Na javnoj tribini u Uraniji, prostoru kreacije u Zagrebu, 2.7.2026. otvorena je rasprava o tome kako se suvremeni europski gradovi nose sa sve složenijom birokracijom, klimatskim izazovima i potrebom da građani stvarno sudjeluju u odlukama koje oblikuju njihov prostor. Povod susretu bio je međunarodni arhitektonsko-urbanistički natječaj za novi Putnički centar Celje, na kojem je pobijedio hrvatski studio ARGU. No razgovor se, kako je istaknuo arhitekt Marko Gusić, nije zadržao na pobjedničkom rješenju, već se otvorio prema procesu koji svakom takvom projektu prethodi. Tribinu je vodio Marko Gusić, a u razgovoru su sudjelovali gradonačelnik Celja Matija Kovač i arhitektica Monika Tominšek, voditeljica Ureda za razvoj, projekte i gospodarstvo grada Celja.

Celje – vizija grada koja nastaje kroz dijalog

Celje je treći po veličini grad u Sloveniji, s oko 50 000 stanovnika, znatno manji od Zagreba, ali suočen sa sličnim strukturnim problemima: naslijeđenom urbanističkom mrežom, birokracijom koja usporava velike zahvate i potrebom da se javni prostor prilagodi današnjim, a ne jučerašnjim potrebama građana. Upravo ta usporedivost izazova, unatoč razlici u veličini, čini celjski model zanimljivim i za hrvatsku publiku.

Ono što Celje čini zanimljivim primjerom nije jedan pojedinačni projekt, nego pristup upravljanju gradom koji se gradi godinama, kroz kontinuiran dijalog sa strukom i građanima, dugoročno planiranje i otvorene arhitektonske natječaje. Umjesto da se veliki potezi provode odozgo, bez konzultacija, celjski model počiva na ideji da urbanizam, promet, javni prostor, kultura i gospodarstvo treba promatrati kao jedinstven sustav, a ne kao odvojene resore koji se rješavaju pojedinačno.

Upravo je ta cjelovitost razlog zašto je vizija Celja postala tema regionalnog interesa. Grad se suočava s izazovima sličnim onima u Zagrebu i drugim srednjoeuropskim gradovima, ali je pronašao način da ih pretvori u konkretne projekte, čak i kada širi urbanistički okvir nije potpuno definiran. Slični izazovi, od gužvi u prometu do nedostupnog stanovanja, detaljno su opisani i u našem tekstu Gradovi kakve poznajemo više ne funkcioniraju: evo kako ćemo živjeti u budućnosti, gdje se pokazuje da rješenja poput grada od 15 minuta ili superblokova nisu futuristička fantazija, nego modeli koji se već testiraju diljem Europe, a dijelovi Zagreba, poput Trnskog, Sigeta i Travnog, po tom principu funkcioniraju već desetljećima.

Gradonačelnik Matija Kovač o tome je otvoreno rekao:

„Cijeli sustav urbanističkog planiranja opterećen je birokracijom i vrlo je teško pokrenuti stvari bez ovakvog pristupa. Čak i za najbolje stručnjake prepreke su toliko velike da danas više gotovo ne možemo maštati o velikim vizijama kroz urbanizam. Ali možemo ih ostvarivati kroz konkretne projektne vizije, i to je za nas bio najveći iskorak.

Naš grad već 18 godina nema usvojen generalni urbanistički plan. Ipak, u posljednje četiri godine promijenili smo tim i pristup, ali rezultati još nisu u potpunosti onakvi kakve smo očekivali u području urbanizma.

Zato moramo primijeniti drugačije pristupe – promjene moraju biti i ekonomske prirode, ne samo društvene.“

Ova iskrenost, rijetka na ovakvim javnim nastupima, dobro ilustrira zašto se o Celju govori kao o modelu vrijednom pažnje. Grad ne skriva svoje strukturne probleme, nego ih otvoreno stavlja na stol kao polazište za razgovor o rješenjima.

Urania: prostor koji je vratio kulturu u kvart

Tribina se održala u Uraniji – prostoru kreacije, smještenom na Trgu Eugena Kvaternika u Zagrebu, u zgradi nekadašnjeg kina Partizan, kasnije Urania. Prostor su preuredili i u njega se uselili arhitekti studija 3LHD, koji su od četiri izvorna volumena zgrade sačuvali tri: ulaznu zgradu, lobi i veliku dvoranu, dok je ulazni paviljon zamijenjen novim, staklenim.

Osim što je postala novi ured 3LHD-a, Urania je zamišljena i kao javni prostor otvoren široj publici, kroz izložbe, predavanja i razna događanja. Javne tribine u Uraniji, u sklopu koje je organizirana i tribina o Celju, koncipirana je kroz tri tematske cjeline: arhitekturu i dizajn, umjetnost i ekologiju te održivost i urbanizam. Osim toga, Urania je postala i novi dom Zagreb Film Festivala nakon što je grad ostao bez kina Europa, a prostor redovito ugošćuje i izložbe, predstave i multimedijalne performanse.

Takav prostor, koji spaja uredski rad arhitektonskog studija s otvorenim programom za javnost, sam po sebi je primjer teme o kojoj se na tribini raspravljalo: kako kulturni i kreativni sadržaj mogu oživjeti dio grada i ponovno ga učiniti mjestom okupljanja, slično kao što su nekadašnja kina nekad bila epicentri svojih kvartova.

3LHD: arhitektonski studio iza prostora i iza velikih projekata

Studio 3LHD, čiji je ured danas smješten upravo u Uraniji, jedan je od najprepoznatljivijih hrvatskih arhitektonskih ureda. Osim uređenja vlastitog prostora, studio stoji iza nekoliko velikih infrastrukturnih i urbanističkih projekata koji pokazuju širinu njihovog djelovanja, od javnih prostora do velikih mostova. Jedan od partnera studija, arhitekt Marko Dabrović, u podcastu Prostor otvoreno je progovorio o problemima nekontroliranog širenja gradova:

„Gradovi su se jako razvukli. Ne radi se planirano, radi se individualno i često bez adekvatne infrastrukture. To su teme koje treba probuditi u Hrvatskoj.“

Ovakav stav, koji dolazi od arhitekta uključenog u velike projekte poput mosta preko Kaštelanskog zaljeva, gdje je 3LHD surađivao sa slovenskim projektantima na pobjedničkom natječajnom rješenju, pokazuje da se pitanja planiranog rasta gradova provlače kroz cijelu njihovu praksu, od malih uredskih prostora poput Uranije do velikih infrastrukturnih zahvata.

Zašto su ovakve tribine bitne

Javne tribine poput ove imaju vrijednost koja nadilazi samu temu natječaja ili konkretnog projekta. One otvaraju prostor za razgovor o procesima koji obično ostaju skriveni od javnosti, poput toga kako se formira projektni zadatak, tko donosi odluke o razvoju grada i kako se ti procesi mogu učiniti transparentnijima. Slična pitanja, u kontekstu urbane transformacije hrvatskih gradova, otvorio je i arhitekt i urbanist Alen Žunić u intervjuu o budućnosti gradova, gdje je naglasio kako urbanizam treba promatrati kroz širi kontekst društva, prostora i tehnologije, a ne isključivo kroz tehničke propise.

Osim toga, ovakvi formati potiču izravnu razmjenu između struke, uprave i publike. Pitanja iz publike, o utjecaju arhitektonske edukacije na upravljanje gradom ili o primjerima dobre prakse iz drugih gradova, pokazuju da građani žele razumjeti kontekst, a ne samo krajnji rezultat. Time se gradi povjerenje i osnažuje osjećaj da odluke o gradu nisu donesene izolirano, već kroz dijalog koji uključuje i one na koje te odluke izravno utječu.

Arhitektonski natječaji kao alat participacije

Vizija Celja oslanja se dobrim dijelom na otvorene arhitektonske natječaje, a slična praksa sve je prisutnija i u Hrvatskoj. Slično je pristupljeno i u Malinskoj, gdje je javni urbanističko-arhitektonski natječaj za uređenje Obalnog pojasa raspisan još 2015. godine, s ciljem da se veći zahvat u javnom prostoru planski uklopi u okoliš, a ne provodi fragmentirano.

Natječaji ove vrste otvaraju prostor i za javni uvid u proces, kao što je bio slučaj s izložbom natječajnih radova za Osnovnu školu Dubrava – centar, gdje su građani mogli razgledati sva nagrađena rješenja prije nego što je odabran konačni projekt.

Rasprava o participaciji građana ne odnosi se samo na velike infrastrukturne ili urbanističke zahvate.

Tribina u Uraniji, u prostoru koji sam po sebi predstavlja primjer oživljavanja javnog prostora, pokazala je da se kvalitetan grad ne stvara pojedinačnim intervencijama, nego dosljednim i promišljenim procesom u kojem struka, uprava i građani sudjeluju zajedno.

Vizija Celja, unatoč vlastitim birokratskim preprekama koje je gradonačelnik Kovač otvoreno priznao, pokazuje da je moguće graditi grad kroz konkretne projekte čak i kad širi plan nedostaje.

Foto: Jure Živković

Stan na Srebrnjaku dobitnik je BIG SEE nagrade za dizajn interijera u kategoriji stanovanja. Projekt je realiziran u Zagrebu, a prepoznat je kao primjer kvalitetnog i promišljenog oblikovanja suvremenog stambenog prostora.

Nalazi u novijoj zgradi smještenoj na padini, s pogledom na zelenu dolinu, a njegova pozicija i orijentacija uvelike su utjecale na organizaciju interijera.

Dječja poliklinika Helena osvojila BIG SEE nagradu za inovativan pristup dizajnu

Arhitektica s vizijom iza projekta

Projekt potpisuje arhitektica Sandra Meštrović, koja u svom radu razvija prostorne koncepte usmjerene na korisnika i njegov doživljaj prostora. U središtu svakog projekta nalazi se čovjek, a svaki element promišljen je s ciljem stvaranja funkcionalnog i kvalitetnog okruženja.

Prepoznatljiva je po suptilnom minimalističkom izrazu, u kojem naglasak stavlja na pažljivo birane elemente, svjetlo i atmosferu, izbjegavajući suvišne detalje.

Kao arhitektica i dizajnerica interijera s više od 30 godina iskustva, obrazovala se u području arhitekture te dodatno usavršavala u Firenci i Milanu. Njezin rad obilježava spoj arhitekture i scenografije, zbog čega prostor promatra kao cjelovito i iskustveno oblikovano okruženje.

Upoznajte arhitekticu Sandru Meštrović, zaljubljenicu u visoku modu i interijere

Jasna podjela prostora i logična organizacija

Stan je organiziran kroz tri etaže, s centralno smještenim ulazom koji dijeli prostor na dnevnu i noćnu zonu. Ulazni dio nalazi se na srednjoj razini, dok su pomoćni sadržaji poput praonice i spremišta smješteni u donjoj etaži.

Glavni dnevni prostor smješten je na gornjoj razini, čime se maksimalno iskorištava prirodno svjetlo i pogled. Stan je orijentiran na sve četiri strane svijeta, s dominantnom zapadnom orijentacijom dnevnog prostora.

Stan u središtu Zagreba iz 1912. obara s nogu

Konstrukcija kao polazište dizajna

Zgrada je izvedena u armiranobetonskoj konstrukciji s vidljivim gredama, koje su postale važan element u oblikovanju interijera. Strukturna mreža korištena je kao osnova za oblikovanje prostora i koloristički koncept.

Tamnije nijanse povlače konstrukciju u pozadinu, dok svjetliji tonovi i naglašeni elementi usmjeravaju fokus na prostor i pogled prema van.

U interijer su integrirani i sustavi grijanja i hlađenja u stropu, što dodatno doprinosi čistoći prostora i vizualnoj jednostavnosti.

Prostor usmjeren prema svjetlu i pogledu

Dnevni prostor otvoren je prema eksterijeru, s naglaskom na povezivanje interijera i krajolika. Velike staklene površine omogućuju kontinuiran dotok prirodnog svjetla i vizualnu povezanost s okolinom.

Boravak, kuhinja i blagovaonica oblikovani su kao jedinstvena cjelina, dok su spavaće sobe smještene u odvojenom, mirnijem dijelu stana.

BIG SEE nagrada kao potvrda kvalitete

Projekt je nagrađen BIG SEE nagradom za dizajn interijera, čime je potvrđena njegova vrijednost u kontekstu suvremenog stanovanja. BIG SEE platforma okuplja projekte iz područja arhitekture, dizajna i kreativnih industrija te prepoznaje rješenja koja se ističu kvalitetom, konceptom i izvedbom.

Stan na Srebrnjaku predstavlja primjer suvremenog pristupa oblikovanju stambenog prostora, u kojem su prostorna organizacija, konstrukcija i orijentacija ključni elementi dizajna. Projekt pokazuje kako arhitektonska rješenja i interijer mogu djelovati kao cjelina, stvarajući funkcionalan i jasno definiran životni prostor.