Povežimo se

Uređenje interijera

TIFFANY SVJETILJKE Savršenstvo koje traje više od 140 godina

Ne predstavlja samo svjetiljku i rasvjetu već jedno umjetničko djelo

Kad čujemo prezime Tiffany sjetimo se poznatog holivudskog filma i svjetski poznatog draguljara. Međutim u svijetu uređenja interijera, Tiffany ne predstavlja samo svjetiljku i rasvjetu već jedno umjetničko djelo.

Inpirirane ljubavlju prema staklu i prirodi, tiffany svjetiljke već više od 140 godina u interijere unose sveremensku profinjenost. Nastale su u vrijeme secesije, prema ideji sina poznatog svjetskog draguljara.

tiffany-dom-na-kvadrat

Kad se udruže Edison i Tiffany

‘Tiffany svjetiljka nastala je 80′-tih godina 19-tog stoljeća kada je Louis Comfort Tiffany udružio snagu s Thomasom Edisonom, tvorcem prve žarulje i oni su zajedno napravili prvu električnu svjetiljku. Edison je dao Žarulju i struju, Tiffany je napravio sjenilo i bazu’, priča nam Aleksandar Jakovac, proizvođač Tiffany svjetiljki.

Dao je ideju lemljenja bakrenom folijom, koja do danas nosi ime tiffany tehnika. Zanimalo ga je i staklo.

tiffany-dom-na-kvadrat

‘Ekspresija stakla, odraz stakla, transparentnost. Bio je izrazito nezadovoljan u onom periodu svjetske manufakture stakla, te je zbog toga proizveo vlastiti Favril dizjan stakla, nakon čega je od toga počela proizvodnja njegovih svjetiljki’, priča Aleksandar.

Tiffanyjeva misija bila je unijeti ljepotu prirode u svaki američki dom. ‘Sam kreator smatrao je da preko razne transparentonosti i različitog odsjaja stakla s dezenima božura, glicinije, ljiljana, može unijeti u svaki dom detalj prirode i samim time oplemeniti svaki dom u Americi’, dodaje.

tiffany-dom-na-kvadrat

Procvat nakon izložbe u Parizu

Glavna dizajnerica ovih svjetiljki bila je Clara Driscoll. ‘Tiffany je doživio procvat prodaje i uspjeha nakon svjetske izložbe 1900-te u Parizu, gdje je Clara Driscoll s dizajnom vilinog konjica koji je danas jedan od najpoznatijih tiffanyjevih dizajna, osvojila glavnu nagradu’, kaže.

Dizajnirala je i ostale najpoznatije tiffany svjetiljke. Model lotos koji je 1998-e, sto godina poslije,  postigao tada nevjerojatnu cijenu od dva milijuna i 800 tisuća dolara. Nikada ni jedan uporabni predmet nije prestigao tu cijenu, osim naravno ponovno tiffanice.

tiffany-dom-na-kvadrat

‘Tiffany originali postižu minimalne cijene od 30, 40 tisuća dolara pa sve do najskuplje ikada prodane u Kristisu na aukciji, uporabni predmet, je Tiffany svjetiljka, pond Lily model kao i ovaj na stolu, 2011. godine prodana je za 3 miliona i 400 tisuća dolara’, priča Aleksandar.

Originalima se smatraju svjetiljke nastale do zatvaranja manufakture u New Yorku 1933.-te. Svaka lampa nakon toga je reprodukcija koja nastaje po modelu koji je već dizajniran. Njihove cijene neusporedivo su manje od cijene originala.

Nema gornje granice cijene

‘Granice gornje nema iz razloga što složenost, cijena materijala, gradira do nekih 50-60 tisuća kuna, tako da je neki srednji raspon cijene od 1500 – 7,8 tisuća kuna’, tvrdi.

Svaka Tiffany svjetiljka ima između 25 i 30 nijansi stakla. Za izradu najmanje i najjednostavnije 7 inčne, potrebno je između 80 i 90 sati, a za najsloženije modele kao što je pond lily i do par tisuća sati.

tiffany-dom-na-kvadrat

‘Jedna prosječna svjetiljka sastoji se od 200-300 komada stakla, do 800-900. Neki primjerci veći, samostojeći su i do 1500/1700 komadića stakla. Isključivo se radi od rezanog stakla koje se nakon toga ručnim radom lemi bakrenom folijom i spajaju modeli jedan do drugoga’, objašnjava.

Tiffany svjetiljka posebno obogaćuje često prejednostavne moderne interijere. Dizajn je to koji nikada ne zastarjeva, a u svakom prostoru izgleda kao umjetničko djelo.

Kupaonica

Jedan ili dva umivaonika? Provjerite što odabrati za vašu kupaonicu

Donosimo pregled svih kriterija koji vam mogu pomoći u odabiru

U planiranju uređenja kupaonice jedno od ključnih pitanja koje se uvijek iznova pojavljuje je: trebaju li vam jedan ili dva umivaonika? Odluka nije isključivo estetska – ona se tiče prostora, navika ukućana i razine funkcionalnosti koju želite postići.

Dok se jednostruki modeli lako uklapaju u kompaktne tlocrte, dvostruki umivaonici sve su popularniji u obiteljskim domovima.

Donosimo pregled svih kriterija koji vam mogu pomoći u odabiru.

Jedan ili dva umivaonika – koje su stvarne razlike?

Razlika između jednog i dva umivaonika proizlazi iz kapaciteta i načina korištenja prostora.
Klasični umivaonik zauzima manje mjesta, pristupačniji je i jednostavniji za održavanje, što ga čini idealnim rješenjem za manje kupaonice.

S druge strane, dupli umivaonici pružaju dvije odvojene radne površine i omogućuju istodobno korištenje – što je iznimno praktično u domovima gdje kupaonicu dijeli više osoba. Upravo zbog toga sve više vlasnika stanova i kuća razmatra jedan ili dva umivaonika kao važnu odluku u planiranju prostora.

Obožavamo terrazzo u kupaonici – evo nekoliko ideja kako ga uklopiti u prostor

Prednosti i nedostaci klasičnog umivaonika

Jednostruki umivaonik najbolji je izbor u manjim kupaonicama ili stanovima u kojima prostor diktira većinu odluka. Njegove prednosti uključuju:

  • kompaktnu veličinu idealnu za male tlocrte
  • jednostavnu ugradnju i manje instalacija
  • nižu cijenu kupnje i održavanja
  • široku paletu modela za sve stilove uređenja

Ovakvo rješenje vizualno rasterećuje prostor i omogućuje bolje kretanje u užim kupaonicama.
Nedostatak se javlja u situacijama kada kupaonicu koristi više osoba istodobno – tada jedan umivaonik može stvarati gužvu i ubrzano gomilanje stvari oko njega.

Jednostruki umivaonik u obiteljskoj kući

Prednosti i nedostaci duplog umivaonika

U većim kupaonicama i obiteljskim domovima, dupli umivaonici često su najpraktičnije rješenje. Prednosti su:

  • paralelno korištenje bez stvaranja zastoja
  • bolja organizacija jutarnjih i večernjih rutina
  • jasna podjela prostora za svakog korisnika
  • povećanje vrijednosti nekretnine

Ipak, prije ugradnje važno je uzeti u obzir kvadraturu. Za dva umivaonika potrebno je više radne površine, dodatna instalacija i veći budžet. U malim kupaonicama dvostruki model može zakrčiti prostor i smanjiti funkcionalnost.
Još jedna stavka koju treba imati na umu je potencijalno veća potrošnja vode.

Dvostruki umivaonik u istoj obiteljskoj kući, u kupaonici na katu

Kako odlučiti: jedan ili dva umivaonika?

Da biste lakše odabrali jedan ili dva umivaonika, razmotrite sljedeće:

  • koliki je stvarni prostor na raspolaganju
  • dijeli li više osoba istodobno kupaonicu
  • trebate li dodatnu radnu površinu
  • uklapa li se dvostruki model u stil uređenja
  • isplati li se investicija dugoročno

Ako imate manju kupaonicu, jedan kvalitetan umivaonik bit će funkcionalnije rješenje. U prostranim kupaonicama, osobito u obiteljskim domovima, dupli umivaonik značajno podiže komfor i ubrzava svakodnevne rutine.

Kada razmišljate hoćete li odabrati jedan ili dva umivaonika razmislite i o ovome…

Odluka između toga trebate li jedan ili dva umivaonika ovisi o prostoru, načinu života i preferencijama ukućana. Jednostruki modeli optimalni su za kompaktne kupaonice, dok su dupli umivaonici izvrsno rješenje za obitelji koje žele više praktičnosti i bolje organizirane jutarnje navike. Pravi izbor donosi kupaonicu koja je funkcionalna, estetski usklađena i prilagođena stvarnim potrebama vašeg doma.

Nastavite čitati

Boje i materijali

Vodič kroz najvažnije vrste masa za fugiranje

Saznajte koja masa za fugiranje pruža najbolju izdržljivost, jednostavno održavanje i savršen završni izgled vaših pločica.

Mase za fugiranje igraju ključnu ulogu u funkcionalnosti, dugovječnosti i izgledu podnih i zidnih obloga od keramičkih pločica. Dobro odabrana i pravilno izvedena fuga sprječava odvajanje pločica, pucanje, prodor vlage te osigurava elastičnost i otpornost površina — osobito u kupaonicama, kuhinjama, predsobljima ili vanjskim površinama. Kako bi odabrali pravu masu za fugiranje, najprije je važno razumjeti koje vrste fuga postoje i za koje se situacije preporučuju.

Kako postaviti pločice: Detaljan vodič za samostalno postavljanje

Osnovne vrste masa za fugiranje

Cementne, odnosno klasične mase za fugiranje, najčešći su izbor pri ugradnji keramičkih pločica. Riječ je o tradicionalnom materijalu koji se sastoji od cementa, vode te, ovisno o vrsti, dodatka finog pijeska. Dijele se na dvije osnovne kategorije: fug mase bez pijeska i one s pijeskom.

Varijanta bez pijeska ima finiju, glatkiju strukturu, što je čini idealnom za vrlo uske fuge — najčešće do 3 mm — kao i za zidne površine ili osjetljive vrste pločica poput prirodnog kamena i poliranih površina koje bi grublja masa mogla oštetiti. S druge strane, masa s pijeskom čvršća je i stabilnija, manje se skuplja tijekom sušenja te bolje podnosi šire fuge, stoga se često koristi na podovima i u prostorima s većim opterećenjem.

Cementne fuge popularne su zbog svoje pristupačnosti i jednostavne primjene, a u većini stambenih prostora pružaju sasvim zadovoljavajuće rezultate. Ipak, njihova je mana poroznost — sklone su upijanju vode i mrlja, pa zahtijevaju povremeno brtvljenje te s vremenom mogu promijeniti boju ili popucati. Zbog toga su najprikladnije za unutarnje prostore umjerenog prometa koji nisu izloženi stalnoj vlazi ili agresivnim kemikalijama.

7 genijalnih ideja kako pločice u kupaonici mogu potpuno promijeniti prostor

Fuge s poboljšanim svojstvima – polimer-cementne mase

Uz standardne cementne fuge danas su dostupne i naprednije, tzv. polimer-cementne mase koje uključuju razne polimere, aditive ili impregnacije. Dodaci poboljšavaju fleksibilnost, otpornost na vlagu i mrlje te smanjuju rizik od pucanja i promjene boje. Ovakva rješenja idealna su ukoliko želite trajnije i kvalitetnije fugiranje od onog koje nude standardne cementne mase, ali vam epoksidne fuge nisu potrebne ili ne ulaze u planirani budžet. Primjena im je vrlo široka — od kuhinjskih zidova i radnih ploha, preko kupaonica i hodnika, do stambenih površina srednjeg opterećenja te keramičkih obloga različitih dimenzija.

Epoksidne mase za fugiranje

Epoksidne fuge predstavljaju najizdržljiviju i tehnološki najnapredniju opciju na tržištu. Izrađene su od epoksidnih smola, punila i stvrdnjivača, bez portland cementa i vode, što im daje iznimnu gustoću i gotovo potpunu neporoznost nakon sušenja. Upravo ta svojstva čine ih izuzetno otpornima na vlagu, mrlje, agresivne kemikalije i mehaničko habanje. Njihove prednosti najviše dolaze do izražaja u prostorima gdje je higijena prioritet ili su površine stalno izložene vodi — poput kupaonica, tuševa, bazena, profesionalnih kuhinja, sanitarnih prostora ili industrijskih i komercijalnih objekata s visokim intenzitetom prometa. Ipak, epoksidne fuge imaju i nekoliko mana. Osjetno su skuplje od cementnih, njihovo miješanje i ugradnja zahtijevaju veliku preciznost, dok su vremena za obradu ograničena, pa je nužno raditi brzo i stručno. Također, nisu prikladne za sve vrste pločica, posebno za one koje zbog velike poroznosti mogu zadržati pigment epoksida. Uklanjanje stvrdnute epoksidne mase vrlo je zahtjevno, pa se ovakvo fugiranje najčešće preporučuje prepustiti profesionalcima.

Kako odabrati pravu masu za fugiranje?

Pri odabiru odgovarajuće fug mase važno je razmotriti nekoliko ključnih čimbenika. Prvi među njima je namjena prostora: suhi stambeni prostori imaju sasvim drugačije zahtjeve od kupaonica, kuhinja, vanjskih površina ili područja izloženih kemikalijama i vlazi. Jednako je bitna i vrsta te format pločica — osjetljive, polirane ili prirodne površine traže nježnije, nesandirane fuge, dok veći formati i opterećene podne površine zahtijevaju čvršće i stabilnije mase.

Širina fuga također igra važnu ulogu. Vrlo uske fuge najbolje je ispuniti finim, glatkim masama, dok se za šire fuge preporučuju cementne mase s pijeskom ili epoksidna rješenja, ovisno o zahtjevima prostora. Potrebno je uzeti u obzir i očekivanu razinu otpornosti i održavanja: u prostorima gdje dominira vlaga, prljavština ili kemijska izloženost, bolji je izbor polimer-cementna ili epoksidna fuga, dok je za standardne stambene prostore često sasvim dovoljna klasična cementna masa. Na kraju, važan faktor je i budžet. Cementne fuge i dalje su najpovoljnija i najjednostavnija opcija, dok epoksidne, iako skuplje, nude superiornu izdržljivost i minimalne potrebe za održavanjem.

Odabir odgovarajuće mase za fugiranje nije samo estetsko pitanje — on izravno utječe na trajnost, funkcionalnost i izgled obloga kroz dugi niz godina. U većini stambenih prostora klasične cementne fuge bit će sasvim dovoljne, posebno uz pravilnu zaštitu i povremeno održavanje. Za one koji žele višu otpornost na vlagu, kemikalije i mrlje, bez ulaganja u epoksid, poboljšane polimer-cementne fuge predstavljaju odličan kompromis. U zahtjevnim uvjetima, poput kupaonica, kuhinja, mokrih čvorova, bazena ili prostora s velikim prometom, epoksidne fuge ostaju najbolji i najdugotrajniji izbor. Bez obzira na vrstu, ključ kvalitetne izvedbe leži u pravilnom odabiru materijala, dobroj pripremi podloge i stručno izvedenom fugiranju — jedino tako površina može ostati funkcionalna, čvrsta i estetski privlačna dugi niz godina.

Planirate postavljati pločice na pločice? Evo što o tome kažu stručnjaci

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama