Uređenje interijera
Dizajn namještaja kroz svijet, ljude i godine
Dizajneri su u konstantnoj potrazi za boljim materijalima za kreativniji i funkcionalniji namještaj. Otkuda je sve počelo i kako se namještaj razvijao kroz povijest znaju Diana Sokolić i Karla Kocijan, koje su o tome napisale knjigu.
Umjetnička obitelj
Diana i Karla su mama i kći, slikarica i dizajnerica namještaja. Potiču iz velike umjetničke obitelji koja je dugo bila aktivna u različitim aspektima kazališne umjetnosti. Tijekom pandemije, kad je sve stalo, odlučile su napisati knjigu o namještaju.
“Znala sam da mora biti pisano jednostavnim jezikom da bi ih zainteresiralo, da im se ne bi ogadilo, tako da sam sve što sam znala prvo provjerila, nadopunila iz stručne literature koju imam, ali i iz knjiga koje sam nastavila kupovati sa velikom strašću”, govori Diana.
Duga povijest namještaja
Prema arheološkim istraživanja ljudi su još prije 30 000 godina počeli konstruirati i rezbariti namještaj, no kako ga je bilo teško sačuvati, koristimo se drugim izvorima povijesti.
Prvi tragovi sežu u Mezopotamiju i oni se vide na reljefima iz Mezopotamskog doba. Kasnije se vide na egipatskim zidnim slikama, a onda je otkrivena i Tutankamonova grobnica koja nam je dala pravi uvid u taj namještaj.
Drvo je teško očuvati
No, sudbina namještaja je tužna, zato što je on obično rađen od drva, a drvo je sklono propadanju. Stoga, nije mnogo namještaja preživjelo ta silna tisućljeća i mi zapravo o namještaju saznajemo sa zidnih slika, sa grčkih vaza ili iz pompjeanskih zidnih slika, to su najčešće izvori.
Klasični komadi namještaja počeli su se proizvoditi u 16. stoljeću u Europi, a u drugoj polovici 19. stoljeća, kao posljedica porasta potražnje i novog načina obrade drva, počinje industrijska proizvodnja namještaja.
Namještaj je propadao u selidbama, trulio u poplavama, nestajao u ratovima, gorio u požarima i vrlo malo toga je do danas ostalo sačuvano. Zato ljudi s ljubavlju čuvaju komade koji su im ostali od prabake ili od pradjeda, ako je nešto ostalo.
Diana i Karla za svoju su knjigu istraživale povijest namještaja cijeloga svijeta i njegov razvoj kroz stilska razdoblja.
Različiti stilovi diljem svijeta
“Od Mezopotamije sve do danas preko Engleske, Španjolske, jer je svaka od tih zemalja imala svoj razvoj. Kao što je renesansa nastala u Italiji, a gotika nije, tako su i različite zemlje imale različite stilske epohe. Naravno, što se više približavamo 20., to jest, 21. stoljeću, kao i u slikarstvu, tih je stilskih epoha više. Egipat je trajao 3000 godina, a kasnije u sto godina imate jako mnogo stilskih epoha koje se izmjenjuju”, govori Diana.
Ekspanzija industrijske proizvodnje namještaja dogodila se između dva svjetska rata, a uvođenjem znatnih tehnoloških inovacija 50-ih i 60-ih godina, događa se procvat industrije namještaja te njegove distribucije.
Poznati hrvatski dizajneri namještaja
“Osim svjetskih dizajnera, naravno trebalo je spomenuti i hrvatske dizajnere koji su bili vrlo jaki u periodu nakon Drugog svjetskog rata, kada je drvna industrija bila vrlo jaka i općenito su tvornice bile jake. Dizajn u Hrvatskoj pojavio sa pojavom Obrtničke škole, koja se kasnije preimenovala u Školu primijenjene umjetnosti i tada su nastala velika imena hrvatskog dizajna kao što su Bernardo Bernardi ili Rihter”, objašnjava Karla.
Sredinom 80-ih godina, potrošači su počeli utjecati na oblikovanje serijski proizvedenog namještaja, a imena dizajnera ostaju skrivena iza naziva tvornica.
Žene dizajnerice u sjeni muškaraca
Od hrvatskog starijeg dizajnerskog namještaja Karla izdvaja dvije autorice, dizajnerice Slavu Antoljak i Rosenberg Milicu koje su radile pleteni namještaj koji je danas opet popularan. Njih dvije su radile u tvornicama i ustvari nisu bile dizajneri same za sebe, nisu bile poznate po svom imenu nego pod tvornicom u kojoj su radile. To nije bio primjer samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu jer žene tada baš i nisu bile popularne kao dizajneri i općenito kao umjetnice. Muškarci su tada vodili glavnu riječ.
Danas je u dizajn namještaja uključena interdisciplinarna suradnja stručnjaka kako bi se korisniku ponudio funkcionalan i estetski privlačan namještaj, no emotivne vrijednosti onog naslijeđenog namještaja, ne mogu se kupiti.
Namještaj ima emotivnu vrijednost
“Meni je jedan od najdražih komada upravo ova fotelja koja je iz doba mojih roditelja. Također, butterfly fotelja koju imam kod kuće koja je ponovno iz doba mojih roditelja, a u nju su me stavili kad sam se rodila. Danas rado sjedim u njoj, ona ima emotivnu vrijednost, prema tome, najvrjedniji namještaj je onaj koji ima emotivnu vrijednost za nas pa bez obzira koliki i kakav on bio”, zaključuje Diana.
Baš te emocije, Karla je integrirala u uređenje vlastitog stana.
“Pri uređenju stana, misao vodilja je bila prikazati sav dizajn koji sam napravila ja, ali i moja cijela obitelj, odnosno mama i starije generacije, baka, djed, prabaka…jer imamo veliku umjetničku obitelj, svatko je u nekom trenutku radio, tako da je ideja iza ovog prostora da bude jednostavan i da sve stvari koje se ubace unutra istaknu”, ističe Karla.
Diana i Karla kažu kako su tijekom svog istraživanja najviše bile fascinirane vještinom kojom se izrađivao namještaj i maštovitošću starih majstora.
Kuhinja i blagovaonica
Indukcija, staklokeramika ili plin: Koja ploča odgovara vašoj kuhinji?
Usporedili smo kako griju, kakvo posuđe traže i što treba provjeriti prije kupnje
Ploča za kuhanje mijenja se rijetko, ali svaki dan se koristi. Zato je važno ne gledati samo kako izgleda u izlogu, nego i kako će se snaći u vašoj kuhinji. Prije odluke vrijedi znati kako koja ploča grije, kakvo posuđe traži i što morate provjeriti ispod radne ploče: izrez, struju ili plin.
Drvene kuhinje ponovno su u fokusu: Kako postići topao i suvremen izgled?
Kako rade: tri načina da zagrijete lonac
Plinska ploča grije otvorenim plamenom. Toplinu vidite, regulirate je okretanjem gumba, a lonac reagira gotovo odmah. Dio topline ipak odlazi u zrak oko posude, a uz plin je važno i provjetravanje.
Staklokeramička ploča ispod staklene površine ima električne grijače. Oni najprije zagriju staklo, a staklo zatim predaje toplinu loncu. Zbog toga se sporije zagrijava i sporije hladi. Površina je ravna i lako se briše, ali ostaje vruća i nakon što isključite zonu.
Indukcijska ploča radi drugačije. Elektromagnetsko polje zagrijava izravno dno posude, pa lonac postaje grijač. Staklo se ugrije samo od vrućeg posuđa, a ne od same ploče. Novozelandska agencija za energetsku učinkovitost EECA indukciju zato navodi kao najsigurniju od tri mogućnosti, jer manji je rizik od opeklina.
Brzina, regulacija topline i čišćenje
Indukcija je obično najbrža. EECA navodi testiranja organizacije Consumer Reports, prema kojima indukcija vodu zakuha 20 do 40 posto brže od plina ili klasične električne ploče. Za regulaciju topline, plin i indukcija reagiraju gotovo trenutno. Staklokeramika je tromija: kad smanjite stupanj, zagrijano staklo još neko vrijeme grije lonac. Kod jela koja lako zagore to treba imati na umu, ali kad nešto treba ostati toplo, ta zaostala toplina dobro dođe.
Za čišćenje su ravne ploče jednostavnije od plinske, kod koje se skidaju rešetke i čiste plamenici. Između dvije ravne ploče prednost ima indukcija. Površina joj ostaje hladnija, pa se prolivena hrana ne zapeče tako lako kao na vrućem staklu staklokeramike.
Što piše o učinkovitosti i zašto to nije vaš račun
EECA navodi da plinski plamenici pretvore oko 30 posto energije u toplinu u posudi, staklokeramika 70 do 80 posto, a indukcija 80 do 90 posto. Te brojke pokazuju koliki dio energije stigne do lonca.
Koliko ćete platiti u Hrvatskoj, ovisi o cijeni struje i plina u vašem tarifnom modelu, o tome koliko kuhate i o tome ostaje li vam plinski priključak zbog grijanja ili bojlera.
Posuđe: najvažnija provjera kod indukcije
Na plinu i staklokeramici radi gotovo svako posuđe. Kod staklokeramike ipak je bolje da posuda ima ravno dno i da pokriva cijelu zonu, jer hrana se brže kuha kad lonac ima puni kontakt s pločom. Plin je jedini koji podnosi i wok s obljim dnom.
Indukcija traži posuđe s magnetskim dnom. Provjera je jednostavna: ako se magnet zalijepi za dno, posuda je prikladna. Većina posuđa od nehrđajućeg čelika i željeza prolazi tu provjeru. Na dnu ili ambalaži indukcijskog posuđa obično je otisnut simbol u obliku zavojnice. Ako magneta nemate, u uputama za indukcijsku ploču Gorenje ISC646BSC piše da u lonac možete uliti vodu: ako se zaslon ne javlja greškom i voda se grije, posuda je prikladna. Isti proizvođač traži dno promjera najmanje 15 centimetara za zone od 19 centimetara. Posuđe sa zakrivljenim dnom nije prikladno.
| Plinska | Staklokeramička | Indukcijska | |
|---|---|---|---|
| Kako grije | Plamen grije posudu | Grijač grije staklo, staklo posudu | Polje grije dno posude |
| Brzina | Brza | Najsporija | Najbrža |
| Regulacija | Trenutna, vidljiva | Tromija, zadržava toplinu | Trenutna |
| Čišćenje | Rešetke i plamenici | Ravno, ali vruće staklo | Ravno, hladnije staklo |
| Posuđe | Gotovo svako, i wok | Ravno dno | Magnetsko, ravno dno |
| Priključak | Plin i struja za paljenje | Struja | Struja, često veće snage |
Što provjeriti prije zamjene
Izrez i radna ploča. Nova ploča za kuhanje mora odgovarati otvoru u radnoj ploči. Izrez se razlikuje od modela do modela, i to po milimetrima. Za spomenutu 60-centimetarsku indukcijsku ploču Gorenje u uputama se traži izrez od 560 × 490 mm i radna ploča debela najmanje 30 mm. Ako je ispod pećnica, najmanje 40 mm. Izmjerite postojeći otvor prije kupnje i usporedite ga s uputama za ugradnju odabranog modela. Pripazite i na materijal radne ploče: oko ploče treba biti otporan na toplinu, kako smo opisali u tekstu o radnim pločama od iverala, kvarca, porculana i compacta.
Električni priključak i snaga. Ovdje se ne isplati nagađati. Indukcijska ploča Gorenje ISC646BSC ima ukupnu priključnu snagu 7200 W. Spaja se jednofazno ili dvofazno, a proizvođač za priključni kabel navodi H07RN-F, 4 × 1,5 mm². Ako vaša instalacija toliko ne podnosi, taj model omogućuje ograničenje ukupne snage na 2300, 2800, 3000 ili 3700 W. Ploča će tada raditi, ali sporije kad koristite više zona odjednom. U uputama je jasno navedeno: „Samo kvalificirana osoba smije spojiti ovu ploču na napajanje.“ Drugi modeli imaju drukčije zahtjeve, zato prije kupnje usporedite upute s onim što vam električar potvrdi za vašu instalaciju.
Plinski priključak. Kod plinske ploče sve radove na priključku, prema uputama proizvođača, mora obaviti ovlašteni stručnjak. To vrijedi i za prilagodbu na drugu vrstu plina, na primjer s prirodnog plina iz mreže na ukapljeni plin iz boce. Pritom se mijenjaju sapnice na plamenicima. Ploča se spaja na fiksni plinski vod ili fleksibilnu metalnu cijev koja ne smije dodirivati pomične dijelove ormarića, poput ladice. Nakon spajanja obavezna je provjera nepropusnosti. Plinskoj ploči treba i struja, za električno paljenje.
Što donose noviji modeli
Indukcija se posljednjih godina najviše mijenja. LG je predstavio indukcijsku ploču bez fiksnih zona, koja sama prepozna gdje stoji posuda i grije samo to mjesto. Gorenje ploče s integriranom napom povezuje s napom u jedan sustav. Hrvoje Tandara, produktni menadžer Gorenja, za Dom na kvadrat je rekao da je takav sustav siguran jer „ako nema aktivnosti, uređaj se sam isključuje“.
Automatsko isključivanje ima i većina običnih indukcijskih ploča. Kod spomenutog modela Gorenje vrijeme ovisi o stupnju: na najnižim stupnjevima zona radi do osam sati, a na najvišima do dva sata.
Tri situacije, tri pristupa
Kuhinja s postojećim plinskim priključkom. Ako volite kuhati na plamenu, koristite wok ili se ne želite odreći trenutne kontrole, plinska ploča zadržava postojeću instalaciju i najmanje radova. Ako razmišljate o prelasku na indukciju, najprije s električarom provjerite podnosi li instalacija potrebnu snagu. Što učiniti s plinskim vodom koji više ne trebate, dogovorite s ovlaštenim stručnjakom, ne rješavajte to sami.
Nova kuhinja. Ovdje imate najviše slobode, jer priključke planirate od početka. Ako birate indukciju, u elektro planu predvidite priključak prema zahtjevima modela, a ne prema onome što je ostalo od prethodne kuhinje. Kako se kuhinja projektira od instalacija prema frontama, objasnili smo u tekstu Zaboravite načas na boju fronte. Ako ploča ide na otok, računajte s većom dubinom otoka, kako piše u našem vodiču o idealnim dimenzijama kuhinje.
Zamjena ploče bez većih zahvata. Najjednostavnije je zamijeniti ploču istom vrstom i sličnih dimenzija, jer izrez i priključak tada najčešće odgovaraju. Prelazak sa staklokeramike na indukciju je moguć ako se poklapaju izrez i električni priključak. Ako instalacija ne podnosi punu snagu, pomaže funkcija ograničenja snage, uz nešto sporije kuhanje. Prije kupnje pregledajte i posuđe s magnetom, da vas nakon ugradnje ne iznenadi trošak novih lonaca. Takva ploča za kuhanje tada je zamjena koju ćete gotovo i ne primijetiti, osim po brzini.
Prije nego što naručite ploču za kuhanje provjerite sljedeće:
Najbolja ploča za kuhanje nije nužno najnovija, nego ona koja odgovara kuhinji koju već imate i načinu na koji kuhate. Zato prije kupnje uzmite metar i izmjerite postojeći izrez i debljinu radne ploče, pa ih usporedite s uputama za ugradnju modela koji vam se sviđa. U istim uputama pogledajte priključnu snagu i način spajanja, a zatim s električarom provjerite podnosi li to vaša instalacija. Ako birate plin, unaprijed znajte koju vrstu plina koristite i tko će ploču spojiti, jer to nije posao za vikend. I na kraju, otvorite ormarić s loncima i prislonite magnet na dno svakog od njih. Tih nekoliko minuta uštedjet će vam iznenađenja nakon ugradnje, a novu ploču tada ćete pamtiti po tome kako kuha, a ne po tome što ste sve morali mijenjati zbog nje.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Velika rješenja za male stanove: kako pametnim odabirom namještaja dobiti više prostora
Manjak kvadrata ne mora značiti i manjak udobnosti. Uz dobro planiranje, višenamjenski namještaj i nekoliko praktičnih trikova, čak i najmanji stan može postati funkcionalan, prostran i ugodan za život. U Lesnini smo s arhitekticom Darijom Turinom istražili kako maksimalno iskoristiti svaki centimetar prostora, a pritom ne žrtvovati estetiku.
Uređenje malog stana često se čini kao slaganje komplicirane slagalice. Kako u ograničen prostor smjestiti sve što nam je potrebno, a da pritom ne stvorimo osjećaj skučenosti? Može li dnevni boravak istodobno biti mjesto za odmor, rad i druženje? I moramo li se zbog manjka kvadrata odreći velikog blagovaonskog stola, udobne garniture ili omiljenih dekoracija?
Odgovor se krije u dobrom planiranju i namještaju koji se prilagođava našim potrebama. Danas postoje brojna rješenja koja omogućuju da jedan komad namještaja preuzme nekoliko različitih funkcija. No prije odabira namještaja važno je razmisliti o načinu na koji svakodnevno koristimo svoj dom.
Dobro uređenje počinje životnim navikama
Bez obzira na veličinu stana, kvalitetno uređenje uvijek počinje analizom prostora i životnih navika njegovih korisnika.
„U svakom stambenom prostoru, pa tako i u onom malom, najvažnija je funkcionalnost. Kao što je još davno Le Corbusier nazvao kuću mašinom za stanovanje, kasnije je Rem Koolhaas dizajnirao liniju namještaja koju zove Alati za život. Tako da je primarno da se dobro isprojektira, isplanira sve, da se prouče svi procesi života koji će se tu odvijati, tako da se prostor maksimalno prilagodi životu i svojim potrebama, a tek onda nekim trendovima”, objašnjava arhitektica Darija Turina.
U malim stanovima posebno je važno odrediti prioritete. Nekome je potreban velik radni stol, drugome udobna garnitura, a trećemu dovoljno mjesta za druženje s prijateljima. Zato univerzalno rješenje ne postoji. Ono što savršeno funkcionira u jednom stanu, u drugome može predstavljati prepreku.
Prije kupnje namještaja potrebno je precizno izmjeriti prostor, uzeti u obzir položaj vrata i prozora te predvidjeti dovoljno mjesta za svakodnevno kretanje.
Višenamjenski namještaj za više mogućnosti
Jedan od najboljih saveznika malih stanova jest multifunkcionalni namještaj. Riječ je o komadima koji se jednostavno prilagođavaju različitim aktivnostima i omogućuju učinkovitije korištenje raspoložive površine.
„Multifunkcionalan namještaj zapravo je temelj kod manjih stanova jer nam omogućava da iste kvadrate koristimo na više različitih načina, ovisno o dobu dana ili scenariju koji se tu odvija”, ističe Turina.
Primjerice, dnevni boravak tijekom dana može biti prostor za druženje, a navečer se pretvoriti u dodatnu spavaću sobu.
Garniture na razvlačenje posebno su korisne u stanovima bez zasebne gostinjske sobe. Ako imaju i spremište ispod sjedišta, omogućuju odlaganje posteljine, deka i drugih predmeta koji bi inače zauzimali dragocjen prostor u ormarima. Modularne garniture pružaju dodatnu fleksibilnost jer se pojedini elementi mogu raspoređivati ovisno o potrebama.
Sličan princip vrijedi i za sklopive radne stolove te taburee koji istodobno služe kao dodatno sjedeće mjesto i prostor za odlaganje.
Stolovi koji se prilagođavaju broju gostiju
U malim stanovima često nema dovoljno prostora za zasebnu blagovaonicu. No to ne znači da se moramo odreći okupljanja oko stola.
Jedno od najpraktičnijih rješenja jesu stolovi na razvlačenje, koji tijekom svakodnevnog korištenja zauzimaju malo mjesta, a prema potrebi mogu se povećati.
U posebno skučenim prostorima blagovaonska površina može biti nastavak kuhinjske radne ploče, dio poluotoka ili izvlačni element skriven u kuhinjskom namještaju.
Važno je, međutim, razmišljati i o prostoru koji je potreban kada se stol koristi.
Arhitektica savjetuje da se oko blagovaonskog stola, kad god je to moguće, ostavi približno 75 do 90 centimetara za sjedenje i prolazak. U iznimnim situacijama, poput povremenih većih druženja, moguće je prihvatiti i nešto manje prostora.
Takvo planiranje omogućuje da stan ostane funkcionalan tijekom svakodnevice, a da se prema potrebi prilagodi većem broju ljudi.
Klub-stolići s dodatnim funkcijama
Klub-stolići više nisu samo površine za odlaganje daljinskog upravljača i šalice kave. Sve su popularniji modeli s podiznim mehanizmima, dodatnim spremištima ili površinama koje se mogu proširiti. Takav stolić može poslužiti za rad na prijenosnom računalu, povremeni obrok ili društvene igre, a nakon korištenja ponovno zauzeti minimalno prostora.
Praktično rješenje jesu i setovi stolića koji se mogu postaviti jedan ispod drugoga. Kada nisu potrebni, gotovo da zauzimaju prostor samo jednog komada. Pri odabiru oblika arhitektica preporučuje razmotriti zaobljene modele. Organski oblici i zaobljeni rubovi mogu olakšati kretanje kroz prostor, osobito kada između garniture i ostalog namještaja nema mnogo mjesta.
Uz to, zanimljiv stolić u boji ili neobičnom materijalu može postati detalj koji prostoru daje karakter.
Mali stan ne traži nužno male komade namještaja
Česta je zabluda da mali stan nužno treba opremiti isključivo malim namještajem. U stvarnosti velik broj sitnih komada može stvoriti dojam neurednosti i vizualno opteretiti prostor. S druge strane, prevelika garnitura ili ormar na pogrešnome mjestu mogu otežati kretanje.
„Više manjih komada može stvoriti nekakav vizualni šum i kaos u prostoru, dok opet veći komadi koji su nefunkcionalni i krivo postavljeni blokiraju prostor, tako da se kvalitetno rješenje može postići s oba pristupa”, objašnjava Turina.
Zato je važnije pravilno odabrati dimenzije i raspored namještaja nego slijepo pratiti pravilo da u mali prostor smiju samo mali komadi. Jedna dobro odabrana garnitura može biti bolji izbor od kombinacije nekoliko fotelja i stolica. Jednako tako, prostran ugradbeni ormar može djelovati urednije od više zasebnih komoda i polica.
Iskoristite visinu i skrivena mjesta za pohranu
Kada nedostaje kvadrata, vrijedi početi razmišljati i vertikalno. Ormari koji se protežu do stropa omogućuju znatno više prostora za odlaganje, a pritom mogu djelovati kao sastavni dio arhitekture. Posebno su praktična rješenja s kliznim vratima, koja ne zahtijevaju dodatni prostor za otvaranje. Ugradbeni namještaj može se vizualno stopiti sa zidovima, ali može postati i zanimljiv dekorativni element.
Zrcala na vratima ormara mogu reflektirati dnevnu svjetlost i pridonijeti osjećaju prostranosti, a dodatne mogućnosti pohrane kriju se i ispod kreveta, unutar taburea, u prostoru iznad vrata ili na zidovima koji inače ostaju neiskorišteni.
Pritom je važno pronaći ravnotežu između otvorenih i zatvorenih površina kako prostor ne bi djelovao prenatrpano.
I tamne boje imaju mjesto u malom stanu
Još jedno uvriježeno pravilo kaže da se mali prostori moraju uređivati u bijeloj i drugim svijetlim bojama. Iako svijetle površine reflektiraju više svjetlosti, to ne znači da su tamne ili intenzivne boje zabranjene.
„To nije nužno. To je neki mit. Boja se koristi kao arhitektonski element u projektiranju. Naravno da svijetle boje reflektiraju više svjetla, ali pravilno pozicionirana tamna ili primarna intenzivna boja može stvoriti privid veće dubine prostora”, ističe Turina.
Jedan zid u tamnijoj nijansi može vizualno produbiti prostor, dok namještaj intenzivnih boja može unijeti živost i osobnost. Važnu ulogu imaju i teksture. Drvo, tkanine, tapecirane površine i različiti završni materijali mogu stvoriti osjećaj topline, čak i kada je stan vrlo malen.
Pri odabiru boja treba voditi računa o količini prirodnog svjetla i orijentaciji prostorije jer ista nijansa može izgledati potpuno drukčije u prostoru okrenutom prema sjeveru nego u onome koji je tijekom dana izložen izravnom suncu.
Svaka stvar treba imati svoje mjesto i svrhu
U želji da mali stan izgleda prostranije, ponekad se odričemo namještaja koji nam je zapravo potreban. No minimalizam nije jedini put do funkcionalnog interijera. Važnije je omogućiti nesmetano kretanje, sačuvati pogled kroz prostor i odabrati komade koji odgovaraju stvarnim životnim navikama.
Dnevni boravak može imati i radni kutak, a da ne izgubi svoju osnovnu funkciju. Niske police, pomični elementi ili vizualno odvajanje bojama mogu pomoći u organizaciji različitih zona bez podizanja dodatnih zidova.
Upravo je prilagodljivost jedna od najvećih prednosti suvremenog namještaja. Rješenja poput garnitura sa spremištem, stolova na razvlačenje, modularnih elemenata i višenamjenskih klub-stolića, kakve smo istražili u Lesnini, pokazuju da funkcionalnost i estetika mogu ići ruku pod ruku.
Jer dobro uređen mali stan nije onaj u kojem se nalazi najmanje stvari, nego onaj u kojem svaka stvar ima svoje mjesto i svrhu.
Za velike ideje doista nisu potrebni veliki kvadrati – samo dobro osmišljen prostor.
