Lifestyle
Pravila za odvajanje plastike, stakla, papira i biootpada
Reciklaža nije rješenje svih problema, ali njome se ipak smanjuju deponiji
Održivi život na planeti podrazumijeva i odvajanje otpada. Iako se čini da je jednostavno odvojiti plastiku, staklo, papir ili biootpad, pravila razdvajanja još uvijek nisu posve jasna. Razjasnila nam ih je Marina Matijević.
Sada već svi znaju da je naš okoliš ugrožen. Iako reciklaža nije rješenje svih problema, njome se ipak smanjuju deponiji, štedi energija i prirodni resursi.
‘Dakle, danas jednostavno nije kako je bilo prije, da svega imamo neograničeno, svi smo do sada svjesni da je sve postalo limitirano. A kada krene reciklaža dođe do te određene uštede’, kaže Marina Matijević, pokretačica Zelene inicijative.

Komplikacije kod kombinacije materijala
Zbog kombinacije materijala u određenim pakiranjima proces reciklaže je složen pa stoga i kod odvajanja otpada postoje iznimke.
‘Ja ću startati od samog tetrapaka. Ionako od milja zovem prvakom pogreške. Ljudi, to je slojevito pakiranje. Najčešće ljudi misle da je to samo papir. No, radi se o papiru, aluminijskoj foliji i plastici. Znači, to je troslojni materijal koji je dosta zahtjevan za reciklažu i treba ga odvojiti kako grad, odnosno općina nalaže’, dodaje Marina.
Tetrapak se izdvaja od drugog otpada i prolazi poseban tip reciklaže. Sljedeći tip otpada koji može zbuniti je papir za zamatanje.

‘Imamo više vrsta papira za zamatanje. Ovdje se radi o kompletnoj plastici gdje upotrijebite test kidanja, koja se vrlo teško kida. Kod pravog papira kidanje ide vrlo lagano, dakle radi se o celulozi. Ovo je kompletno plastično i ono ide u plastiku’, pojašnjava.
Kuda s posudicama od dostavljene hrane?
Tankim slojem plastike obložene su papirnate posudice u kojoj dolazi dostavljena hrana. ‘Neki bi rekli da po toj opni ovo bi automatski trebalo ići ili u miješani komunalni otpad ili u plastiku, međutim, ovdje dominira papir, pa probajmo spasit papir. Zato ga obavezno stavite u papir, jer miješani komunalni otpad bi trebalo bit posljednje rješenje’, dodaje.
Papir se lakše reciklira od plastike, a razlog je taj što plastike ima čak sedam vrsta i svaka prolazi zaseban tip reciklaže.
‘Ovo je napravljeno od plastike broj 1, a sami čep je plastika broj 2. I ne prolaze isti tip reciklaže ove boca i ovog čep. Zato imamo udrugu za koju sakupljamo čepove, od koje oni kupuju lijekove, od novca koji dobiju od reciklaže. Stoga, čepove probajte odvojiti. Ovo je moja kolekcija gdje odvajam sa strane’, govori nam pokretačica Zelene inicijative.

Obzirom na to da Hrvatska ima vrlo dobar sustav naknade 50 lipa gdje se više od 90 posto plastike reciklira, povratne boce ne bi trebalo odvajati u plastiku.
Poštujmo sustav povratne naknade
‘Molim vas da ljudi poštuju sustav povratne naknade i znamo da neki ljudi, nažalost ,od toga i žive, pa stavite ovo za povratnu naknadu ili vi uzmite te novce ili stavite pored kante, to se za čas razgrabi’, priča.
Primarna uputa za bočice pod tlakom je direktno odlaganje u reciklažno dvorište.
‘Izdvojila bih iskorišteni ubrus ili bilo koji papir koji je dodirnuo vodu ili čak slinu i malo krvi, dakle to sve može u biootpad’, tvrdi Marina.
‘Problematične za odlaganje su i upotrebljene četkice za zube, jer su otpad koji je dodirnuo ljudsku sluz, a također sastoje se često od nekoliko vrsta plastika. Kako je dodirnula ljudsku sluz i po tome ona mora u miješani komunalni otpad, a najbolje što možete učiniti je da odvojite ovu glavu i nju u miješani komunalni otpad, a ovaj preostali dio u plastiku’, detaljno obkašnjava.
Kuda s britvicama?
Isto bi trebalo učiniti i s britvicama. Problematična su i pakiranja raznih grickalica. Međutim, preporuka je odložiti ih u plastiku. ‘U istoj kategoriji je i ovaj tip vrećice, nekakva dječja hrana, plastike i aluminijske folije, kažem, odvojite u plastiku. Ovdje imamo nešto isto zanimljivo, dakle radi se o jestivom ulju u kojem smo pohali i pržili. Najčešće ljudi samo odbace u odvod, što nikako nije dobro rješenje. Radi se o tome da jestivo ulje jest biorazgradivo, međutim, može nanijeti štetu biljnom i životinjskom svijetu, a može i začepiti vaše odvode. Tako, pravilno odlaganje korištenog ulja je reciklažno dvorište ili pojedine benzinske crpke i one će dalje oporabiti ulje’, poručuje.
Zbog zatrpanosti otpadom naša planeta plače. Međutim reciklažom, ali i smanjenjem otpada koji stvaramo, možemo joj obrisati barem dio suza.
Lifestyle
Požar! Kako ga nehotice možemo uzrokovati i što ako se u njemu nađemo
Pročitajte koje svakodnevne navike mogu nehotice izazvati požar i ugroziti sve oko vas

Svake godine s dolaskom ljetnih vrućina i suhih dana, Hrvatsku pogode brojni požari. I dok neke od njih izazovu prirodni uzroci poput udara groma, većinu ipak uzrokuje čovjek – i to najčešće nehotice. Zbog toga je važno znati kako svojim ponašanjem možemo spriječiti požar, ali i kako reagirati ako se nađemo u požarnom području.
Ovo su najvažniji savjeti koje treba slijediti u slučaju požara u kući ili stanu
Kako možemo nehotice izazvati požar?
Mnogi od nas ni ne pomisle da bi obična svakodnevna radnja mogla izazvati požar. Ipak, upravo zbog tih sitnica, svake godine gori na stotine hektara šuma, maslinika i poljoprivrednih površina, a ugroženi su i ljudski životi i domovi.
Bacanje opušaka kroz prozor automobila
Jedna od najopasnijih navika je bacanje opuška cigarete kroz prozor automobila. Dok vozimo autocestom ili lokalnim cestama kroz šumska i travnata područja, zapaljeni opušak pada na suhu travu uz rub ceste i vrlo lako izazove požar koji se širi velikom brzinom, osobito ako puše vjetar.
Roštiljanje i kampiranje
Ako volite kampirati ili roštiljati u prirodi, nikada nemojte ostaviti vatru bez nadzora, pa čak ni žar. Nakon što završite, dobro ugasite ostatke vatre ili roštilja vodom i zemljom. Provjerite rukom iznad pepela je li potpuno hladan. I najmanja iskra koju vjetar odnese na suhu travu može zapaliti požar.
Staklo koje može izazvati požar
Možda zvuči nevjerojatno, ali staklena boca ili komad stakla ostavljen u prirodi mogu izazvati požar. Na suncu staklo djeluje poput povećala – koncentrira zrake svjetlosti i zagrijava suhu travu ili lišće do točke samozapaljenja. Zato, čak i ako niste vi bacili bocu, dok šećete prirodom pokupite staklene predmete koje vidite i odložite ih u za to predviđene spremnike.
Spaljivanje korova i rad s motorima
Mnogi još uvijek spaljuju travu i korov u vrtovima i maslinicima, često bez dozvole. Dovoljno je malo vjetra i plamen se više ne može kontrolirati. Također, rad s kosilicama, trimerima i drugim motorima s unutarnjim izgaranjem na suhom terenu može stvoriti iskre koje zapale travu.

Kako reagirati ako se nađete u požarnom području?
Ako primijetite dim ili plamen u blizini, ne oklijevajte:
- Nazovite 193 (vatrogasci) ili 112 (centar za hitne situacije) i jasno opišite lokaciju i što vidite.
- Ako ste u vozilu, zatvorite prozore, ugasite ventilaciju i napustite područje u smjeru suprotnom od vatre.
- Ako ste pješice, udaljite se od požara niz vjetar i prema otvorenom prostoru bez vegetacije.
- Nemojte se vraćati po stvari niti pokušavati gasiti veliki požar sami.
Zašto je važno razmišljati unaprijed?
Požari ne uništavaju samo prirodu i domove. Oni mijenjaju mikroklimu područja, uništavaju tlo, biljke i životinje, a posljedice se osjećaju godinama kroz eroziju, poplave i smanjene poljoprivredne prinose. Osim toga, mnogi ljudi ostanu bez svojih domova, maslinika ili vinograda, a neki izgube i život.
Požari ne ostavljaju posljedice samo tijekom trenutka kada bukte. Njihovi učinci na prirodu traju godinama, ponekad i desetljećima. Kada vatra zahvati šumske i travnate površine, uništava biljni pokrov koji sprječava eroziju tla. Bez korijenja koje drži tlo, kiše ispiru zemlju, što dovodi do klizišta i smanjuje plodnost zemljišta.
Mnoge biljke i drveće potpuno nestaju s opožarenih područja, a povratak šumske vegetacije često traje desetljećima. U nekim slučajevima, zbog promjene mikroklime, određene vrste se više nikada ne vrate, čime se mijenja cijeli ekosustav.

Požari imaju razoran učinak i na životinje. Mnoge manje životinje, poput guštera, zmija, ježeva i kukaca, stradavaju u samom požaru jer nemaju vremena pobjeći. Veće životinje, iako uspiju pobjeći od vatre, ostaju bez hrane i skloništa te su prisiljene napustiti područje ili ugibaju od gladi i stresa. Dugoročno, požari smanjuju bioraznolikost područja, narušavaju prirodnu ravnotežu i ostavljaju trajne posljedice na cijeli živi svijet tog staništa.
Požar se ne događa nekome drugome. Dovoljan je jedan neugašeni opušak ili komad stakla na suncu da se cijelo ljeto pretvori u katastrofu. Zato razmišljajte o svojim postupcima, upozorite druge ako ih vidite u rizičnom ponašanju i, ako primijetite požar, odmah nazovite nadležne službe. Vaša brza reakcija može spasiti nečiji život.
Lifestyle
Propuh: Istina ili mit?
Zašto se Hrvati toliko boje propuha i ima li znanstvenog razloga za strah?

„Zatvori ta vrata, napravit ćeš propuh!“ – rečenica koju su gotovo svi čuli barem jednom u životu. U mnogim hrvatskim domovima, propuh je proglašen gotovo smrtonosnom pojavom: izaziva glavobolju, bolove u vratu, upale uha, a možda čak i prehladu. No je li taj strah opravdan ili je riječ o mitu koji se prenosi generacijama?
Odakle Hrvatima strah od propuha?
Strah od propuha ima duboke korijene u narodnoj predaji, posebice na Balkanu, gdje je zdravlje često povezano s „hladnoćom koja ulazi u tijelo“. U doba kada nije bilo centralnog grijanja ni klimatizacije, nagli dotok hladnog zraka kroz otvorene prozore i vrata smatran je prijetnjom zdravlju – i to ne bez razloga. Ljudi su često sjedili oznojeni nakon fizičkog rada, a nagli udar svježeg zraka mogao je uzrokovati ukočenost mišića, što se doživljavalo kao „napad propuha“.
S vremenom je taj oprez prerastao u kulturološki refleks – sličan vjerovanju da ćeš se razboljeti ako ideš van s mokrom kosom ili sjediš na hladnom kamenu.
Kako rashladiti prostor bez klima uređaja?
Što se stvarno može dogoditi ako stojimo na propuhu
Znanost kaže: propuh sam po sebi nije opasan – to je samo strujanje zraka. No, može doći do lokalne iritacije mišića ili živaca ako dugo stojimo na mjestu gdje zrak direktno udara u tijelo, posebice vrat, leđa ili glavu. U tim slučajevima može se javiti:
- Ukočenost vrata
- Blaga upala uha ili sinusa kod osjetljivijih osoba
- Prolazna glavobolja zbog napetosti mišića ili dehidracije
Ipak, u većini slučajeva riječ je o privremenim i blagim tegobama, a ne o ozbiljnoj prijetnji zdravlju.
Koji je propuh “najopasniji”?
Ako baš moramo rangirati, „najopasniji“ propuh bio bi onaj dugotrajan, direktan i hladan – primjerice kada sjedite više sati ispred otvorenog prozora ili na pragu između dvije otvorene strane. U takvim situacijama može doći do prehlađivanja određenog dijela tijela, posebice ako ste znojni ili umorni.
Također, kod djece, starijih osoba ili ljudi s kroničnim problemima s mišićima i zglobovima, treba biti nešto oprezniji.

Zašto nam propuh zapravo paše?
Unatoč svim strahovima, mnogi priznaju da nema ništa ugodnije od laganog povjetarca u pregrijanom prostoru. Razlog? Vjetar fizički miče sloj toplog zraka s površine kože, čime dolazi do hladnijeg osjećaja i lakšeg disanja. Taj efekt je sličan onome koji osjećamo kad se znojimo – zrak koji prolazi po koži ubrzava isparavanje i hladi nas.
Zato se osjećamo osvježeno, posebno ljeti kada stojimo na propuhu: on doslovno “skida” toplinu s nas i vraća energiju.