Uređenje interijera
Osnovna načela KonMari metode
Raščišćavanje prostora emotivno je i fizički iscrpljujući zadatak za koji teško pronalazimo motivaciju, a jedan od najčešćih problema je što više stvari ulazi u prostor nego što izlazi. Zato se svijet klanja KonMari metodi čiji je podnaslov radostan odabir.
Šta je KonMari metoda
KonMari metoda je metoda koju je osmislila Japanka Mary Kondo, a tiče se pospremanja i raščišćavanja prostora u kojem obitavamo. I doma i radnog mjesta. Fokusira se ustvari više na naše osobne stvari i na predmete, a cilj joj je da prostor bude uredan i funkcionalan i da svaka stvar ima svoje mjesto, rekla je Petra Pupić, stručnjakinja za organizaciju prostora po KonMari metodi.

Petra nije bila rođena organizatorica, već je svoj red pronašla upravo u ovoj metodi koja se bavi kategorijama, a ne prostorijama.
KonMari pravila uređenja
Za početak postoji termin koji se zove KonMari festival, to znači da smo se odlučili na jedno veliko, generalno pospremanje, raščišćavanje svih naših prostorija i svih naših predmeta i obično bi to trebalo biti samo odjednom, a kasnije je samo održavanje. Stoga kada se krene recimo raditi KonMari festival, to je ustvari jedno od pravila, da se zbilja posvetimo tome, da kažemo, to je sada projekt koji ćemo raditi određeni period i koji ćemo stvarno detaljno napraviti od početka do kraja, rekla je Pupić.

Drugo je pravilo postaviti cilj i imati viziju svog životnog prostora, kako bi on trebao izgledati. Tako ćemo puno lakše pronaći motivaciju za taj zahtjevan posao.
Pa motivacija, ja mislim, uvijek tako kod nas ljudi funkcionira, tek kad boli onda krenemo rješavati problem, tako je kad imamo kaos, da gubimo vrijeme, da nismo produktivni, da čak ne možemo niti znati točno zašto, ali osjećamo da se u svom prostoru ne osjećamo dobro i da se ne odmaramo i da nismo produktivni. I to je onda uglavnom motivacija da krenemo s raščišćavanjem, smatra Pupić.

Kad ste donijeli odluku, treba pratiti kategorije kroz koje će raščišćavanje biti puno jednostavnije.
Proces KonMari uređenja
Kreće se od najlakše prema najtežoj. Znači, počinjemo od odjeće, pa knjige, papiri, razno i sentimentalne stvari. Ova kategorija razno ima još potkategorija, nekih 23, 24, isto kreću od lagane prema težem, znači, DVD-ovi, CD-ovi, električna oprema, preko hobija, ladice svaštare pa sve do kuhinjskih i kupaonskih potrepština.

Bitno je da se radi točno tim redoslijedom jer su po toj težini napravljene i zadnje i najbitnije pravilo po čemu je ona zapravo poznata je da se prilikom raščišćavanja biraju stvari koje ostaju, a ne stvari koje ćemo odbaciti. Znači, fokusiramo se na pozitivno, odnosno da li nam stvar izaziva radost, da li volimo koristiti tu stvar, da li je nikada ne bismo prodali, nikada ne bismo dali jer nije bitna količina, mi možemo recimo imati tisuću knjiga u svom dnevnom boravku, bitno je da svaku od tisuću volimo, čitamo i ne bismo nikome dali, kaže Pupić.
Ova japanska metoda funkcionira tako da sve stvari iz jedne kategorije, na primjer, odjeću, stavite na hrpu. Za svaki komad trebate se zapitati treba li vam doista i donosi li vam radost, kad ste je posljednji put odjenuli i hoćete li opet. To će dovesti do zaključka trebate li bolje organizacijsko rješenje ili ćete zadržati samo dio odjeće. Ista se metoda može primijeniti na bilo koju prostoriju u domu i bilo koje predmete.

Kad rješavate tanjure, rješavajte samo tanjure, kad rješavate, ne znam, alate, čavle ili to u garaži, rješavajte samo tu kategoriju i nađite prvo sve čavle tek onda krenite na neke veće alate ili nešto drugo, objasnila je Pupić.
Najteži dio procesa
Najteža kategorija su sentimentalni predmeti i ona se radi posljednja. KonMari metoda se fokusira dosta na emocije i koliko smo mi vezani za stvari. Koliko ne možemo pustiti. Jer koliko ne možemo stvari pustiti sa stvarima, to ustvari pokazuje koliko ne možemo u nekim drugim, u našim odnosima ili na poslu pustiti, rekla je Pupić za Dom na kvadrat.

Organizacija papira često stvara probleme u kućanstvu i na radnom mjestu, a prema ovoj metodi, treba ih podijeliti u tri kategorije i tako ih organizirati.
Dijelimo ih na kategoriju rijetko, dokumenti i papiri koje rijetko posežemo, koji nam trebaju, kao što su rodni listovi, domovnice, neke stvari za auto, banku, poštu, posao i tako dalje, garancije naših aparata, zatim druga kategorija su papiri koji nam često trebaju, stvari koje ne možemo zapamtiti, a koje često posežemo za njima.

Na primjer, neke lozinke, neka uputstva za aparate koje koristimo, neki recepti koji nam trebaju, recimo možemo djeci ostaviti uputstva kako upaliti veš mašinu, koji deterdžent koristiti i takve stvari i treća kategorija su ustvari tekući papiri. Tekući papiri su svi oni koje rješavamo u iduća dva tjedna. To je kad uđemo u kuću i stavimo režimo na stol, kad stavimo neke pozivnice, neke formulare koje moramo riješiti i njih rješavamo u sljedeća dva tjedna, objasnila je Pupić.
Ladice su uvijek jednostavnije za održavanje od polica, a kutije su najbolji organizatori koje možete koristiti u svakom ormaru. Samo se hrabro odlučite za radost.
Čišćenje i organizacija
Spužve različitih boja i namjena: Evo koju koristiti za kuhinju, kupaonicu i osjetljive površine
Boja je najjednostavniji i najtrajniji vizualni signal koji govori koja spužva ide gdje, čak i onda kada je zamijenite novom
Spužve i krpe spadaju među najčešće korištene alate u svakom kućanstvu, no istovremeno su i jedan od najvećih prijenosnika bakterija, ako ih koristimo bez sustava i reda.
Istrošena spužva kojom danas brišete kuhinjsku radnu površinu, a sutra sudoper ili WC okolicu, nije samo higijenski problem, nego i potencijalni rizik za zdravlje svih ukućana. Upravo zato sustav označavanja bojama, koji se odavno koristi u profesionalnim sredinama poput hotela i bolnica, sve više nalazi primjenu i u privatnim domovima. Nije riječ o estetskom detalju, nego o jednostavnom pravilu koje može značajno podignuti razinu higijene u domu.
Zašto su spužve različitih boja uopće korisne?
Različite boje spužvi nisu marketinški trik. Boja je najjednostavniji i najtrajniji vizualni signal koji govori koja spužva ide gdje, čak i onda kada je zamijenite novom. Sustav funkcionira samo ako je dosljedan, a dosljednost je lakše postići kada svaki član kućanstva, bez razmišljanja, zna da crvena ide uz WC, a zelena ostaje u kuhinji.
Uobičajeni primjer sustava koji mnogi preuzimaju i prilagođavaju:
Crvena spužva namijenjena je WC školjci i sanitarijama, mjestima s najvećom koncentracijom bakterija. Žuta se koristi za opće čišćenje u kupaonici (umivaonik, pločice, police). Plava je rezervirana za staklene i glatke površine, prozore i ogledala. Zelena ostaje isključivo u kuhinji i blagovaonici, za radne ploče i površine koje dolaze u dodir s hranom.
Važno je naglasiti da ne postoji univerzalni standard koji propisuju proizvođači, pa svako kućanstvo može razviti vlastiti sustav. Ono što je ključno jest da se tog sustava dosljedno drži i da ga svi ukućani poznaju i poštuju.
Čišćenje probioticima: Kako dobre bakterije postaju saveznici zdravog doma
Koja spužva za koju površinu?
Kuhinja
Kuhinja je prostorija koja zahtijeva najvišu razinu higijenske pažnje jer su površine u neposrednom kontaktu s namirnicama i priborom za jelo. Radne ploče, sudoper, pločice iza sudopera i vanjske površine kućanskih aparata čiste se zasebnom spužvom koja se ne smije koristiti nigdje drugdje u domu. Za tvrdokornije mrlje na radnim plohama, primjerice masnoću ili ostatke hrane, dovoljno je nježno porozna strana spužve uz odgovarajuće sredstvo za odmašćivanje. Kako pravilno čistiti kuhinjske površine od mramora, granita, laminata i ostalih materijala, ovisi o samom materijalu, pa abrazivnu stranu spužve koristite s oprezom.
Kupaonica
Umivaonik, tuš kabina i kada dijele isti prostor, ali ne bi trebale dijeliti istu spužvu. Vlaga koja se zadržava u kupaonici stvara idealne uvjete za razmnožavanje mikroba, posebno u kutovima, fugama i odvodima. Za čišćenje kupaonice preporučuje se dezinfekcijsko sredstvo, a prostoriju treba redovito provjetravati. Prirodna sredstva poput bijelog octa, sode bikarbone i limunovog soka mogu biti učinkovita alternativa kemijskim preparatima, posebno za pločice, fuge i metalне površine.
WC područje
WC školjka i neposredna okolica zahtijevaju vlastitu spužvu ili jednokratne dezinfekcijske maramice, koje se po upotrebi odmah bacaju. Ovo je zona s najvećim brojem patogenih bakterija u domu i ni pod kojim okolnostima ne bi smjela dijeliti sredstvo za čišćenje s bilo kojom drugom površinom.
Osjetljive površine
Staklokeramičke ploče za kuhanje, inoks, površine visokog sjaja i prirodni kamen zahtijevaju poseban oprez. Abrazivna strana standardne spužve može na njima ostaviti ogrebotine koje su trajne. Za te materijale preporuča se mekana strana spužve ili specijalne krpe bez abrazivnih vlakana. Indukcijske ploče, primjerice, znatno su jednostavnije za održavanje od plinskih upravo jer je njihova površina glatka i ne zadržava masnoću duboko unutar površine.
Što nikako ne biste smjeli čistiti istom spužvom?
Ovo je pitanje koje mnogi postavljaju prekasno, nakon što problem već nastane. Neke kombinacije površina treba apsolutno izbjegavati:
Spužva kojom ste čistili WC školjku ne smije doci ni blizu kuhinjske radne ploče ili sudopera. Zvuči samorazumljivo, ali u praksi se, bez sustava boja, takve greške dogode, posebno kada netko drugi obavlja čišćenje. Sudoper za posuđe i dječje igračke ne bi trebali dijeliti istu spužvu. Podne površine i kuhinjske radne ploče apsolutno su nespojive. Kada i površine za pripremu hrane ne smiju dijeliti isti alat za čišćenje.
Bakterije poput salmonele, E. coli i stafilokoka mogu preživjeti na vlažnim spužvama satima, a katkad i danima. Redovito čišćenje i pravilni alati ključni su za sprečavanje njihovog širenja, ali bez sustava koji to čišćenje usmjerava, napor ostaje djelomično uzaludan.
Različite vrste krpa i njihova namjena
Osim spužvi, krpe su drugi veliki igrač u svakodnevnoj higijeni doma, a i ovdje vrijedi logika namjenske upotrebe.
Mikrofiber krpe danas su standard u većini kućanstava i s razlogom. Hvataju prašinu, dlačice i sitne čestice bolje od pamuka, a za čišćenje stakla, ogledala i elektronike mogu se koristiti potpuno suhe ili tek lagano navlažene, bez ikakvih kemijskih sredstava. Idealne su i za inoks jer ne ostavljaju tragove.
Pamučne krpe najprikladnije su za svakodnevno brisanje površina i sušenje, primjerice brisanje radnih ploča nakon kuhanja ili sušenje sudopera. Dobro podnose pranje na višim temperaturama, što ih čini higijenski pouzdanima za višekratnu upotrebu.
Jednokratne dezinfekcijske maramice praktično su rješenje za površine koje su frekventno dodirivane, a teško dostupne za temeljito pranje: prekidači, kvake, daljinski upravljači, WC poklopac. Jedna maramica, jedna površina, i odmah u otpad.
Krpe za staklo (posebno tkane ili od visokokvalitetnog mikrofibera) namijenjene su prozorima, ogledalima i sjajnim površinama gdje je važno izbjeći pruge i vlakanca.

Kada je vrijeme za zamjenu spužve?
Spužva koja smrdi, promijenila je boju, počela se raspadati ili ima trajnih mrlja koje se ne mogu isprati, odavno je prešla svoju higijensku granicu. Znak koji mnogi ignoriraju je upravo miris jer on nedvosmisleno govori da je kolonizacija bakterija napredovala.
Kao opće pravilo, kuhinjsku spužvu trebalo bi mijenjati svakih jedan do dva tjedna, a u većim kućanstvima s intenzivnijim korištenjem i češće. Spužvu za WC područje mijenjajte još učestalije ili je zamijenite jednokratnim alternativama. Krpe je dovoljno redovito prati, ali i njima ima rok trajanja koji se mjeri habanjem vlakana i smanjenom apsorpcijskom moći.
Kako pravilno održavati spužve i krpe između zamjena?
Svaka spužva i krpa zahtijevaju minimalno održavanje između pranja ili zamjene, jer vlaga je njihov najveći neprijatelj u higijenskom smislu.
Nakon svakog korištenja spužvu dobro isperite pod tekućom vodom i ocijedite što je više moguće. Ostavite je na prozračnom, suhom mjestu, nikako u zatvorenim posudama ili ispod sudopera gdje vlaga ostaje zarobljena. Krpe perite redovito na višim temperaturama, najmanje 60°C, što je temperatura pri kojoj se većina bakterija učinkovito uklanja. Mokre krpe nikada ne ostavljajte smotane ili složene, jer vlažno i toplo okruženje ubrzano postaje leglo mikroorganizama.
Ako primijetite da se plijesan širi po fugama ili zidovima kupaonice, spužva i krpa kojima čistite to područje same po sebi nisu dovoljne, problem treba rješavati na izvoru. O tome kako se riješiti plijesni u kupaonici i koji su najučinkovitiji postupci više pišemo u posebnom vodiču.
Pravilnim odabirom spužvi i krpa, te dosljednom primjenom sustava boja, čišćenje postaje ne samo učinkovitije, nego i stvarno higijensko. Razlika između nasumičnog brisanja i promišljenog, namjenskog čišćenja nije vidljiva golim okom, ali osjeća se u zdravlju kućanstva. Mali korak poput odvajanja crvene spužve za WC i zelene za kuhinju može prekinuti tihi lanac prijenosa bakterija koji se u većini domova odvija potpuno neprimijećeno. Dobro organizirana i lako održavana kuhinja počinje upravo ovakvim odlukama, i to ne nužno skupim, nego promišljenim.
Kupaonica
Kako izvući maksimum iz male kupaonice? Pitali smo dizajnericu koja je uredila ovu od 6 m2
Dizajnerica Matea Brkić otkriva kako je maksimalno iskoristila prostor te koje trikove preporučuje za uređenje malih kupaonica
Matea Brkić, magistrica industrijskog dizajna i dizajnerica, nakon života u Berlinu odlučila se u Splitu otvoriti mali studio za dizajn interijera, eksterijera i produkt dizajn: studio -ić.
“Glavna motivacija bila mi je djelovati u lokalnom kontekstu i posvetiti se dizajnu i onih najmanjih prostora i predmeta, koji često ostanu zanemareni, a zapravo su puno veći kreativni i tehnički izazov od projekata velikih kvadratura.”, kaže Matea.

Nama je zapeo za oko jedan takav projekt-ić renovacije kupaonice u Zagrebu od nepunih 6m2. Projekt je trajao četiri tjedna, a u razgovoru nam je Matera otkrila trikove kojima je maksimalno iskoristila svaki centimetar prostora, ali i objasnila zašto se ponekad upravo tehnička ograničenja mogu pretvoriti u najzanimljiviji dizajnerski detalj.
Planiranje životnog prostora: Kako pametno iskoristiti svaki kvadratni metar?
Kod projektiranja ovako malog prostora, kako ste pristupili rasporedu sanitarija da prostor ostane protočan i funkcionalan?
U slučaju ove renovacije, tlocrt su istovremeno odredile postojeće pozicije instalacija, ali i željeni način korištenja kupaonice. Zbog specifičnih proporcija i zatečenog stanja, od samog početka projekta smo znali da sve funkcionalne elemente želimo zadržati linearno. Kako bismo poštovali budžet i rokove izvedbe, preinake na instalacijama sveli smo na minimum. Konkretno, izmaknuli smo samo originalne pozicije školjke i tuša kako bismo poboljšali funkcionalnost i osigurali optimalnu protočnost.

Kod malih kupaonica često je problem nedostatak mjesta za pohranu. Kako ste ovdje riješili skladišni prostor bez vizualnog zagušenja?
Tijekom izrade projekta upravo je pohrana bila glavni razlog zašto smo odlučili zadržati postojeće predsoblje odvojeno od kupaonice. Tako su ove dvije zone odvojene i funkcionalno i estetski, što kupaonici dodatno daje na minimalističkom i čistom dojmu.
Predsoblje, u kojem se nalazi i perilica rublja, nudi poprilično prostora za pohranu koji se proteže do pune visine zida. Osim predsoblja, odabirom umivaonika s ormarićem montiranim na zid omogućili smo pohranu manjih stvari u samoj kupaonici, čime smo dodatno otvorili podnu površinu i vizualno povećali prostor.
Opremate malu kupaonicu? Ovo su idealna rješenja za uštedu prostora
Jedna od odluka kod osiguravanja maksimalne prohodnosti bila je eliminacija svih krilnih elemenata. S obzirom na to da nam je duljina tuš kade to dopuštala, umjesto klasičnih vrata u zoni tuširanja projektirali smo walkin princip s fiksnom, samostojećom staklenom stijenkom, a njezin rebrasti uzorak ujedno ima i važnu estetsku ulogu u ovoj kupaonici. Isti princip primijenili smo i na samom ulazu u kupaonicu s odabirom kliznih vrata.
Koji je bio najzahtjevniji tehnički detalj u izvedbi ovog projekta, a na što ste posebno ponosni?
Najveći izazov bila je zatečena susjedova odvodna cijev koja se protezala po horizontali glavnog zida. Ona nam je stoga diktirala tlocrtnu i visinsku dispoziciju svih ostalih elemenata u kupaoni. Posebno smo morali paziti na ergonomiju zone tuširanja i poziciju miješalice, kako bi se unatoč smanjenoj visini tog dijela stropa, osiguralo nesmetano korištenje prilagođeno visini klijenata. Nastalu spuštenu gredu smo odlučili iskoristiti kao vizualni gabarit kupaonice, pa je tako definirala gornju granicu postavljanja zidne keramike, a njenim bojanjem u plavi ton stropa postignut je minimalni, monokromatski efekt.



Smatram da je rasvjeta je ključ uspješnosti ovog projekta, pa bih iskoristila priliku da istaknem važnost promišljanja pozicija i odabira rasvjetnih tijela u manjim prostorijama poput ove, koja nema izvor prirodne svjetlosti. Zatečena rasvjeta bila isključivo zidna, a instalacije u jako lošem stanju. Znali smo da osim provođenja novih instalacija na strop, želimo decentralizirati svjetlost s više različitih pozicija kako bismo unutar ovog malog prostora mogli kreirati različite ambijente. Bočna zidna rasvjeta u kombinaciji s rebrastom staklenom stijenkom stvara opuštajuću “wellness” atmosferu. Integrirana rasvjeta u ogledalu pruža ravnomjerno svjetlo, daje dozu luksuza i izvrsna je za svakodnevne kozmetičke rutine, a kada su upaljena sva rasvjetna tijela, kupaonica postaje iznimno svijetla što olakšava korištenje i održavanje. Što se ventilacije tiče, zadržali smo je na postojećoj poziciji, ali smo je unaprijedili novijim i učinkovitijim sustavom.
Dok ih većina pokušava sakriti, vi ste cijevi pretvorili u jedan od najupečatljivijih elemenata kupaonice. O kakvom je sustavu riječ i zašto ste ih odlučili istaknuti umjesto prikriti?
Vidljive cijevi su cijevi centralnog grijanja koje prolaze kroz cijelu vertikalu zgrade, zbog čega ih nismo mogli ukloniti niti izmjestiti.Alternativa je bila njihovo oblaganje gipsanim pločama, ali smo odlučili ne oduzimati ni centimetar ionako malog prostora, već istaknuti te naizgled neatraktivne elemente. Primarna dizajnerska ideja kupaonice bila je stvoriti vizualno jednostavan, čist i svijetao prostor. Upravo su nam ove cijevi poslužile kao savršen detalj kojeg smo naglasili akcent bojom i tako unijeli vizualnu dinamiku.
Osim cijevi, na isti način smo odlučili istaknuti fuge i miješalicu za vodu. Iako su neizostavni i funkcionalni elementi svake kupaonice, pristupili smo im kao dekorativnim akcentima koji daju karakter prostoru. S klijentima smo se dogovorili da ćemo upravo te elemente tretirati kao “promjenjive”, pa možda i nakon nekoliko godina promijenimo koloristički koncept i nastavimo eksperimentirati s detaljima. Izuzetno je važno igrati se u svom prostoru! To je, između ostalog, najveća kvaliteta ove kupaonice.
Jeste li koristili neke trikove za vizualno povećavanje prostora osim ogledala i svijetlih tonova?
Dodatni prostorni trik postigli smo odabirom veličina pločica i kontinuitetom podne površine. Na zidove smo stavili manje kvadratne pločice, a na pod terrazzo velikih dimenzija sa što manje fuga. Terrazzo se ujedno nastavlja iz kupaonice u predsoblje što vizualno briše granice i čini prostor većim. Puno smo vremena uložili u odabir i kombinaciju keramike jer smo uzimali u obzir faktore obrade, njihov sjaj i način na koji međusobno komuniciraju. Takvi detalji su ključni u dizajniranju manjih prostora, s obzirom na to da i najmanje svojstvo utječe na refleksiju svjetla, a samim time i na dojam veličine cjelokupnog prostora.
Obožavamo terrazzo u kupaonici – evo nekoliko ideja kako ga uklopiti u prostor
Koji biste savjet dali ljudima koji renoviraju malu kupaonicu, a najčešće ga zanemare na početku projekta?
Savjetovala bih temeljitu projektnu pripremu, ali i visoku razinu fleksibilnosti tijekom same realizacije. Adaptacije, posebno u starogradnji, redovito otkrivaju nepredviđene tehničke okolnosti koje onda zahtijevaju brze i praktične kompromise na terenu. Angažman stručnjaka i dobar timski rad, u svakom slučaju pruža sigurnost i jamči da i nepredviđeni izazovi ne naruše ishod. I ne zaboravite se igrati u prostoru!
Već smo naučili da mali prostori moraju biti iznimno funkcionalni i pomno promišljeni, ali uz malo kreativnosti i hrabrosti, i oni najmanji mogu biti autentični i pružati nam osjećaj ugode i pripadanja.
Foto: studio -ić







