Darija Vrtarić Jakoplić, Vanja Begović i Ksenija Koščak fantastičan su trio koji starom namještaju udahnjuje nov život, stvarajući originalni jedinstveni komad namještaja. Posjetili smo ih u njihovom ateljeu.

Za dobre promjene nikad nije kasno!

Odgojiteljice predškolske djece Darija Vrtarić Jakoplić, Vanja Begović i Ksenija Koščak 15 godina radile su zajedno u struci prije nego što su odlučile okrenuti novi list i baciti se u poduzetničke vode. Kako su često radile u timu znale su da će postići sjajne rezultate uključe li se u neki zajednički projekt. Tako je i bilo, iako je okolina na njihov poslovni plan gledala s određenom skepsom.

Podrška obitelji je najbitnija

“Bile su raznovrsne reakcije, bilo je tu i podrške, a bilo je i zabrinutosti od strane roditelja. Nije uobičajeno da se u četrdesetima najedanput skroz promijeni karijera, interesi i posao, tako da je bilo puno pitanja kako će se to izvesti, na koji način, hoćemo li uspjeti…bilo je svakakvih reakcija, ali bilo je tu i podrške što nam je bilo jako važno”, iskreno govori Vanja.

“Ljudi su svakako reagirali, ali na kraju od naših primarnih obitelji, djece i muževa, imale smo super podršku i možda nam je taj dio bio najvažniji da krenemo i da to stvarno napravimo”, nadodaje Darija.

Ideja o tome da bi se mogle baviti umjetničkom restauracijom rodila se dok su raspravljale o smjeru u kojem treba poći. Željele su pružiti uslugu koja na tržištu ne postoji.

Trebale su puno učiti

S obzirom na to da su samo gajile ljubav prema restauraciji, no nisu baratale potrebnim praktičnim znanjima, morale su puno učiti. Informacije su skupljale od majstora zanata, obilazeći stolare u njihovim radionicama, lakirere u autokaroserijama i trgovce u trgovinama bojama i lakovima.

“Stolari su bili prvo začuđeni kad su im došle tri žene jer to su uvijek radione pune muškaraca i to je muški posao i bili su začuđeni da uopće ulazimo u takav posao. Pogotovo jer su to neki komadi namještaja koji su uvijek bili veliki pa ih treba netko prenositi, pa su nas pitali: Pa kak ćete vi to, hoćete moći uopće fizički?”, prisjeća se Vanja.

“Kad se radi o nekim starim komadima namještaja, onda ustvari gotovo da nema nekog recepta kako što napraviti. Puno puta se nađeš u situacijama gdje moraš problemski riješiti neku stvar, bez nekog gotovog recept i pronaći najbolje rješenje, a ustvari su sve to ljudi sa iskustvom i sa godinama rada”, govori.

Znanje koje su prenijeli majstori dobro im je došlo kod zahtjevnijih zadataka.

Anegdota s vitrinom

Posebne ih uspomene vežu za jednu vitrinu koja je tijekom obaveznog sušenja na skejtu zaplesala po parkiralištu ispred radionice.

“Nismo primijetile da je vjetar počeo puhati, a kako parkiralište nije bilo ravno, onda je ona počela kliziti po parkiralištu, a ja sam počela trčati da spasim stvar, Darija je naravno umirala od smijeha, dok je Ksenija vrištala od straha, tako da su to neke situacije na našem poslu koje se znaju događati čak i svakodnevno”, prisjeća se Vanja.

Najdraže im je, kažu, kad se pojavi klijent koji zna što hoće. No ponekad ljudi nisu svjesni  koje su stvarne mogućnosti komada namještaja kojeg žele restaurirati.

Nije svaka stvar za restauraciju

Trebalo bi obratiti pažnju na stanje u kojem je taj komad i da li je ga uopće moguće popraviti. Iako se često kaže da je sve moguće popraviti, neke stvari se možda ipak ne isplati.

Obično su to stvari koje su bile dugotrajno izložene vlazi, jer ako je drvo već upilo tu vlagu, to je bolje ne restaurirati, jer se često drvo napuhne te ima reakcija onda i na boju.

Na kraju tek treba dodati da ne trebate brinuti ako niste sigurni što biste s nekim starim komadom namještaja. Ovim ženama, naime,  ideja ne nedostaje.