Procjenjuje se da je 70% svih novih inovacija zasnovano na materijalima s poboljšanim svojstvima. Kompozitni materijali poput kerrocka, hi-macsa i coriana promijenili su način na koji dizajneri i arhitekti oblikuju svijet oko nas. Stručnjak za materijale i inovacije dr. Sascha Peters, predstavio je materijale za koje vjeruje da će uskoro revolucionizirati svijet arhitekture i dizajna.

Samo-ojačana termoplastika

Karakteristike samo-ojačane termoplastike mogu se usporediti s onima kod plastike ojačane fiberglassom. Njena čvrstoća i otpornost nekoliko je puta veća od obične termoplastike, a uz to, samo-ojačana termoplastika otpornija je na udarce, pokazuje veću stabilnost prilikom izlaganja visokim temperaturama te je otpornija na habanje. Osim što je riječ o materijalu laganijem i od plasike ojačane fiberglassom, velika prednost samo-ojačane termoplastike je i ta što bi se mogla u potpunosti reciklirati.

Ultra visokočvrsti beton

Beton je do sada primarno korišten za gradnju čvrstih objekata, no ultra visokočvrsti beton moglo bi se postići mnogo više. Zahvaljujući posebnim postupcima modeliranja, optimalna gustoća čestica može se prilagoditi pojedinoj primjeni. Prilagodbom sadržaja cementa značajno se povećava tlačna čvrstoća, a upotreba skupih aditiva nije više potrebna, čime se troškovi proizvodnje smanjuju do 35%. Materijali ima veliki potencijal smanjenja CO2, a veća gustoća pakiranja povećava i otpornost na vanjske utjecaje.

Kompozit od kokosovog drveta

Kako bi se smanjila deforestacija tropskih kišnih šuma, stručnjaci se aktivno bave ispitivanjem alternativnih mogućnosti. Kao jedna od opcija istaknule su se plantaže kokosovog drveta, od kojih bi se moglo dobiti kvalitetno drvo za izradu namještaja i podnih obloga. Zašto baš kokosovo drvo? Ono nema godove, a karakterizira ga pjegava struktura koju je nizozemski proizvođač Kokoshout već prozvao “Cocodots”. Kokosovo drvo otpornije je od hrastovog drveta, a bubrenje i skupljanje je manje u odnosu na druge vrste.

Elektroaktivni polimeri

Elektroaktivni polimeri su polimeri koji mijenjaju svoj volumen kad ih se podvrgne električnom naboju. U razvojnim laboratorijima radi se na njihovom ispitivanju, kako bi se u budućnosti mogao koristiti i u medicini za stvaranje umjetnih mišića. Tehnologiju elektroativnih polimera znanstvenici imaju namjeru primijeniti i za razvoj zrakoplovne industrije.

“Morske lopte”

Takozvane morske lopte od vlakana morske trave mogu se upotrijebiti kao izolacijski materijal, a idealan je zbog svoje vatrootpornosti. Ovaj organski materijal smeđe boje može se naći na plažama, a pošto ne sadrži sol i proteine, ne trune.

Reflektirajući beton

Retro-reflektirajuće površine primarno se koriste u područjima gdje je sigurnost od posebnog značaja, kao i u modnoj industriji, a materijal se nedavno počeo primjenjivati i pri stvaranju umjetničkih instalacija. Reflektirajući beton koji se trenutno razvija pod imenom “BlingCrete”, primarno će se upotrebljavati za označavanje opasnih područja poput različitih rubova, platformi, stepenica itd. Zbog svoje specifične strukture, može se koristiti i za taktilne sustave za lakšu orijentaciju slijepih osoba u prostoru.

Šuplje sferne strukture

Sfere se izrađuju procesom sinteriranja u kojem se metal ili keramika u prahu aplicira na EPS sferu te se povezuje s vezivom i vodom, a nakon toga zagrijava. Polimerni materijal isparava, a ono što ostaje su šuplje metalne ili keramičke sfere. Zahvaljujući ovom proizvodnom procesu, svaki materijal koji se može sinterirati, pogodan je za obradu. Moguće je utjecati i na karakteristike materijala, pa se tako može mijenjati gustoća, oblik, kao i propusnost površine sfere. Toplinska vodljivost šupljih sfera znatno je niža u odnosu na vodljivost čvrstih materijala, a kako bi se postigla željene osobine, u već postojeću šupljikavu sferu mogu se ubrizgavati i drugi materijali. Šuplja sfera je čak 4070% lakša od sfere koja se nalazi u čvrstom stanju.

Bioplastika na osnovi polilaktida

U aktualnim raspravama o ekološkoj održivosti, poliaktid se često spominje kao jedna od najvažnijih sirovih bioplastika. Ne može se izravno koristiti, no njena je uporaba moguća kroz miješanje agregata i aditiva. Iako je materijal otkriven još davnih 30-tih godina 20. stoljeća, tek je nedavno krenula njegova masovna proizvodnja.