Gradnja doma
Zašto se okrećemo održivoj gradnji?
Održiva gradnja ima za cilj smanjiti utjecaj građevinske industrije na okoliš, a pri tom je promijenila i način projektiranja. Profesorica Alenka Delić podijelila je s nama zanimljive podatke o ovoj temi.
U studenom prošle godine populacija na Zemlji dosegla je 8 milijardi ljudi. Nikada na planeti nije živjelo ovoliko ljudi. Europska unija donijela je propise kojima se ograničava potrošnja energije, a potiču ekološki i gospodarski najprihvatljiviji načini (održive) gradnje.
“Po sadašnjim pokazateljima, očekuje se da je od tih 8 milijardi, 2 milijarde mladih ljudi do 16 godina trebat svoj prostor. Dal’ je to životni ili radni prostor, po osobi treba negdje oko 430 tona građevinskog materijala. E sad, kad to sve skupa pomnožite, dođete do jedno fascinantnog podatka koji je mislim svima vrlo jasno vidljiv. To je da kad bi krenuli graditi zid od svog tog potrebnog materijala – zid debljine 30 centimetara obuhvatio bi cijeli ekvator u visini od oko 2 kilometra, svake godine.” Za Dom na kvadrat rekla je izv. prof. dr. sc. Alenka Delić, dipl. ing. arh.
Održiva gradnja
Upravo zato se sve više naglašava važnost održive gradnje. Ona nije trend već nužnost, kao odgovor na izazove koje donosi brzi rast gradova i povećana potrošnja resursa.
“Održiva gradnja bila bi praksa stvaranja zdravog okoliša koja se prvenstveno temelji na principima ekološkog razvoja. Ključna načela koja bi svakako valjalo istaknuti su: princip energetske učinkovitosti, primjena održivih materijala, smanjenje negativnog ekološkog otiska, briga o resursima, način kako koristimo vode. Dakle to su sve održivi principi korištenja svih izvora energije.” rekla je Delić.
Načelo tri nule
Održiva gradnja promatra objekte kroz njihov cjeloživotni ciklus. Od faze planiranja, principa gradnje i korištenja objekta pa sve do ponovnog recikliranja, a prilikom odabira materijala treba se voditi načelom tri nule.
“Nulta potrošnja energije, nulta emisija i nulti otpad. Dakle, razmišljamo prije svega kako koristiti materijale za koje treba što manje energije. Koristiti što manji otisak i koji se da ponovno upotrijebiti uz što manje korištenje energije.”
Odabir materijala i lokacija gradnje
Izgradnja kuće od prirodnih materijala.
“Nešto što je izuzetno održivi materijal, ako nama nije lokalno dostupan onda trošimo opet energente na dobavu, pa ima jako puno komponenata. Jedan od elemenata bi svakako bio i termalna svojstva, dakle, biramo materijale koje su nama u termičkom smislu što učinkovitiji. Što zdraviji materijali, materijali koji u budućnosti ne emitiraju neke negativne elemente, sastojke koji onda vama onečišćuju zrak. Vodimo računa ne samo o vanjskom okolišu nego i kvaliteti unutarnjeg prostora.”, nastavlja izv. prof. dr. sc.
U projektiranju takvih objekata, razlikuju se dva elementa – aktivni, odnosno tehnologije koje se ugrađuju te pasivni principi koji se odnose na energetsku učinkovitost.
“Tu je dobra analiza lokacije, korištenje sunčeve energije. Sunčeva energija je zapravo energija koju na zemlji imamo više nego što nam je potrebno. Ona nam je u ovom trenutku besplatna i ona je obnovljiva. Dakle, ne možemo ju potrošit u ovom trenutku. Pa je pitanje onda orijentacije, pitanje kvalitetne pozicioniranja otvora, veličine otvora, kvalitetne orijentacije pojedine prostorije. Postoji i zakon koji kaže da bi svaka glavna prostorija trebala biti osunčana minimalno dva sata, da bi prostor bio zdrav.
Kvalitetna insolacija, kvalitetna zaštita od sunca, pasivno grijanje, dakle, sve su to elementi koji se međusobno isprepliću i povezuju, mi možemo strašno uštedjeti ili čak i potpuno eliminirati troškove grijanja, hlađenja, odnosno korištenja samog objekta na način da koristimo pasivne principe grijanja, pasivne principe hlađenja.”
Pasivne kuće
“Moja kuća je pasivna kuća, ona je više manje i samoodrživa. Tu ima niz principa, prvo su krenuli, tijekom samog projektiranja koristili su se principi pasivne gradnje, dakle, pažljivo, pažljiva analiza same lokacije gdje se koristi lokacija da vjetrovi koji ovdje primarno pušu. Čak i termali koji se javljaju jer je Medvednica na sjeveru, dakle, ogroman jedan masiv koji u principu ljetne, za vrijeme ljetnih večeri, čim sunce padne, počne termal puhat i prirodno prozračuje i hladi kuću. Kretanje sunce je analizirano na način da je kuća maksimalno otvorena prema jugu, ali isto tako strehom se štiti od negativne insolacije ljeti. Na istoku i zapadu su isto tako prilično veliki otvori, ali je ostavljena vegetacija listopadna koja zimi kad padne, dozvoljava insolaciju, ljeti štiti od neugodnog sunčevnog zračenja.”
Sol et pax na bajkovitom mjestu
Veća ulaganja, ali i veća vrijednost nekretnine
Održiva gradnja zahtijeva veće početno ulaganje od tradicionalne gradnje, no i vrijednost nekretnine je u konačnici veća.
“Kvaliteta stanovanja je drugačija. Vama su računi za grijanje, hlađenje puno manji. Vi sa održivom gradnjom možete i potpuno eliminirati troškove, ali to znači da vam je onda i neko početno ulaganje veće. Postoje mogućnost certificiranja, dakle, to su stvarno vrlo specifični metrički izraženi parametri i svaka kuća koja ima takav certifikat, svaka gradnja ima i veću vrijednost koja potencijalno na tržištu onda i vrijedi toliko.” zaključuje Alenka.
Održiva gradnja ključna je strategija za izgradnju bolje budućnosti za naše mlade naraštaje.
Propisi i regulative
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno u fokusu: Što to znači za budućnost energetike
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu
Hrvatska sve aktivnije raspravlja o budućnosti energetskog sustava dok istovremeno provodi zelenu energetsku tranziciju i uvodi sve strože standarde u graditeljstvu. Upravo u tom kontekstu ponovno se otvara pitanje – kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj i kako će se mijenjati način na koji gradimo i obnavljamo zgrade.
Europska unija postavila je ambiciozne ciljeve – do 2030. godine smanjiti potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova. Zgradarstvo je pritom jedan od ključnih sektora jer upravo zgrade troše oko 40 posto ukupne energije u Europskoj uniji.
Zašto se okrećemo održivoj gradnji?
Kako bi se taj trend promijenio, donesen je novi zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu.
“Ovaj zakon je dobar jer uvodi rigoroznije i dugo očekivane mjere. Među zadnjim člancima govori se i o sankcioniranju investitora i izvoditelja, jer iskustva s energetskim projektima nisu uvijek bila najbolja praksa”, ističe prof. art. Ljubomir Miščević, dipl. ing. arh., s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Zgrade gotovo nulte energije postaju standard
Novi zakon trebao bi ubrzati energetsku obnovu zgrada i potaknuti gradnju objekata koji troše minimalnu količinu energije.
U Europskoj uniji već je standard takozvana zgrada gotovo nulte potrošnje energije (nZEB), dok se sve češće govori i o zgradama koje proizvode više energije nego što potroše.
“A plus energetski razred još uvijek nije obvezujući standard, ali riječ je o pozitivnom iskustvu koje se sve više prenosi. Sve više kolega sugerira investitorima da se ide i iznad postojećih standarda”, objašnjava Miščević.
U takvim projektima veliku ulogu imaju obnovljivi izvori energije, poput solarnih panela i drugih tehnologija koje omogućuju da zgrade proizvode energiju za vlastite potrebe.
“Nije riječ samo o smanjenju računa ili emisija, nego i o stvaranju kvalitetnog prostornog okruženja. Sve se više govori o kvaliteti unutarnje klime u zgradama, odnosno o takozvanom indoor environmentu”, dodaje Miščević.
Energetska obnova zgrada jedan je od najvećih izazova
Hrvatska i dalje uvozi oko 50 posto svojih energetskih potreba, dok sektor graditeljstva troši gotovo jednaku količinu energije. Upravo zato energetska obnova postojećeg fonda zgrada postaje jedan od ključnih izazova.
Energetske obnove često donose značajne uštede, ali važno je razumjeti i kontekst tih brojki.
“Kada se kaže da je nakon obnove ostvarena ušteda od 70 posto, to zvuči impresivno. No treba imati na umu da su mnoge zgrade prije obnove imale lošu ovojnicu bez toplinske izolacije, loše prozore i velike ventilacijske gubitke”, objašnjava Miščević.
Zbog toga danas standard niskoenergetske gradnje postaje gotovo osnovni kriterij u suvremenom projektiranju.
Nuklearna energija u Hrvatskoj ponovno ulazi u raspravu
Dok se paralelno razvijaju obnovljivi izvori energije, sve se više govori i o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu.
U tom kontekstu ponovno se otvara pitanje kakvu bi ulogu mogla imati nuklearna energija u Hrvatskoj, posebno u vrijeme kada mnoge europske države preispituju svoje energetske strategije.
Jedan od novih koncepata su mali modularni nuklearni reaktori, tehnologija koja se razvija u više zemalja svijeta.
“Ključna riječ su mali modularni nuklearni moduli, koje u žargonu ponekad nazivamo i ‘džepnim nuklearkama’. Kina je već započela s takvim projektima”, kaže Miščević.
Zagovornici tvrde da takvi reaktori mogu osigurati stabilnu proizvodnju energije uz manji prostor i bržu izgradnju.
Hrvatska još uvijek ne koristi puni potencijal obnovljivih izvora
Unatoč raspravama o nuklearnoj energiji, Hrvatska još uvijek ne koristi u potpunosti ni potencijal obnovljivih izvora energije.
Zemlja raspolaže značajnim hidroenergetskim potencijalom, ali i velikim mogućnostima razvoja solarnih elektrana.
“Kada bismo iz energetskog profila Hrvatske izbacili hidro potencijal, vidjeli bismo da i dalje značajno zaostajemo u razvoju fotonaponskih sustava”, upozorava Miščević.
Kao zanimljiv primjer navodi grad Maribor.
“Prije samo nekoliko godina Maribor je, ne računajući površine unutar povijesne jezgre, imao više instaliranih kvadrata fotonaponskih panela nego cijela Hrvatska.”
Energetske odluke oblikuju i prostor u kojem živimo
U sljedećim godinama odluke o energetskom miksu, standardima gradnje i obnovi postojećih zgrada imat će velik utjecaj na gospodarstvo, energetsku sigurnost, ali i na kvalitetu prostora u kojem živimo.
Zbog toga se rasprava o tome kakvu će ulogu imati nuklearna energija u Hrvatskoj sve češće povezuje i s pitanjem održive gradnje, energetske učinkovitosti i razvoja gradova budućnosti.
Urbanizam
Zelene zgrade ili samo marketing? Stručnjaci upozoravaju na greenwashing
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice…”
Zelene fasade, solarni paneli, energetski certifikati i održivi materijali sve su češći argumenti u promociji novih stambenih i poslovnih zgrada. Investitori sve više naglašavaju ekološku komponentu projekata, a “zelena gradnja” postala je jedan od najvažnijih trendova u suvremenoj arhitekturi. No postavlja se pitanje koliko su takve tvrdnje doista dokaz održivosti, a koliko samo dobro osmišljen marketing. Upravo zbog toga sve se češće spominje pojam greenwashing.
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Greenwashing označava situaciju u kojoj se nešto predstavlja kao ekološki prihvatljivo ili održivo, iako to u stvarnosti nije u potpunosti točno. Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se proizvod, projekt ili tvrtka predstave “zelenijima” nego što doista jesu.
“Greenwashing predstavlja situaciju u kojoj se zeleno i održivo na neki način ‘ispire’, odnosno prikazuje drukčijim nego što jest. Nešto što zapravo nije održivo pokušava se predstaviti kao zeleno, često zbog poslovnih ili marketinških razloga”, objašnjava Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.
Kako je greenwashing postao globalni problem
Pojam greenwashing nije nov, ali se posljednjih godina sve češće pojavljuje u javnosti. Razlog tome je snažan fokus na održivost koji je Europska unija postavila kroz niz strategija i regulativa, posebno kroz Europski zeleni plan.
Od 2020. godine zelena tranzicija postala je jedna od ključnih politika Europske unije. Održiva gradnja, energetska učinkovitost i smanjenje emisija CO₂ postali su dio svakodnevnih rasprava u gospodarstvu, politici i graditeljstvu.
“U trenutku kada je održivost postala mainstream tema, pojavile su se i negativne posljedice. Jedna od njih je upravo greenwashing, odnosno pokušaj da se nešto predstavi kao održivo iako ne zadovoljava sve kriterije”, kaže Smolar.
U građevinskom sektoru taj problem može biti posebno izražen jer se zgrade često promoviraju kroz ekološke karakteristike poput energetske učinkovitosti ili korištenja obnovljivih izvora energije.
Europa uvodi pravila protiv greenwashinga
Europske institucije vrlo su brzo prepoznale rizik od zloupotrebe pojma održivosti te su počele uvoditi regulatorne mehanizme koji bi trebali spriječiti greenwashing.
Jedan od ključnih alata je EU taksonomija, uredba koja jasno definira što se smatra održivim ulaganjem.
“Taksonomija taksativno objašnjava što znači zeleno i održivo. Ona definira konkretne kriterije za različite vrste ulaganja, uključujući izgradnju i obnovu zgrada”, objašnjava Marko Markić, dipl. ing. građ., voditelj odjela certificiranja u Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju.
Drugim riječima, zgrada se ne može proizvoljno nazvati zelenom – mora zadovoljiti jasno definirane tehničke i energetske kriterije.
Osim toga, u pripremi je i Green Claims Directive, europska direktiva koja bi trebala spriječiti proizvoljno korištenje ekoloških tvrdnji u marketingu.
“Ona će definirati na koji način se može izreći neka zelena tvrdnja te kakve znanstvene dokaze treba imati da bi se nešto proglasilo održivim”, kaže Markić.
Kako se provjerava održivost zgrada
U graditeljstvu se održivost ne procjenjuje samo prema jednom elementu, poput solarnih panela ili energetske učinkovitosti. Zgrada je složen sustav koji uključuje materijale, način gradnje, potrošnju energije, ali i kvalitetu prostora za korisnike.
“Zgrada kao proizvod provjerava se kroz različite sustave certificiranja. U Europi i Hrvatskoj jedan od najpoznatijih je DGNB certifikat koji procjenjuje različite aspekte održivosti”, objašnjava Smolar.
Materijali i oprema također moraju zadovoljiti određene standarde.
“Svi proizvodi koji se ugrađuju u zgradu moraju imati tehničke listove i dokaze o energetskim svojstvima. Način njihove ugradnje i korištenja također mora zadovoljavati određene kriterije”, dodaje Markić.
Tri ključna kriterija održive gradnje
Da bi se neka zgrada smatrala doista održivom, mora zadovoljiti tri osnovna kriterija: okolišni, društveni i ekonomski.
Okolišni kriteriji odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova i utjecaj na okoliš. Društveni kriteriji procjenjuju kako zgrada utječe na zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi koji u njoj borave.
Treći kriterij je ekonomska održivost.
“Zgrada mora biti financijski isplativa. Lako je napraviti izuzetno skupu zgradu koja će biti energetski učinkovita, ali to nije poanta održivosti. Ona mora biti dugoročno isplativa”, objašnjava Markić.
Koliko je greenwashing zapravo prisutan
Iako se o greenwashingu često govori u javnosti, stručnjaci smatraju da u sektoru graditeljstva postoji relativno malo prostora za manipulaciju.
“Prostor za muljanje zapravo je vrlo mali. Ako postoje jasno propisani kriteriji i način provjere, teško je nešto proglasiti zelenim bez dokaza”, kaže Markić.
S razvojem regulative i sustava certificiranja očekuje se da će greenwashing u graditeljstvu postajati sve rjeđi, a održiva gradnja sve transparentnija i jasno definirana.
