Gradnja doma
Zašto se okrećemo održivoj gradnji?
Održiva gradnja ima za cilj smanjiti utjecaj građevinske industrije na okoliš, a pri tom je promijenila i način projektiranja. Profesorica Alenka Delić podijelila je s nama zanimljive podatke o ovoj temi.
U studenom prošle godine populacija na Zemlji dosegla je 8 milijardi ljudi. Nikada na planeti nije živjelo ovoliko ljudi. Europska unija donijela je propise kojima se ograničava potrošnja energije, a potiču ekološki i gospodarski najprihvatljiviji načini (održive) gradnje.
“Po sadašnjim pokazateljima, očekuje se da je od tih 8 milijardi, 2 milijarde mladih ljudi do 16 godina trebat svoj prostor. Dal’ je to životni ili radni prostor, po osobi treba negdje oko 430 tona građevinskog materijala. E sad, kad to sve skupa pomnožite, dođete do jedno fascinantnog podatka koji je mislim svima vrlo jasno vidljiv. To je da kad bi krenuli graditi zid od svog tog potrebnog materijala – zid debljine 30 centimetara obuhvatio bi cijeli ekvator u visini od oko 2 kilometra, svake godine.” Za Dom na kvadrat rekla je izv. prof. dr. sc. Alenka Delić, dipl. ing. arh.
Održiva gradnja
Upravo zato se sve više naglašava važnost održive gradnje. Ona nije trend već nužnost, kao odgovor na izazove koje donosi brzi rast gradova i povećana potrošnja resursa.
“Održiva gradnja bila bi praksa stvaranja zdravog okoliša koja se prvenstveno temelji na principima ekološkog razvoja. Ključna načela koja bi svakako valjalo istaknuti su: princip energetske učinkovitosti, primjena održivih materijala, smanjenje negativnog ekološkog otiska, briga o resursima, način kako koristimo vode. Dakle to su sve održivi principi korištenja svih izvora energije.” rekla je Delić.
Načelo tri nule
Održiva gradnja promatra objekte kroz njihov cjeloživotni ciklus. Od faze planiranja, principa gradnje i korištenja objekta pa sve do ponovnog recikliranja, a prilikom odabira materijala treba se voditi načelom tri nule.
“Nulta potrošnja energije, nulta emisija i nulti otpad. Dakle, razmišljamo prije svega kako koristiti materijale za koje treba što manje energije. Koristiti što manji otisak i koji se da ponovno upotrijebiti uz što manje korištenje energije.”
Odabir materijala i lokacija gradnje
Izgradnja kuće od prirodnih materijala.
“Nešto što je izuzetno održivi materijal, ako nama nije lokalno dostupan onda trošimo opet energente na dobavu, pa ima jako puno komponenata. Jedan od elemenata bi svakako bio i termalna svojstva, dakle, biramo materijale koje su nama u termičkom smislu što učinkovitiji. Što zdraviji materijali, materijali koji u budućnosti ne emitiraju neke negativne elemente, sastojke koji onda vama onečišćuju zrak. Vodimo računa ne samo o vanjskom okolišu nego i kvaliteti unutarnjeg prostora.”, nastavlja izv. prof. dr. sc.
U projektiranju takvih objekata, razlikuju se dva elementa – aktivni, odnosno tehnologije koje se ugrađuju te pasivni principi koji se odnose na energetsku učinkovitost.
“Tu je dobra analiza lokacije, korištenje sunčeve energije. Sunčeva energija je zapravo energija koju na zemlji imamo više nego što nam je potrebno. Ona nam je u ovom trenutku besplatna i ona je obnovljiva. Dakle, ne možemo ju potrošit u ovom trenutku. Pa je pitanje onda orijentacije, pitanje kvalitetne pozicioniranja otvora, veličine otvora, kvalitetne orijentacije pojedine prostorije. Postoji i zakon koji kaže da bi svaka glavna prostorija trebala biti osunčana minimalno dva sata, da bi prostor bio zdrav.
Kvalitetna insolacija, kvalitetna zaštita od sunca, pasivno grijanje, dakle, sve su to elementi koji se međusobno isprepliću i povezuju, mi možemo strašno uštedjeti ili čak i potpuno eliminirati troškove grijanja, hlađenja, odnosno korištenja samog objekta na način da koristimo pasivne principe grijanja, pasivne principe hlađenja.”
Pasivne kuće
“Moja kuća je pasivna kuća, ona je više manje i samoodrživa. Tu ima niz principa, prvo su krenuli, tijekom samog projektiranja koristili su se principi pasivne gradnje, dakle, pažljivo, pažljiva analiza same lokacije gdje se koristi lokacija da vjetrovi koji ovdje primarno pušu. Čak i termali koji se javljaju jer je Medvednica na sjeveru, dakle, ogroman jedan masiv koji u principu ljetne, za vrijeme ljetnih večeri, čim sunce padne, počne termal puhat i prirodno prozračuje i hladi kuću. Kretanje sunce je analizirano na način da je kuća maksimalno otvorena prema jugu, ali isto tako strehom se štiti od negativne insolacije ljeti. Na istoku i zapadu su isto tako prilično veliki otvori, ali je ostavljena vegetacija listopadna koja zimi kad padne, dozvoljava insolaciju, ljeti štiti od neugodnog sunčevnog zračenja.”
Sol et pax na bajkovitom mjestu
Veća ulaganja, ali i veća vrijednost nekretnine
Održiva gradnja zahtijeva veće početno ulaganje od tradicionalne gradnje, no i vrijednost nekretnine je u konačnici veća.
“Kvaliteta stanovanja je drugačija. Vama su računi za grijanje, hlađenje puno manji. Vi sa održivom gradnjom možete i potpuno eliminirati troškove, ali to znači da vam je onda i neko početno ulaganje veće. Postoje mogućnost certificiranja, dakle, to su stvarno vrlo specifični metrički izraženi parametri i svaka kuća koja ima takav certifikat, svaka gradnja ima i veću vrijednost koja potencijalno na tržištu onda i vrijedi toliko.” zaključuje Alenka.
Održiva gradnja ključna je strategija za izgradnju bolje budućnosti za naše mlade naraštaje.
Gradnja doma
Kad život diktira tlocrt: Gradnja doma iznutra prema van
Funkcionalna kuća omogućuje kratke i logične veze između prostora, jasno razdvajanje dnevnih i noćnih zona te dovoljno skladišnih površina koje su lako dostupne.
Kada razmišljamo o gradnji kuće, većina nas prvo vidi njezin vanjski izgled – fasadu, krov, volumen i stil. No suvremena arhitektura sve se češće okreće drukčijem pristupu. U fokus dolazi gradnja doma iznutra prema van – način projektiranja koji polazi od stvarnog života, svakodnevnih navika i dugoročnih potreba obitelji.
Riječ je o pristupu u kojem kuća ne nastaje iz crteža, nego iz razgovora. Umjesto pitanja “kako će kuća izgledati”, postavlja se ono važnije: kako će se u toj kući živjeti.
Kuća koja se planira prema svakodnevnim navikama
Kako objašnjava arhitektica Lucija Puljić, gradnja doma iznutra prema van započinje analizom funkcioniranja ukućana. Projekt ne počinje tlocrtnim linijama, već pitanjima: kako izgleda vaš dan, što vam danas smeta u prostoru u kojem živite, koje navike želite zadržati, a koje promijeniti.
Vrlo često investitori dolaze s nizom vizualnih referenci i želja, no problem nastaje kada se te slike ne uklapaju u stvarno mjerilo života. Kuća koja izgleda impresivno na fotografiji može u praksi biti naporna za korištenje. Ako se svakodnevne radnje odvijaju uz stalno penjanje stepenicama, dugačke hodnike ili loše organizirano skladištenje, prostor brzo postaje teret.
Zato je u ovom pristupu ključno prvo posložiti funkciju, kretanje i odnose između prostora, a tek potom razmišljati o materijalima, bojama i završnim oblogama.
Funkcionalna kuća kao temelj dobrog života
Planiranje kuće iznutra znači promišljanje svih svakodnevnih scenarija. Gdje ostavljate stvari kada ulazite u kuću, kako se krećete između kuhinje i blagovaonice, koliko vam je blizu spremište, gdje se odvija tišina, a gdje druženje.
Dobra kuća nije ona koja je samo lijepa, nego ona koja ne ometa život. Funkcionalna kuća omogućuje kratke i logične veze između prostora, jasno razdvajanje dnevnih i noćnih zona te dovoljno skladišnih površina koje su lako dostupne. Tek kada je ta osnova riješena, prostor može postati miran, ugodan i dugoročno održiv.
Kuća se ne gradi za danas, nego za godine koje dolaze
Jedna od ključnih prednosti gradnje doma iznutra prema van jest dugoročno razmišljanje. Kuća se ne planira samo za trenutnu fazu života, već za cijeli životni ciklus obitelji.
Zato je važno razmišljati kako će se prostori koristiti s vremenom, koje će se potrebe mijenjati i može li se kuća prilagoditi bez velikih zahvata. Dobra arhitektura omogućuje kući da “stari” zajedno s ljudima koji u njoj žive.
Odnos interijera, parcele i orijentacije prostora
Iako gradnja doma iznutra prema van polazi od interijera, ona ne zanemaruje vanjski kontekst. Naprotiv – funkcionalno planiranje mora se ispreplesti s parcelom, orijentacijom i zakonitostima prostora.
Orijentacija prostorija prema stranama svijeta jedan je od često zanemarenih, ali presudnih elemenata kvalitetnog doma. Dnevni boravci i prostori u kojima se boravi najčešće trebaju biti okrenuti prema jugu kako bi imali dovoljno prirodnog svjetla i pasivne topline zimi. Servisni prostori poput kupaonica, spremišta ili kuhinja mogu se smjestiti na sjeverniju stranu.
Upravo zato Puljić naglašava važnost uključivanja stručnjaka već pri odabiru parcele. Pogrešno odabrana parcela često onemogućuje kvalitetno projektiranje kuće, što kasnije dovodi do kompromisa poput loše osvijetljenih prostorija ili nedostatka prirodne ventilacije.
Planiranje doma počinje i izvan zidova
Projektiranje kuće ne završava interijerom. Važno je razmisliti kako će se koristiti vanjski prostori – dvorište, terasa, vrt – te kakav odnos želite imati s okolinom. Želite li urbani kontekst ili mirnije okruženje, blizinu škole i vrtića ili povučeniju lokaciju, sve su to odluke koje izravno utječu na organizaciju kuće.
Tek nakon što se definiraju način života, raspored prostorija, odnos prema parceli i okolišu, dolazi završni sloj – odabir materijala, boja i estetskih detalja. U tom trenutku estetika postaje prirodan nastavak funkcije, a ne obrnuto.
Kada jedan arhitekt vodi projekt od početka do kraja
Najkvalitetniji rezultati postižu se kada isti arhitekt vodi projekt od idejnog rješenja do završnih detalja. Tada se kuća ne promišlja kao skup zidova, već kao cjelovit prostor u kojem se unaprijed zna gdje stoji namještaj, kako se otvaraju vrata i kojim se putanjama ljudi kreću.
Takav pristup sprječava kasnije probleme poput nefunkcionalnih prolaza, neiskorištenih kutova ili namještaja koji se ne uklapa u prostor. Kuća se tada ne “popunjava” naknadno, već se od početka projektira kao logična, povezana cjelina.
Zašto je gradnja doma iznutra prema van dugoročno bolja odluka
Gradnja kuće iznutra prema van traži više razgovora, više pitanja i više promišljanja na samom početku. No upravo taj proces rezultira domom koji je funkcionalan, ugodan i održiv, prilagođen stvarnom životu, a ne samo lijepoj slici.
U vremenu kada se sve više traži kvaliteta života, ovaj pristup pokazuje se kao najrazumniji put do doma koji doista funkcionira – danas, sutra i za godine koje dolaze.
Gradnja doma
Na čemu uštedjeti pri adaptaciji, a na čemu nikako ne?
Dizajner interijera Oskar Mendica ističe da se uštede ne postižu rezanjem troškova nasumično, već dobrim planiranjem već na samom početku
Renovacija stana gotovo uvijek započinje istim pitanjem: na čemu uštedjeti pri adaptaciji, a gdje se to nikako ne isplati. Budžet je ograničen, želje su velike, a odluke koje donosimo u toj fazi često imaju dugoročne posljedice. Upravo zato adaptacija ne bi smjela biti niz impulzivnih odluka, već promišljen proces u kojem se jasno razlikuje ono što je estetski promjenjivo od onoga što je konstrukcijski i funkcionalno ključno.
Što prvo urediti u stanu (kada je budžet ograničen)
Kako bi se izbjegle skupe greške, sve više investitora traži savjet stručnjaka. Dizajner interijera Oskar Mendica ističe da se uštede ne postižu rezanjem troškova nasumično, već dobrim planiranjem već na samom početku.
Analiza prostora kao temelj svake uštede
Prije nego se uopće krene razmišljati o materijalima, bojama ili namještaju, nužno je dobro upoznati prostor koji se adaptira. Godina gradnje, konfiguracija zidova i konstrukcijski sustav stana ključni su faktori koji određuju što se može, a što ne smije dirati.
„Prvi korak prije bilo koje renovacije je ući u stan i stvarno ga sagledati – kako stoje zidovi, koja je godina gradnje i kakva je konstrukcija. Ljudi često misle da tanak zid znači da se može ukloniti, ali on ponekad ima protupotresnu funkciju“, upozorava Mendica.
Upravo u toj fazi donosi se odluka o opsegu radova – radi li se o potpunoj adaptaciji ili tek o funkcionalnom osvježenju prostora. Ta razlika često znači i desetke tisuća eura razlike u budžetu.
Na čemu se ne isplati štedjeti pri adaptaciji
Ako postoji jedno pravilo koje vrijedi u svakoj renovaciji, onda je to da se ne štedi na instalacijama. Vodovod, struja i grijanje možda nisu vidljivi, ali su temelj sigurnog i dugotrajnog stanovanja.
„Bilo kakva štednja na instalacijama problem je koji će se pojaviti za pet ili deset godina“, naglašava Mendica. Popravci u toj fazi gotovo su uvijek skuplji i invazivniji nego da su napravljeni kvalitetno odmah.
Isto vrijedi i za elemente s kojima smo u svakodnevnom kontaktu – sofe, kreveti, kuhinjski elementi i okovi. Što više neku stvar koristimo, to je manje smisla štedjeti na njezinoj kvaliteti.
Na čemu štedjeti pri adaptaciji bez dugoročnih posljedica
S druge strane, postoje segmenti u kojima su uštede itekako moguće. Dio fizičkih radova, poput rušenja, iznošenja starog namještaja ili odvoza šute, investitori često mogu odraditi sami i tako značajno smanjiti troškove.
U početnoj fazi adaptacije moguće je pojednostaviti i završne obloge. Zidovi se mogu obojiti u bijelo i kasnije nadograđivati tapetama ili dekorativnim oblogama. Ako su postojeća unutarnja vrata očuvana, njihovo bojanje i zamjena kvaka često daje dojam potpuno novih vrata uz minimalan trošak.
Podne obloge još su jedno područje gdje se često donose financijski razumnije odluke. Laminat može biti privremeno, ali funkcionalno rješenje, posebno ako se planira etapna adaptacija.
Laminat možete postaviti i sami – pratite ovih deset koraka
Pametna ušteda kroz opremanje i namještaj
Velike razlike u budžetu često nastaju u fazi opremanja. Upravo tu se otvara prostor za kreativne i fleksibilne odluke. Namještaj iz druge ruke, restaurirani komadi ili kombinacija novog i postojećeg često daju osobniji interijer nego kupnja svega novog.
U dnevnom boravku moguće je uštedjeti na dekoru, stolićima, tepisima ili TV komodama. No, kako ističe Mendica, sofa je iznimka. „Sofu koristite svaki dan. Ako postoji komad na kojem se ne isplati štedjeti, to je sofa.“
Kupaonica – prostor gdje se uštede najbrže vide
U kupaonici su uštede moguće, ali zahtijevaju promišljanje. Klasični WC s vanjskim kotlićem znatno je povoljniji od ugradbenog sustava, a tuš-zavjesa može biti funkcionalna alternativa kabini ako se pametno uklopi u prostor.
„Ako se zavjesa može sakriti kada nije u upotrebi, to može biti vrlo korektno i estetski prihvatljivo rješenje“, objašnjava Mendica, naglašavajući da loša rješenja nisu problem cijene, već nepromišljene izvedbe.
Planiranje kao najveća ušteda
Najveće uštede pri adaptaciji ne događaju se slučajno. One su rezultat jasnih prioriteta, realnih očekivanja i razumijevanja vlastitih navika. Kada se unaprijed zna na čemu uštedjeti pri adaptaciji, a gdje ne raditi kompromise, adaptacija postaje kontroliran proces, a ne financijski stres.
Pametan odabir materijala, dobra analiza prostora i suradnja sa stručnjakom dugoročno donose ne samo uštede, već i kvalitetniji, funkcionalniji dom.
