Dopuštene razine buke u stambenim prostorima definirane su Pravilnikom u zakonu, a temelje se na europskim smjernicama o okolinskoj buci. Nepoželjni zvukovi iz susjednih stanova problem su mnogih stanovnika višestambenih zgrada, a mogu li se riješiti i koje su razine dopuštene, zna stručnjak sa Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

Gotovo 50 posto Europljana izloženo je prevelikoj buci

Bukom se smatra svaki nepoželjan zvuk koji ometa čovjekov rad i odmor. Istraživanja pokazuju da je čak 44 posto stanovnika Europe izloženo razinama buke koje se smatraju štetnima. Indeks zvučne izolacije i vrijeme odjeka osnovni su parametri prostorne akustike.

“Postoje propisane vrijednosti parametara zvučne izolacije, odnosno indeksa zvučne izolacije, a to je kod nas oko 52 decibela za pregrade između dva stana, a u drugim zemljama, razvijenim, taj je uvjet malo stroži, on iznosi negdje oko 55, 58, ovisno o zemlji i taj parametar se može i prije same izgradnje dobro projektirati, a nakon izgradnje se može provjeriti mjerenjima”, govori Antonio Petošić s Fakulteta elektrotehnike i računarstva.

Prije kupnje stane provjerite kartu buke

Kod kupnje stana trebalo bi pogledati karte buke koje su dostupne na internetu te provjeriti u projektu koje su planirane vrijednosti zvučne izolacije.

Vrijednosti buke unutar samog prostora bi trebale biti, ovisno o zoni buke gdje se nalazi taj stan, manje od 35 decibela, a po noći čak i manje od 25 decibela. Što se tiče vrijednosti zvučne izolacije pregrada, zračne i udarne, projektiraju se vrijednosti zvučne izolacije između dva stana od cca 52 decibela, a vrijednost udarne zvučne izolacije je normalizirana razina udarnog zvuka koja bi trebala iznositi 68 decibela.

Razine od 55 do 58 decibela optimalne su da spriječe dopiranje nepoželjnih zvuka iz susjednih stanova, poput hodanja u štiklama ili skakanje.

Kako riješiti problem buke?

“To se rješava plivajućim podovima koji su dobro projektirani. Oni se projektiraju tako da se na osnovnu betonsku ploču nadodaje plivajuća masa čija se rezonantna frekvencija projektira da bude ispod prenošenog područja i to što dalje od prenošenog frekvencijskog područja koje se očekuje. Na taj način se postiže bolja zvučna izolacija odnosno manja vrijednost normalizirane razine udarnog zvuka”, objašnjava Antonio.

Namještaj može upiti tek dio zvuka. Drveni namještaj ne upija zvuk, ali mogu pomoći deblji tepisi, police s knjigama ili zavjese debljeg materijala. Ako je razina buke i dalje prevelika, potrebne su građevinske intervencije.

Na pregradni zid može se nadodati knauf ploča s nekom izolacijom ili izolacijskim materijalom između osnovnog zida i knauf ploče, te se na taj način može poboljšat indeks zvučne izolacije. 

Dodavanjem akustičkih elemenata smanjiti će se jeka zbog čega će razgovor u prostoriji biti ugodniji.