Lifestyle
Razvoj motorike uz posebne krevetiće Oasis Cube
Kad je Janko trebao početi spavati u većem krevetu, mama i tata su dobili inspiraciju za izradu potpuno jedinstvenog krevetića.
Kako starije dijete stvarno ima energije, onda smo gledali što bismo mogli ponuditi jer ionako ćemo kupit krevet, pa ajmo napravit nešto na principu svih ovih stvari koje se mogu naći na tržištu, od penjalica, tobogana i onda smo došli na ideju napraviti ovakve krevetiće, rekla je Ana Stanković Šantek.
Montessori pedagogija
Jankova energija, mamina ljubav prema pedagogiji i tatin hobi izrade predmeta od drveta doveli su ih do Oasis Cube kreveta napravljenog po Montessori pedagogiji .

Montessori tip kreveta to je zapravo krevet koji odgovara toj pedagoškoj metodi i glavnom sloganu „pomozi mi da učinim sam“, odnosno mi smo tu da pružimo djetetu slobodu i damo taj nekakav materijal, a onda oni sa svojom nekakvom kreativnošću i svojim sposobnostima odlučuju šta će zapravo napraviti s time. Zapravo dijete ima potpunu slobodu i povjerenje od strane roditelja da koristi za što je to namijenjeno, objasnila je Stanković Šantek.
Montessori pedagogija u hrvatskoj
Mama Ana znala je što djeci treba za razvoj motorike, a tata je znao kako to izvesti.
Bilo je u svakom slučaju cilj napraviti krevet od drveta koji ima te neke elemente koji su djetetu potrebni i dobro im dođu za razvoj motoričkih sposobnosti i jednostavno je jedno išlo sa drugim pa se dizajn nadopunjavao i bilo je dosta varijanti dok se nije došlo do te konačne varijante koja objedinjuje sve te elemente i daje krutost cijeloj konstrukciji, rekao je Filip Šantek.
Različite veličine i penjalice
Osim što se razvija djetetova kreativnost i motoričke sposobnosti, ovakvi su kreveti praktični za uštedu prostora u manjim stanovima, a mogu biti i u različitim veličinama.
Krevet je zapravo standardnih dimenzija, 200 x 90, može biti i 160×80, 200×80, ovisi o madracu, prilagodljiv je više-manje svim madracima na tržištu i podnicama, tako da to se može prilagodit, dodao je Šantek.


Janko posebno uživa u krevetu na kat. I tu su ponuđene razne penjalice, švedske ljestve i mreža koja je dobro učvršćena.
Za postavljanje mreže su se izbušile rupe u drvetu i mreža se provlačila kroz svaku rupu i vezala sama za sebe s dosta čvorova što daje dobru čvrstoću da kad dijete skače i ide lijevo desno i to da bude na mjestu, objasnio je Šantek.
Svaka ponuđena penjalica pomaže u razvoju motorike kod djece.
Tu imamo od švedskih ljestvi do mreže, polukruga, krugova. Primijetili smo da je za Janka, koji tek sad navršava tri godine, jedna penjalica ipak još malo prekomplicirana za njega, odnosno još nema taj hvat dovoljno fin i mekan da se može primiti tako da samo čekamo. A ovi polukrugovi to je baš ta jedna fina motorika da se on može primiti i držat i neka snaga, to još treba razviti. Tako da sve je to nešto onako, od nekakve treće godine pa do pete, šeste, sigurno će još neke elemente morat savladat da bi se mogao popesti na sve to što ima u tom krevetiću, rekla je Ana Stanković Šantek.

Sloboda kretanja
Iako su penjalice u početku bile lagana distrakcija pri odlasku na spavanje i to je brzo prevladao.
Malo smo oklijevali sa uvođenjem tog Montessori tipa kreveta jer nas je bilo upravo strah da kad dođe vrijeme za spavanje da on neće moć prepoznat da sad više nije vrijeme za igru jer on, a super je kod Montessori tipa kreveta to što on ima stvarno slobodu, oni se mogu kretati, mogu ići kad god žele van, ući unutra. Kad ga uveli, trebalo je dobrih dva tjedna da on prestane navečer, kad mi kažemo da je vrijeme za spavanje, kad odradimo tu nekakvu svoju večernju rutinu, da on prestane izlazit van. Nakon tog perioda prilagodbe, kad je on shvatio da je krevet tu, da on ima vječno tu svoju slobodu i da mu nećemo oduzet tu slobodu, onda je već prestao. On sad, otiđe sam, uđe u krevetić, uzme tu svoju igračkicu i ode spavati, ispričala je Stanković Šantek.

Kreveti su namijenjeni djeci od dvije godine pa sve do 35 kilograma, odnosno do polaska u osnovnu školu, tako će trogodišnji Janko dugo uživati u svojim penjalicama s kojih još nikada nije pao.
Lifestyle
Požar! Kako ga nehotice možemo uzrokovati i što ako se u njemu nađemo
Pročitajte koje svakodnevne navike mogu nehotice izazvati požar i ugroziti sve oko vas

Svake godine s dolaskom ljetnih vrućina i suhih dana, Hrvatsku pogode brojni požari. I dok neke od njih izazovu prirodni uzroci poput udara groma, većinu ipak uzrokuje čovjek – i to najčešće nehotice. Zbog toga je važno znati kako svojim ponašanjem možemo spriječiti požar, ali i kako reagirati ako se nađemo u požarnom području.
Ovo su najvažniji savjeti koje treba slijediti u slučaju požara u kući ili stanu
Kako možemo nehotice izazvati požar?
Mnogi od nas ni ne pomisle da bi obična svakodnevna radnja mogla izazvati požar. Ipak, upravo zbog tih sitnica, svake godine gori na stotine hektara šuma, maslinika i poljoprivrednih površina, a ugroženi su i ljudski životi i domovi.
Bacanje opušaka kroz prozor automobila
Jedna od najopasnijih navika je bacanje opuška cigarete kroz prozor automobila. Dok vozimo autocestom ili lokalnim cestama kroz šumska i travnata područja, zapaljeni opušak pada na suhu travu uz rub ceste i vrlo lako izazove požar koji se širi velikom brzinom, osobito ako puše vjetar.
Roštiljanje i kampiranje
Ako volite kampirati ili roštiljati u prirodi, nikada nemojte ostaviti vatru bez nadzora, pa čak ni žar. Nakon što završite, dobro ugasite ostatke vatre ili roštilja vodom i zemljom. Provjerite rukom iznad pepela je li potpuno hladan. I najmanja iskra koju vjetar odnese na suhu travu može zapaliti požar.
Staklo koje može izazvati požar
Možda zvuči nevjerojatno, ali staklena boca ili komad stakla ostavljen u prirodi mogu izazvati požar. Na suncu staklo djeluje poput povećala – koncentrira zrake svjetlosti i zagrijava suhu travu ili lišće do točke samozapaljenja. Zato, čak i ako niste vi bacili bocu, dok šećete prirodom pokupite staklene predmete koje vidite i odložite ih u za to predviđene spremnike.
Spaljivanje korova i rad s motorima
Mnogi još uvijek spaljuju travu i korov u vrtovima i maslinicima, često bez dozvole. Dovoljno je malo vjetra i plamen se više ne može kontrolirati. Također, rad s kosilicama, trimerima i drugim motorima s unutarnjim izgaranjem na suhom terenu može stvoriti iskre koje zapale travu.

Kako reagirati ako se nađete u požarnom području?
Ako primijetite dim ili plamen u blizini, ne oklijevajte:
- Nazovite 193 (vatrogasci) ili 112 (centar za hitne situacije) i jasno opišite lokaciju i što vidite.
- Ako ste u vozilu, zatvorite prozore, ugasite ventilaciju i napustite područje u smjeru suprotnom od vatre.
- Ako ste pješice, udaljite se od požara niz vjetar i prema otvorenom prostoru bez vegetacije.
- Nemojte se vraćati po stvari niti pokušavati gasiti veliki požar sami.
Zašto je važno razmišljati unaprijed?
Požari ne uništavaju samo prirodu i domove. Oni mijenjaju mikroklimu područja, uništavaju tlo, biljke i životinje, a posljedice se osjećaju godinama kroz eroziju, poplave i smanjene poljoprivredne prinose. Osim toga, mnogi ljudi ostanu bez svojih domova, maslinika ili vinograda, a neki izgube i život.
Požari ne ostavljaju posljedice samo tijekom trenutka kada bukte. Njihovi učinci na prirodu traju godinama, ponekad i desetljećima. Kada vatra zahvati šumske i travnate površine, uništava biljni pokrov koji sprječava eroziju tla. Bez korijenja koje drži tlo, kiše ispiru zemlju, što dovodi do klizišta i smanjuje plodnost zemljišta.
Mnoge biljke i drveće potpuno nestaju s opožarenih područja, a povratak šumske vegetacije često traje desetljećima. U nekim slučajevima, zbog promjene mikroklime, određene vrste se više nikada ne vrate, čime se mijenja cijeli ekosustav.

Požari imaju razoran učinak i na životinje. Mnoge manje životinje, poput guštera, zmija, ježeva i kukaca, stradavaju u samom požaru jer nemaju vremena pobjeći. Veće životinje, iako uspiju pobjeći od vatre, ostaju bez hrane i skloništa te su prisiljene napustiti područje ili ugibaju od gladi i stresa. Dugoročno, požari smanjuju bioraznolikost područja, narušavaju prirodnu ravnotežu i ostavljaju trajne posljedice na cijeli živi svijet tog staništa.
Požar se ne događa nekome drugome. Dovoljan je jedan neugašeni opušak ili komad stakla na suncu da se cijelo ljeto pretvori u katastrofu. Zato razmišljajte o svojim postupcima, upozorite druge ako ih vidite u rizičnom ponašanju i, ako primijetite požar, odmah nazovite nadležne službe. Vaša brza reakcija može spasiti nečiji život.
Lifestyle
Propuh: Istina ili mit?
Zašto se Hrvati toliko boje propuha i ima li znanstvenog razloga za strah?

„Zatvori ta vrata, napravit ćeš propuh!“ – rečenica koju su gotovo svi čuli barem jednom u životu. U mnogim hrvatskim domovima, propuh je proglašen gotovo smrtonosnom pojavom: izaziva glavobolju, bolove u vratu, upale uha, a možda čak i prehladu. No je li taj strah opravdan ili je riječ o mitu koji se prenosi generacijama?
Odakle Hrvatima strah od propuha?
Strah od propuha ima duboke korijene u narodnoj predaji, posebice na Balkanu, gdje je zdravlje često povezano s „hladnoćom koja ulazi u tijelo“. U doba kada nije bilo centralnog grijanja ni klimatizacije, nagli dotok hladnog zraka kroz otvorene prozore i vrata smatran je prijetnjom zdravlju – i to ne bez razloga. Ljudi su često sjedili oznojeni nakon fizičkog rada, a nagli udar svježeg zraka mogao je uzrokovati ukočenost mišića, što se doživljavalo kao „napad propuha“.
S vremenom je taj oprez prerastao u kulturološki refleks – sličan vjerovanju da ćeš se razboljeti ako ideš van s mokrom kosom ili sjediš na hladnom kamenu.
Kako rashladiti prostor bez klima uređaja?
Što se stvarno može dogoditi ako stojimo na propuhu
Znanost kaže: propuh sam po sebi nije opasan – to je samo strujanje zraka. No, može doći do lokalne iritacije mišića ili živaca ako dugo stojimo na mjestu gdje zrak direktno udara u tijelo, posebice vrat, leđa ili glavu. U tim slučajevima može se javiti:
- Ukočenost vrata
- Blaga upala uha ili sinusa kod osjetljivijih osoba
- Prolazna glavobolja zbog napetosti mišića ili dehidracije
Ipak, u većini slučajeva riječ je o privremenim i blagim tegobama, a ne o ozbiljnoj prijetnji zdravlju.
Koji je propuh “najopasniji”?
Ako baš moramo rangirati, „najopasniji“ propuh bio bi onaj dugotrajan, direktan i hladan – primjerice kada sjedite više sati ispred otvorenog prozora ili na pragu između dvije otvorene strane. U takvim situacijama može doći do prehlađivanja određenog dijela tijela, posebice ako ste znojni ili umorni.
Također, kod djece, starijih osoba ili ljudi s kroničnim problemima s mišićima i zglobovima, treba biti nešto oprezniji.

Zašto nam propuh zapravo paše?
Unatoč svim strahovima, mnogi priznaju da nema ništa ugodnije od laganog povjetarca u pregrijanom prostoru. Razlog? Vjetar fizički miče sloj toplog zraka s površine kože, čime dolazi do hladnijeg osjećaja i lakšeg disanja. Taj efekt je sličan onome koji osjećamo kad se znojimo – zrak koji prolazi po koži ubrzava isparavanje i hladi nas.
Zato se osjećamo osvježeno, posebno ljeti kada stojimo na propuhu: on doslovno “skida” toplinu s nas i vraća energiju.