Visoki troškovi grijanja i neravnomjerno zagrijavanje, kao i suh zrak i vrtloženje prašine u prostoru – sve su to mane klasičnog sustava grijanja putem radijatora. Ekološki osviještena Europa koja je usmjerena povećanju energetske učinkovitosti, stoga sve više pažnje poklanja sistemu podnog i zidnog grijanja te hlađenja u objektima. Ovakvi suvremeni toplinski sustavi često se primjenjuju u novogradnji ili se uvode u postojeće objekte, bilo da je riječ o stambenom ili poslovnom prostoru, industrijskim, vjerskim ili sportskim objektima.

Podno grijanje

Podno grijanje jedan je od najugodnijih načina zagrijavanja prostora, kojim se hodanje po podu pretvara u posebno iskustvo. Ovakav način grijanja donedavno je bio ograničen na prostor kupaonice ili kuhinje, no razvoj tehnologije omogućio je postavljanje instalacija ispod svih vrsta podnih obloga.

Na taj način cijele plohe zidova odnosno podova postaju grijaće tijelo koje u prostoru postiže ujednačenu temperaturu. Sistem podnog i zidnog grijanja dobro je prihvaćen i od dizajnera interijera, jer grijaća tijela nisu vidljiva u prostoru. Tako se ne nagrđuje i ne zauzima prostor zida, kao u slučaju radijatora i klima uređaja.

Za razliku od radijatora kod kojih se voda zagrijava do 70 celzijevih stupnjeva, kod površinskih grijanja vodu je dovoljno zagrijati do 36 stupnja, a čime se postiže ušteda na troškovima grijanja. Kako podna površina ne bi bila pretopla, potrebna je dobra regulacija temperature.

Postavljanje podnog grijanja cijenom je jednako postavljajnju radijatora, ali se troškovi grijanja smanjuju za oko 35%. Montaža sustava vrlo je jednostavna. Na pod se montiraju izolacijske ploče od polistirena s čepovima koji omogućuju ravnomjerno postavljanje cijevi.

Zidno grijanje

Zidno grijanje sve je zastupljeniji oblik temperiranja prostora, a odlikuje ga brza regulacija temperature zbog relativno male mase zida. Kombiniranjem zidnog i podnog grijanja, olakšava se i ubrzava zagrijavanje prostora. Zidnim se grijanjem ugodna temperatura postiže pri 20°C, za razliku od 22°C kod standardnih grijaćih tijela. Toplinsko zračenje ne zagrijava zrak već zidove koji zadržavaju i šire toplinu unutar interijera. Zahvaljujući tomu, zidovi neće biti hladni ni vlažni, a izbjegnuta je i mogućnost pojave plijesni.

Tijekom vrućih ljetnih dana objekt se može i rashladiti, ukoliko se sustav opskrbljuje hladnom vodom. Osim što je jeftinije, prednost zidnog hlađenja nad klima uređajem je i u tome što je tiše i zdravije, jer se hlađenje ne postiže upuhivanjem hladnog zraka u prostoriju.

Kod sustava površinskog grijanja kao energent se može koristiti plin, pri čemu je moguća ugradnja visokoučinkovitog kondenzacijskog kotla kojim je moguće dodatno uštedjeti od 10 do 25% energije. Uspješno se mogu koristiti i toplinske pumpe, solarni kao i drugi obnovljivi izvori energije.