Povežimo se

Gradnja

Potres – kada će biti donesen Zakon o obnovi zgrada i tko će ih obnavljati

Početkom lipnja održana je panel rasprava o Zakonu o obnovi nakon potresa. Raspravu smo prenosili uživo na našoj platformi Dom na kvadrat. A sada vam donosimo kratak pregled onoga što je rečeno.

Ulice pune dizalica, padanje žbuke, napukli zidovi, prizori su koji svakodnevno podsjećaju na potres koji je prije gotovo tri mjeseca probudio mnoge Zagrepčane, ali i stanovnike Zagrebačke te Krapinsko zagorske županije . S popravcima, ali i obnovom se već krenulo, iako Zakon o obnovi nakon potresa još nije donesen. Mnogi zazivaju njegovo brzo donošenje, a Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska udruga proizvođača toplinsko fasadnih sustava organizirali su panel raspravu o prijedlogu zakona.

dizalice-ulice-sanacija-domnakvadrat

Potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore Mirjana Čagalj tom je prilikom poručila kako ne treba žuriti s donošenjem takvog zakon, već pričekati dok ne bude dobar. Dodaje kako je za to vrijeme na raspolaganju 140 milijardi kuna za sanaciju dimnjaka, krovišta, zabatnih zidova i plinskih bojlera.

Treba pitati struku

Proizvođači toplinsko fasadnih sustava spremni su sa svojim proizvodima odgovoriti na sve izazove koje je nemili potres donio. “Mi smo udruga koja je okupila struku, unutar naše udruge postoji tehnička grupa koja piše smjernice i pomaže našim arhitektima projektantima da to sve funkcionira. Želimo biti prisutni i da nas se pita da se koriste proizvodi onako kako su oni zamišljeni”, poručila je predsjednica Hrvatske udruge proizvođača toplinsko-fasadnih sustava Blanka Matas.

cigle-potres-domnakvadrat

Struka je već mjesecima na terenu. Statičare, odnosno konstruktere koje dugo vremena nitko ništa nije pitao, sada svi vuku za rukav. Može se reći da je tržište po tom pitanju potpuno poludilo. “Zakon je to trebao donekle regulirati, a sad je siva zona”, poručio je profesor s Građevinskog fakulteta Josip Atalić te dodao kako komora pokušava regulirati to područje koliko može.

Financiranje sanacije nakon potresa

Možda najvažnije pitanje od svih je – tko će obnovu zgrada stradalih u potresu platiti. Iz Udruženja upravitelja Grada Zagreba napominju da oni koji su već ranije ulagali u svoje zgrade nisu problem, ali mogli bi biti oni koji nisu. Zato imaju zanimljivo rješenje koje smatraju da se treba regulirati novim zakonom.

Andrija Mihić iz Udruženja upravitelja Grada Zagreba predlaže kako bi trebalo omogućiti da država preuzme ulogu investitora, odnosno da osigura financiranje obnove pojedinih zgrada u centru grada na ime vlasnika. “Oni koji to ne budu mogli platiti onda bi ili državi ili lokalnoj samoupravi prepustili svoju nekretninu”, poručio je Mihić.

sanacija-krova-domnakvadrat

U svakom slučaju puno je posla ne samo pred donositeljima zakona, već i pred svima nama. Pomoćnik ministrice kulture Davor Trupoković je rekao kako će se posljedice potresa sanirati i desetljećima kasnije. Naveo je pritom primjer Dubrovnika koji je u potresu stradao 1979. godine, a i dan danas saniraju štete.

skidanje-dimnjaka-sanacija-domnakvadrat

U svakom slučaju, treba se pobrinuti da taj posao bude napravljen i kvalitetno jer potres ne možemo prognozirati. Možemo samo biti pripremljeniji kad se opet dogodi.

Gradnja

Je li vaša zgrada bolesna? 

Suvremeni trendovi u gradnji i renovaciji teže optimalnoj izolaciji. Zamjenom stolarije i boljim fasadnim sustavom, postižu se niži troškovi grijanja, no često se ne vodi računa što time radimo svome zdravlju. Sindrom bolesne zgrade problem je hermetički zatvorenih sustava bez adekvatne ventilacije.

Veliki problem današnjice

Iako nije propisno prepoznat, nego postoje samo smjernice, sindrom bolesne zgrade problem je današnjice koji se detektira ukoliko više od dvadeset posto ljudi u nekom prostoru počinje osjećati simptome.

Simptomi su glavobolja, iritacija nosa, grla, usta, sušenje grla, sušenje nosa, iritacija očiju, vrtoglavica, umor, smanjenje koncentracije.  

Nikada nisu svi čimbenici jednako zastupljeni, no međusobno su povezani stvarajući sinergijski negativan učinak. Uzrok je kombinacija niza čimbenika grubo podijeljenih na radne i fizikalne.

Zgrade bez prozora

Zgrade novijeg tipa zbog uštede energije napravljene su na način da nije uopće predviđeno ili čak uopće nije moguće otvaranje prozora i dobava prirodnog, svježeg zraka nego se održavanje mikroklime radi putem klimatizacije ili ventilacije.

Sindrom se pojavljuje zbog propusta u projektiranju, gradnji i održavanju. Najčešće su to objekti u kojima se obavljaju uredski poslovi. Detektirati se ne može egzaktnim mjerenjem, već se treba osloniti na iskustvo ljudi.

Što se može učiniti?

Bilo bi poželjno provoditi intervjue s radnicima, učenicima koji se nalaze u tom prostoru duže vrijeme, pratiti njihov odlazak na bolovanja, ali isto tako ispitivati temperaturu, vlagu, nastrujavanje.

Građevina i instalacije čest su krivac za sindrom bolesne zgrade, a zamka može biti i prenamjena prostora.

Ukoliko dođe do preinake prostora, pregrađivanja ili prenamjene prostora ili pak skladišta postaju ured ili slično, može se dogoditi da neki prostor ostane bez ventilacijskih otvora i takvog oblika dobave zraka.

Sindrom izazivaju otvoreni prostori s prevelikim brojem radnih mjesta, prevelika količina buke i nedostatak svjetlosti. Na smanjenje nekih čimbenika, možemo i sami utjecati.

Ako je moguće, svakako je poželjno prozračivati. Nadalje, oni koji održavaju klimatizacijske sustave ne trebaju pretjerano štedjeti, odnosno trebaju misliti na ljudi koji unutra borave, a ono što mogu sami ljudi koji borave u tom prostoru jest da održavaju čistoću, urednost, da ne pretrpavaju prostore, da paze kakve kemikalije kod čišćenja se koriste i da otvaravaju vrata ako već ne mogu prozore. Tu su i razni ovlaživači zraka.

Uklanjanje tegoba radnika ne može se postići liječenjem već su potrebne promjene na zgradi, što dokazuje i činjenica da se simptomi umanjuju izlaskom iz tog prostora.

Nastavite čitati

Gradnja

Otpad nije smeće – Zero waste

Obično priče završavaju otpadom, a ova priča otpadom počinje. Svjetski pokret koji promovira život bez stvaranja otpada naziva se trendom, filozofijom i načinom života. Ana Mileusnić iz Zelene akcije objasnila nam je benefite ovakvog življenja.

Stil života

Zero waste kao filozofija ili način života promovira život bez stvaranja ikakvog otpada s naglaskom na korištenje održivih materijala i izbjegavanja jednokratnih proizvoda.

Prvi korak je taj da smanjimo otpad, dakle, ako razmišljamo o tome što kupujemo, kako kupujemo, jednostavno trebamo osvijestiti sami sebi da sve što kupimo od nekud mora doći i negdje mora završiti.

Drugi korak je ponovna uporaba, odnosno, da osim što smo izabrali nešto što se može ponovno upotrijebiti, da to zaista koristimo što više puta ili u tu svrhu. Korištenje u drugu svrhu značilo bi da to nije bilo namijenjeno za prethodnu svrhu, no, na taj bismo način izbjegli nabavu novog i koristili ono što već imamo.

Reciklirajte što više

U svojoj srži, Zero waste želi potaknuti kružni pristup korištenja resursa. Recikliranje i savjesno gospodarenje otpadom ključni su prvi koraci, ali cilj je ponovno upotrijebiti, ne baciti nakon korištenja.

Primjerice, ako uzmemo platnene pelene ili višekratne menstrualne proizvode, te ako bi se starije generacije pitalo o tome, oni vjerojatno nemaju lijepo iskustvo niti pamćenje na to, međutim danas je to jedna zdravija opcija i upravo zbog toga se sve više ljudi okreće ponovno tome.

Mali korak za čovjeka, veliki za čovječanstvo

Zero waste je skup načela koji teže eliminaciji otpada u svim fazama – od potrošnje resursa do upravljanja odbačenim materijalima.

Mali koraci koje možemo napraviti su pokušati smanjiti količinu plastike. Kada uzimate kavu za van, ponesite svoju šalicu, koristite platnene vrećice i pokušajte ponovno upotrijebiti ili pronaći drugu namjenu.

Hvalevrijedne akcije

Zelena akcija na razini zajednice svaku zadnju srijedu u mjesecu organizira swap party, odnosno događaj razmjene obuće, odjeće i modnih dodataka gdje se također može prakticirati razmjena, dakle bez ikakvog novca. Osobe jednostavno izaberu što više ne žele nositi i jednako toliko toga mogu ponijeti sa sobom.

Također možemo razmišljati o tome da izučimo neke korisne vještine pa da smo sposobni i sami sašiti neki odjevni predmet i na taj način smanjiti prekomjernu proizvodnju i potrošnju.

Dok kao pojedinci pokušavamo smanjiti utjecaj na okoliš, trebamo i sustav koji će kreirati politike i potaknuti gospodarstvo da bude manje rastrošno u proizvodnji i potrošnji.

Prelog kao grad za primjer

U Hrvatskoj je najbolji primjer grad Prelog koji je jedini grad koji ima funkcionalan centar za ponovnu uporabu, što znači da sav glomazni otpad koji smatramo da nam više ne treba ili slično, ne ide u reciklažno dvorište gdje je to odmah otpisano u kategoriji otpad nego to dolazi kao otpad, međutim nekim prepravcima i popravcima se kasnije vraća u prodaju.

Življenje bez otpada je moguće, ali se ne događa preko noći. Krenemo li malim koracima, možemo doći do cilja. Osim toga,  naučimo najmlađe da treba reciklirati i smanjiti otpad.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Oglas

Izbor urednice