Povežimo se

Uređenje interijera

Od odgojiteljica do restauratorica!

Darija Vrtarić Jakoplić, Vanja Begović i Ksenija Koščak fantastičan su trio koji starom namještaju udahnjuje nov život, stvarajući originalni jedinstveni komad namještaja. Posjetili smo ih u njihovom ateljeu.

Za dobre promjene nikad nije kasno!

Odgojiteljice predškolske djece Darija Vrtarić Jakoplić, Vanja Begović i Ksenija Koščak 15 godina radile su zajedno u struci prije nego što su odlučile okrenuti novi list i baciti se u poduzetničke vode. Kako su često radile u timu znale su da će postići sjajne rezultate uključe li se u neki zajednički projekt. Tako je i bilo, iako je okolina na njihov poslovni plan gledala s određenom skepsom.

Podrška obitelji je najbitnija

“Bile su raznovrsne reakcije, bilo je tu i podrške, a bilo je i zabrinutosti od strane roditelja. Nije uobičajeno da se u četrdesetima najedanput skroz promijeni karijera, interesi i posao, tako da je bilo puno pitanja kako će se to izvesti, na koji način, hoćemo li uspjeti…bilo je svakakvih reakcija, ali bilo je tu i podrške što nam je bilo jako važno”, iskreno govori Vanja.

“Ljudi su svakako reagirali, ali na kraju od naših primarnih obitelji, djece i muževa, imale smo super podršku i možda nam je taj dio bio najvažniji da krenemo i da to stvarno napravimo”, nadodaje Darija.

Ideja o tome da bi se mogle baviti umjetničkom restauracijom rodila se dok su raspravljale o smjeru u kojem treba poći. Željele su pružiti uslugu koja na tržištu ne postoji.

Trebale su puno učiti

S obzirom na to da su samo gajile ljubav prema restauraciji, no nisu baratale potrebnim praktičnim znanjima, morale su puno učiti. Informacije su skupljale od majstora zanata, obilazeći stolare u njihovim radionicama, lakirere u autokaroserijama i trgovce u trgovinama bojama i lakovima.

“Stolari su bili prvo začuđeni kad su im došle tri žene jer to su uvijek radione pune muškaraca i to je muški posao i bili su začuđeni da uopće ulazimo u takav posao. Pogotovo jer su to neki komadi namještaja koji su uvijek bili veliki pa ih treba netko prenositi, pa su nas pitali: Pa kak ćete vi to, hoćete moći uopće fizički?”, prisjeća se Vanja.

“Kad se radi o nekim starim komadima namještaja, onda ustvari gotovo da nema nekog recepta kako što napraviti. Puno puta se nađeš u situacijama gdje moraš problemski riješiti neku stvar, bez nekog gotovog recept i pronaći najbolje rješenje, a ustvari su sve to ljudi sa iskustvom i sa godinama rada”, govori.

Znanje koje su prenijeli majstori dobro im je došlo kod zahtjevnijih zadataka.

Anegdota s vitrinom

Posebne ih uspomene vežu za jednu vitrinu koja je tijekom obaveznog sušenja na skejtu zaplesala po parkiralištu ispred radionice.

“Nismo primijetile da je vjetar počeo puhati, a kako parkiralište nije bilo ravno, onda je ona počela kliziti po parkiralištu, a ja sam počela trčati da spasim stvar, Darija je naravno umirala od smijeha, dok je Ksenija vrištala od straha, tako da su to neke situacije na našem poslu koje se znaju događati čak i svakodnevno”, prisjeća se Vanja.

Najdraže im je, kažu, kad se pojavi klijent koji zna što hoće. No ponekad ljudi nisu svjesni  koje su stvarne mogućnosti komada namještaja kojeg žele restaurirati.

Nije svaka stvar za restauraciju

Trebalo bi obratiti pažnju na stanje u kojem je taj komad i da li je ga uopće moguće popraviti. Iako se često kaže da je sve moguće popraviti, neke stvari se možda ipak ne isplati.

Obično su to stvari koje su bile dugotrajno izložene vlazi, jer ako je drvo već upilo tu vlagu, to je bolje ne restaurirati, jer se često drvo napuhne te ima reakcija onda i na boju.

Na kraju tek treba dodati da ne trebate brinuti ako niste sigurni što biste s nekim starim komadom namještaja. Ovim ženama, naime,  ideja ne nedostaje. 

Predstavljamo dom

Sezona 20, epizoda 23

Nastavite čitati

Predstavljamo dom

Potresom oštećen stan pretvoren u snažan industrijski interijer

Čelik, stepenice i vidljive konstrukcije postale su estetski element, a ne samo funkcionalno rješenje

Nekada zapušten i potresom dodatno oštećen stan u Masarykovoj ulici danas je snažan, karakteran interijer u kojem dominira industrijski stil. Ono što je mnogima izgledalo kao prevelik rizik, Željki i njezinoj obitelji bila je prilika.

Stan su kupili zbog lokacije i arhitektonskih potencijala koje su odmah prepoznali – visoki stropovi, mogućnost galerija i otvoren tlocrt pružali su prostor za kreativnu transformaciju.

„Stan je bio u jako lošem stanju, još i prije potresa, a potres je napravio dodatnu štetu. Ali to nas nije omelo jer smo imali viziju kako ćemo ga urediti“, prisjeća se vlasnica.

Visina stropa kao temelj novog prostora

Ključna ideja bila je maksimalno iskoristiti visinu stropa. Umjesto klasične adaptacije, odlučeno je da se u stan uvedu galerije – ali ne masivne, zatvorene konstrukcije, već prozračne i otvorene.

„Htjeli smo napraviti galerije, ali da budu lagane, da nisu betonske ni drvene, nego da sve ima zraka.“

Galerije su izvedene na čeličnim konstrukcijama, čime je dodatno naglašen industrijski stil u interijeru. Jedna galerija služi kao spavaća soba, druga kao radni prostor, a njihova otvorenost zadržala je osjećaj volumena i svjetlosti.

Čelik, stepenice i vidljive konstrukcije postale su estetski element, a ne samo funkcionalno rješenje.

Odabir industrijskog stila – svjesna odluka

Nakon konstrukcijskih zahvata, stil uređenja gotovo se nametnuo sam.

„Zbog stepenica i galerija, namještaj se nekako prirodno uklopio u industrijski stil. Htjela sam da stan bude drugačiji, nisam pristaša onoga što je trenutno moderno.“

Industrijski stil u interijeru ovdje nije kopija trenda, već logičan nastavak arhitektonske ideje. Kombinacija metala, tamnijih tonova, sirovijih tekstura i otvorenih struktura prostoru daje snažan identitet.

Namještaj s pričom

Posebnost ovog stana krije se u detaljima. Umjesto generičkog namještaja, vlasnica je prostor ispunila komadima s pričom.

„Dobila sam ideju da od starih kofera napravim komode i stolove.“

Brojni komadi pronađeni su na buvljacima, obnovljeni i prilagođeni prostoru. Time je stan dobio osobni pečat i dodatnu slojevitost. Industrijski stil u interijeru ovdje se ne svodi samo na metal i konstrukcije, već uključuje i elemente nostalgije, putovanja i uspomena.

Uokvirene fotografije s putovanja dodatno naglašavaju osobnu dimenziju prostora.

Zagreb kao dio identiteta stana

Osim putovanja, važan motiv u uređenju je i grad Zagreb.

„Volim ovaj grad i htjela sam ga pokazati kroz detalje.“

Ukrasni tanjuri s motivima Zagreba, stakleni dekorativni elementi i gradske vizure integrirani su u interijer. Tako stan, osim što odražava industrijski karakter, nosi i snažnu lokalnu emociju.

Spoj prošlosti i suvremenog života

Ova obnova pokazuje kako se i najzapuštenijim stanovima može dati novi život – uz jasnu viziju i hrabrost. Umjesto brisanja prošlosti, ona je ovdje integrirana u suvremeni koncept.

Industrijski stil u interijeru poslužio je kao okvir, ali stvarnu vrijednost prostoru daju detalji, osobna priča i dosljednost ideji.

Stan u Masarykovoj danas nije samo obnovljen prostor – on je primjer kako arhitektonski potencijal, kreativnost i karakter mogu stvoriti dom koji odskače od tržišnih trendova i ostaje autentičan.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama