Uređenje interijera
TIFFANY SVJETILJKE Savršenstvo koje traje više od 140 godina
Ne predstavlja samo svjetiljku i rasvjetu već jedno umjetničko djelo
Kad čujemo prezime Tiffany sjetimo se poznatog holivudskog filma i svjetski poznatog draguljara. Međutim u svijetu uređenja interijera, Tiffany ne predstavlja samo svjetiljku i rasvjetu već jedno umjetničko djelo.
Inpirirane ljubavlju prema staklu i prirodi, tiffany svjetiljke već više od 140 godina u interijere unose sveremensku profinjenost. Nastale su u vrijeme secesije, prema ideji sina poznatog svjetskog draguljara.

Kad se udruže Edison i Tiffany
‘Tiffany svjetiljka nastala je 80′-tih godina 19-tog stoljeća kada je Louis Comfort Tiffany udružio snagu s Thomasom Edisonom, tvorcem prve žarulje i oni su zajedno napravili prvu električnu svjetiljku. Edison je dao Žarulju i struju, Tiffany je napravio sjenilo i bazu’, priča nam Aleksandar Jakovac, proizvođač Tiffany svjetiljki.
Dao je ideju lemljenja bakrenom folijom, koja do danas nosi ime tiffany tehnika. Zanimalo ga je i staklo.

‘Ekspresija stakla, odraz stakla, transparentnost. Bio je izrazito nezadovoljan u onom periodu svjetske manufakture stakla, te je zbog toga proizveo vlastiti Favril dizjan stakla, nakon čega je od toga počela proizvodnja njegovih svjetiljki’, priča Aleksandar.
Tiffanyjeva misija bila je unijeti ljepotu prirode u svaki američki dom. ‘Sam kreator smatrao je da preko razne transparentonosti i različitog odsjaja stakla s dezenima božura, glicinije, ljiljana, može unijeti u svaki dom detalj prirode i samim time oplemeniti svaki dom u Americi’, dodaje.

Procvat nakon izložbe u Parizu
Glavna dizajnerica ovih svjetiljki bila je Clara Driscoll. ‘Tiffany je doživio procvat prodaje i uspjeha nakon svjetske izložbe 1900-te u Parizu, gdje je Clara Driscoll s dizajnom vilinog konjica koji je danas jedan od najpoznatijih tiffanyjevih dizajna, osvojila glavnu nagradu’, kaže.
Dizajnirala je i ostale najpoznatije tiffany svjetiljke. Model lotos koji je 1998-e, sto godina poslije, postigao tada nevjerojatnu cijenu od dva milijuna i 800 tisuća dolara. Nikada ni jedan uporabni predmet nije prestigao tu cijenu, osim naravno ponovno tiffanice.

‘Tiffany originali postižu minimalne cijene od 30, 40 tisuća dolara pa sve do najskuplje ikada prodane u Kristisu na aukciji, uporabni predmet, je Tiffany svjetiljka, pond Lily model kao i ovaj na stolu, 2011. godine prodana je za 3 miliona i 400 tisuća dolara’, priča Aleksandar.
Originalima se smatraju svjetiljke nastale do zatvaranja manufakture u New Yorku 1933.-te. Svaka lampa nakon toga je reprodukcija koja nastaje po modelu koji je već dizajniran. Njihove cijene neusporedivo su manje od cijene originala.
Nema gornje granice cijene
‘Granice gornje nema iz razloga što složenost, cijena materijala, gradira do nekih 50-60 tisuća kuna, tako da je neki srednji raspon cijene od 1500 – 7,8 tisuća kuna’, tvrdi.
Svaka Tiffany svjetiljka ima između 25 i 30 nijansi stakla. Za izradu najmanje i najjednostavnije 7 inčne, potrebno je između 80 i 90 sati, a za najsloženije modele kao što je pond lily i do par tisuća sati.

‘Jedna prosječna svjetiljka sastoji se od 200-300 komada stakla, do 800-900. Neki primjerci veći, samostojeći su i do 1500/1700 komadića stakla. Isključivo se radi od rezanog stakla koje se nakon toga ručnim radom lemi bakrenom folijom i spajaju modeli jedan do drugoga’, objašnjava.
Tiffany svjetiljka posebno obogaćuje često prejednostavne moderne interijere. Dizajn je to koji nikada ne zastarjeva, a u svakom prostoru izgleda kao umjetničko djelo.
Dekoracije i detalji
Umjetno božićno drvce: Prolazni trend ili održiva blagdanska odluka?
Stručnjaci ističu da umjetno božićno drvce ima smisla upravo tada kada se koristi dugoročno
Sve više kućanstava za Božić bira umjetno božićno drvce. Razlozi su jasni – jednostavno održavanje, dugotrajnost i činjenica da moderni modeli izgledom sve uvjerljivije oponašaju prirodno drvce. Umjetno božićno drvce danas više nije kompromis, već promišljena odluka prilagođena suvremenom načinu života.
Umjetni ili ipak pravi bor? Evo kako odabrati božićno drvce za vaš dom
Što je trenutno u trendu i na što obratiti pažnju pri kupnji, doznali smo u Lesnini, gdje se ponuda umjetnih božićnih drvaca iz godine u godinu značajno proširuje.
Umjetno božićno drvce prilagođeno svakom prostoru
Jedna od najvećih prednosti koju nudi umjetna jelka jest velik izbor dimenzija i oblika. U ponudi su modeli za manje stanove, ali i raskošna drvca za velike dnevne boravke.
Kako ističe Valentina Lafter Filipčić, prodajna savjetnica u Lesnini, kupci mogu birati između užih i nižih umjetnih božićnih drvaca za ograničene prostore te robusnijih modela za veće interijere. Visine se kreću od oko 120 centimetara pa sve do gotovo prirodnih, impozantnih dimenzija.

Kako je umjetno božićno drvce postalo gotovo neprepoznatljivo od pravog
Razvoj tehnologije izrade značajno je promijenio izgled umjetnog božićnog drvca. Današnji modeli izrađuju se od PVC i PE polimera koji se oblikuju u trodimenzionalne iglice lijevane u kalup, zbog čega drvca izgledaju iznimno realistično.

Posebna se pažnja posvećuje gustoći grana, prirodnoj boji iglica i detaljima poput imitacije snijega, koja je sve popularnija među kupcima koji žele zimsku atmosferu tijekom cijelog prosinca.

Praktičnost umjetnog božićnog drvca u svakodnevnom životu
Osim izgleda, umjetno božićno drvce donosi i niz praktičnih prednosti. Modularna konstrukcija omogućuje jednostavno sastavljanje i rastavljanje, a nakon blagdana drvce se lako sprema i ne zauzima prostor tijekom ostatka godine.
U urbanim stanovima, gdje je skladištenje često izazov, ta se funkcionalnost posebno cijeni. Većina modela osmišljena je tako da se može kompaktno sklopiti i pohraniti u ormar, spremište ili podrum.
Umjetno božićno drvce i kućni ljubimci
Posebni modeli umjetnog božićnog drvca osmišljeni su i za domove s kućnim ljubimcima. Kod nekih su modela donje grane namjerno reducirane ili izostavljene kako bi se spriječilo da mačke i drugi ljubimci dođu do kuglica i ukrasa.
Kako bi drvce i dalje izgledalo skladno, donji dio često se dodatno ukrašava košarama, tkaninama ili dekorativnim podlogama koje ujedno skrivaju stalak.

Je li onda umjetno božićno drvce održiv izbor?
Iako se umjetni bor često doživljava kao održivija opcija, važno je sagledati i njegovu proizvodnju – plastiku, metal, energiju i transport. No kvaliteta izrade danas je znatno viša nego prije, pa jedno drvce može trajati dugi niz godina.
Stručnjaci zato ističu da umjetno božićno drvce ima smisla upravo tada kada se koristi dugoročno. Kupnja kvalitetnog modela s namjerom višegodišnje upotrebe znatno smanjuje njegov ukupni ekološki otisak.
Umjetno božićno drvce kao promišljena blagdanska odluka
Današnje umjetno božićno drvce uspješno spaja estetiku, praktičnost i dugotrajnost. Iako ne može zamijeniti miris pravog bora, nudi stabilnost, jednostavno održavanje i vizualnu dosljednost iz godine u godinu.
Za mnoge obitelji ono postaje logičan blagdanski izbor – ne kao zamjena tradicije, već kao suvremena alternativa prilagođena ritmu današnjeg života.
Uređenje interijera
Božićno drvce akademske slikarice Diane Sokolić kao osobna arhiva uspomena
U moru savršeno stiliziranih božićnih drvaca, rijetko se naiđe na ono koje ne slijedi trendove, nego vlastiti život. Pronašli smo upravo takav primjer – bor ukrašen uspomenama, darovanim kuglicama i osobnim pričama, gdje svaka kuglica ima svoje ime i godinu, kako se ne bi zaboravilo kada je i od koga stigla.
Božićno drvce Diane Sokolić nije tek blagdanski ukras, već osobna kronika života, odnosa i uspomena. U domu akademske slikarice bor se ne kiti prema trendovima, već prema emocijama – svaka kuglica ima svoje ime, godinu i priču koja se pamti.
U ovom domu Božić počinje visoko – toliko visoko da se bor kiti uz pomoć ljestvi i jedne posebne osobe.

Bor koji se kiti uz ljestve i zajedništvo
Dianin božićni bor visok je čak 3,5 metra, pa pripreme za njegovo ukrašavanje započinju već početkom prosinca. Bor kupuje u isto vrijeme kada mali gradovi i velike tvrtke biraju svoja drvca, a kiti ga rano, jer joj upravo taj trenutak označava početak blagdanskog ugođaja.
No ovakav bor ne bi bio moguć bez pomoći njezine kćeri. Zajedno ga kite svake godine, uz unaprijed pažljivo posložene ukrase i lampice. Iako samo kićenje ne traje dugo, raskićivanje je znatno opsežniji posao – jer svaka kuglica traži pažnju i mjesto kojem pripada.

Broj kuglica nije važan – osjećaj jest
Na pitanje koliko kuglica ima na ovako velikom boru, odgovor je jednostavan: dovoljno da broj postane nebitan. Ovdje se ništa ne broji – ni kuglice, ni godine, ni uspomene.
Svaka kuglica nosi emotivnu vrijednost. Dio njih potječe iz Dianinog djetinjstva, dio iz djetinjstva njezina supruga, a mnoge su stigle kao darovi. Za jedan okrugli rođendan zamolila je prijateljice da joj umjesto klasičnih poklona daruju božićnu kuglicu. Tako se bor s vremenom pretvorio u zbirku ljudi koje voli.
Neki od tih ljudi danas više nisu prisutni, ali su i dalje tu – na granama bora. Upravo zato, kaže Diana, njezin Božić ima smisao: okružena je ljudima koji su dio njezina života, prošlosti i sadašnjosti.

Kada grana nema dovoljno, a uspomena ima previše
Redoslijed kićenja postoji – barem u teoriji. Počinje se s manjim kuglicama i visuljcima, a kako se grane šire, dolaze veći ukrasi. No vrlo brzo pravila popuštaju. Uvijek ima previše ukrasa i premalo grana.
Rješenje se pronalazi u improvizaciji: kuglice se nižu na flaks i vise tamo gdje grane ostavljaju praznine. Tako bor s vremenom poprima vlastitu logiku, bez stroge simetrije i bez plana. Ono što započne s redom, završi u kontroliranom neredu – ali neredu punom smisla.
Bor koji ne prati trendove, nego život
Dianin bor nekada je bio srebrn, s obojenim lampicama. No kako su kuglice i ukrasi počeli dolaziti kao osobni darovi, bor se promijenio. Više nisu bile samo kuglice – svaka je postala nečiji mali autoportret. Danas je bor šaren, s raznobojnim lampicama i ukrasima koji ne prate aktualne trendove. Nema bijelih svjetala, mašni ni stilskih pravila. Ovo je, kako sama kaže, potpuno netrendi bor – ali zato iznimno emotivan.
Božićno drvce Diane Sokolić nije scenografija, nego atmosfera. Nije trend, nego tradicija. Na njegovim granama ne svjetlucaju samo kuglice, već ljudi, godine i sjećanja – pažljivo sačuvani, da se ne zaborave.

Božićno drvce Diane Sokolić kao umjetnički izraz
Dianin bor nije dekor za fotografiranje niti stilistička vježba. On je atmosfera. Nije trend, nego tradicija. Na njegovim granama ne svjetlucaju samo kuglice, nego godine, ljudi i sjećanja.
I upravo zato podsjeća na ono što Božić u svojoj suštini jest – ne savršena slika, nego osjećaj koji ostaje.






