Gastro
Pura (žuta s luč(e)nicom)
Tek iza domovinskoga rata pošao sam i ja malo na more da vidim jesam li zaboravio plivati i da malo dođem sebi poslije svih godina rata i izolacije, odnosno kućnoga pritvora koji su mi stvorili, a koji sam i ja prihvatio, naravno, dragovoljno! Kako je tek bilo onima u rovovima, a ja sam barem imao uzglavak.

Na više mjesta sam pitao imaju li srdelu, ono iz želje. Jer, ako naručite srdelu i jastoga, onda valjda shvaćaju tko si i da želiš potrošiti. Međutim, odgovor je bivao da su oni restoran od imena i da nemaju srdelu – sirotinjsku ribu.
Bivao sam uvijek ponovno ljut, a time sam ljutio i moje mlađe i starije kolege, jer su mi dobacivali ono: «Seljače». Međutim, došao sam na svoje u jednom puno boljem restoranu (Victoria) gdje mi je gazdarica odgovorila da se oni srdele ne stide, jer ih je srdela othranila. Bilo mi je drago i bio sam ponosan, pa sam često na odmoru odlazio u taj restoran.
Isto je i s našom purom i zato je se danas ne smijemo stidjeti. Osim toga je i korisna i danas treba biti jednako važna. Samo što je rijetkost danas da netko zna skuhati i pripremiti onu staru puru.
Stara domaća pura se pripremala tako da se u lonac stavilo obilato vode uz dodatak soli i ostavilo da voda provrije. Poslije se sipalo kukuruzno brašno mljeveno na vodenici ili žrvnju, pa bi se pura probila puračom i ostavilo da tako vrije-krčka dobar sat. Nakon tolikoga vrenja bi se odlio višak ove vode koja se zove kaša, da se može nadoliti ako bude suha, ali i zato da bi se s čvarcima ili uprženim lojem mogla kasnije počiniti pura. Pura bi se miješala dugo dok se sve ne ujedini, a miris je domaćinu kazivao kada je gotova.

Osim kaše pura se začinjala i luč(e)nicom koja se pripremala s uprženim maslom na tavi, pa kada se maslo malo ohladi, dodao bi se češnjak satrven i uvaljan u sol i sjedinio bi se s maslom. Poslije toga se po volji ulije kiselo mlijeko ili jogurt ili ovisi o tome koliko ima osoba.Ta i takva krema ili umak se može služiti za više jela kao što su ona s roštilja, te pite i sl.
Danas instant pura ima upute i nema problema za umiješati je, samo ne zaboravite kocku margarina i to ćete dobiti bez ikakva napora.

Pura je posebno korisna za probavu, a vrijednosti su joj u 100 gr: 341 kalorija, masnoća 1 gr, kj 1448., proteini 9g, a karbohidrati 74 g.
Danas pametari kažu da pura zavarava glad. Neka govore. Pura je naša i ostaje naša!
Domaća pura se također može kuhati i kuha se tako da se odlije purina tekućina i stavi na prženu pancetu ili čvarke i time se začinja, pa se stoga i zove pura s kašom ili pura s čvarcima.
Ovako se pravila i pura s medom. Med bi se razblažio i zagrijao s vodom i tako se začinja pura i zove se pura s medom.
Jednako se tako danas čini i sa maslom. Domaće se maslo uprži i pura se uvalja i prelije domaćim prženim maslom. Miris i okus osvajaju, ali imajmo na umu da previše masla nije nimalo dobro našemu organizmu.
Kukuruzni kruh se pravio i zvao se kukuruza. Zamijesi se tanka pogača i peče kao i svaki drugi kruh bez kvasca. Neki stavljaju sirove čvarke u tijesto ili čak sušeni dimljeni ovčji loj kao čvarke. Danas je to uglavnom samo da se vidi kako je bilo nekda i kako se nekada „lijepo” jelo. Ovo se nekada jelo svaki drugi dan u dva oblika…
Recept iz knjige: FRATARSKA KUHINJA u slici i riječi
Autor knjige: Fra Franjo Mabić

Borovnice (Vaccinium myrtillus – šumska, Vaccinium corymbosum – američka uzgojena sorta) spadaju među najcjenjenije voće zbog bogatstva antioksidansa, prepoznatljivog okusa i svestrane primjene. Iako su u našim krajevima šumske borovnice oduvijek dio prirodne flore, uzgojene borovnice – poznate i kao američke visoko grmolike – u Hrvatsku su stigle krajem 20. stoljeća, kada su ih poljoprivrednici i OPG-ovi počeli saditi u kontinentalnim krajevima zbog velike potražnje i relativno jednostavnog uzgoja.
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!
Danas su dostupne u gotovo svakom supermarketu, ali mnogi ih i dalje radije beru sami – bilo u šumi, bilo na plantažama.
Gdje i kada brati borovnice u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj ih možete pronaći u divljini ili ih ubrati na organiziranim plantažama. Šumske borovnice rastu u planinskim područjima poput Gorskog kotara, Like, Velebita i Medvednice, a berba obično počinje krajem lipnja i traje do kolovoza. Budući da su mnoge lokacije zaštićena prirodna područja, prije branja provjerite lokalne propise i dozvole.
S druge strane, plantaže uzgojenih borovnica – najčešće američke sorte – nalaze se u Slavoniji, Međimurju, okolici Zagreba i Dalmatinskoj zagori. Mnoge nude i opciju “berbe za vlastite potrebe”, što je odlična prilika za obiteljski izlet i svježu kupovinu s grma.
Razlika između šumskih i uzgojenih borovnica
Borovnice koje beremo u prirodi i one koje dolaze s plantaža razlikuju se po veličini, boji, okusu i primjeni.
Šumske borovnice su sitne, tamne i iznutra ljubičaste. Imaju intenzivan, kiselkast okus i boje jezik, prste i odjeću. Sadrže više antocijana, pa imaju i jači antioksidativni učinak. Idealne su za džemove, kompote, pite i sokove, ali i kao dodatak zobenim kašama.
Uzgojene (američke) su veće, iznutra svijetle, blažeg i slađeg okusa. Ne boje prste, pa ih djeca posebno vole. Prikladne su za svježu konzumaciju, smoothieje, kolače i salate.

Dobrobiti borovnica za zdravlje
Bez obzira na vrstu, borovnice su iznimno korisne za zdravlje:
- Snažni su antioksidansi – usporavaju starenje stanica i djeluju protuupalno
- Pomažu zdravlju mozga – poboljšavaju pamćenje i koncentraciju
- Podupiru rad srca i krvnih žila – reguliraju krvni tlak
- Pogoduju probavi – zahvaljujući vlaknima
- Štite vid i jačaju imunitet
- Pomažu u regulaciji šećera u krvi
Redovita konzumacija borovnica preporučuje se svima, a posebno djeci, starijima i osobama pod stresom.
Zašto djeca toliko vole borovnice?
Borovnice su zabavne, malene i slatke – djeca ih često vide kao “voćne bombone”. Uz to, lako se jedu prstima, nemaju koštice i ne zahtijevaju guljenje. Posebno su praktične kao užina, dodatak u jogurtima ili voćnim kašama.
Mogu li se borovnice uzgajati u vrtu ili u tegli?
Da – uzgoj borovnica kod kuće je moguć, ali zahtijeva malo znanja i pripreme. Borovnice vole:
- Kiselo tlo (pH 4,5 – 5,5) – može se pripremiti uz dodatak borove kore, treseta ili kupovnog supstrata
- Sunčanu poziciju – barem 6 sati sunca dnevno
- Redovito, ali umjereno zalijevanje – najbolje kišnicom ili mekom vodom
Ako nemate vrt, borovnice se mogu saditi i u velikim teglama (30+ L). Važno je koristiti kiseliji supstrat i redovito prihranjivati gnojivom za acidofilne biljke (poput rododendrona).
Patuljaste i stupaste voćke idealan su izbor za balkone i male vrtove
Prve veće plodove možete očekivati nakon 2-3 godine, ali biljka je dugovječna i rađa desetljećima.
Borovnice su više od ukusnog voća
Bilo da ih berete u šumi, na plantaži ili uzgajate na vlastitom balkonu, borovnice su pravo bogatstvo ljeta – ukusne, zdrave i svestrane. Njihova popularnost raste s razlogom: s malo truda i znanja, svatko ih može imati pri ruci – i u tanjuru.
Gastro
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!
Slatku i sočnu lubenicu ili dinju ponekad nije lako prepoznati

Ljeto je sezona najraznovrsnijeg i najsočnijeg voća – od bobičastih plodova do breskvi, smokava i marelica, lubenica i dinja. Mnogi se slažu da se radi o najukusnijem voću, ali za razliku od borovnica i banana, teško je prepoznati je li voće zrelo i ukusno.
Donosimo vam praktične savjete kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju i izbjeći razočaranje nakon rezanja.
Kako odabrati zrelu dinju
One prije svega trebaju biti lijepe žuto – narančaste boje, a nikako zelene. Voće će imati i slatku mirisnu aromu kada je spremno za jelo.
Kod dinje treba obratiti pažnju na boju kore, miris, težinu i trag stabljike.
1. Boja i miris
Savršeno zrela dinja ima žuto-narančastu nijansu, a iz blizine se osjeti intenzivan slatkasti miris.
2. Trag stabljike
Ako dinja još ima stabljiku, vjerojatno je ubrana prerano. Umjesto toga, potražite malu udubinu na tom mjestu – to je znak da je voće prirodno dozrelo.
3. Težina i elastičnost
Zrela dinja uvijek djeluje teža za svoju veličinu. Laganim pritiskom na dno trebalo bi se osjetiti blago savijanje koje se odmah vraća u prvotni položaj.
4. Zvuk
Ako dinju lagano protresete i čujete unutarnji zvuk – to je znak da je prezrela i više nije u najboljem stanju.

Tikvice se mogu uzgajati i u teglama na balkonu – pratite ove jednostavne korake
Kako odabrati zrelu lubenicu?
Od svibnja do rujna možemo uživati u lubenicama i nabaviti ih u trgovinama, a zrela lubenica neće biti tako privlačna izgledom, niti će biti sjajne kore, što se često smatra znakom zrelosti.
Za obje vrste voća vrijede slična pravila – ali kod lubenice posebno pazite na boju kore, donju mrlju i zvuk pri kuckanju.
1. Donja mrlja (field spot)
To je dio koji je bio u kontaktu s tlom.
- Bež ili žuta mrlja: znak zrelosti
- Bijela mrlja: znak da lubenica nije dozrela
- Tamno žuta mrlja: lubenica je moguće već prezrela
2. Težina
Kod dvije lubenice iste veličine, uvijek birajte onu koja je teža – veća količina vode znači više slatkoće i sočnosti.
3. Zvuk pri kuckanju
Dubok i šuplji zvuk najčešće je znak zrelosti. Ipak, stručnjaci upozoravaju da se na zvuk ne treba oslanjati kao na jedini kriterij.

Voće i povrće iz vrta koje morate oprati prije kuhanja ili jela
Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju baš svaki put
Savršeno zrelo voće prepoznat ćete kombinacijom više znakova: boje, mirisa, težine i izgleda donjeg dijela ploda. Ako vam je cilj kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju, najbolje je razviti vlastiti osjećaj kroz praksu – ali ovi savjeti odlična su polazna točka za svaku ljetnu kupovinu.
You must be logged in to post a comment Login