Za Sandru Meštrović, dipl. ing. arh., i dizajnericu interijera kažu da je vizionarka čiji dizajn priča posebnu priču. Što nije niti čudno jer studij scenografije koji je, između ostalog, završila, pomaže joj kreirati različite scene u interijeru i ostaviti posjetitelje bez daha…

Sandra, kako je arhitektura pronašla put u vaš život?

Pa mislim da sam s njom rođena. Jer nekako već kao dijete sam pokazivala sklonosti prema likovnom izričaju i oblikovanju i mislim da je arhitektura pronašla mene jer sam već u petom osnovne znala da ću ja biti arhitektica i da ću raditi ljudima kuće i domove.

Sandra Meštrović

Arhitekturu ste diplomirali u Zagrebu, studij ste nastavili u Firenci, a zatim u Milanu

Tako je. U Firencu sam zapravo došla po neko novo radno iskustvo i krenulo je ta profesionalna karijera u Firenci i zbog dozvole boravka sam odlučila upisati likovnu akademiju.

Svakako oduvijek sam željela upisat likovnu akademiju barem jednu godinu da se malo oslobodim tih okova u koje nas studij arhitekture ipak smješta. I na kraj, ne samo da sam upisala nego sam uz rad i završila sve četiri godine i to s izvrsnim rezultatima, moram se pohvalit.

Koliko je taj studij scenografije zapravo utjecao na vas kasnije i na vaš dizajn interijera?

Pa jako puno. Najviše na razmišljanje o svjetlu. Jer kroz, u scenografiji je svjetlo važno, a i zapravo svi prostori u kojima boravimo i privatni i poslovni, imaju više dnevnih scenografija, noćnih, večernjih i dosta na tome radim kao ugođaj ali isto tako i kao oblikovanje prostora. Svjetlo jako puno može oblikovat prostor. Tako da onda u svojim projektima, ne samo da se bavim opremanjem namještaja, nego sa tim svjetlom, baš idem onako do kraja, svaku lampu pomno odaberem, iako se kod mene lampe baš puno ni ne vide, više se vidi svjetlo. I što radi.

Što ste donijeli iz Italije sa sobom, iz tog radnog iskustva u Italiji u Zagreb?

Sad bi prvo rekla način života i spajanje ono ugodnog i korisnog, šta Talijani odlično rade, to mi prvo pada na pamet, ali da i u poslu isto tako, pokušavam cijelo vrijeme spojit to ugodno i korisno, uživat u procesu, radujem se svemu, radujem se svakoj fazi, a mislim da sam u Italiji jezik koji sam govorila koji je taj nekakav profinjeni, da sam ga tamo onako naučila perfektno, mislim na jezik u arhitekturi u interijerima specijalno.

I ta visoka moda, koja je stvarno vrlo specifična za Italiju i da ste se našli u središtu te mode, kakav je to zapravo bio osjećaj, pogotovo za jednu mladu ženu?

Meni je to bila onako najviša stepenica u interijerima za ono što sam ja još htjela naučiti i savladat. Visoka moda traži, ima određena pravila, izlaganje jako malo komada odjeće na policama tako da taj dizajn interijera tu stvarno dolazi do vrhunskog izražaja. Uz to rasvjeta mora biti savršena, točno pozicije na kojima se postavlja rasvjeta, da ne radite sjenu, da je dobro osvjetljeno, da u garderobi gdje će vam biti svjetlo, da se ne predomislite kad nešto probate i tako ima puno tih štoseva sitnih i to je jednostavno meni postao moj jezik, više o tome ne razmišljam nego jednostavno znam kako ću neke stvari raditi, to je velika škola.

Kad sami sebi uređujete nešto, kako to izgleda, koliko se to razlikuje?

To je najteže. Zato što je moj budžet u pitanju. A kriteriji su mi visoki ali budžet ne prati moje kriterije tako da tu sam baš na mukama. Evo sad sam imala situaciju da sam pokušavala napravit nešto kao ekonomično, ali sam zaključila da ja to neću moći gledat i onda sam sve mijenjala tako da sam napravila dupli trošak. Dobra škola, neću više tako.

Što je najveća inspiracija u vašem životu?

Trenutačno moja kćer. Ali, oduvijek je bila moja obitelj, otok Drvenik Veli, zajednička ljeta i slobodni trenutci na Drveniku i djedovina neka tamo koja je potpuno odvojena od civilizacije, malo robinzonska i to mi je moj zen.

Čisto more i taj poseban miris zraka na Drveniku. Da, da, i zvukovi i na proljeće miris cvijeta naranče, pa cvjetovi kad procvjetaju mendule pa kad su onako cijela stabla ta, ljeto opet ima druge svoje, samo cvrčke čuješ ali toliko da ih više ne čuješ, onda ta noć, dočekaš noć sa onom tišinom, gledaš zvjezdano nebo kakvog ovdje nema tako da to su meni neke moje onako zvijezde vodilje.

Vide li se te zvijezde vodilje u vašim interijerima?

Ja vjerujem da se vide. Jer to bi ja svakom htjela priuštit.

Jako mi se sviđa energija kojom vi zapravo pristupate svojim interijerima i sve one interijere koje ste vi radili, koje znam, svi baš odišu nekom posebnošću, što to zapravo unosite u prostor?

Mislim da jesam vizionar, kako većina i kaže za mene i ta strast nekako prema tom da to ispadne stvarno tako dobro kao što ja to vidim odmah u glavi i s tim valjda zarazim često i cijeli tim i same izvođače, nikom na početku nije jasno šta rade i nekad mi kažu, e mislio sam da si ovaj put pogriješila, ali na kraju, sad mi je tek jasno, uvijek ono do kraja treba doći da vide da je to kao dio neke cjeline i da ima svoju priču. Sve mora imati svoju priču.

Postoji li neki projekt koji niste radili, a da bi ga baš voljeli raditi?

Pa zapravo, svjetionik mi je uvijek bio pojam. Radila sam jedan workshop na temu baš sa Talijanima u Hrvatskoj u Splitu smo ga organizirali, na temu svjetionik kao oaza za bijeg od buke, od civilizacije, ne za bijeg stalni bijeg, nego bijeg u smislu da to je ono što meni moj Drvenik služi, da tamo dođem i uvijek posložim kockice na tvorničke postavke, da me ništa u životu ne može izbacit iz takta, promijenit, da znam tko sam i to se svaki put tamo složi. Mislim da svak treba tako neki svjetionik.

Intervju vodila: Jasmina Franjić

S arhitekticom Sunčicom Mastelić Ivić bili smo u Lesnini te uz jednu kutnu garnituru lude boje i naučili što je boho stil i koje su njegove glavne karakteristike. A da bi ga u potpunosti razumjeli, važno je znati zašto nosi baš taj naziv. Srećom, Sunčica sve to zna pa nam je demonstrirala slojevit, lepršav i interesantan stil uređenja interijera – boho.

“Naziv boho, naziv bohemijan, naziv la bohem se koristi još u 19. stoljeću i jedan od najpopularnijih primjera tog naziva je sigurno poznata opera velikog talijanskog skladatelja Giacomo Puccinija, njegova opera La Bohem sigurno znate sadržaj, dešava se u Parizu, dešava se među društvom umjetnika, slikara, pisaca koji žive vrlo siromašnim životom, tako je zapravo u to doba u nekim dijelovima Pariza i bilo. I u ono doba, u 19. stoljeću, u siromašnim četvrtima Pariza nastaje naziv la Bohem, nastaje, naziv boemski, nastaje naziv koji koristimo danas i kažemo da su takva vrsta umjetnika i stanovnika da su boemi.”, pojasnila je Sunčica Mastelić Ivić, dipl. ing. arh., koja vam u nastavku teksta otkriva sve što trebate znati o, i danas omiljenom, boho stilu!

Naziv boho veže se uz doseljavanje romskog naroda iz povijesne regije Bohemije u Francusku

Već samim time možemo se prisjetiti i razmotriti koji su to elementi koji raspolažu i koji vladaju boemskim, boho stilom uređenja. To znači da je taj stil raznorodan, ima određenu povijest i vezujemo ga nerijetko i uz intelektualce koji često putuju; po Orijentu, po bliskom, dalekom istoku, Africi i sa sobom donose doma predmete lijepe, ručne, umjetničke izrade.

Boho stil života i uređenja interijera znači da sjedite sa svojim prijateljima zavaljeni u sofe, niskoga sjedišta, da s njima vodite razgovore u sitne noćne sate, poduprti čašom nekog dobrog vina, obavijeni dimom cigare, boho stil vas uvodi u određena prisjećanja dalekih putovanja, prisjećanja iz knjiga… Boho stil ćemo vam pokušati približiti uz veliku kutnu garnituru, kakve se danas često nalaze u našim domovima.

Kutnoj garnituri dodani su zanimljivi orijentalne tepihe, prekrivači i puno jastuka

Uz tu kutnu garnituru postavit ćete primjerice jednu do dvije manje fotelje od ratana koje također podsjećaju na daleka putovanja, na bliski, daleki istok i Afriku i dobro se uklapa u ovaj boho stil kojega danas opisujemo.

Na ovom primjeru danas smo kutnu garnituru jedne intenzivno žute boje povezali s tamno plavom bojom koja je jedna od osnovnih boja boho stila, dakle, ja bih rekla da u boho stilu možete razgovarati o nijansama tamno plave boje pa sve do tirkizne boje uz nešto malo tamno crvene ili možete imati boho stil uređenja koji prevladava u tamno crvenim tonovima, ali i uz jednu i uz drugu skalu, uvijek lijepo možete kombinirati prirodnu boju lana i boju prirodnih vlati iz suhoga cvijeća, pletenih košara ili boju lana kakav je u prirodi, a to je boja pijeska.

Nikad dovoljno jastuka, nikad dovoljno prekrivača i nikad dovoljno tepiha u boho stilu. Ako birate tepihe, onda svakako neka sadrže skalu boja koja u sebi ima nijanse tamno plave ili tamno crvene, ali vodite računa da ti tepisi imaju dekor, da imaju orijentalan pristup i to s etno motivima.

Od sjajnih elemenata, boho stil voli prigušeni sjaj. To znači, kada govorimo o srebrnoj, zlatnoj boji koje se u nekim situacijama može miješati, vodite računa da srebrna i zlatna boja svakako budu prigušene; koristiti elemente koji su brušeni jer tako se postiže prigušeni sjaj. Od elemenata kojima dalje barata boho stil koje možete čak izvući iz nekih svojih davnih sjećanja ili nekih svojih spremišta iz 70-ih godina je svakako upotreba makramea.

Boho stil teži stvaranju udobne i opuštene atmosfere, a njegova ključna karakteristika je spajanje različitih stilova i kultura u harmoničnu cjelinu.