autentičnost i osjećaj da je svaki element interijera promišljen do kraja.
Zidovi koji apsorbiraju i buku
Uz estetsku vrijednost, Rococo Decor tapete nose i funkciju koja je u modernom stanovanju sve važnija: akustiku.
Njihove zidne obloge posjeduju certificirana akustična svojstva koja doprinose zvučnoj ugodi u prostoru. U praksi to znači manje odjeka, mekšu atmosferu i tišu sobnu akustiku. Upravo zato Rococo Decor tapete nisu rezervirane samo za privatne interijere. Sve se češće primjenjuju u hotelima, poslovnim prostorima, restoranima i svim okruženjima gdje je kvaliteta zvučnog ambijenta važan dio korisničkog iskustva.
U vremenu kada sve više radimo od kuće, a granica između radnog i životnog prostora postaje sve tanja, akustično ugodniji dom prestaje biti luksuz i postaje stvarna potreba.
Kada umjetničko djelo postane zidna obloga
Posebno zanimljiv segment Rococo Decor ponude nastaje kroz suradnje s umjetnicima – i tu se vidi koliko brend razmišlja šire od pukog dizajna tapeta.
Umjesto da uzimaju gotove motive i prenose ih na površine, Čavlović i njezin tim ulaze u pravi kreativni dijalog s umjetnicima. Rezultat su kolekcije u kojima zidna obloga nosi autentičan umjetnički izraz, a ne tek vizualnu inspiraciju.
Jedna od takvih suradnji ostvarena je s umjetnicom Alinom Neculceom.
„Napravili smo cijelu kolekciju pod nazivom Život kroz koju smo pokušali prenijeti njezine ideje i umjetnički izraz na svaku pojedinačnu tapetu – ne kao reprodukciju slike, nego kao prostor koji diše istim jezikom kao i njezin rad”, objašnjava Čavlović.
Na taj način zid prestaje biti neutralna kulisa i postaje aktivan sudionik u priči interijera.
Personalizacija bez granica: od ideje do gotovog zida
Možda najveća prednost koju Rococo Decor nudi klijentima je mogućnost potpune prilagodbe dizajna.
Polazna točka može biti praktički bilo što: fotografija s putovanja, omiljeni cvijet, boja koja ih smiruje, osjećaj koji žele prenijeti u prostoriju ili pak slika nekog mjesta koje nosi posebno značenje. Tim Rococo Decora preuzima taj sirov materijal i iz njega gradi prijedlog.
„Dovoljno nam je dati ideju – što volite, koje boje preferirate i u koji kontekst se dizajn treba uklopiti. Mi zatim pripremamo prijedlog, izrađujemo fizički uzorak i tek nakon vašeg odobrenja kreće produkcija i montaža”
Takav proces nije brz na način na koji su brze masovne kolekcije. Ali nije zamišljen ni da bude. Rezultat je interijer koji ne slijedi sezonske trendove nego odražava konkretnog čovjeka i konkretan prostor – i koji zbog toga ne zastarijeva na isti način kao standardna dekoracija.
U industriji koja često nagrađuje brzinu, volumen i vizualnu glasnost, Rococo Decor svjesno ide drugim putem.
Fokus nije na masovnoj distribuciji ni na katalogu koji se mijenja svake sezone, nego na detaljima, kvaliteti izvedbe i onome što Čavlović naziva emocionalnom povezanošću prostora s ljudima koji u njemu žive.
