Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Objavljeni projekti koji ulaze u uži krug nagrade Brick 2022

50 nominiranih projekata natječu se za nagradu Brick 2022, a dobitnici nagrada znat će se u lipnju 2022.

wienerberger-brick-award-2022-dom-na-kvadrat

Rekordan broj od 789 projekata iz 53 zemlje prijavljen je na nagradu Brick Award 22. Jubilarna, deseta nagrada Brick, zaprimila je najveći broj prijava u svojoj povijesti, što svakako pokazuje veličinu i prepoznatljivost ove međunarodne nagrade za arhitekturu. Selekcija i odabir 50 projekata koji su ušli u uži izbor, održana je ljetos.

wienerberge-brick-award-2022-dom-na-kvadrat

Priznanje posebno uspješnim projektima moderne arhitekture od opeke

Wienerberger Brick Award obuhvaća projekte koji ostavljaju snažan i trajan dojam u arhitekturi te je ujedno priznanje posebno uspješnim primjerima moderne arhitekture od opeke. Nagrada Brick dodjeljuje se u pet kategorija, a unutar svake od njih bit će odabran pobjednik kategorije, kao i jedan glavni dobitnik.

wienerberger-brick-award-2022-dom-na-kvadrat

Kategorije Brick Awarda prilagođene su postojećim trendovima

Pobjednički projekti u tih pet kategorija – Feeling at home, Living together, Sharing public spaces, Working together te Building outside the box, kao i glavni pobjednik, bit će objavljeni na službenoj Brick Award dodjeli koja će se održati u Beču, u lipnju 2022. godine. „Kategorije Brick Awarda prilagođavamo postojećim trendovima no uvijek zadržavamo opeku kao temeljnu komponentu bezvremenske gradnje. Upravo korištenjem prirodnih materijala u formi suvremenih instalacija dobivamo jedinstvena arhitektonska rješenja koja zadovoljavaju i ekološke standarde,“ izjavio je Tomislav Franko, regionalni product i marketing menadžer za jugoistočnu Europu tvrtke Wienerberger.

Većina nominiranih projekata je iz Europe

Zanimljivo je kako su većinu projekata koji su prošli u uži krug nagrade Brick Award 22 podnijeli europski arhitekti. Naime, čak 34 od 50 nominiranih projekata došlo je iz Europe, dok je 12 prijava pristiglo iz azijskih biroa te njih 4 iz Južne Amerike.

Jedna od članica žirija bila je i slovenska arhitektica Tina Gregorič

Žiri za odabir projekata sastojao se od pet međunarodno priznatih arhitekata: Ingrid van der Heijden (Nizozemska) – arhitektica i partnerica osnivačica Civic Architects, Jesper Gottlieb (Danska) – arhitekt i partner osnivač Gottfried Paludan Architects, Tina Gregorič (Slovenija) – arhitektica i osnivačica partner Dekleva Gregorič Architects, Wilfried Kuehn (Njemačka) – arhitekt i partner osnivač Kuehn Malvezzi, Brigitte Shim (Kanada) – arhitekt i partner osnivač Shim-Sutcliffe Architects u Torontu.

wienerberger-brick-award-2022-dom-na-kvadrat

Fokus je na izgradnji koja štedi

„Razvoj posljednjih godina se nastavlja, fokus ostaje na izgradnji koja štedi resurse. To se odnosi kako na visoko inovativne strukture tako i na one izgrađene na tradicionalan način s lokalnim materijalima i zanatskim tehnikama. Ponovna uporaba jednako je prisutna, kao i maštovita upotreba opeke. Ovaj gotovo razigran pristup vodi do sažetih, nezaboravnih dizajna. Ponderiranje unutar različitih kategorija gotovo je uravnoteženo, što pokazuje da je opeka zastupljena u svim tipološkim područjima zgrada,” objašnjava Heimo Scheuch, predsjednik Uprave Wienerberger AG.

Kao i svake godine do sada, svi odabrani projekti bit će objavljeni u knjizi Brick 22 u ljeto 2022. Više informacija o nagradi Brick te nominiranim projektima možete pronaći na www.brickaward.com.

Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Arhitekti i arhitektonski projekti

Tvornica lokomotiva u Tbilisiju postaje zelena četvrt: što donosi Loco Park Stefana Boerija

Ured Stefano Boeri Architetti pobijedio je na natječaju za preobrazbu bivše tvornice lokomotiva u Gruziji. Nova četvrt donosi devet zgrada, parkove, krovove sa staklenicima i opeku u bojama grada.

Loco Park u Tbilisiju: pješačka ulica sa zelenilom i zgradama od opeke u različitim bojama

Na mjestu nekadašnje velike tvornice lokomotiva iz sovjetskog razdoblja u Tbilisiju, glavnom gradu Gruzije, trebala bi nastati nova četvrt sa stanovima, parkovima i javnim prostorima. Natječaj koji je raspisao LOCO Alliance osvojio je milanski ured Stefano Boeri Architetti. Njegov osnivač poznat je po zgradi Bosco Verticale i pristupu u kojem zelenilo postaje dio gradske infrastrukture. Projekt Loco Park u Tbilisiju obuhvaća 73.600 četvornih metara bivšeg industrijskog zemljišta. Ideja je da tvornička prošlost ne nestane, nego postane dio identiteta nove četvrti.

Otočje zgrada povezano zelenilom

Prema planu, devet zgrada smješteno je u nizu otvorenih prostora: od sportske šume i mreže parkova do linearnog bulevara i zajedničkih vrtova. Ukupna bruto površina zgrada iznosi oko 120.000 četvornih metara. Pješački prostori koji se nastavljaju jedan na drugi trebali bi četvrt povezati sa susjednim dijelovima grada i učiniti je prohodnom i pristupačnom.

„Zgrade Loco Parka bit će otoci u urbanom otočju, različite, ali povezane mrežom javnih pješačkih prostora s drvoredima koje će koristiti cijeli grad”, rekao je Stefano Boeri. Projekt je u Tbilisiju predstavio zajedno s partnerom ureda Pietrom Chiodijem.

Prizemlja za grad, katovi za stanovanje

Loco Park u Tbilisiju zamišljen je kao mješovita četvrt. U prizemljima zgrada predviđeni su ulazi, trgovine, kafići, radionice i zajedničke usluge. Tako bi se javni život s ulica i iz parkova nastavljao i u zgradama. Na višim katovima smješteni su stanovi različitih veličina, namijenjeni različitim stambenim potrebama. Sličnu je ideju Boerijev ured razradio i u projektu 190 priuštivih drvenih stanova na Ibizi, gdje se raspored stanova može prilagoditi stanarima različite dobi i pokretljivosti.

Krovovi kao nova silueta

Najprepoznatljiviji dio projekta Loco Park u Tbilisiju mogli bi biti krovovi. Njihovi oblici reinterpretiraju siluete tvornica i radionica koje su nekad stajale na ovom području, pa zgrade zajedno tvore novu siluetu grada. Krovovi nisu samo oblikovni element. Na njima su predviđeni staklenici, terase, fotonaponski sustavi, stanovi u potkrovlju i zajednički prostori za stanare. Prema autorima, različite geometrije krovova pomažu i u boljem iskorištavanju dnevnog svjetla, prozračivanja i osunčanja stanova.

Boje grada pretočene u opeku

Posebno zanimljiv dio projekta je odnos prema bojama Tbilisija. Arhitekti su fotografski mapirali boje gradskog krajolika i izdvojili pet glavnih skupina: plavosivu, terakotu, zelenu, sivosmeđu i mineralno bijele tonove. Te su nijanse pretočene u paletu opeke za pročelja novih zgrada. Svaka zgrada dobiva vlastitu kombinaciju boje, teksture i načina slaganja opeke.

Opeka nije odabrana slučajno. Taj je materijal ukorijenjen u lokalnoj graditeljskoj tradiciji, a ujedno povezuje novu četvrt s industrijskom prošlošću lokacije. „Boja i opeka svakoj zgradi daju vlastiti identitet, a istodobno ih povezuju u skladnu cjelinu”, objasnio je Pietro Chiodi.

Od proizvodnje do svakodnevnog života

Loco Park u Tbilisiju primjer je obnove grada u kojoj industrijsko nasljeđe, suvremena arhitektura i krajobraz postoje zajedno. Bivša tvornica, nekad namijenjena proizvodnji, trebala bi postati mjesto za stanovanje, susrete i boravak na otvorenom. Projekt je tek pobijedio na natječaju, pa će se pokazati koliko će od ove vizije biti ostvareno. Ideja da se stara industrijska zona otvori gradu zanimljiva je i za našu regiju, gdje je nova namjena bivših tvorničkih zemljišta također aktualna tema.

Render: Stefano Boeri Architetti

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Obnovljena seoska kuća u Zagorju: obiteljska priča koja traje od 1903. godine

U Selnici, nedaleko od Marije Bistrice, obitelj Dore Kozjak Ibrulj obnovila je seosku kuću iz 1903. godine. Roditelji su preuzeli većinu radova, bake izradile zavjese i jastučnice, a odbačeni namještaj i drveni pod dobili su novu priliku. Kuća zamišljena kao obiteljsko mjesto za odmor danas prima i goste.

Prije petnaestak godina obitelj Dore Kozjak Ibrulj odlučila je kupiti staru seosku kuću među zagorskim brežuljcima. Bila je gotovo ruševna, godinama zapuštena i bez ulaganja, ali novi vlasnici u njoj su vidjeli priliku za stvaranje vlastitog utočišta u prirodi.

„Kada su moji roditelji kupili kuću, znali smo da nas čeka ogroman posao. Ali od početka smo imali jasnu želju – stvoriti mjesto na koje ćemo moći pobjeći od gradske vreve, družiti se, odmarati i provoditi vrijeme zajedno”, prisjeća se Dora.

Obnova je postupno postala zajednički obiteljski pothvat. Uz građevinske radove, uključivala je prikupljanje i obnovu namještaja te izradu detalja koji i danas određuju izgled interijera.

Obnova u kojoj je sudjelovala cijela obitelj

Svaki član obitelji imao je svoju ulogu, od većih zahvata do završnog uređenja.

„Moji roditelji napravili su većinu posla sami, a mi smo im pomagali koliko smo mogli. Bake su bile zadužene za brojne detalje. Same su šivale zavjese, vezle jastučnice i izrađivale čipkaste obrube za ormariće. Zapravo su upravo one unijele dušu u ovu kuću”, govori Dora.

Zavjese, vez i čipkasti obrubi uklopili su se u seoski interijer, a za obitelj imaju i osobnu vrijednost. Podsjećaju na vrijeme provedeno u uređenju kuće i na ljude koji su sudjelovali u njezinoj obnovi.

Iza cjelokupnog uređenja stoji Dorina majka, dizajnerica interijera. Željela je sačuvati karakter stare kuće i istodobno je prilagoditi potrebama obitelji.

„Ova kuća bila je mamin diplomski rad i od njezine je ideje sve krenulo. Ona uvijek ima vrlo jasnu viziju, a mi ostali dobijemo zadatke. Najljepše je što svi volimo sudjelovati i gledati kako njezine zamisli postupno oživljavaju”, kaže Dora.

Dora Kozjak Ibrulj

Stari namještaj koji pronalazi svoje vlasnike

U interijeru se obnovljeni namještaj, tekstil i drveni detalji nadopunjuju s novijim komadima. Obitelj je dio uređenja gradila oko predmeta koje je već imala, dobila od prijatelja ili pronašla odbačene.

Stari ormar za posuđe, ljuljačka, kreveti i brojni manji predmeti tako su pronašli mjesto u obnovljenoj kući.

„Jako volimo skupljati stari namještaj. Neke komade dobijemo od prijatelja, a neke pronađemo sasvim slučajno. Dogodi se da tijekom šetnje sa psima ugledamo kvalitetan komad koji je netko odbacio pa ga ponesemo kući. Često se šalimo da namještaj zapravo pronalazi nas, a ne mi njega”, priča Dora.

Pronađene komade obitelj zajednički obnavlja, a glavnu ulogu ponovno ima Dorina majka. Njezin odabir povezuje predmete različitog podrijetla u skladnu cjelinu.

Ponovna upotreba namještaja ujedno produžuje njegov vijek i smanjuje potrebu za kupnjom novih komada. U ovoj kući takav pristup proizlazi iz obiteljske sklonosti starim stvarima i želje da ih se sačuva.

Odbačeni drveni pod uklopio se u staru kuću

I podovi su dobili drugu priliku. Umjesto kupnje novog materijala, obitelj je iskoristila odbačeni drveni pod koji je bio dovoljno kvalitetan za obnovu.

„Pod koji danas vidite zapravo je bio odbačen. Tata ga je pobrusio, doradio i ponovno obojio. Sada izgleda kao da je ovdje oduvijek”, objašnjava Dora.

Obnovljeni pod uklopio se u karakter kuće, iako izvorno nije pripadao tom prostoru. Zajedno sa starim namještajem i ručno izrađenim tekstilom povezuje prostorije u cjelinu.

Interijer prilagođen obiteljskom životu

Pri uređenju je trebalo uskladiti izgled stare seoske kuće s praktičnim potrebama njezinih novih vlasnika. Namještaj i dekoracije birani su prema tome kako se uklapaju u prostor i kako će se koristiti.

„Htjeli smo da kuća izgleda skladno, ali i da savršeno funkcionira te odgovara našim potrebama. Nije nam bilo važno da se ističe pojedini komad namještaja, nego da cijelim prostorom vlada harmonija”, ističe Dora.

Zato interijer nema jedan komad oko kojeg se sve podređuje. Njegov izgled nastaje povezivanjem drva, tekstila, obnovljenog namještaja i obiteljskih rukotvorina. Prostor je uređen za boravak, odmor i druženje, što je od početka bila glavna želja vlasnika.

Od rođendana u nedovršenoj kući do prvih gostiju

Jedna od Dorinih najdražih uspomena vezana je uz osamnaesti rođendan. Kuća tada još nije bila dovršena, ali to nije spriječilo obitelj da u njoj okupi prijatelje.

„Kada smo prvi put pozvali prijatelje, kuća još nije bila gotova. Slavili smo moj osamnaesti rođendan, na podovima je još bio beton, a neke sobe nisu bile dovršene. Bilo nas je četrdesetak, svi su bili odlično raspoloženi i govorili su nam kako će ovo biti prekrasno mjesto i da bismo ga trebali otvoriti i drugima”, prisjeća se Dora.

Ta se ideja s vremenom ostvarila. Obnovljena seoska kuća u Zagorju, prvotno zamišljena kao privatno obiteljsko utočište, danas prima i goste.

„Najljepši je osjećaj kada vidimo da su ljudi oduševljeni. Ne zato što se dive onome što smo napravili, nego zato što znamo da će se ovdje osjećati ugodno, odmoriti se i doživjeti upravo ono zbog čega smo mi ovu kuću i stvarali”, govori Dora.

Za nju je dolazak u Selnicu i dalje prilika za predah od svakodnevnih obveza.

„Boravak ovdje, među zagorskim brežuljcima, uvijek me smiri. Napuni me pozitivnom energijom i daje mi snagu za sve obveze koje me čekaju. Ovo je za mene bijeg u mir, mjesto na kojem punim dušu”, zaključuje.

Nastavite čitati
kommerling warm core

Pratite nas na drušvenim mrežama