Arhitektura i dizajn
Najprestižnije svjetsko natjecanje u građevini, imalo je i hrvatske predstavnike
Kompanija Saint-Gobain, globalni lider u modernoj i održivoj gradnji, organizirala je jedno od najprestižnijih takmičenja u svijetu građevinarstva, čuveni International Gypsum Trophy koji je prošlog mjeseca doživio svoje 13. izdanje. Sve je krenulo još u Parizu, 1998. godine, sa idejom da ovo jedinstveno takmičenje promovira izvođače suhe gradnje i arhitekte koji kreiraju zahtjevne projekte i vrhunski dizajnirane interijere. Ove godine grad domaćin bila je Atena.
Sudjelovao je cijeli svijet
Zemlje diljem svijeta, njih 27, predstavilo je svoje projekte kojih je ove godine bilo čak 73, a konkurirali su u šest kategorija, odnosno za 15 nagrada.
Tko može konkurirati na ovom natjecanju?
Sudionik ovog takmičenja može biti svaki izvođač gipsanih ploča ili žbukanja te profesionalci specijalizirani za tradicionalni zanat žbukanja ili montaže sustava od gipsanih ploča.
Sudionici predstavljaju državu u kojoj se zgrada, odnosno projekt nalazi.
Projekti moraju sadržavati Saint-Gobain Gypsum rješenja, a svako dodatno korištenje drugih Saint-Gobain rješenja može povećati bodove. Projekti prvo moraju biti odabrani na nacionalnim takmičenjima te ne smiju biti prijavljeni u prethodnom natjecanju International Trophy. Također, svi projekti morali su biti dovršeni prije početka 2023. godine.
Hrvatski projekt “Park kneževa”
Hrvatska se također može pohvaliti sudjelovanjem i to projektom Park of Princes, odnosno Park kneževa. Iza projekta stoji Biškić gradnja, tj. braća Matej i Ivo Biškić koji su od samih početaka djelovanja u Hrvatskoj imali cilj izrade radova vrhunske kvalitete, te povećanje životnog standard građana u Hrvatskoj. S tom vizijom su krenuli i u ovaj projekt, te ga prema tome i uspješno realizirali.
Park kneževa vodi se vizijom stvaranja iznimnih projekata najviše razine kvalitete i arhitektonske vrijednosti, temeljenih na ekološkoj osviještenosti i složenim tehničkim rješenjima.
“U ovaj projekt je uložena nevjerojatna količina truda kako bi dobili iznimne i vrhunske rezultate. S obzirom na zahtjevnost samog projekta te tadašnje izazovno vrijeme na tržištu materijala i radne snage, ovaj projekt nas čini iznimno ponosnima jer je dokaz najviše razine kvalitete i životnog standarda”, rekla su braća.
Unutar karakterističnog zagrebačkog bloka nalaze se zgrade različitih tlocrta i visina, okružene parkom, čiji se volumeni prožimaju sa zelenilom bloka. Kombinirano je nekoliko tipologija: stanovanje, poslovni prostor i urbani park. Kvaliteta blokovske strukture u središtu grada, koja je inspirirala projekt, omogućuje kvalitetno urbano življenje, jedinstven životni stil i kulturne mogućnosti unutar visoke urbane gustoće.
,,Bilo je izazovno pratiti ideje i vizije arhitekata i investitora, ali s našim multibrending rješenjima i materijalima uspješno smo aplicirali i stvorili okruženje prateći njihove tehničke zahtjeve i estetiku. Jako sam ponosan na ovaj iznimno kvalitetan projekt”, rekao je Bojan Borko, Saint-Gobain Project Manager.
Izvrsna suradnja između Biškić Gradnje i Saint-Gobain tima kreirala je rješenja izvanrednih razina zaštite od požara, zvučne izolacije, otpornosti na vlagu i plijesan, vrhunske estetike i dizajna, uključujući visoku izdržljivost i otpornost na udarce.
Projekt je spoj odličnih vještina, materijala i kreativnosti te je s razlogom predstavljen i na ovom događaju kako bi promovirao suhu gradnju kao materijal budućnosti.
Raznovrsni projekti
Izvođači koji su sudjelovali udružili su svoje znanje, iskustvo i kreativnost sa Saint Gobain sustavima žbuke i suhih obloga kako bi izveli nevjerojatne projekte visokih performansi.
Neki su gradili na postojećim povijesnim strukturama, dok su drugi stvarali nešto potpuno novo. Pojedini projekti dovršeni su uz pomoć više od tisuću zaposlenih, dok je kod drugih projekata sudjelovao daleko manji broj ljudi.
Tko je osvojio glavnu nagradu?
Ovogodišnji dobitnik Grand Prix priznanja je arhitekt dr. Santiago Calatrava. Dizajniran od strane svjetski poznatog arhitekta, arhitektonski dizajn paviljona UAE crpi inspiraciju iz vizije sokola – nacionalne ptice Ujedinjenih Arapskih Emirata. Paviljon UAE odražava identitet i pionirski duh UAE dok istovremeno njeguje ravnotežu i vezu između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti zemlje.
Riječ je o prvom projektu takve vrste na cijelom Bliskom istoku s visokom razinom složene sferne zakrivljenosti. Bio je veliki izazov u samo šest tjedana napraviti kompleksnu sfernu kupolu na projektu površine 15 000m². K tome, količinu otpada uspješno su sveli na minimum.
Zapanjujući muzej
Osim osvajača Grand Prixa, vrijedi istaknuti i prvu nagradu u Non-Residental kategoriji, a riječ je o projektu Royal Museum of Fine Arts u Antwerpenu, u Belgiji.
Drastična, sveobuhvatna obnova i restauracija Kraljevskog muzeja likovnih umjetnosti u Antwerpenu predstavljala je veliki izazov. Uz radove na postojećem muzeju, četiri povijesne terase zgrade pretvorene su u novi muzejski prostor, čime je izložbeni prostor povećan za 40%. Zahvaljujući svim ovim radovima, zgrada iz 19. stoljeća sada je spremna za budućnost. Dva različita svijeta okupljena su u jednoj zgradi.
Za ovu zahtjevnu obnovu postavljeni su specifični tehnički zahtjevi (nosivost, vatrootpornost, završna obrada itd.). Tvrtka Muller Complete Afbouw België uspjela ju je dovesti do savršenstva uz korištenje Rigips gipsanih ploča.
Sa svojim svijetlo bijelim izložbenim dvoranama, skrivenim sobama, dugim stubištima, dalekosežnim vidikovcima i različitim stupnjevima dnevnog svjetla, novi muzej iscrtava rutu punu iznenađujućih vertikalnih iskustava.
Tematski morski park bit će prava hit destinacija
U kategoriji Ceilings vrijedi spomenuti projekt koji je osvojio prvu nagradu – SeaWorld Abu Dhabi.
SeaWorld Abu Dhabi dovest će prvi tematski park morskog života na otok Yas. Otvarajući svoja vrata 2023. godine, park će sadržavati više različitih područja koja će nuditi impresivna iskustva, kao i dinamična staništa u kojima će zajedno boraviti različite vrste, onako kako borave i u svom prirodnom staništu.
Tematski park bit će dom za više od 150 vrsta morskih životinja, uključujući morske pse, jata riba, mante, morske kornjače, gmazove, vodozemce i beskralješnjake, uz stotine ptica uključujući pingvine, plamence i druge.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Kultni dubrovački hotel ponovno je otvoren – zavirite u obnovljenu Villu Argentinu
Pogledajte kako je 3LHD povezao povijesne vile, suvremeni hotel i mediteranske vrtove
Nakon višegodišnje rekonstrukcije, jedan od najprepoznatljivijih dubrovačkih hotela ponovno je otvorio svoja vrata. Villa Argentina, smještena na Pločama s pogledom na Stari grad i otok Lokrum, obnovljena je prema projektu koji za Jadranske luksuzne hotele potpisuje hrvatski arhitektonski ured 3LHD.
3LHD: Kako je nastao i opstao jedan od najistaknutijih arhitektonskih ureda u Hrvatskoj
Obnova je obuhvatila povijesne vile, glavnu hotelsku zgradu, interijere i vrtove, a broj soba namjerno je smanjen kako bi se gostima osiguralo više prostora i privatnosti. Rezultat je kompleks koji povezuje dubrovačku graditeljsku baštinu, suvremenu arhitekturu i mediteranski krajolik.
Od privatne rezidencije do poznatog dubrovačkog hotela
Prema podacima arhitektonskog ureda 3LHD, zgrada je izvorno sagrađena 1920. godine kao privatna rezidencija, a tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća pretvorena je u luksuzni hotel. Ubrzo je postala jedno od najprestižnijih turističkih odredišta na Jadranu.
Kompleks se tijekom desetljeća širio. Šezdesetih mu se pridružila Villa Sheherezade, a kasnije Villa Orsula i Villa Glavić.
Danas kompleks obuhvaća pet objekata: Villu Argentinu, glavnu hotelsku zgradu, Villu Orsulu, Villu Glavić i garažnu zgradu. Rekonstrukcijom su obuhvaćene Villa Argentina, glavna hotelska zgrada i Villa Orsula.
Radovi su službeno počeli 25. listopada 2023. godine. Projekt je nadahnut kulturnom i povijesnom baštinom Dubrovnika, arhitektonskim vrijednostima postojećih objekata te prirodnim obilježjima jadranske obale.
Rekonstrukcija Ville Argentine povezuje staro i novo
Novi hotelski volumen funkcionira kao spona između povijesnih vila i ostalih dijelova kompleksa. Podijeljen je na dvije cjeline: donji dio uklopljen je u vrtne zidove i prirodni nagib terena, dok gornji dio svojim proporcijama podsjeća na vilu.
Glavni ulaz vodi kroz recepciju smještenu na najvišoj točki kompleksa. Ondje široka staklena stijena uokviruje pogled prema Lokrumu, dubrovačkim zidinama i morskoj obali. Podzemne komunikacije omogućuju nesmetano kretanje između privatnih smještajnih jedinica i zajedničkih hotelskih prostora.
Povijesne strukture pritom nisu tretirane kao kulisa. Izvorni arhitektonski elementi vila restaurirani su, dok su novi dijelovi uklopljeni prateći nagib terena, postojeće vrtove i orijentaciju prema moru.
Posebnu dimenziju projektu daje osobna povezanost glavnog arhitekta s lokacijom. Marko Dabrović odrastao je u susjedstvu Ville Argentine, što je utjecalo na niz odluka tijekom projektiranja.
Dio postojećeg materijala također je ponovno upotrijebljen. Kamen pronađen tijekom građevinskih radova iskorišten je na donjim terasama i drugim uređenim vanjskim površinama, čime su novi dijelovi kompleksa povezani s dubrovačkim kamenim krajolikom.
Interijer kao dijalog povijesti i sadašnjosti
Interijer je oblikovan kao dijalog između povijesnih vila i suvremenog hotela. Slojevi dubrovačke povijesti reinterpretirani su kroz kamen, keramiku i drvo, dok izraženiji akcenti i razigrane boje prizivaju slobodniji duh sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Prirodni materijali ne pojavljuju se samo kao dekorativni dodatak. Njihova je uloga povezati interijer s lokalnom graditeljskom tradicijom i krajolikom koji se vidi kroz velike staklene površine i s terasa.
Dekorativni elementi i tekstil razvijeni su u suradnji s milanskim Dimore Studiom, poznatim po slojevitim interijerima, izraženim kombinacijama boja i suvremenoj interpretaciji povijesnih stilova.
Važan dio identiteta hotela ostala je i njegova umjetnička baština. Tijekom rekonstrukcije restauriran je veliki mozaik „Dubrovačke varijacije” dubrovačkog slikara Ive Dulčića, koji je uklopljen u novi prostor wellnessa i unutarnjeg bazena.
Na taj je način umjetničko djelo sačuvano, ali je dobilo novu ulogu u svakodnevnom korištenju hotela.
Manje soba za više prostora i privatnosti
Jedna od najvažnijih odluka odnosila se na smještajni kapacitet. Umjesto zadržavanja prijašnjih 131 sobe, Villa Argentina sada ima 96 soba i apartmana.
Smanjenjem broja jedinica stvoreni su prostraniji smještaji, veći balkoni i više privatnosti. Susjedna Villa Orsula zadržala je zaseban i intimniji karakter te raspolaže s 13 individualno oblikovanih soba i apartmana. Dvije nekretnine zajedno tako nude ukupno 109 smještajnih jedinica.
Zelena terasa povezuje hotel, Villu Orsulu, restoran i vanjski bazen na istoj razini, dok nova dizala omogućuju jednostavniji pristup plaži. Vrtovi i kamene staze povezuju restorane, bazene, wellness i obalni dio kompleksa.
Posebna pažnja posvećena je krajobraznom uređenju. U vrtove je uključeno približno 14.000 mediteranskih biljaka, među kojima su gorka naranča, bugenvilija, lavanda, ružmarin i kadulja. Biljke omekšavaju arhitekturu i pomažu povezati nove volumene s povijesnim vrtovima i jadranskim okolišem.
Villa Argentina vraća se na međunarodnu hotelsku scenu
Projekt se prostire na ukupno 10.520 četvornih metara, prema podacima arhitektonskog ureda 3LHD. Uz smještajne jedinice, obuhvaća restorane, terase, uređene vrtove, unutarnji i vanjski bazen, wellness te izravan pristup približno 60 metara dugom obalnom prostoru.
Nakon rekonstrukcije Villa Argentina pridružila se kolekciji The Leading Hotels of the World, koja okuplja više od 400 neovisnih luksuznih hotela diljem svijeta.
Villa Argentina i Villa Orsula gostima su ponovno otvorene 1. kolovoza 2026. godine. Obnovljeni kompleks pritom ne pokušava izbrisati vlastitu prošlost, nego povijesne slojeve koristi kao polazište za suvremenu arhitekturu, interijer i novi odnos prema dubrovačkom krajoliku.
Fotografije: Jure Živković
Arhitektura i dizajn
Stefano Boeri na Ibizi projektira 190 priuštivih stanova, u potpunosti od drva
Arhitekt poznat po Bosco Verticaleu ovaj put projektira nešto sasvim drugačije: priuštivo stanovanje od drva, s modularnim stanovima za sve generacije.
Ime Stefano Boeri većina povezuje s Bosco Verticaleom, milanskim tornjevima obraslim stotinama stabala koji su promijenili način na koji arhitekti razmišljaju o zelenilu u gradovima. Pisali smo o tome i u profilu Stefano Boeri: Arhitekt koji vraća prirodu u gradove. Njegov ured sada je pobijedio na natječaju za sasvim drugačiji projekt: priuštivo stanovanje na Ibizi, oko 190 stanova namijenjenih najmu po cijenama nižima od tržišnih, izgrađenih u potpunosti u drvenom konstrukcijskom sustavu.
Stefano Boeri Architetti pobijedio je na natječaju koji je raspisala Entidad Estatal de Vivienda, Casa 47, španjolska javna institucija zadužena za upravljanje i razvoj priuštivog javnog stanovanja. Projekt “Sa Casa” predviđa kompleks raspoređen u četiri volumena, izgrađen prefabriciranim drvenim sustavom, zamišljen kao arhitektura koja se razvija zajedno sa svojim stanarima, uz zajednicu koja raste oko dijeljenih prostora.
Što je “Sa Casa” i tko stoji iza natječaja
Casa 47 španjolska je javna institucija zadužena za upravljanje i razvoj priuštivog javnog stanovanja. Riječ je o modelu pristupačnog stanovanja za najam ispod tržišne cijene, u kojem arhitektura, tehnologija i priroda supostoje, umjesto statičnog niza identičnih jedinica.
“Projekt na Ibizi strateški je važan za budućnost europskih gradova jer predlaže model socijalnog stanovanja koji koristi drvenu prefabrikaciju temeljenu na modularnom sustavu prilagodljivom različitim kontekstima. Zelena, drvena, modularna i univerzalno pristupačna stambena arhitektura predstavlja pravi veliki odgovor za politike javne urbane regeneracije”, komentirao je Boeri.
Zašto drvo? CLT sustav gradnje objašnjen jednostavno
Zgrade su projektirane u CLT sustavu (Cross-Laminated Timber), odnosno unakrsno lameliranom drvu, strukturnom materijalu sastavljenom od slojeva drva lijepljenih pod pravim kutom jedan na drugi. Elementi se prefabriciraju izvan gradilišta, u kontroliranim tvorničkim uvjetima, a zatim samo sklapaju na samoj lokaciji.
Velik dio procesa tako se seli s gradilišta u kontrolirane tvorničke uvjete, dok se gotovi elementi na lokaciji sastavljaju suhim postupkom. Prema autorima projekta, takav sustav trebao bi skratiti vrijeme gradnje, smanjiti količinu otpada i ograničiti utjecaj radova na okolinu.
Modularnost kao princip, ne samo tehnički detalj
Arhitektonska gramatika cijelog kompleksa proizlazi izravno iz ove konstrukcijske logike. Modularnost ovdje nije tek tehnička pojedinost, nego organizacijsko načelo cijelog projekta, i upravo ono što “Sa Casu” čini fleksibilnom. Široka raznolikost stambenih tipologija i modularna organizacija prostora trebale bi omogućiti da se stanovi tijekom vremena rekonfiguriraju, zadovoljavajući zahtjeve univerzalne pristupačnosti i prilagođavajući se podjednako mladima, starijima, obiteljima i osobama smanjene pokretljivosti.
Isti princip primjenjuje se i na dijeljene radne prostore i zajedničke površine, gdje se granica između privatnog i kolektivnog prostora može redizajnirati bez narušavanja arhitektonskog identiteta cjeline. Kompleks je zato podijeljen u četiri volumena umjesto jednog velikog bloka, čime nastaje središnji zeleni prostor, srce zajedničkog života stanara, istovremeno otvoren prema okolnom kontekstu.
Zelenilo koje se penje do krova
Unutar ovog kontinuiranog sustava otvorenih prostora, autohtona vegetacija provlači se kroz zgrade i oblikuje dvorišta, staze i središnji javni trg, u arhitekturi osmišljenoj da potiče interakciju i uspostavi izravan dijalog između zajednice, prirode i grada. Zelenilo se prema planovima proteže sve do krovova stambenih blokova i trebalo bi postati ekološka infrastruktura, pružajući sjenu, stvarajući nova staništa, pomažući poboljšati kvalitetu zraka i ublažiti efekt urbanog toplinskog otoka. Fotonaponske ploče trebale bi osigurati proizvodnju obnovljive energije, dok orijentacija zgrada, prirodna ventilacija i sustavi upravljanja vodom zaokružuju energetsku strategiju projekta.
Istu filozofiju, zelenilo kao sastavni dio arhitekture, a ne dekoraciju, Boerijev je ured ranije primijenio i u projektima poput Bosco Verticalea u Milanu. Razlika je u kontekstu: ondje je riječ o prestižnom stambenom neboderu, dok Sa Casa istu ideju prenosi u javno priuštivo stanovanje.
Može li ovako izgledati budućnost priuštivog stanovanja?
Dostupnost stanovanja jedan je od gorućih problema europskih gradova, a projekti poput “Sa Case” pokazuju kako arhitektonska struka pokušava odgovoriti na taj izazov, ne kroz privremene mjere, nego kroz sustavno planiranu, kvalitetno projektiranu javnu stambenu izgradnju. Sa Casa polazi od ideje da priuštivo stanovanje ne mora značiti niži arhitektonski standard.
Priuštivo stanovanje u Hrvatskoj: Što donosi novi zakon i tko će imati koristi?
Projekt u brojkama
Godina: 2025.
Lokacija: Ibiza, Španjolska
Klijent: Entidad Estatal de Vivienda, Casa 47
Broj stanova: oko 190
Partner zadužen za projekt: Stefano Boeri
Direktorica: Hana Narváez
Voditeljica projekta: Silvia Fernández
Projektni tim: Nahed Zmeter, Yulia Filatova, Mohamed Hassan Elgendy
Lokalni arhitekt i strategija održivosti: SOCOTEC Spain
Priuštivo stanovanje na Ibizi
Boeri je projektima poput Bosco Verticalea pokazao koliko snažno zelenilo može promijeniti karakter stambene arhitekture. Sa Casom tu ideju prenosi u sasvim drukčiji kontekst, javno priuštivo stanovanje. Drvo, modularnost, zelenilo i zajednički prostori ovdje nisu zamišljeni kao elementi prestiža, nego kao dio svakodnevnog stanovanja.
Hoće li projekt nakon realizacije ispuniti ta obećanja, tek treba vidjeti. No Sa Casa već u projektnoj fazi otvara zanimljivo pitanje: mora li priuštivo stanovanje izgledati kao kompromis, ili upravo ono može postati prostor za neke od najzanimljivijih arhitektonskih inovacija?
Renderi i fotografije: Stefano Boeri Architetti
