Uređenje interijera
Dizajn namještaja kroz svijet, ljude i godine
Dizajneri su u konstantnoj potrazi za boljim materijalima za kreativniji i funkcionalniji namještaj. Otkuda je sve počelo i kako se namještaj razvijao kroz povijest znaju Diana Sokolić i Karla Kocijan, koje su o tome napisale knjigu.
Umjetnička obitelj
Diana i Karla su mama i kći, slikarica i dizajnerica namještaja. Potiču iz velike umjetničke obitelji koja je dugo bila aktivna u različitim aspektima kazališne umjetnosti. Tijekom pandemije, kad je sve stalo, odlučile su napisati knjigu o namještaju.
“Znala sam da mora biti pisano jednostavnim jezikom da bi ih zainteresiralo, da im se ne bi ogadilo, tako da sam sve što sam znala prvo provjerila, nadopunila iz stručne literature koju imam, ali i iz knjiga koje sam nastavila kupovati sa velikom strašću”, govori Diana.
Duga povijest namještaja
Prema arheološkim istraživanja ljudi su još prije 30 000 godina počeli konstruirati i rezbariti namještaj, no kako ga je bilo teško sačuvati, koristimo se drugim izvorima povijesti.
Prvi tragovi sežu u Mezopotamiju i oni se vide na reljefima iz Mezopotamskog doba. Kasnije se vide na egipatskim zidnim slikama, a onda je otkrivena i Tutankamonova grobnica koja nam je dala pravi uvid u taj namještaj.
Drvo je teško očuvati
No, sudbina namještaja je tužna, zato što je on obično rađen od drva, a drvo je sklono propadanju. Stoga, nije mnogo namještaja preživjelo ta silna tisućljeća i mi zapravo o namještaju saznajemo sa zidnih slika, sa grčkih vaza ili iz pompjeanskih zidnih slika, to su najčešće izvori.
Klasični komadi namještaja počeli su se proizvoditi u 16. stoljeću u Europi, a u drugoj polovici 19. stoljeća, kao posljedica porasta potražnje i novog načina obrade drva, počinje industrijska proizvodnja namještaja.
Namještaj je propadao u selidbama, trulio u poplavama, nestajao u ratovima, gorio u požarima i vrlo malo toga je do danas ostalo sačuvano. Zato ljudi s ljubavlju čuvaju komade koji su im ostali od prabake ili od pradjeda, ako je nešto ostalo.
Diana i Karla za svoju su knjigu istraživale povijest namještaja cijeloga svijeta i njegov razvoj kroz stilska razdoblja.
Različiti stilovi diljem svijeta
“Od Mezopotamije sve do danas preko Engleske, Španjolske, jer je svaka od tih zemalja imala svoj razvoj. Kao što je renesansa nastala u Italiji, a gotika nije, tako su i različite zemlje imale različite stilske epohe. Naravno, što se više približavamo 20., to jest, 21. stoljeću, kao i u slikarstvu, tih je stilskih epoha više. Egipat je trajao 3000 godina, a kasnije u sto godina imate jako mnogo stilskih epoha koje se izmjenjuju”, govori Diana.
Ekspanzija industrijske proizvodnje namještaja dogodila se između dva svjetska rata, a uvođenjem znatnih tehnoloških inovacija 50-ih i 60-ih godina, događa se procvat industrije namještaja te njegove distribucije.
Poznati hrvatski dizajneri namještaja
“Osim svjetskih dizajnera, naravno trebalo je spomenuti i hrvatske dizajnere koji su bili vrlo jaki u periodu nakon Drugog svjetskog rata, kada je drvna industrija bila vrlo jaka i općenito su tvornice bile jake. Dizajn u Hrvatskoj pojavio sa pojavom Obrtničke škole, koja se kasnije preimenovala u Školu primijenjene umjetnosti i tada su nastala velika imena hrvatskog dizajna kao što su Bernardo Bernardi ili Rihter”, objašnjava Karla.
Sredinom 80-ih godina, potrošači su počeli utjecati na oblikovanje serijski proizvedenog namještaja, a imena dizajnera ostaju skrivena iza naziva tvornica.
Žene dizajnerice u sjeni muškaraca
Od hrvatskog starijeg dizajnerskog namještaja Karla izdvaja dvije autorice, dizajnerice Slavu Antoljak i Rosenberg Milicu koje su radile pleteni namještaj koji je danas opet popularan. Njih dvije su radile u tvornicama i ustvari nisu bile dizajneri same za sebe, nisu bile poznate po svom imenu nego pod tvornicom u kojoj su radile. To nije bio primjer samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu jer žene tada baš i nisu bile popularne kao dizajneri i općenito kao umjetnice. Muškarci su tada vodili glavnu riječ.
Danas je u dizajn namještaja uključena interdisciplinarna suradnja stručnjaka kako bi se korisniku ponudio funkcionalan i estetski privlačan namještaj, no emotivne vrijednosti onog naslijeđenog namještaja, ne mogu se kupiti.
Namještaj ima emotivnu vrijednost
“Meni je jedan od najdražih komada upravo ova fotelja koja je iz doba mojih roditelja. Također, butterfly fotelja koju imam kod kuće koja je ponovno iz doba mojih roditelja, a u nju su me stavili kad sam se rodila. Danas rado sjedim u njoj, ona ima emotivnu vrijednost, prema tome, najvrjedniji namještaj je onaj koji ima emotivnu vrijednost za nas pa bez obzira koliki i kakav on bio”, zaključuje Diana.
Baš te emocije, Karla je integrirala u uređenje vlastitog stana.
“Pri uređenju stana, misao vodilja je bila prikazati sav dizajn koji sam napravila ja, ali i moja cijela obitelj, odnosno mama i starije generacije, baka, djed, prabaka…jer imamo veliku umjetničku obitelj, svatko je u nekom trenutku radio, tako da je ideja iza ovog prostora da bude jednostavan i da sve stvari koje se ubace unutra istaknu”, ističe Karla.
Diana i Karla kažu kako su tijekom svog istraživanja najviše bile fascinirane vještinom kojom se izrađivao namještaj i maštovitošću starih majstora.
Trendovi u uređenju
Nismo ni Finska ni Turska: kako je nastao mediteranski wellness kakav Hrvatska dosad nije imala
U lijepom spa prostoru najlakše je prepisati tuđe rituale — finsku saunu, turski hamam — i nazvati to wellnessom. U wellnessu Pical kraj Poreča postavili su drugačije pitanje: kako izgleda spa koji stvarno pripada Mediteranu? U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat zavirujemo iza prvog ESPA centra u Hrvatskoj.
Postoji jedna sitnica koju gotovo svi previdimo kad uđemo u neki hotelski spa: rituali koje ondje zatječemo najčešće nisu naši. Uvozimo nordijske saune i orijentalne kupelji kao da smo ih mi izmislili, a zapravo, kako podsjeća Danijela Kudoić Marić, izvršna direktorica tvrtke SPA2O, nismo domicilno ni finska zemlja s finskim saunama ni podneblje turskih hamama. Mi smo sunce i more. I upravo iz te, naizgled očite, misli izrasla je cijela priča Picala.
Priča koja miriše na Mediteran
Umjesto da preslika provjerene formule, ekipa iza Picala vratila se onome što je autentično naše — mediteranskoj, romanskoj tradiciji kupelji. A ona je, objašnjava Kudoić Marić, bitno drugačija od sjevernjačke: blaža je, toplija u pravom smislu, i okrenuta druženju. Rimljani nisu jurili iz vruće u ledenu vodu da bi „preživjeli” tretman — voljeli su sjediti, ispijati čaj i provoditi vrijeme u spa prostorima. To je doživljaj u kojem je aromaterapija na prvom mjestu, temperature su umjerene, a boravak — a ne izdržavanje — glavni je smisao.
Zvuči jednostavno, ali baš je to ono što se na lijepim fotografijama spa prostora nikad ne vidi: koncept. Klijent je, priča Kudoić Marić, želio mediteranski spa, tamni spa, sanctuary spa — mjesto utočišta. A prevesti takvu atmosferu u stvarne kabine, temperature i mirise puno je teže nego odabrati lijepe pločice.
Iza ugođaja stoji vrlo precizan plan
Ono što izdvaja Pical jest da opuštenost nije nastala slučajno, nego je pomno projektirana. SPA2O se uključio još u fazi u kojoj su se prostori mogli oblikovati prema željenom doživljaju gosta, dok je ESPA — jedno od najprestižnijih imena globalnog wellnessa — donijela vlastite protokole i standarde. Rezultat je prvi ESPA centar u Hrvatskoj, prostran oko 1.300 kvadrata, zamišljen kao cjelogodišnje senzoričko putovanje kroz svjetlo, miris, zvuk i dodir.
A to ime, naglašava Adriana Barlafa Kruhonja, direktorica SPA centra u Valamaru, nije samo etiketa. Slovo „E” u ESPA-i stoji za education — edukaciju. Iza svakog tretmana stoji ozbiljno školovanje terapeuta, što je onaj nevidljivi dio priče koji gost osjeti tek kad legne na stol, iako ga nikad ne vidi na cjeniku.
Ta preciznost počinje puno prije prvog gosta. Već pri funkcionalnom projektiranju, kaže Kudoić Marić, moralo se pratiti ESPA-inu knjigu standarda — kojim se redoslijedom gost zagrijava, hladi i odmara, te kakav ga doživljaj prati u svakoj fazi: od termalnog protokola, preko relaksa, do senzoričkog i dubokog relaksa. Drugim riječima, put kroz spa isplaniran je jednako pažljivo kao tlocrt stana.
Vlastiti potpis: aroma-maglica i sauna kao događaj
Unutar tih strogo zadanih pravila Pical je ipak dobio svoj karakter. Cjelina okuplja osam sauna i parnih kupelji nadahnutih istarskim krajolicima te nekoliko zona za opuštanje, uz privatni spa suite i vanjski garden spa pod istarskim nebom. Jedno od rješenja koja najjače nose mediteranski prizvuk je mediteranska kupelj — kabina blažih temperatura sa središnjim elementom koji svakih nekoliko minuta ispušta aroma-maglicu. Nije zamišljena samo kao postaja u termalnom ciklusu; u njoj se, kaže Kudoić Marić, stvarno može boraviti i opuštati se i dulje od dvadeset minuta. Za nas koji obično „odradimo” saunu na silu, to je mala promjena filozofije.
A pravo iznenađenje je event sauna — takozvana Aufguss sauna, nešto što su u Picalu napravili prvi put. Specifična je jer mora biti velika, dovoljno prostrana da se Aufguss majstor može kretati oko peći dok izvodi ritual s parom i mirisima. Ono što se u takvoj sauni događa, priznaje Kudoić Marić, ne da se prepričati — kaže da tek treba doživjeti kakva je to zabava. Ceremonije se, doznajemo, izvode svakodnevno, a vode ih certificirani sauna majstori: ujutro uz okrepljujuće citrusne mješavine, navečer uz smirujuću lavandu, pa dva posjeta rijetko budu ista.
Zašto više nije dovoljno samo zagrijati tijelo
Aufguss je zapravo simptom veće promjene. Suvremeni wellness, objašnjava Kudoić Marić, davno je prerastao formulu „sauna, hamam i jacuzzi negdje usred hotela” — takav raspored danas više ne zadovoljava goste. Cilj je zadovoljiti što više osjetila odjednom, tako da doživljaj postane svojevrsni senzorički put, a ne puko nizanje toplog i hladnog.
To je, iskreno, i najkorisnija lekcija ovog priloga za sve nas koji o wellnessu razmišljamo i kod kuće: kvaliteta se danas ne mjeri brojem uređaja, nego time koliko su promišljeno posloženi u priču koju osjetila prate od početka do kraja. Vrijedi znati i da je ESPA at Pical prvenstveno mirna zona za odrasle (16+), uz dnevni termin rezerviran za obitelji — detalj koji dosta govori o tome kome je doživljaj namijenjen.
Lokalna priča ušla je i u tretmane
Najljepše je što se mediteranska nit ne završava na arhitekturi. Ušla je i u samu ponudu: među 64 tretmana jedan je osmišljen posebno za Pical. Koji je to i po čemu je poseban — ostavljamo vam da otkrijete u prilogu, jer neke se stvari, baš kao i Aufguss, teško prepričavaju.
Dobro je znati:
- Gdje: Pical Resort (Valamar Collection), na poluotoku Pical nadomak povijesne jezgre Poreča.
- Što: prvi i zasad jedini ESPA wellness u Hrvatskoj, na oko 1.300 m².
- Sadržaj: osam sauna i parnih kupelji nadahnutih Istrom, zone za opuštanje, privatni spa suite i vanjski garden spa.
- Koncept: mediteranska, romanska tradicija kupelji — blaže temperature, aromaterapija, boravak i druženje.
- Izdvaja se: mediteranska kupelj s aroma-maglicom i Aufguss event sauna sa svakodnevnim ceremonijama (citrus ujutro, lavanda navečer).
- Za koga: prvenstveno zona za odrasle (16+), uz dnevni obiteljski termin. Ponuda broji 64 tretmana, od kojih je jedan osmišljen isključivo za Pical.
Spavaća soba
Visok madrac nije nužno i dobar madrac: što stvarno odlučuje o dobrom snu
O hotelu sudimo po arhitekturi, dizajnu i tisuću sitnih detalja koje primijetimo tijekom dana. No postoji jedan dojam koji se formira tek sljedećeg jutra i koji ponesemo sa sobom: jesmo li se dobro naspavali. Dok spavamo, tijelo se oporavlja, mozak slaže informacije, a neprekinut san izravno utječe na koncentraciju i raspoloženje. Zato je u prostoru čija je glavna funkcija odmor kvaliteta sna — a ne samo njegova količina — mjerljiv dio ukupnog iskustva.
I upravo zato je madrac odluka koju vrijedi donijeti glavom, a ne po prvom dojmu u salonu ili, još gore, po tome koji izgleda najimpozantnije.
Dva madraca, jedna logika po mjeri
U Picalu su, objašnjava Jadranka Benić, voditeljica ključnih kupaca u HESPO-u, ugrađena dva tipa madraca. Prvi je Valamar 5 — custom-made model koji HESPO izrađuje isključivo za Valamar i koji ide u sve njihove hotele s pet zvjezdica. Drugi, u ekskluzivnom dijelu Pical Suites V Level, viša je kategorija pod nazivom For King, s drugačijom unutarnjom strukturom i, kako mu ime sugerira, ambicijom „kraljevskog” sna.
Vrijedi znati i tko stoji iza tih madraca: HESPO je proizvođač iz Preloga u Međimurju, na tržištu još od devedesetih, a od 2005. posluje u sklopu švedske grupe Hilding Anders, jednog od najvećih europskih proizvođača u toj branši. Zanimljiv je i pristup po mjeri: umjesto da se posegne za gotovim modelom s police, madrac se tretira kao dio specifikacije hotela, jednako kao i sve ostalo.
Zašto visina nije mjerilo
Evo dijela koji se najviše isplati zapamtiti prije vlastite kupnje. For King je madrac visine 33 centimetra — brojka koja zvuči impresivno i koju bi marketing rado gurnuo u prvi plan. Ali, kako naglašava Benić, visina sama po sebi nije jamstvo kvalitete. Važnije je ono što je unutra: način na koji jezgra raspoređuje opterećenje tijela te kombinacija materijala koji daju potporu i udobnost.
Kod tog modela to znači posebnu, sedmozonsku Quantum Age jezgru, hladno lijevanu pjenu te navlaku s lateksom i viskozom za dodatni osjećaj udobnosti pri dodiru. Poanta nije u tome da je 33 cm nužno bolje od 25 — nego da tih 33 cm ima smisla samo ako je svaki sloj unutra opravdan. Drugim riječima: kad sljedeći put birate madrac, pitajte što je unutra, a ne koliko je visok.
Tvrđe nego što mislite (i zašto)
Još jedna korisna sitnica iz svijeta hotelijerstva: za hotele se biraju najčvršći materijali. Dijelom zato što madrac mora izdržati puno više korisnika od onog kućnog, a dijelom zato što, kako kaže Benić, prevladava mišljenje da ljudi vole tvrđe madrace. Vrijedi to imati na umu — „hotelski osjećaj” koji pamtimo često je zapravo osjećaj čvrstoće, pa ako kod kuće volite mekše, ne morate slijepo kopirati hotelsku specifikaciju.
Nije samo madrac — tu je i krevet
U ovakvim projektima ni krevet nije gotov proizvod. Njegov okvir, uzglavlje, dimenzije i završna obrada postaju dio cjelokupnog dizajna interijera, pa se rade po mjeri. HESPO je tako, otkriva Benić, uz madrace izrađivao i krevete — custom-made, prema nacrtima projektanata. To je logika koju vrijedi preslikati i kod kuće: krevet i madrac dio su iste odluke, a ne dvije odvojene kupnje.
Dokaz na papiru: Michelin ključevi
A da procjena kvalitete sna nije samo stvar osjećaja, pokazuje i to što ukupni doživljaj boravka danas ocjenjuje i Michelin. Michelin ključ hotelski je pandan poznatoj restoranskoj zvjezdici — vrednuje sve, od arhitekture i karaktera hotela do usluge i dojma koji ostavlja na gosta. U Hrvatsku su ključevi stigli 2025., a u toj prvoj selekciji desetorici je hrvatskih hotela dodijeljeno ukupno trinaest ključeva.
I tu HESPO ima podatak koji govori sam za sebe: prema riječima tvrtke, njihovi se proizvodi nalaze u čak devet od tih trinaest ključeva. Za onoga tko racionalno traži dokaz umjesto obećanja, to je referenca teža od bilo koje reklamne rečenice — jer iza nje stoje neovisni inspektori, a ne katalog.
Što od svega ponijeti u vlastitu spavaću sobu
Zaključak je jednostavan i pomalo protuintuitivan: dobar san ne možete vidjeti na fotografiji ni izmjeriti centimetrima. Kvalitetu nosi jezgra i kombinacija materijala, čvrstoću birate prema sebi, a krevet i madrac promatrate kao jednu odluku. Napravite li to kako treba, dobit ćete upravo ono što je i cilj svakog dobrog hotela — jutro u kojem se ni ne sjetite koliko je promišljanja bilo potrebno da se probudite odmorni.
Kako procijeniti madrac (bez marketinške magle):
- Gledajte jezgru, ne visinu — bitno je kako raspoređuje opterećenje tijela.
- Materijali čine razliku — pjena, lateks, navlaka; svaki sloj mora imati svrhu.
- Čvrstoću birajte prema sebi — hotelski madraci namjerno su tvrđi; kod kuće to ne mora biti pravilo.
- Krevet + madrac = jedna odluka — okvir i uzglavlje dio su istog dizajna i udobnosti.
- Tražite dokaz — reference (poput hotelskih) vrijede više od reklamnih obećanja.
