Povežimo se

Događanja

Otvoren Studijo Boutique Factory – Nova oaza umjetnosti zidnih tapeta

Početkom studenog u Zagrebu je svečano otvoren Studijo Boutique Factory, nova oaza umjetnosti koju potpisuje Josipa Maras. Riječ je o jedinstvenom kompleksu, prvom tog tipa na ovim prostorima, koji pruža zaljubljenicima u interijere priliku doživjeti autentično iskustvo stvaranja i proizvodnje zidnih tapeta. Veliki interes javnosti, posebice predstavnika industrije dizajna i arhitekture, potvrdio je kako je Hrvatska dobila novu prijestolnicu dizajna. 

Novi poslovni kompleks objedinjuje sve faze proizvodnje zidnih tapeta pod istim krovom – od idejnog koncepta, dizajna, razvoja i proizvodnje. Impresivan interijer na prvu odaje dojam posjete umjetničkom muzeju. To je mjesto gdje svaka tapeta priča svoju priču, a dizajn oslikava izvornu umjetnost. Prevladava profinjenost, pastelne boje te namještaj s potpisom hrvatskih i svjetskih brendova. Personalizirane Studijo tapete prekrivaju više od 450 kvadratnih metara zidova, dodatno oplemenjujući prostor. Impresivan interijer potpisuje Klaudija Zupčić koja je na jedinstven način uspjela utjeloviti osobnost vlasnika i vrijednosti brenda Studijo.


Svevremenski uređen stan za radost življenja

Stan grafičke dizajnerice i umjetnice Josipe Maras kojeg je uredila arhitektica Belinda Pušić odlikuje vrhunski dizajn i nježna suptilnost. Pročitaj više


Josipa Maras, vizionarka koja potpisuje nagrađivani dizajn tapeta, imala je cilj stvoriti ugodno poslovno iskustvo za arhitekte i dizajnere te osigurati zadovoljstvo rada iza kulisa. Na taj način, klijenti diljem svijeta imaju priliku osobno doživjeti autentičnost kreativnog izričaja ove umjetnice, inovativan pristup razvoju proizvoda, visoku kvalitetu materijala te ekološke procese održivosti. Njihov pristup poslovanju, s čovjekom u fokusu, omogućio je svakom članu Studijo tima da bude dio velike priče i da u potpunosti živi Studijo brend. 

“Studijo se razvija i raste nevjerojatnom brzinom. U posljednje tri godine svakodnevno smo morali raditi nove iskorake po pitanju kapaciteta. Nova Studijo adresa predstavlja je još jedan logičan slijed proširenja našeg poslovanja. Imala sam potrebu napraviti jedinstveno mjesto u kojem će naši klijenti iz prve ruke moći vidjeti i doživjeti cjelokupni proces stvaranja tapeta, ući u našu proizvodnju i sudjelovati u kreiranju interijera s potpisom umjetnosti. U isto vrijeme htjela sam svom timu osigurati zavidno iskustvo rada i dozu luksuza koju zaslužuju svakodnevno živjeti. Nadam se da smo u tome i uspjeli.” – izjavila je Josipa Maras, osnivačica tvrtke Studijo.

Studijo tapete prije svega odlikuje autentičnost i bezvremenska umjetnost. Svaka tapeta pažljivo je osmišljena i oslikana rukom. Tržištu su se predstavili personaliziranim tapetama, a među prvima u regiji predstavili su vodootporne tapete. Godine 2022. godine cjelokupan proizvodni proces stavili su pod isti krov i pokrenuli prvu hrvatsku tvornicu zidnih tapeta. Izvrsnost Studijo rada potvrđena je dominacijom brenda Studijo na pobjedničkom postolju najprestižnijih natjecanja u svijetu dizajna. Još 2020. godine izabrani su za najuspješnije u kategoriji ‘Razvoj ideja i inovacije u poduzetništvu u srednjoj i jugoistočnoj Europi’. Godine 2021. na prestižnom natjecanju Archiproducts Design Award tapeta Maslinik proglašena je najljepšom na svijetu. Godinu dana nakon, tu titulu odnijela je Studijo tapeta Mramorni cvijet koja je i 2023. odlikovana nagradom German Design Award za najbolji svjetski dizajn.

“Neizmjerno sam zahvalna svima koji su s nama koračali makar jedan korak na ovom putu. Upravo ljudi su oni zbog kojih ovo sve – vrijedi. Kada vidim kako naše zidne tapete žive sreću domova diljem svijeta, znamo da smo ostvarili svoju misiju. Danas, nakon pet godina od prve Studijo tapete, iznimno sam ponosna što smo u Hrvatskoj stvorili još neviđen poslovni kompleks – jedinstveno mjesto susreta koje slavi umjetnost i ljepotu življenja.” – zaključila je Josipa Maras.

Oglas

Događanja

Dodijeljene godišnje nagrade UHA-e – otvorena izložba ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata

S tradicijom duljom od 60 godina, ova izložba pruža jedinstven i cjelovit pregled nacionalne arhitektonske produkcije u prethodnoj godini. Radove Godišnje izložbe ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2023. godini valorizirao je stručni žiri arhitektica i arhitekata u sastavu: Vjekoslav Gašparović (predsjednik), Ana Boljar, Vedad Islambegović, Jani Mardešić, Iva Martinis, Marin Mikelić, Helena Paver Njirić, Tomislav Soldo i Ana Šverko.

Žiri je donio odluku o laureatu Nagrade „Viktor Kovačić“ za životno djelo, koja je pripala arhitektu Đuri Mirkoviću. Stručni žiri koji je valorizirao ovogodišnje radove prijavljene na Godišnju izložbu nominirao je radove u svim kategorijama za godišnje nagrade „Viktor Kovačić“, „Bernardo Bernardi“, „Drago Galić“ i „Neven Šegvić“, koji predstavljaju kreativni, etički i estetski iskorak prema željenom usmjerenju strukovnog djelovanja unutar godišnje arhitektonske produkcije. Birani su projekti koji su pažljivi prema prostornom i idejnom kontekstu, ekološki osjetljivi, financijski racionalni, a pritom projektantski originalni, jasni, suptilni, progresivni. U odabiru pak nagrada u svakoj od pojedinih kategorija vrednovani su projekti koji su najsveobuhvatnije odgovorili arhitektonskim jezikom na projektantski zadatak, neovisno o temi i mjerilu, odnosno rad u kategoriji “Neven Šegvić” koji je iznimno pridonio historiografiji i teoriji discipline.

DOBITNICI NAGRADA ZA 2023. GODINU:

NAGRADA VIKTOR KOVAČIĆ za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2023. godinu:

Hotel Zonar Zagreb / autori: LEA PELIVAN I TOMA PLEJIĆ, STUDIO UP

Hotel Panorama, izvorno Omladinski hotel Sport arhitekta Slavka Jelineka, od 1968. godine dominira dinamičnim trešnjevačkim susjedstvom. Mijenjan i dograđivan u više navrata, u svojoj recentnoj reinkarnaciji kao hotel Zonar Zagreb probuđen je iz letargije i dramatično transformiran u novi, vibrantni gradski reper.

Pažljivo čitajući povijesni i prostorni kontekst, autori uklanjaju nataložene slojeve do izvornih Jelinekovih postavki koje reafirmiraju, reinterpretiraju i suvereno ugrađuju u novi koncept. Već od ulaznog trijema nižu se i izmjenjuju kadrovi, sekvence i različiti ambijenti superjavnog prizemlja koji se nastavljaju u polivalentne prostore mezanina. Svjetleće plohe, pulsirajući ekrani, poluprozirne opne, refleksije i teksture grade utopijsku atmosferu unutrašnjosti, kao potpuno projektirano iskustvo s odmakom od poznatih obrazaca turizma.

Panoramski pogled na grad je glavni motiv organizacije različitih tipova soba; od „paviljona“ za spavanje u prozoru, kade uz prozor ili radne plohe duž prozora, nižu se specifična rješenja kao odjeci lođe iz izvornog projekta. Soba je svojevrsna kapsula unutar kapsule, mikroarhitektura umetnuta u zatečeni okvir koja putem različite materijalizacije (svijetlo, tamno, drveno, reflektivno…) i male, ali vješte varijacije u tlocrtu i presjeku ostvaruje paletu neočekivano raznolikih dojmova i atmosfera.

Ponovno aktiviranje krova nakon 50 godina, s javno dostupnim bazenom i terasom, nesebičan je doprinos gradu i građanima te jasan iskaz autorskog stava o nužno aktivnoj ulozi hotela u životu grada. I upravo ta optimistična ambicija ove ostvarene utopije ohrabruje i svjedoči da arhitektura unatoč svim ograničenjima i unutar turističke sfere može (i mora) ispunjavati svoju društvenu i gradotvornu ulogu.

(autor obrazloženja: Marin Mikelić)

NAGRADA DRAGO GALIĆ za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2023. godinu:

Kuća Nodi / autori: NIKOLA FABIJANIĆ I JURE GLASINOVIĆ

U procjep rubnih uvjeta nevelike parcele u Ivanić-Gradu – pruge, postojeće kuće i susjedne izgradnje, utisnuta je izdužena adicija kuće za oca i kćer. Postavljanjem uza sjeverni rub čestice arhitekti izlažu novu prizemnicu južnom osunčanju i rekreiraju iščezlu tipologiju kompaktnog dvorišta uokvirenog stanovanjem, radom i susjedima.

Ulaskom kroz ostakljeni zabat ukazuje se ideja kuće, artikulirana u poprečnom presjeku malih dimenzija i velike heterogenosti. Tripartitnom podjelom raščlanjuje se na zidani potez služećih sadržaja prema susjedu ostakljeni niz dnevnih prostora u središnjoj osi, trijem prema vrtu. Gradacija od čvrstog i tamnog prema levitirajućem i otvorenom dodatno je naglašena tvarnošću gradbenih elemenata. Servisi, stiješnjeni na minimalne utilitarne dimenzije između dvaju usporednih zidova i betonske kape, ustupaju svoju visinu sjevernoj orijentaciji kuće i poprečnom provjetravanju. Postaju oslonac mjernoj skali krovnih drvenih nosača koji, iako dilatirani od oplošja, drže na okupu staklenom cezurom odvojene zidnu i krovnu plohu, baš kao što to čini i klupa, koja poput drvenog klina povezuje podnu plohu kuće i trijema s fiksnim ostakljenjem pročelja. Dva drvena elementa koja ne dopuštaju kući da se „razleti“ evociraju dojam što nas vraća na misao o kući kao skloništu, minimalno zaštićenom od vanjskih utjecaja. Umnažanjem presjeka stvara se iluzija da kući nema kraja; pred nama se rastvara dom koji ne umanjuje svojeg stanara.

Prostorno, taktilno i ambijentalno bogatstvo ove male kuće stoji nasuprot svim tržišnim postulatima stanogradnje, kao podsjetnik da se kvaliteta arhitekture stanovanja ne iskazuje brojkom izgrađenih kvadrata ili utrošenih sredstava te da može i treba (ponovno) biti dostupna svima.

(autorica obrazloženja: Ana Boljar)

NAGRADA BERNARDO BERNARDI za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja za 2023. godinu:

Vinogradarska zbirka Pitve / autorica: VANJA ILIĆ

Vinogradarska zbirka muzeja općine Jelsa u hvarskom selu Pitve ušla je u zgradu nekadašnje škole podignute početkom 20. stoljeća, dimenzionirane po mjeri malog mjesta u unutrašnjosti otoka. Prenamijenjena za muzejsku funkciju, a zatim 2012. godine oštećena u požaru, kuća je nakon obnove trebala preuzeti višestruku ulogu: stalnog postava zbirke, izložbenog prostora, prostora za prezentaciju vina i enološku edukaciju te društvenog prostora za lokalnu zajednicu, a sve to u sklopu strogo postavljenih konzervatorskih zahtjeva.

Tako slojevit program mogao se bez napora pretočiti u kuću samo projektom koji podržava varijabilnost prostora u vremenu njegovim izmjeničnim kodiranjem i dekodiranjem. Stalni izložbeni postav i popratne namjene organiziraju se unutar postojećeg volumena putem unesenoga posve suvremenog i neovisnog prostornog elementa u obzirnom dijalogu sa zatečenom ovojnicom, koju dodiruje tek na mjestu gdje je to potrebno da je dodatno učvrsti.

Reinterpretativna dimenzija interijera gradi se u odnosu konstanti i mijena. Izložbeni element na katu i galeriji tvori niše za izlaganje s uporabnim artefaktima i isječcima zemlje čija se ljepota ističe u gotovo apstrahiranim, pomno kontroliranim kompozicijama, dok su opisi i objašnjenja smješteni izvan niša, u slobodnom prostoru koji teče između sekvenci režiranoga muzejskog postava i otkriva raskošne vizure prema agrarnom pejzažu. Dvorana u prizemlju, pak, zahvaljujući sustavu preklopnih panela, ostvaruje stupnjevan odnos s okolišem – od potpune zatvorenosti do integracije.

Tu je ekspresija interijera postignuta ukazivanjem na ljepotu korisnoga i „običnoga” projektiranjem polivalentne „mašine za procesuiranje” programa, lišene svake suvišnosti, koja oplemenjuje mjesto i lokalnu zajednicu, koliko i razmišljanja o suvremenom interijeru.

(autorica obrazloženja: Ana Šverko)

NAGRADA NEVEN ŠEGVIĆ za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2023. godinu:

Knjiga „Arhitekt Milovan Kovačević – pobornik internacionalnog modernizma“ / Autorica: DUBRAVKA KISIĆ

Monografija posvećena arhitektu Milovanu Kovačeviću (1905. – 1946.) mnogo je više od višegodišnjeg istraživanja opusa arhitekta čiji je osobni fond pohranjen u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU, nego je, kako piše jedna od recenzentica knjige, dr. sc. Snješka Knežević: „…osobita vrijednost rukopisa što autorica podjednaku važnost pridaje prikazu konteksta u kojem se Kovačević javlja, školuje, formira i stječe svoj identitet – ljudski i etički, profesionalni i svjetonazorski…“

I zaista, nemoguće je razumjeti opus ovog arhitekta, djelatnog u razdoblju u kojemu se spektar arhitektonskog modernizma koncentrira u internacionalni stil vođen funkcionalističkom etikom i estetikom, izdvojeno od njegova obrazovanja, antifašističkog djelovanja i borbe za integraciju arhitektonskih načela u koja je vjerovao u novi, socijalistički društveni poredak, na iznimno teškom životnom putu.

Naslovi i podnaslovi tematskih poglavlja jasno ukazuju na sistematizaciju rezultata istraživanja u prisnom odnosu slike i riječi: Povijest jedne borbe – Biografija / Koprivnica 1905. – Zagreb 1946.; Modernitet u pluralu / Formativno razdoblje 1921. – 1929.; Utjecaj ništa ne stvara – on budi / Profiliranje arhitektonskog opusa 1930. – 1940.; Život po mjeri ratnog vremena / Zagreb – Oslobođeni teritorij – Zagreb: 1941. – 1946.

Kovačević pripada generaciji arhitekata o kojoj i dalje znamo premalo. O povijesti hrvatske arhitekture općenito nije moguće govoriti bez izvlačenja znanstvenih biografija njezinih protagonista izvan šturih pasusa ili pak iz potpunog zaborava, zbog čega vrijednost ove knjige nadilazi značaj monografske obrade jednog arhitekta. Doprinos je to portretu epohe i historiografiji discipline koja čini temelj za razumijevanje suvremene arhitekture i odnos prema baštinjenom prostoru.

(autorica obrazloženja: Ana Šverko)

NAGRADA VIKTOR KOVAČIĆ za životno djelo za 2023. godinu:

Dobitnik: ĐURKO MIRKOVIĆ

Arhitektura Đure Mirkovića obilježena je istraživanjem odnosa graditeljske tehnologije i arhitektonskog oblikovanja, a promišljanje društvene uloge arhitekture u okvirima pažljivog planiranja prostora te sustavne proizvodnje i predaje znanja najsnažniji je trag ostavilo u razvoju zgrada kolektivnog stanovanja i društvenog standarda projektiranih i izvedenih u montažnim sustavima panelne prefabrikacije i kliznih, velikoformatnih i prostornih oplata.

Đuro Mirković rođen je 1937. u Splitu, diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1959., bio je projektant i voditelj u projektnim biroima Jugomonta (1959. – 1969.) i Industrogradnje (1969. – 1982.), a od 1982. i stalni profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je honorarno predavao još od 1966. godine. Doktorirao je 1981. temom „Tehnološki uvjeti arhitektonskom projektiranju“. Autor je, između ostaloga, stambenih tornjeva u Utrini (1970., 1974.) i Travnom (s N. Postružnik, 1975.), stambeno-poslovnog „Bloka 6“ poznatijeg kao „Mamutica“ (s N. Postružnik, 1976.) i stambeno-poslovnog „Blok 2“ u Središću (1979.), stambeno-poslovnih „Blokova B1 u B1“ u Voltinom naselju (s H. Paljan i T. Petrinjakom, 1976.), stambenih osmerokatnica u Karlovcu (s T. Petrinjakom, 1978.), stambenog tornja s vodospremom u Velikoj Gorici (1974.). Od zgrada društvenog standarda ističu se aneks bolnice za reumatske bolesti u Stubičkim Toplicama (s J. Gornik, 1973.) i Dom umirovljenika u Sopotu (s T. Petrinjakom, 1976.), za koji mu je dodijeljena Nagrada „Viktor Kovačić“.

Njegovi projekti su, baš kao i tehnologije s kojima je radio, sistemski umreženi u društvene, političke, gospodarske i strukovne tokove svoga vremena, pa danas djeluju jednako udaljeno od suvremene proizvodnje kao i društvo u kojem su nastali. Međutim, njegovo je djelo vrijedan repozitorij znanja koje bi moglo ponuditi mnogo uvjerljivije odgovore na stambene i okolišne krize današnjice od onih s kojima trenutačno raspolažemo.

default

Nastavite čitati

Događanja

GREEN4DAZ – uloga i značaj zelene tranzicije u procesu projektiranja

Društvo arhitekata Zagreba (DAZ) u suradnji s Green HQ Knowledge Hub-om – edukacijskom platformom i centrom znanja za zelenu i digitalnu tranziciju, od 28.05. do 17.06.2024. godine, provodi program edukacije s ciljem podizanja razumijevanja i znanja arhitekata i pripadnika drugih inženjerskih struka, investitora, voditelja projekata i konzultanata, kako bi u svojem radu primijenili najnovija znanja i odgovorili na zahtjeve u procesu pripreme investicijskih – infrastrukturnih i ostalih građevinskih projekata – u skladu sa zahtjevima zelene i digitalne tranzicije.

Edukativni program GREEN4DAZ temeljen je na sveobuhvatnom Zelenom europskom planu, EU taksonomiji te se provodi s ciljem prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena.

Uz teorijsku i praktičnu zanimljivu interakciju predavača i polaznika edukacije, u ukupno 6 modula koji se provode u 6 dana kroz mjesec dana, sa po 4 školska sata edukacije po modulu, polaznici će dobiti stručna znanja iz područja zelene i digitalne tranzicije u okviru investicijskih projekata izgradnje, rekonstrukcije i obnove s određenim specifičnim detaljima i primjerima iz prakse. Moduli po temama su: Uvod u edukativni program/Zakonska regulativa i trendovi, Dekarbonizacija i klimatski rizici; Otpornost i ESG (Environmental & Social & Governance); Certifikati i dokazivanje održivosti; Financiranje i kretanja na tržištu nekretnina; Zajednička proaktivna radionica/pitanja i odgovori.

Program edukacije provode osnivačice Green HQ – Snježana Turalija, Vedrana Likan, Monika Kordić i doc. dr. sc Vlasta Zanki sa suradnicima.

Edukacija se odvija uživo, u prostorijama Društva arhitekata Zagreba, Trg Bana Josipa Jelačića 3/1, a boduje se kao program Stalnog stručnog usavršavanja preko bodova Hrvatske komore arhitekata koji su važeći za članove svih komora (ukupno 21 sat).

Prije početka edukacije donosimo izjave predsjednika Društva arhitekata Zagreba Ivana Križića i Vedrane Likan, predavačice i osnivačice Green HQ.
⦁ Ivan Križić: „Zelena i digitalna tranzicija nije više izbor, već obaveza, zato je važno da svi zajedno naučimo kako regulatorne zahtjeve provesti u praksi i budemo promjena koju želimo vidjeti!“
⦁ Vedrana Likan: „Već danas, jedan od glavnih rizika pri odlučivanju banaka i fondova o investiranju i financiranju projekata temelji se na odgovornosti prema okolišu i utjecaju na klimatske promjene! Nema smisla projektirati građevine koje će biti skoro pa nemoguće financirati, a u konačnici neće imati značajnu vrijednost za sve dionike!“

Više informacija o prijavi i kotizacijama možete pronaći na stranicama Društva arhitekata Zagreba.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice