Gradnja doma
Koliko kuća može biti pametna?
Da bi kuća postala pametna, sustav treba prilagoditi svojim životnim navikama
Pametne kuće više nisu znanstvena fantastika. To su dostupni sustavi, jednostavni za korištenje i pametniji nego što biste očekivali.
Stručnjak za pametne kuće, Ivica Granić pojašnjava: “Pametna kuća je automatizirani sustav u kući, ali ne obična automatizacija da se nešto samo pali gasi u određeno vrijeme nego bi trebao biti sustav koji uz svu tu automatizaciju može prosuđivati sam određene stvari koje smo mi predefinirali, ali uglavnom pametnija automatizacija nego što je to obična automatizacija.”

Da bi kuća doista postala pametna, sustav treba prilagoditi svojim životnim navikama, s čime se slaže i g. Granić: “Svaki taj sustav je, po meni, izvedenica mog života to jest, izvedenica osobe koja živi tu pametnu kuću. To znači da imam nekakve scene ujutro, nekakve svoje rituale koje obavljam i tada bi trebao to znat interpretirat tako da to isprogramiramo da bi sustav nama otvorio rolete, upalio kafe aparat, upalio muziku, upalio hlađenje ili grijanje u određenom trenu, dva sata prije nego što idemo ili ne i tako dalje.”
Kad govorimo o pametnim kućama, najčešća pretpostavka je automatsko paljenje svjetla, no današnji su sustavi puno više od toga i uvelike pridonose energetskim uštedama.
“Po meni, definitivno zbog energetske učinkovitosti to su rolete, apsolutno, zato što su prozori i stakla najneučinkovitiji dijelovi naše građevine, nemamo tu nekakve kamene vune i ostale stvari, staklo najviše gubi ili dobiva energiju pa nam je recimo potrebno da to uspijemo po ljeti – zatvorimo rolete da nam ne ulazi toplina pa da ne moramo više hladiti zrak unutra ili po zimi obrnuto. Isto tako, po noći da spustimo rolete da ne gubimo energiju, to je po meni definitivno jedna od najvažnijih stvari.”, pojasnio je sugovornik.

A režim rada roleta može se definirati na nekoliko načina.

“Onako kako ja to radim, s obzirom na to da imam onaj noćni režim rada, u 10 sati navečer se spustite, u 5 ujutro se dignu. Ali to se može jako lijepo uskladiti s izlaskom i zalaskom sunca, što je zapravo vrlo velika stvar. Možete dakle programirati da se dva sata nakon zalaska sunca ili 5 sati nakon zalaska zatvore rolete, ali ujutro kad izlazi sunce one se podižu. Kada bi to automatizirali na običnu automatizaciju, to bi bilo jako teško, ovako sustav prati promijene izlaska i zalaska sunca i on zapravo pomiče i vremenski otvaranje i zatvaranje roleta sukladno.”, ističe.
Energetska učinkovitost i sigurnost doma
Osim energetske učinkovitosti, važan segment je i sigurnost pa sugovornik navodi da uvijek predlaže da se na glavnoj cijevi od vode stavi elektro ventil za otvaranje i zatvaranje vode kako bi mogli u budućnosti zaštiti kuću od eventualnih poplava.
“Mi stavimo električni ventil na glavnu ulaznu cijev i postoje senzori koji se mogu staviti vrlo jednostavno na podu kupaonice ispod izljevnih mjesta, gdje je recimo, veš mašina, gdje je recimo umivaonik ili u kuhinji sudoper i kada sada se desi voda, doći će do toga senzora, senzor će automatski ugasit glavnu vodu, sve što može izaći to je onaj dio koji je u cijevima ali to je minimalna šteta koja se može desiti u slučaju puknuća cijevi.”

Ovakvi se sustavi mogu ugraditi u bilo kojem trenutku. Postavljanje je jednostavno i ako su zadovoljeni preduvjeti, poput električnih roleta, građevinski radovi nisu potrebni. Nakon postavljanja, sustav se optimizira prema željama korisnika.
“Sustav se prvo ugradi, nakon toga vi živite malo s njim i onda napišete na papir, ovo mi se ne sviđa, ovo bi ovako, ovo onako i na osnovu tih natuknica mi zapravo optimiziramo taj vaš sustav. Nakon cijele te priče, vi više telefon nećete morati tipkat, on uvijek postoji tu za manualni rad, ako želite nešto promijenit van te vaše scenografije, nešto iznimno što želite ili se samo želite igrati, ali uglavnom definitivno vam to neće trebati.”, navodi Granić.

Iznimno su korisni pametni termostati koji osim što će konstantno održavati idealnu temperaturu vašeg doma, pridonijet će i energetskim uštedama, a ti sustavi nisu skupocjeni kao što se možda čini.

“Ljudi uglavnom gledaju na to kao na nekakav kao luksuz pa će prije odabrati drveni stol za sjedenje umjesto senzora… Ali, po meni, to se pomalo mijenja. Ljudi su počeli shvaćati da je takva kontrola doma vrijedna.” zaključio je.
Sustav za pametnu kuću je isplativa investicija koja pridonosi energetskim uštedama, sigurnosti i ugodnijoj svakodnevici.
Gradnja doma
Možete li zadržati radijatore i prijeći na dizalicu topline?
Na primjeru Viessmannova uređaja predstavljenog na sajmu PromoArh objašnjavamo na što pripaziti.
Mnogi vlasnici starijih kuća razmišljaju o prelasku na dizalicu topline, ali ih zaustavlja jedno pitanje: znači li novo grijanje i potpuno novu instalaciju? Dizalica topline za radijatore danas je realna mogućnost, no odgovor ne ovisi samo o uređaju. Jednako su važni toplinski gubici kuće, postojeći radijatori i temperatura vode koju sustav mora postići.
Dizalice topline sve su češći izbor i u novogradnji i u energetskim obnovama, a njihov razvoj više nije usmjeren isključivo na učinkovitost. Nekoliko zanimljivih rješenja Viessmann je predstavio na sajmu PromoArh u Poreču, među njima i novu monoblok dizalicu topline Vitocal 200-A ie.
Može li se u staru kuću ugraditi dizalica topline? Evo što sve treba planirati
Dizalica topline za radijatore: što znači temperatura vode do 70 °C?
Temperatura polaza je temperatura vode koja iz uređaja odlazi prema grijaćim tijelima. Radijatorsko grijanje u pravilu traži višu temperaturu vode od podnog, zato je taj podatak jedan od važnijih pri modernizaciji starijih kuća. Kod predstavljenog uređaja temperatura polaza, prema riječima sugovornika, doseže 70 °C.
Kako objašnjava Simon Palman, predstavnik tvrtke Palman Thermo, ovlaštenog Viessmannova partnera, za korisnika to znači da uređaj može spojiti na postojeću instalaciju s radijatorima. Posebna kotlovnica, dodaje, nije potrebna.
Mogućnost postizanja visoke temperature ipak ne znači da će svaka dizalica topline za radijatore jednako dobro raditi u svakoj kući. Treba provjeriti jesu li postojeći radijatori dovoljno veliki za potrebe prostorija i koju temperaturu vode sustav stvarno treba u najhladnijim danima. Tek tada se može procijeniti je li postojeća instalacija prikladna i kako će uređaj raditi.

Za odabir uređaja nije dovoljna kvadratura kuće
Uređaj je, ističe Palman, namijenjen prvenstveno modernizaciji, ali se može ugraditi i u novogradnju. Dostupni su modeli do 12 kW. Zasad dolazi samo u monofaznoj izvedbi, a najavljena je i trofazna.
Snaga uređaja, naglašava Palman, određuje se prema toplinskim gubicima zgrade, a ne prema veličini kuće. Kvadratura je tek jedan od podataka potrebnih za pravilan odabir sustava. Dvije kuće iste veličine ne moraju imati ni približno jednake potrebe za grijanjem. Na toplinske gubitke utječu izolacija, stolarija, površina vanjskih zidova i krova, ali i temperatura koju ukućani žele u prostorijama.
Zato je dobro prije kupnje izraditi proračun toplinskih gubitaka. Premalen uređaj neće moći zagrijati kuću u najhladnijim danima, a prevelik će raditi neučinkovito.

Monoblok izvedba: što ostaje vani, a što se ugrađuje u kuću?
Razvoj novih uređaja ide i prema jednostavnijoj ugradnji te smanjenju prostora koji sustav zauzima u kući. Kod monoblok izvedbe cijeli rashladni krug nalazi se u vanjskoj jedinici.
Predstavljeni uređaj, objašnjava sugovornik, kompaktan je i nema unutarnjih hidrauličkih jedinica. U kući je samo elektronički sklop koji upravlja s više krugova grijanja.
„Imate samo jedan uređaj u dvorištu, di vam hidraulika dolazi van, a elektronika vam je u kući”, ističe Simon.
Takva izvedba smanjuje količinu opreme u kući, što je posebno važno kod modernizacije, kad prostora često nema dovoljno. Konačan raspored uređaja i instalacija ipak ovisi o projektu sustava grijanja za konkretnu kuću.

Upravljanje grijanjem putem aplikacije
Sve više funkcija znači i potrebu za jednostavnijim upravljanjem. Sobni regulator, kaže naš sugovornik, bežično se spaja na elektroniku uređaja, a sustavom se može upravljati i putem mobilne aplikacije ViCare.
Digitalizacija ovdje nije važna samo korisniku. Uređaj koristi Viessmannovu platformu One Base Intelligence, koja omogućuje daljinski nadzor nad dizalicom topline. Ako se pojave poteškoće, ističe sugovornik, instalater se može daljinski spojiti na sustav. Takav pristup može pomoći da se određeni problemi prepoznaju i riješe brže, ponekad i bez izlaska na teren.

Povezivanje sa solarnom elektranom i drugim uređajima
Nove dizalice topline jednostavnije se povezuju i s drugim izvorima energije i uređajima u kući. Palman kao primjere navodi solarnu elektranu i punjač za električni automobil, uz napomenu da je rješenja mnogo.
Prema Viessmannu, platforma One Base Intelligence u jedan sustav može povezati fotonaponsku elektranu, spremnik energije i punjač za automobil, pa i postojeće uređaje drugih proizvođača. Dizalica topline tako postaje dio šire priče o upravljanju energijom u domu.
Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja
R290: što je novo u rashladnom sredstvu?
Postoji i dio dizalice topline koji korisnik ne vidi, a posljednjih godina postaje sve važniji. Rashladno sredstvo prenosi toplinu unutar sustava, ali njegov odabir utječe i na okoliš. Zato se kod novih generacija uređaja sve više koriste sredstva s vrlo niskim potencijalom globalnog zagrijavanja (GWP).
Predstavljeni uređaj koristi rashladno sredstvo R290, odnosno propan. Zbog niskog potencijala globalnog zagrijavanja smatra se prihvatljivijim za okoliš. Takav izbor prati i propise kojima se postupno smanjuje uporaba fluoriranih plinova s velikim utjecajem na klimu.
Prvi korak je upoznati kuću
Možete li, dakle, zadržati radijatore i prijeći na dizalicu topline? U mnogim kućama odgovor može biti potvrdan, ali tek nakon provjere. Prije odabira dizalice topline za radijatore treba poznavati toplinske gubitke kuće, temperaturu vode koju postojeći radijatori trebaju i stanje cijele instalacije.
Od temperature polaza do povezivanja sa solarnom elektranom i upravljanja putem aplikacije, dizalica topline danas je dio šire priče o energetskom upravljanju domom. Kod modernizacije prvi korak zato nije odabir uređaja, nego dobro upoznavanje kuće u koju će se ugraditi.
Gradnja doma
Montažna gradnja s CLT pločama: Što se krije iza gotovih zidova?
Na sajmu PromoArh Domprojekt je pokazao otvorene presjeke i objasnio što donosi CLT gradnja te po čemu se razlikuje od drvenog okvira.
Kad je kuća gotova, njezini zidovi više ne otkrivaju kako su nastali. Ipak, upravo se u njima skriva velik dio odgovora na pitanje koliko će dom biti udoban, kvalitetan i dugotrajan. Zato je Domprojekt na sajmu PromoArh u Poreču svoje zidove ostavio otvorenima i pokazao kako nastaje suvremena montažna gradnja.
U središtu priče bila je CLT gradnja, sustav u kojem nosivu konstrukciju čine masivne drvene ploče. Uz otvorene presjeke stručnjaci Domprojekta objasnili su što su CLT ploče, kako se ugrađuju u zidove, stropove i krov te po čemu se takva konstrukcija razlikuje od drvenog okvira, sustava po kojem je tvrtka poznata.
Stefano Boeri na Ibizi projektira 190 priuštivih stanova, u potpunosti od drva
Što je CLT gradnja i gdje se primjenjuje?
CLT je kratica engleskog naziva cross-laminated timber, odnosno križno lamelirano drvo. Ploče nastaju lijepljenjem slojeva drvenih lamela, pri čemu je svaki sloj okrenut okomito na prethodni. Zahvaljujući takvoj slojevitoj građi, ploča je čvrsta u dva smjera i može služiti kao nosivi zid ili stropna konstrukcija.

Elis Hajdarovac, mag. ing. aedif., tehnički direktor Domprojekta, ističe da tvrtka gradnju drvom uvijek njeguje kao primarni konstrukcijski materijal, a gradnju CLT pločama izdvaja kao jednu od novosti. Riječ je o razmjerno novoj tehnologiji, čiji je razvoj počeo devedesetih godina. Prve CLT ploče predstavljene su početkom devedesetih u Austriji i Njemačkoj.
Hajdarovac objašnjava da CLT otvara mogućnosti koje nadilaze dosadašnje sustave drvenih okvira, osobito kod višekatnih objekata. Takvim se pločama grade škole, vrtići i stambene zgrade, a Domprojekt potiče njihovu primjenu kao zamjenskog materijala za tradicionalni beton i opeku.
Gradnja CLT pločama može ići i do vrlo visokih zgrada, ali to nije mogućnost svakog sustava ni svakog projekta. Najviši primjeri često su hibridne konstrukcije. Studentski dom Sveučilišta Britanske Kolumbije u Kanadi, primjerice, ima sedamnaest drvenih katova oslonjenih na betonsko podnožje i betonske jezgre. Na visinu utječu i protupožarni propisi, koji u mnogim zemljama zabranjuju ili znatno ograničavaju nosivo drvo u visokim zgradama.

Što se nalazi u zidovima, stropovima i krovu CLT kuće?
„Mi otvoreno pokazujemo što se nalazi unutar naših zidova”, kaže Hajdarovac.
U izloženom presjeku nosivu ulogu imaju CLT ploče. U zidnom elementu toplinska izolacija postavlja se s vanjske strane nosive ploče i završava klasičnom fasadom. S unutarnje strane nalazi se instalacijski prostor zatvoren dvjema obložnim pločama. Taj prostor omogućuje vođenje instalacija bez zadiranja u samu nosivu ploču.

Strop čini nosiva CLT konstrukcija ispod koje se postavljaju visilice i izolacijski materijali. Visilice nose spušteni strop, a prostor između njega i nosive ploče ispunjen je izolacijom.
I krovište se može izvesti od CLT ploča. Na izloženom primjeru s vanjske strane ostavljeni su vidljivi rogovi, pa krov izgleda kao da je riječ o klasičnoj gradnji. U stvarnosti je to, kako kaže Hajdarovac, suvremeni koncept koji će kod nas tek zaživjeti.

Od obrade ploča do montaže: što se priprema u proizvodnom pogonu?
CLT gradnja uklapa se u logiku montažne gradnje: elementi se pripremaju prije dolaska na gradilište, a ondje se montiraju. Jedna od dosadašnjih otegotnih okolnosti, objašnjava Hajdarovac, bila je to što proizvođača samog materijala nema mnogo. Izvođači su od njih morali preuzimati već narezane elemente, koji su se takvi montirali na gradilištu.
Domprojekt sada, prema njegovim riječima, može kompletnu obradu ploča obavljati u vlastitom proizvodnom pogonu. Hajdarovac ističe da vlastita obrada omogućuje veću razinu predgotovljenosti elemenata. Drugim riječima, veći dio posla odrađuje se u pogonu, a na gradilište stižu elementi pripremljeniji za ugradnju.

CLT ili drveni okvir: u čemu je razlika?
Uz CLT, Domprojekt je izložio i presjek svoje standardne konstrukcije. Mladen Štefanac, voditelj prodaje u Domprojektu, objašnjava da se tvrtka već dugi niz godina bavi laganim okvirima u drvenoj konstrukciji, po kojima je poznata na hrvatskom i europskom tržištu.
Taj presjek pokazuje fasadu od drvenih vlakana, laganu drvenu konstrukciju, potkonstrukciju, parnu branu i završne materijale s unutarnje strane. Parna brana sprječava da vlaga iz unutarnjeg prostora prodre u slojeve zida. Štefanac naglašava da je sve prikazano individualni Domprojektov proizvod.
Osnovnu razliku između dvaju sustava sažima jednostavno: CLT je masivna gradnja u drvenoj konstrukciji, a drveni okvir je lagana konstrukcija koju pločasti materijali zatvaraju u sendvič panel.
| CLT konstrukcija | Lagana drvena okvirna konstrukcija | |
|---|---|---|
| Nosiva konstrukcija | Masivne CLT ploče | Lagani drveni okvir |
| Princip | Masivna gradnja u drvu | Okvir zatvoren pločastim materijalima u sendvič panel |
| Izbor sustava | Prema zahtjevima projekta | Prema zahtjevima projekta |
„Novi sistem građenja koji je kolega predstavio ne zamjenjuje ovaj sustav ovdje”, ističe Štefanac.
Domprojekt, kaže, nastavlja graditi laganim okvirom i planira povezati oba sustava, možda i u novi proizvod. Niskoenergetsku gradnju, po kojoj je tvrtka već dugo poznata, time dodatno unapređuje CLT gradnjom.


Znači li CLT automatski bolju toplinsku izolaciju?
Masivna drvena ploča ne znači sama po sebi bolju energetsku učinkovitost. Štefanac naglašava da je kroz svaki projekt bitno zadržati istu energetsku vrijednost objekta, i u vanjskom zidu, i u međukatnoj konstrukciji, i u krovu.
Zato pri usporedbi sustava ne treba gledati samo nosivi materijal. Svojstva kuće određuje cijeli sklop: vrsta i debljina izolacije, obloge, završni slojevi te način na koji su spojeni zid, strop i krov.
Kada projekt daje prednost CLT gradnji?
Postoje li lokacije na kojima je bolja jedna, a na kojima druga gradnja? Štefanac ne bi rekao da o tome odlučuje mikrolokacija, nego sam projekt. Projekti su danas sve zahtjevniji, pa ljudi i u obiteljskim kućama od jedne do četiri etaže ugrađuju dizala. U takvim slučajevima, kaže, CLT donosi veliku prednost.
Domprojekt s CLT pločama nije počeo raditi sada. Hajdarovac objašnjava da ih koriste godinama, ali na inozemnom tržištu, gdje se takvi projekti više traže. Gradili su obiteljske kuće s više etaža, zgrade od CLT-a, jezgre za dizala, stubišne krakove i stubišta. Većom prezentacijom proizvoda nadaju se da će i domaće tržište bolje prihvatiti takav način gradnje.
Koji je sustav prikladniji, u konačnici se procjenjuje za svaki objekt posebno, kroz projektiranje.
Kuću treba razumjeti i ispod završnih obloga
Otvoreni zidovi na sajmu pokazali su ono što u gotovoj kući više ne vidimo. CLT gradnja povezuje masivnu drvenu konstrukciju s pripremom elemenata u pogonu i montažom na gradilištu, a uz drveni okvir širi mogućnosti gradnje drvom.
Za one koji planiraju kuću poruka je jasna. Uz izbor sustava vrijedi pitati od čega se sastoji cijeli zid, koja su njegova projektirana svojstva i zašto je odabrana konstrukcija prikladna upravo za taj projekt.









