Uređenje interijera
Osnovna načela KonMari metode
Raščišćavanje prostora emotivno je i fizički iscrpljujući zadatak za koji teško pronalazimo motivaciju, a jedan od najčešćih problema je što više stvari ulazi u prostor nego što izlazi. Zato se svijet klanja KonMari metodi čiji je podnaslov radostan odabir.
Šta je KonMari metoda
KonMari metoda je metoda koju je osmislila Japanka Mary Kondo, a tiče se pospremanja i raščišćavanja prostora u kojem obitavamo. I doma i radnog mjesta. Fokusira se ustvari više na naše osobne stvari i na predmete, a cilj joj je da prostor bude uredan i funkcionalan i da svaka stvar ima svoje mjesto, rekla je Petra Pupić, stručnjakinja za organizaciju prostora po KonMari metodi.
Petra nije bila rođena organizatorica, već je svoj red pronašla upravo u ovoj metodi koja se bavi kategorijama, a ne prostorijama.
KonMari pravila uređenja
Za početak postoji termin koji se zove KonMari festival, to znači da smo se odlučili na jedno veliko, generalno pospremanje, raščišćavanje svih naših prostorija i svih naših predmeta i obično bi to trebalo biti samo odjednom, a kasnije je samo održavanje. Stoga kada se krene recimo raditi KonMari festival, to je ustvari jedno od pravila, da se zbilja posvetimo tome, da kažemo, to je sada projekt koji ćemo raditi određeni period i koji ćemo stvarno detaljno napraviti od početka do kraja, rekla je Pupić.
Drugo je pravilo postaviti cilj i imati viziju svog životnog prostora, kako bi on trebao izgledati. Tako ćemo puno lakše pronaći motivaciju za taj zahtjevan posao.
Pa motivacija, ja mislim, uvijek tako kod nas ljudi funkcionira, tek kad boli onda krenemo rješavati problem, tako je kad imamo kaos, da gubimo vrijeme, da nismo produktivni, da čak ne možemo niti znati točno zašto, ali osjećamo da se u svom prostoru ne osjećamo dobro i da se ne odmaramo i da nismo produktivni. I to je onda uglavnom motivacija da krenemo s raščišćavanjem, smatra Pupić.
Kad ste donijeli odluku, treba pratiti kategorije kroz koje će raščišćavanje biti puno jednostavnije.
Proces KonMari uređenja
Kreće se od najlakše prema najtežoj. Znači, počinjemo od odjeće, pa knjige, papiri, razno i sentimentalne stvari. Ova kategorija razno ima još potkategorija, nekih 23, 24, isto kreću od lagane prema težem, znači, DVD-ovi, CD-ovi, električna oprema, preko hobija, ladice svaštare pa sve do kuhinjskih i kupaonskih potrepština.
Bitno je da se radi točno tim redoslijedom jer su po toj težini napravljene i zadnje i najbitnije pravilo po čemu je ona zapravo poznata je da se prilikom raščišćavanja biraju stvari koje ostaju, a ne stvari koje ćemo odbaciti. Znači, fokusiramo se na pozitivno, odnosno da li nam stvar izaziva radost, da li volimo koristiti tu stvar, da li je nikada ne bismo prodali, nikada ne bismo dali jer nije bitna količina, mi možemo recimo imati tisuću knjiga u svom dnevnom boravku, bitno je da svaku od tisuću volimo, čitamo i ne bismo nikome dali, kaže Pupić.
Ova japanska metoda funkcionira tako da sve stvari iz jedne kategorije, na primjer, odjeću, stavite na hrpu. Za svaki komad trebate se zapitati treba li vam doista i donosi li vam radost, kad ste je posljednji put odjenuli i hoćete li opet. To će dovesti do zaključka trebate li bolje organizacijsko rješenje ili ćete zadržati samo dio odjeće. Ista se metoda može primijeniti na bilo koju prostoriju u domu i bilo koje predmete.
Kad rješavate tanjure, rješavajte samo tanjure, kad rješavate, ne znam, alate, čavle ili to u garaži, rješavajte samo tu kategoriju i nađite prvo sve čavle tek onda krenite na neke veće alate ili nešto drugo, objasnila je Pupić.
Najteži dio procesa
Najteža kategorija su sentimentalni predmeti i ona se radi posljednja. KonMari metoda se fokusira dosta na emocije i koliko smo mi vezani za stvari. Koliko ne možemo pustiti. Jer koliko ne možemo stvari pustiti sa stvarima, to ustvari pokazuje koliko ne možemo u nekim drugim, u našim odnosima ili na poslu pustiti, rekla je Pupić za Dom na kvadrat.
Organizacija papira često stvara probleme u kućanstvu i na radnom mjestu, a prema ovoj metodi, treba ih podijeliti u tri kategorije i tako ih organizirati.
Dijelimo ih na kategoriju rijetko, dokumenti i papiri koje rijetko posežemo, koji nam trebaju, kao što su rodni listovi, domovnice, neke stvari za auto, banku, poštu, posao i tako dalje, garancije naših aparata, zatim druga kategorija su papiri koji nam često trebaju, stvari koje ne možemo zapamtiti, a koje često posežemo za njima.
Na primjer, neke lozinke, neka uputstva za aparate koje koristimo, neki recepti koji nam trebaju, recimo možemo djeci ostaviti uputstva kako upaliti veš mašinu, koji deterdžent koristiti i takve stvari i treća kategorija su ustvari tekući papiri. Tekući papiri su svi oni koje rješavamo u iduća dva tjedna. To je kad uđemo u kuću i stavimo režimo na stol, kad stavimo neke pozivnice, neke formulare koje moramo riješiti i njih rješavamo u sljedeća dva tjedna, objasnila je Pupić.
Ladice su uvijek jednostavnije za održavanje od polica, a kutije su najbolji organizatori koje možete koristiti u svakom ormaru. Samo se hrabro odlučite za radost.
Dekoracije i detalji
Umjetno božićno drvce: Prolazni trend ili održiva blagdanska odluka?
Stručnjaci ističu da umjetno božićno drvce ima smisla upravo tada kada se koristi dugoročno
Sve više kućanstava za Božić bira umjetno božićno drvce. Razlozi su jasni – jednostavno održavanje, dugotrajnost i činjenica da moderni modeli izgledom sve uvjerljivije oponašaju prirodno drvce. Umjetno božićno drvce danas više nije kompromis, već promišljena odluka prilagođena suvremenom načinu života.
Umjetni ili ipak pravi bor? Evo kako odabrati božićno drvce za vaš dom
Što je trenutno u trendu i na što obratiti pažnju pri kupnji, doznali smo u Lesnini, gdje se ponuda umjetnih božićnih drvaca iz godine u godinu značajno proširuje.
Umjetno božićno drvce prilagođeno svakom prostoru
Jedna od najvećih prednosti koju nudi umjetna jelka jest velik izbor dimenzija i oblika. U ponudi su modeli za manje stanove, ali i raskošna drvca za velike dnevne boravke.
Kako ističe Valentina Lafter Filipčić, prodajna savjetnica u Lesnini, kupci mogu birati između užih i nižih umjetnih božićnih drvaca za ograničene prostore te robusnijih modela za veće interijere. Visine se kreću od oko 120 centimetara pa sve do gotovo prirodnih, impozantnih dimenzija.
Kako je umjetno božićno drvce postalo gotovo neprepoznatljivo od pravog
Razvoj tehnologije izrade značajno je promijenio izgled umjetnog božićnog drvca. Današnji modeli izrađuju se od PVC i PE polimera koji se oblikuju u trodimenzionalne iglice lijevane u kalup, zbog čega drvca izgledaju iznimno realistično.
Posebna se pažnja posvećuje gustoći grana, prirodnoj boji iglica i detaljima poput imitacije snijega, koja je sve popularnija među kupcima koji žele zimsku atmosferu tijekom cijelog prosinca.
Praktičnost umjetnog božićnog drvca u svakodnevnom životu
Osim izgleda, umjetno božićno drvce donosi i niz praktičnih prednosti. Modularna konstrukcija omogućuje jednostavno sastavljanje i rastavljanje, a nakon blagdana drvce se lako sprema i ne zauzima prostor tijekom ostatka godine.
U urbanim stanovima, gdje je skladištenje često izazov, ta se funkcionalnost posebno cijeni. Većina modela osmišljena je tako da se može kompaktno sklopiti i pohraniti u ormar, spremište ili podrum.
Umjetno božićno drvce i kućni ljubimci
Posebni modeli umjetnog božićnog drvca osmišljeni su i za domove s kućnim ljubimcima. Kod nekih su modela donje grane namjerno reducirane ili izostavljene kako bi se spriječilo da mačke i drugi ljubimci dođu do kuglica i ukrasa.
Kako bi drvce i dalje izgledalo skladno, donji dio često se dodatno ukrašava košarama, tkaninama ili dekorativnim podlogama koje ujedno skrivaju stalak.
Je li onda umjetno božićno drvce održiv izbor?
Iako se umjetni bor često doživljava kao održivija opcija, važno je sagledati i njegovu proizvodnju – plastiku, metal, energiju i transport. No kvaliteta izrade danas je znatno viša nego prije, pa jedno drvce može trajati dugi niz godina.
Stručnjaci zato ističu da umjetno božićno drvce ima smisla upravo tada kada se koristi dugoročno. Kupnja kvalitetnog modela s namjerom višegodišnje upotrebe znatno smanjuje njegov ukupni ekološki otisak.
Umjetno božićno drvce kao promišljena blagdanska odluka
Današnje umjetno božićno drvce uspješno spaja estetiku, praktičnost i dugotrajnost. Iako ne može zamijeniti miris pravog bora, nudi stabilnost, jednostavno održavanje i vizualnu dosljednost iz godine u godinu.
Za mnoge obitelji ono postaje logičan blagdanski izbor – ne kao zamjena tradicije, već kao suvremena alternativa prilagođena ritmu današnjeg života.
Uređenje interijera
Božićno drvce akademske slikarice Diane Sokolić kao osobna arhiva uspomena
U moru savršeno stiliziranih božićnih drvaca, rijetko se naiđe na ono koje ne slijedi trendove, nego vlastiti život. Pronašli smo upravo takav primjer – bor ukrašen uspomenama, darovanim kuglicama i osobnim pričama, gdje svaka kuglica ima svoje ime i godinu, kako se ne bi zaboravilo kada je i od koga stigla.
Božićno drvce Diane Sokolić nije tek blagdanski ukras, već osobna kronika života, odnosa i uspomena. U domu akademske slikarice bor se ne kiti prema trendovima, već prema emocijama – svaka kuglica ima svoje ime, godinu i priču koja se pamti.
U ovom domu Božić počinje visoko – toliko visoko da se bor kiti uz pomoć ljestvi i jedne posebne osobe.
Bor koji se kiti uz ljestve i zajedništvo
Dianin božićni bor visok je čak 3,5 metra, pa pripreme za njegovo ukrašavanje započinju već početkom prosinca. Bor kupuje u isto vrijeme kada mali gradovi i velike tvrtke biraju svoja drvca, a kiti ga rano, jer joj upravo taj trenutak označava početak blagdanskog ugođaja.
No ovakav bor ne bi bio moguć bez pomoći njezine kćeri. Zajedno ga kite svake godine, uz unaprijed pažljivo posložene ukrase i lampice. Iako samo kićenje ne traje dugo, raskićivanje je znatno opsežniji posao – jer svaka kuglica traži pažnju i mjesto kojem pripada.
Broj kuglica nije važan – osjećaj jest
Na pitanje koliko kuglica ima na ovako velikom boru, odgovor je jednostavan: dovoljno da broj postane nebitan. Ovdje se ništa ne broji – ni kuglice, ni godine, ni uspomene.
Svaka kuglica nosi emotivnu vrijednost. Dio njih potječe iz Dianinog djetinjstva, dio iz djetinjstva njezina supruga, a mnoge su stigle kao darovi. Za jedan okrugli rođendan zamolila je prijateljice da joj umjesto klasičnih poklona daruju božićnu kuglicu. Tako se bor s vremenom pretvorio u zbirku ljudi koje voli.
Neki od tih ljudi danas više nisu prisutni, ali su i dalje tu – na granama bora. Upravo zato, kaže Diana, njezin Božić ima smisao: okružena je ljudima koji su dio njezina života, prošlosti i sadašnjosti.
Kada grana nema dovoljno, a uspomena ima previše
Redoslijed kićenja postoji – barem u teoriji. Počinje se s manjim kuglicama i visuljcima, a kako se grane šire, dolaze veći ukrasi. No vrlo brzo pravila popuštaju. Uvijek ima previše ukrasa i premalo grana.
Rješenje se pronalazi u improvizaciji: kuglice se nižu na flaks i vise tamo gdje grane ostavljaju praznine. Tako bor s vremenom poprima vlastitu logiku, bez stroge simetrije i bez plana. Ono što započne s redom, završi u kontroliranom neredu – ali neredu punom smisla.
Bor koji ne prati trendove, nego život
Dianin bor nekada je bio srebrn, s obojenim lampicama. No kako su kuglice i ukrasi počeli dolaziti kao osobni darovi, bor se promijenio. Više nisu bile samo kuglice – svaka je postala nečiji mali autoportret. Danas je bor šaren, s raznobojnim lampicama i ukrasima koji ne prate aktualne trendove. Nema bijelih svjetala, mašni ni stilskih pravila. Ovo je, kako sama kaže, potpuno netrendi bor – ali zato iznimno emotivan.
Božićno drvce Diane Sokolić nije scenografija, nego atmosfera. Nije trend, nego tradicija. Na njegovim granama ne svjetlucaju samo kuglice, već ljudi, godine i sjećanja – pažljivo sačuvani, da se ne zaborave.
Božićno drvce Diane Sokolić kao umjetnički izraz
Dianin bor nije dekor za fotografiranje niti stilistička vježba. On je atmosfera. Nije trend, nego tradicija. Na njegovim granama ne svjetlucaju samo kuglice, nego godine, ljudi i sjećanja.
I upravo zato podsjeća na ono što Božić u svojoj suštini jest – ne savršena slika, nego osjećaj koji ostaje.
