Arhitektura i dizajn
Kako je kurija stara tri stoljeća pretvorena u mjesto kao iz bajke
Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta
U mirnom mjestu Draganiću, između Zagreba i Karlovca, skriva se prava povijesna dragocjenost – kurija Contessa. Nakon renovacije ova građevina stara više od tristo godina koja danas ponovno blista punim sjajem.
Iako je desetljećima bila napuštena i na rubu propadanja, njezinu je sudbinu promijenila Zvjezdana Klarić, ljubiteljica povijesti, konja i prirode, koja je u ruševnim zidovima prepoznala potencijal i dušu prošlih vremena.
Obnova stare kuće ili kleti – donosimo tri savršena primjera takve obnove
Ova priča nije samo o obnovi stare građevine – to je priča o strasti, upornosti i povratku autentičnosti. Zvjezdana i njezin tim u samo šest mjeseci pretvorili su devastiranu kuriju u dom koji oživljava duh 18. i 19. stoljeća, ali i dokazuje da je ljubav prema nasljeđu ponekad jača od svih prepreka.
Kurija Contessa: Od plemićkog sjaja do zaborava
Kurija Contessa izgrađena je u 18. stoljeću, u vrijeme kada su ovim krajem prolazili austrijski i mađarski plemići na putu iz Beča prema Jadranu. Legenda kaže da je blago iz ispale škrinje s jedne od kočija poslužilo kao izvor novca za njezinu gradnju.
Stoljećima kasnije, kuriju su prekrile prašina i zaborav – pričalo se da je zabranjena ljubav i kraj obiteljske loze dovela do njezina propadanja. Pedeset godina stajala je prazna, s urušenim zidovima i ukradenim detaljima, dok je većina potencijalnih kupaca odustajala već nakon prvog pogleda.
Obnovljene hrvatske kurije – nova poglavlja starih priča
„Svatko bi odustao, jer je bila potpuno devastirana,“ prisjeća se Zvjezdana. „Ali ja sam odmah znala kako će izgledati kad bude obnovljena. To me motiviralo da krenem u posao koji mnogi ne bi ni započeli.“
Obnova s dušom – povratak izvornom sjaju
Radovi na obnovi započeli su 2006. godine. Zvjezdana je uz pomoć konzervatora, restauratora i majstora specijaliziranih za povijesne građevine pažljivo pristupila svakom detalju.
„Kod starih zdanja najvažnije je prvo provjeriti statičko stanje i ima li problema s vlagom ili oštećenjima zidova,“ objašnjava. „Imali smo sreće – iako je kurija bila zapuštena, konstrukcija je ostala stabilna, bez ozbiljnih pukotina i vlage.“
Obnova je trajala samo šest mjeseci, no iza tog kratkog roka stoje mjeseci planiranja i ručnog rada. U svakoj prostoriji poštovan je duh Habsburške monarhije, razdoblja u kojem je kurija nastala. Namještaj je biran u stilu altdeutsch, biedermeier i secesije, a mnogi su komadi restaurirani ili izrađeni po uzoru na originalne primjerke.
„Klaviri su ponovno naštimani, kamini obnovljeni, a svaki komad namještaja restauriran s posebnom pažnjom,“ kaže Zvjezdana. „Htjeli smo da prostor ne izgleda kao replika, već da zaista odiše prošlim vremenima.“
Dom koji živi povijest
Danas je kurija Contessa više od muzeja – to je živi prostor u kojem se prošlost i sadašnjost prirodno isprepliću.
„Sve funkcionira kao nekad – u krušnoj peći se peče kruh i kolači, konji su u konjušnici, a u salonima se čuje glazba i pucketanje vatre iz kamina,“ opisuje vlasnica.
Ono što čini Contessu posebnom jest autentičnost. Zidovi, stropne grede, namještaj i dekorativni detalji nisu samo obnovljeni, već su vraćeni u prvobitno stanje, s minimalnim intervencijama. „Htjeli smo da prostor priča svoju priču, a ne našu interpretaciju nje,“ ističe Zvjezdana.
Kurija danas odiše toplinom doma i atmosferom prošlih stoljeća – mjestom u kojem se može na trenutak zakoračiti u povijest, ali i osjetiti istinski mir sela i prirode.
Kad obnova postane povratak duši prostora
Priča o kuriji Contessa nije samo primjer uspješne restauracije, nego i dokaz koliko je važno sačuvati duh mjesta.
Zvjezdana Klarić pokazala je da stari objekti mogu ponovno živjeti ako im se pristupi s poštovanjem, znanjem i emocijom.
Kurija Contessa danas je simbol očuvanja kulturne baštine i dokaz da povijest može postati dio suvremenog života – ako joj dopustimo da ponovno prodiše.
Urbanizam
Urbanisti tvrde da je ovo budućnost gradova, a Zagreb je to imao još prije 50 godina
Dok svijet predstavlja 15-minute city kao urbanističku budućnost, mnogi Zagrepčani već desetljećima žive u kvartovima izgrađenima po istom principu — i pritom ih često smatraju zastarjelima
Zamislite da vam je trgovina udaljena nekoliko minuta hoda, dijete može samostalno pješice do škole, park je iza ugla, a do liječnika, tramvaja ili teretane ne morate prelaziti pola grada. U mnogim svjetskim metropolama to se danas predstavlja kao urbanistička budućnost.
Riječ je o konceptu 15-minute city, odnosno gradu od 15 minuta. To je model prema kojem bi stanovnici većinu svakodnevnih potreba trebali moći zadovoljiti unutar 15 minuta hoda ili vožnje biciklom od svog doma.
Dok gradovi poput Pariza, Barcelone i Melbournea danas pokušavaju implementirati takav način planiranja, zanimljivo je da su neka zagrebačka naselja desetljećima građena upravo prema vrlo sličnim principima.
I to mnogo prije nego što je taj model dobio svoje moderno ime.
Tko je osmislio koncept 15-minute city?
Iako ideja funkcionalnih kvartova nije nova, termin 15-minute city popularizirao je Carlos Moreno, francusko-kolumbijski urbanist i profesor na Sorbonni.
Moreno se godinama bavi održivim razvojem gradova i kvalitetom života stanovnika, a koncept počinje snažnije promovirati oko 2016. godine. Globalnu pažnju dobiva tijekom pandemije.
Tijekom lockdowna mnogi su prvi put osvijestili koliko im znači imati trgovinu, ljekarnu, park ili školu u neposrednoj blizini doma. Upravo tada koncept postaje globalna urbanistička tema.
Šest ključnih principa grada od 15 minuta
Carlos Moreno kasnije je dodatno razradio koncept kroz šest ključnih principa koji objašnjavaju kako bi grad od 15 minuta trebao funkcionirati u praksi.
Ideja nije samo da vam je trgovina blizu zgrade, već da cijeli kvart podržava kvalitetniji svakodnevni život.
1. Dostupnost unutar kratke udaljenosti
Većina svakodnevnih potreba trebala bi biti dostupna pješice, biciklom ili javnim prijevozom, bez potrebe za dugim vožnjama automobilom.
2. Kvalitetno stanovanje
Stanovanje ne bi trebalo biti odvojeno od sadržaja potrebnih za svakodnevni život. Dom ne bi smio postojati izolirano od škole, trgovine, zelenih površina ili osnovnih usluga.
3. Hibridni način rada
Koncept je dodatno dobio na važnosti nakon pandemije i razvoja rada od kuće, coworking prostora i fleksibilnijih modela rada.
4. Pristup zdravstvu i kvaliteti života
Ljekarne, ambulante, sportski sadržaji i prostori za rekreaciju trebali bi biti lako dostupni stanovnicima svakog kvarta.
5. Obrazovanje i kultura
Škole, vrtići, knjižnice i kulturni sadržaji trebali bi biti sastavni dio svakog funkcionalnog susjedstva.
6. Aktivan javni prostor
Parkovi, trgovi i javne površine trebali bi biti mjesta susreta i društvenog života, a ne samo prostori kroz koje prolazimo.
Problem modernih gradova: svi gravitiraju prema jednom centru
Moreno često ističe da su brojni moderni gradovi desetljećima razvijani prema koncentričnom modelu.
To znači da se većina sadržaja nalazi u centru grada — ondje su radna mjesta, trgovine, kulturne institucije, administracija i zabavni sadržaji. Stanovnici pritom često žive na periferiji i svakodnevno putuju prema centru.
Posljedice takvog modela danas su vidljive u gotovo svim većim gradovima: prometne gužve, kronični nedostatak parkinga, preopterećen javni prijevoz i sve veća ovisnost o automobilima.
Kao odgovor na to razvija se model policentričnog grada.
Umjesto jednog dominantnog centra, grad funkcionira kroz više manjih urbanih središta u kojima stanovnici mogu zadovoljiti većinu svakodnevnih potreba unutar vlastitog kvarta.
U teoriji zvuči kao nova ideja. U Zagrebu — i nije baš.
Novi Zagreb je to već imao prije pola stoljeća
Mnoga naselja u Novi Zagreb građena su upravo po vrlo sličnim principima desetljećima prije nego što je koncept dobio globalni naziv.
Trnsko jedan je od najboljih primjera takvog planiranja. Kvart je zamišljen tako da stanovnici unutar pješačke udaljenosti imaju školu, vrtiće, trgovine, zelene površine, igrališta, dom zdravlja i javni prijevoz.
Slična logika planiranja vidljiva je i u kvartovima poput Siget, Utrina, Travno i Sopot.
Ta su naselja projektirana s idejom da svakodnevni život bude funkcionalan i lokalan. Upravo je to ono što danas urbanisti ponovno pokušavaju vratiti u moderne gradove.
Zašto je koncept izazvao kontroverze?
Uz popularnost su se pojavile i brojne dezinformacije.
Na društvenim mrežama širile su se tvrdnje da koncept znači ograničavanje kretanja građana, no urbanisti ističu da to nema veze sa stvarnom idejom projekta.
Nitko vam ne zabranjuje odlazak u drugi dio grada. Poanta je upravo suprotna — stvoriti grad u kojem ne morate svakodnevno gubiti sate u prometu kako biste obavili osnovne stvari.
Realna kritika puno je praktičnija: ovakav model nije lako implementirati u gradovima koji su desetljećima planirani prvenstveno za automobile.
Je li ovo i budućnost Zagreba?
Kako Zagreb raste, sve češće se otvara pitanje novih kvartova koji nastaju bez dovoljno škola, vrtića, zelenih površina i osnovne infrastrukture.
Istovremeno, sve više ljudi traži kvartove u kojima im automobil nije nužan za svaku dnevnu obavezu.
Upravo zato urbanisti ponovno gledaju prema modelima planske gradnje kakvi su nekad postojali u Novi Zagreb.
Ironično, ono što danas mnogi nazivaju gradom budućnosti Zagreb je u nekim svojim kvartovima već imao prije više od pola stoljeća.
Arhitektura i dizajn
Iz regije u svjetski vrh dizajna: Artisan u Milanu pokazao najveću kolekciju dosad
Nove kolekcije, ulazak u uredski segment i fokus na masivno drvo – Artisan je na Salone del Mobile 2026 predstavio svoju najveću evoluciju u posljednjih deset godina.
U svom prepoznatljivom stilu, Artisan ostaje vjeran onome po čemu je postao prepoznatljiv – masivnom drvu, vrhunskoj obradi i dizajnu koji proizlazi iz tradicije zanatstva. No ovogodišnji nastup u Milanu pokazao je i nešto više: jasnu evoluciju brenda i širenje u nove segmente.
Na Salone del Mobile 2026 Artisan je predstavio svoju dosad najveću kolekciju, čime je dodatno potvrdio poziciju jednog od najrelevantnijih regionalnih brendova na međunarodnoj dizajnerskoj sceni.
Najveća kolekcija u posljednjem desetljeću
Pažljivo osmišljen izložbeni prostor u Milanu jasno je komunicirao temeljne vrijednosti brenda, ali i ambiciju za daljnji razvoj. Ove godine fokus nije bio na pojedinačnim komadima, već na cjelovitom pristupu kolekciji.
“Ove godine imamo najveću kolekciju u zadnjih deset godina. Ako gledamo cijelu 2026., predstavljamo više od 20 novih proizvoda”, ističe Armin Huremović, prodajni direktor Artisana.
Kolekcija obuhvaća širok raspon proizvoda, od manjih stolića do funkcionalnih stolova na razvlačenje, ali i novih modela fotelja koje naglasak stavljaju na udobnost i dugotrajnost.
Širenje u uredski segment
Jedna od najvažnijih novosti je ulazak u potpuno novi segment: uredski namještaj. Time Artisan prvi put izlazi izvan okvira primarno rezidencijalnog dizajna.
“Po prvi puta ulazimo u uredski prostor s kolekcijom koja uključuje kancelarijske stolce i radne stolove. To je područje koje smo odlučili razvijati jer postoji velika potražnja”, objašnjava Huremović.
Ono što ovu kolekciju čini posebnom jest pristup materijalima. Umjesto klasičnih hladnih i industrijskih rješenja, Artisan zadržava svoju prepoznatljivu toplinu.
“Navikli smo da su uredski stolci hladni i plastični. Mi smo željeli unijeti toplinu – više drveta, prirodnih materijala i kože, ali uz zadržavanje funkcionalnosti.”
Drvo kao identitet brenda
Bez obzira na širenje kolekcija, osnovna filozofija ostaje ista: drvo kao temeljni materijal i nositelj identiteta.
“Drvo je naša linija i vodilja. To je ono po čemu smo prepoznatljivi i čega se držimo u svakom segmentu, pa tako i u novim kolekcijama”, ističe Huremović.
Upravo taj fokus na masivnom drvu razlikuje Artisan namještaj od mnogih drugih brendova koji se sve više okreću industrijskim materijalima.
Dizajn koji povezuje privatne i javne prostore
Posebna vrijednost novih kolekcija leži u njihovoj fleksibilnosti. Komadi su dizajnirani tako da se jednako dobro uklapaju u privatne interijere, ali i u javne prostore poput hotela, restorana ili ureda.
“Naš cilj je razvijati proizvode koji su primjenjivi u oba segmenta. I dalje nam je fokus na namještaju za dom, ali sve više rastemo i u javnim prostorima”, kaže Huremović.
Taj rast potvrđuju i suradnje s globalnim brendovima i projektima visoke razine.
“U zadnje dvije do tri godine snažno rastemo u javnim prostorima – od hotela i restorana do luksuznih interijera brendova poput Hermèsa ili Louis Vuittona. Nedavno smo postali i jedan od najvećih dobavljača za Apple urede diljem svijeta.”
Suradnja s dizajnerima kao temelj razvoja
Artisan od samih početaka razvija proizvode u suradnji s dizajnerima, što se pokazalo kao jedna od ključnih prednosti brenda.
“Imamo jasno definiranu art direkciju i dugogodišnju suradnju s dizajnerima koji razumiju naš pristup. To nam omogućuje kontinuitet i kvalitetu u razvoju novih kolekcija”, objašnjava Huremović.
Takav način rada rezultira skladom između dizajnerske ideje i proizvodnih mogućnosti, što se jasno vidi u svakom komadu.
Između skulpture i funkcije
Nove kolekcije dodatno naglašavaju spoj skulpturalnosti i funkcionalnosti. Stolice i fotelje reinterpretiraju klasične tipologije kroz suvremeni dizajnerski jezik.
Tanke, ali čvrste konstrukcije kombiniraju se s ergonomskim oblicima, stvarajući ravnotežu između estetike i udobnosti.
Upravo ta kombinacija čini Artisan namještaj prepoznatljivim – proizvodi nisu samo vizualno privlačni, nego i dugoročno ugodni za korištenje.
Dizajn koji traje
Umjesto praćenja kratkotrajnih trendova, Artisan ostaje vjeran ideji dugotrajnog, generacijskog dizajna. Svaki komad nastaje kao rezultat promišljenog procesa u kojem se spajaju tradicija, suvremeni dizajn i tehnološka preciznost.
