Ono što je čini tako posebnom su posebno visoki komfor, njena toplinska ugodnost i dobra kvaliteta zraka u prostoru, a sve to uz najnižu potrošnju energije. Pasivna kuća pri normalnoj uporabi treba preračunato 1,5 l lož-ulja odnosno 1,5 m3 zemnog plina (15 kWh) po kvadratnom metru stambene površine godišnje. Nasuprot prosječnoj potrošnji u postojećim stambenim zgradama, to znači uštedu od više od 90 posto, a čak i konvencionalne novogradnje trebaju oko 6-10 litara lož-ulja po metru stambene površine.

Kako pasivna kuća postiže ove vrijednosti?

Ponajprije, pasivna kuća ima uvijek kompaktnu konstrukciju. Sa najmanjom mogućom površinom prema van gubici energije su na taj način već od početka mali. Uz to, koriste se građ evni elementi koji toliko smanjuju gubitke topline da se unutarnji prostor gotovo ne mora ni grijati. To su prozori za toplinsku zaštitu sa tri stakla sa izoliranim okvirima i posebno dobra toplinska izolacija zidova, krova i podruma.

Zrakonepropusni omotač zgrade sprječava neželjene gubitke topline kroz uređaje za provjetravanje i osigurava besprijekornu funkcionalnost uređaja za provjetravanje, koji se stalno skrbi za ugodni svježi zrak u prostoru, a uz to se zrak koji se odvodi, koristi za ponovno dobivanje topline. Za pokrivanje preostalepotrebe za toplinom primjenjuju se djelotvorni kućni tehnički uređaji. Tako nastaje pasivna kuća koja koristi pasivne izvore topline kao što su sunce, ljudi, kućanski uređaji i toplina zraka koji se odvodi, pa skupi izvori energije poput lož-ulja i zemnog plina postaju gotovo nepotrebni. Obzirom na rastuće cijene energije, to je više nego primjereno današnjem vremenu.
Naravno, pasivna kuća ima i svoju cijenu, no investicije će se vremenom kompenzirati uštedom na troškovima za energiju, a gledajući na kretanje cijena energije u nedavnoj prošlosti, to bi mogao biti slučaj čak i razmjerno brzo.
Visoki komfor uz nisku potrošnju energije – već to je odličan argument za pasivnu kuću.

caparol.hr