Povežimo se

Gastro

Tjestenina s morskim plodovima

Ovaj je pojam širok u obje svoje domene budući da ima mnogo vrsta tjestenine i morskih plodova.

Tjestenine su: špageti, rezanci, makaroni svih vrsta, različite duljine i širine, od penne rigatte do canellona veličine 10 cm i širine 2 cm, pa zatim sitne i sitno rezane tjestenine do lasagna.

Morski plodovi koji obično ulaze u sastav ovoga jela jesu: škampi, prstaci, mušule, vongole i rezane sipe i lignje. Međutim, često nećete naći ni polovicu ovoga, jer mnogi koriste talijanske konzerve ili smrznute plodove iz uvoza, pa tako nema mogućnosti izbora već kako je konfekcirano.

Najčešće idu špageti s prstacima, škampima i mušulama.

Tjestenina se kuha tako da se u puno vode stavi dosta soli, jer je tjestenina tvrda i veoma malo upija sol, a puno vode je potrebno da se kasnije ne prekuha tjestenina. U kipuću vodu dodajte tjesteninu i dobro pogledajte koliko je napisano da treba kuhati. Proizvođači tjestenine su različiti, zato je važno pogledati vrijeme kuhanja (tempo di cottura).

Kada je vrijeme isteklo, ocijedite tjesteninu, ne do kraja jer uzaludno bacate škrob. Stavite u posudu malo ulja ili margarina u koju ćete odložiti tjesteninu prije nego je spojite s umakom morskih plodova.

Morske ste plodove pripremili kao i na buzaru škampe, znači treba vam ulje, češnjak, bijelo vino, rajčica, lovor, zatim sol i na koncu kuhanja celer i peršin.

To sve lijepo izmiješajte u posudi prikladne veličine, obrišite bridove, a po vrhu tjestenine izvucite svakako plodove da se vide. Izvucite bolje uzorke prstaca, mušula i škampi.

Parmezan vi nikada ne stavljajte, to čini gost prema svojemu ukusu. Ako je pravi parmezan i ako nije promijenio boju u žutu, jelo vam dobiva preko dvadeset posto na kvaliteti. Parmezan to čini i s drugim jelima.

Neka jela možete dobro spremiti i po pravom talijanskom tradicionalnom receptu, ali ako nemate pravi parmezan ili grana padano, sve vam je uzalud.

Zato prije nego se odlučite pripremati pojedina jela, zavirite što imate, a što nemate, da ne bi kao lude djevice počeli tražiti ulje jer vam se svjetiljka gasi, a parmezan ili ulje daleko od vas, a gost ante portas (pred vratima).

 

Tjestenina s morskim plodovima Dom2

 

Sve vrste tjestenina idu sa različitim plodovima mora (frutti di mare). Tjestenine kao špageti, makaroni, makarončići, rezanci, fuzili, leptirići ili bilo koja domaća tjestenina, a ona je najbolja, idu sa svim plodovima mora kao što su: škampi, mali jastozi, mogu i veliki ali su preskupi, školjke kao mušule, dagnje, vongole, kamenice (one mogu i sirove ili kao ukras ovom receptu), sipe, lignje, hobotnice, prstaci i još toliki drugi plodovi koje kuhari znaju ukomponirati i život nam uljepšati barem za onaj trenutak za stolom.

Ja sam osobno plodove mora uvijek gledao ukomponirati gledajući subraću koja će blagovati ili goste koji će doći. Po njihovim apetitima i poznavanju ovoga jela sam se ponašao i nikada nisam pogriješio. To jednako radim i sa brudetom jer svi ne znaju jesti tolike vrste riba i morskih plodova.

Dakle! Plodove mora operemo u tekućoj vodi i posušimo ih i polažemo u posudi vreloga miješanoga ulja. Pirjajući ih u većoj posudi dodajemo češnjak i kapulu da se užute. Na ovo ćemo dodati peršin i malo sosa rajčice. Slijedi dobra čaša ili pola litra bijega vina. Čekamo da vino ispari, odnosno ukuha, pa ćemo dodati sol, papar ili feferon po potrebi.

Tjesteninu smo skuhali u bogatoj i osoljenoj vodi. Ne smije se prekuhati. Ocijedimo tjesteninu i stavimo je s malo margarina u plodove mora i polako izmiješamo, odnosno pomiješamo. Ovo se sve treba ujediniti i tjestenina dokuhati i poprimiti aromu plodova mora.
Sada možemo dok je sve zajedno dodati ribanoga parmezana, ali moje iskustvo govori da je bolje ostaviti da svatko sebi stavlja parmezan. Parmezan mora biti parmezan a ne bilo kakva mljevena kora naše jedne poznate firme koja sramoti i kvari sve tjestenine. Radije ga ne stavljajte nego koristiti takav upaljeni i štetni «parmezan». Koliko god ima vrsta tjestenina i plodova mora toliko ima i vrsta dobrih pića uz ovo. No Talijani piju samo dobro vino uz ovakav dobar ukus.

U nas u samostanu rijetko dođe ovaj recept, ali ga sigurno zalijemo čašicom lijepe i dobre Žilavke ili Blatine iz Zadrina podruma.

 

Recept iz knjige: FRATARSKA KUHINJA u slici i riječi

Autor knjige: Fra Franjo Mabić

Oglas
Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Gastro

Kako pravilno skladištiti vino kod kuće

Svi imamo onu jednu butelju vina koju čuvamo za posebne prilike. Da tu priliku ne bismo upropastili, jer smo vino pogrešno skladištili, poznata zagrebačka sommelierka Jelena Šimić Valentić, otkrila nam je kako pravilno čuvati vina prije i poslije otvaranja.

Najbitnija je temperatura

Vino je, kažu, poezija u boci, a kako bismo doživjeli punu čaroliju koju nudi, potrebno je znati kako ga pravilno skladištiti kod kuće.

Za početak treba pronaći pravo mjesto s prihvatljivom temperaturom koju je potrebno održavati. Sve eventualne promjene u temperaturi trebaju se odvijati polako. Naime, što su promjene veće, vino će prije izgubiti na kvaliteti.

“Najidealnije bi bilo deset do petnaest stupnjeva, dakle malo niža temperatura gdje je vlaga 60 do 70 posto. Međutim, nemamo svi takve uvjete stoga treba obratiti pozornost na to da previše ne premještamo vina s jedne police na drugu ili iz jedne sobe u drugu sobu”, objašnjava Jelena.

Trebamo pripaziti da nam vina nisu na direktnom izvoru sunčeve svjetlosti, a isto tako treba obratiti pozornost i na to da vina ne budu u blizini nekakvih vibracija, poput frižidera ili nekog drugog izvora buke jer sve to šteti vinu.

Svako vino ima svoja pravila

Važno je znati da svako vino ima svoju idealnu temperaturu na kojoj doživljava svoj puni izričaj. U tom bismo pogledu trebali zaboraviti na priče o čuvanju na sobnoj temperaturi.

Bijela, mlada vina koja su svježa i lagana, treba poslužiti na temperaturi do deset stupnjeva. Mlada, crna vina, poput sorte pinot noir, traže malo hladniju temperaturu, između 14 do 16 stupnjeva, dok ona snažna, moćna, jaka i robusna vina, možemo poslužiti na temperaturi do 18 stupnjeva.

Položaj vina od velike je važnosti

Treba imati na umu i položaj u kojem se vino čuva. Crna vina, koja su namijenjena za odležavanje moramo položiti kako bi vino uvijek bilo u kontaktu s plutenim čepom. To činimo da se on ne bi sušio i kako bi vino bolje sazrijevalo.

Boce koje imaju scool cap ili čep na navoj ne moraju biti položene. Razlog je taj što su to vina koja su hermetički zatvorena. To su vina koja ćemo trošiti u roku od tri, četiri godine, i najčešće su to vina novog svijeta – Novi Zeland, Australija, Južna Amerika. Cijeli je svijet pun tih čepova, i ne treba ih se bojati.

Ne treba se bojati ni dekantiranja. No, ono je namijenjeno isključivo starijim, arhivskim, taničnim vinima jakog, robusnog tijela.

Pretakanjem vina u staklenu posudu, odnosno dekanter, zapravo odvajamo vino od taloga koji se godinama stvara na dnu boce jer ne želimo taj talog u našoj čaši. Tu dolazi do laganog prozračivanja vina, gdje se zapravo sve te tercijarne arome koje su godinama bile zarobljene u čaši sada napokon oslobađaju i vino prodiše.

Koliko dugo vino smije biti otvoreno?

Jednom kad otvorite bocu, možda je nećete uspjeti popiti čitavu. Bilo da je riječ o bijelom, crvenom ili pjenušavom vinu, dobro je znati koliko dugo  otvoreno vino smijemo držati u hladnjaku.

Ako otvorimo jednu butelju vina, a recimo živimo sami, kroz tri- četiri dana ta boca vina može se popiti, neće doći do oksidacije. 

Vino može trajati i duže odlučite li se nabaviti poseban otvarač koji vam omogućuje da točite vino iz boce pomoću kombinacije šuplje igle i inertnog plina, bez uklanjanja pluta. Takvo vino možete čuvati i nekoliko mjeseci gdje neće doći do oksidacije.

Na kraju trebate znati da rok trajanja otvorene boce vina varira ovisno o vrsti te da se svjetlija vina kvare puno brže od tamnijih sorti.

Nastavite čitati

Gastro

Kuhajte s nama – prijedlog za večeru za Valentinovo

Darko Debić profesionalni je kuhar, koji je kuhinju jednog poznatog zagrebačkog hotela zamijenio internetskim blogom. Pripremit će jednostavno jelo, a vjerujte na riječ, nećete pogriješiti spremite li ga za Valentinovo.

Riblja večera

Romantičnu večeru vjerojatno ćete kuhati osobi koju dobro poznajete i sigurno znate što voli jesti. Darko bi za Valentinovo predložio riblju večeru i laganija jela.

Danas će pripremati rižoto s ciklom, a od ribe je odabrao dimljenu oradu u kombinaciji s hrenom, odnosno kremom od hrena.

Potrebne namirnice:

  • caneroli riža
  • cikla
  • luk
  • češnjak
  • parmezan
  • maslac
  • bijelo vino
  • dimljena orada
  • hren
  • kiselo vrhnje
  • majčina dušica
  • sol
  • rikola (po želji)

Priprema:

Prvo nasjeckamo luk i češnjak. Potom ćemo luk propirjati na malo maslinovog ulja.

Nakon toga dodajemo rižu koju pirjamo dok ne ostakli.

Potom dodajemo češnjak i majčinu dušicu.

Nakon toga dodajemo bijelo vino i sol.

Kada vino iskuha, dodajemo povrtni temeljac.

Sada ćemo lagano povremeno miješati rižu i dolijevati po potrebi temeljac.

Kuhanu ciklu narežemo na manje komade i usitnimo sa štapnim mikserom.

Rižoto ćemo završiti sa dimljenom oradom i kremom od hrena.

Za kremu od hrena pomiješat ćemo hren i kiselo vrhnje i dodat ćemo još malo temeljca.

Nakon toga dodajemo pire od cikle. Možete koristiti pečenu ciklu ili kuhanu za pire.

Potom slijedi maslac i parmezan.

Nakon toga stavljamo rižoto na tanjur, a na vrh dimljeni file orade. Dodajemo malo kreme od hrena i rukole, a po želji možemo rižoto pokapati s malo maslinovog ulja.

Uživajte u finom rižotu!

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Oglas

Izbor urednice