Povežimo se

Gastro

Pura i lučnica

Doslovce prevodim upustvo za uporabu koje stoji na vrećici kukuruzova-purina brašna jednoga sjeverno talijanskoga proizvođača domaćega brašna

Preporuča se za 1000 grama kukuruzova brašna staviti litra vode i dvije žlice krupne kuhinjske soli. Stavite sol u vodu, ali onda prije nego će voda uzavreti, a da vam se ne bi stvarali ugrušci brašna i tako ostali nekuhani, polako poput kiše sipajte brašno u vruću vodu i miješajte polako dokle god sipate brašno.

Imajte na umu da se pura sada treba još kuhati ili krčkati 30 do 40 minuta. Tek tada je spremna biti prilog ili glavno jelo ako je u pitanju s lučnicom.

Kaloričnost pure po mjernoj jedinici je 338 Kcal, a prebogata je karbohidratima (75,5), proteinski osrednja (7,6) i veoma nike masnoće (0,7). Međutim ako je služimo s lučnicom, onda treba kalorijski dodati još maslo, sol, češnjak i jogurt, odnosno kiselo mlijeko. Ovdje su već kalorije u veliko porastu i obilju.

Naš stari, domaći način

Najbolja pura je, svakako, domaća od domaćega kukuruza. Danas je uistinu rijetka, ali ako vam se posreći, onda radite ovako:

– litra vode neka ključa,
– na ovu litru vode ide 30 g soli,
– 30 g margarina, a može ga zamijeniti i žlica ulja
– 200 dkg purina domaćega brašna,
– tri komada bijeloga kruha (potpomaže miješanje i kasnije probavljanje).

Na svaki novi litru vode povećaju se i ostale mjere. Pura se stavlja u kipuću vodu i neprestano miješa i pazi da ne zagori. Miješa se uvijek puračem ili drvenom kašikom odozdo sa dna prema gore. Kuhanje mora trajati najmanje od šesdeset do sedamdeset i pet minuta.

 

pura Dom2

 

Za kuhanje domaće pure poželjan je bakrač ili gusani lonac.Ovakva pura je jednako dobra za lučnicu ili kao prilog gulašima ili divljači,kao i brudetima ili fiš paprikašima.

 

pura Dom2

 

Instant ili brza pura je već jedamput prokuhano brašno pa vrućoj pari. Izgubilo je puno od svojih izvornih sastojaka okusa i nutritivnih vrijednosti. Zato se i brzo kuha što se nema što u njoj skuhati. otpirilo je već s onom vrućom parom.

Bijela pura

Kao što postoji žuta pura, tako postoji i bijela pura koja se nije mogla začinjati, barem koliko ja znam, kašom, čvarcima ili lojem. Jedan od razloga je to što je bijela pura bila blagdansko jelo, dakle svečano jelo, pa se stoga moralo izbjeći onaj svagdanji jelovnik. Trebalo je biti majstor i napraviti, umiješati, umijesiti bijelu puru. Kao što svaka žena nije znala napraviti rodilji bijelu kašu s maslom kojom se isključivo desetak dana hrani, tako nije svaka znala napraviti bijelu puru. Jednako je važilo i za razvijanje pite, odnosno tijesta za pitu. Bijela pura bi se pravila tako da se stavi voda u gusani ili zemljani lonac kao i za žutu puru. Redovito se doda i krumpira izrezanih na kocke, jer je krumpir uvijek bio jeftiniji nego brašno, a dodavao se i u žutoj puri. Prosije se brašno i primakne blizu lonca koji vrije s već kuhanim krumpirima, naravno posoljenima, i polako se, šaku po šaku, sipa u lonac i neprestano puračom miješa da se ne stvaraju bubuljice bijeloga brašna i tako pura ostaje sirova. Brašno se sipa dok se procijeni gustoća pure. Tada se pokaže tko je majstor, jer sada tek treba miješati i ujediniti, odnosno miješanjem skuhati puru i ne dopustiti da zagori. Tu trebaju i mišići i umijeće, ali i paziti da te para ili brid lonca ne opeku.Tko ti daje za pravo pokvariti nedjeljno raspoloženje onima koji čekaju sedam dana da se najedu bijele pure?!

Začin je jednak – lučenica, odnosno, lučnica, kako se gdje zove.

 

pura Dom2

 

Na više mjesta iza domovinskoga rata kada sam prvi put pošao na nekakav odmor, sam pitao imaju li srdelu, ono iz želje. Jer, ako naručite srdelu i jastoga, onda valjda shvaćaju tko si i da želiš potrošiti. Međutim, odgovor je bivao da su oni restoran od imena i da nemaju srdelu – sirotinjsku ribu. Bivao sam uvijek ponovno ljut, a time sam ljutio i moje mlađe i starije kolege, jer su mi dobacivali ono: “seljače”. Međutim, došao sam na svoje u jednom puno boljem restoranu (Victoria) gdje mi je gazdarica odgovorila da se oni srdele ne stide, jer ih je srdela othranila. Bilo mi je drago i bio sam ponosan, pa sam često na odmoru odlazio u taj restoran. Isto je i s našom purom i zato je se danas ne smijemo stidjeti.

 

pura Dom2

 

Osim toga je i korisna i danas treba biti jednako važna. Samo što je rijetkost danas da netko zna skuhati i pripremiti onu staru puru. Stara domaća pura se pripremala tako da se u lonac stavilo obilato vode uz dodatak soli i ostavilo da voda provrije. Poslije se sipalo kukuruzno brašno mljeveno na vodenici ili žrvnju, pa bi se pura probila puračom i ostavilo da tako vrije-krčka dobar sat. Nakon tolikoga vrenja bi se odlio višak ove vode koja se zove kaša, da se može nadoliti ako bude suha, ali i zato da bi se s čvarcima ili uprženim lojem mogla kasnije počiniti pura. Pura bi se miješala dugo dok se sve ne ujedini, a miris je domaćinu kazivao kada je gotova. Osim kaše pura se začinjala i luč(e)nicom koja se pripremala s uprženim maslom na tavi, pa kada se maslo malo ohladi, dodao bi se češnjak satrven i uvaljan u sol i sjedinio bi se s maslom. Poslije toga se po volji ulije kiselo mlijeko ili jogurt ili ovisi o tome koliko ima osoba.Ta i takva krema ili umak se može služiti za više jela kao što su ona s roštilja, te pite i sl. Danas instant pura ima upute i nema problema za umiješati je, samo ne zaboravite kocku margarina i to ćete dobiti bez ikakva napora.Danas pametari kažu da pura zavarava glad. Neka govore. Pura je naša i ostaje naša!

Domaća pura se također može kuhati i kuha se tako da se odlije purina tekućina i stavi na prženu pancetu ili čvarke i time se začinja, pa se stoga i zove pura s kašom ili pura s čvarcima.

Ovako se pravila i pura s medom. Med bi se razblažio i zagrijao s vodom i tako se začinja pura i zove se pura s medom. Jednako se tako danas čini i s maslom. Domaće se maslo uprži i pura se uvalja i prelije domaćim prženim maslom. Miris i okus osvajaju, ali imajmo na umu da previše masla nije nimalo dobro našemu organizmu.

Kukuruzni kruh se pravio i zvao se kukuruza. Zamijesi se tanka pogača i peče kao i svaki drugi kruh bez kvasca. Neki stavljaju sirove čvarke u tijesto ili čak sušeni dimljeni ovčji loj kao čvarke. Danas je to uglavnom samo da se vidi kako je bilo nekada i kako se nekada “lijepo” jelo. Ovo se nekada jelo svaki drugi dan u dva oblika…

Pura na patki

Ako postoji stari fratarski recept, onda je ovo recept fratra koji je živio na selu i lovačkim šalama izazivao one što žive u samostanu.

Ovo je pripadalo lovcima među kojima su se nalazili često i naši stari ujaci kao što i danas ima pokoji i “ekolog i lovac”. Naime, recept se samo ovako zove, a njegov pravi naziv bi bio “pura s peradi” jer patka se koristi samo kao mamac u naslovu. Jednako dobro može poslužiti domaće pile, kokoš ili pijevac, kao i divlja ili pitoma patka. To je prvenstveno lovački recept kojega je dobrano koristio i ujak-fratar.

Po sebi je jednostavan recept, ali i uistinu slastan. Skuhajte bilo koje od navedene peradi, uklonite kuhano meso, dodajte soli po potrebi i «uspite» puru da se kuha, ako se radi o domaćoj puri od domaćega brašna, kuhajte barem sat vremena sa puračom u sredini pure. Poslije toga miješajte znalački i pazite na vodu-kašu da uzmete pravu mjeru. Pazite pura mora biti kuhana, a po želji mekša ili tvrđa, odnosno prospitija. Ako je palenta ili instant pura onda vam kaže na vrećici ili omotu da polako “sipate” u kipuću vodu i miješate par minuta dok ne dobijete željenu gustoću, odnosno vlašiju ili prospitiju puru.

Ovakvu puru možete jesti ili bolje reći samo probati, a možete je počiniti uprženim maslom, ali ne previše da ne izgubi onaj ukus i miris peradi, odnosno divljači. Također se s ovom purom sprema i lučnica kao i za svaku, recimo klasičnu puru.

No, ova pura je dobra uz kiseli kupus ili kalju, a ako imate priliku onda je najbolja kao prilog uz jela – gulaše od divljači.Ako ste imali divlju patku onda možete jedan dio skuhati da napravite puru, a drugi dinstati ili napraviti umak ili još bolje gulaš i tako pridodati onaj komad koji ste kuhali za puru. To je ono lovačko i izazovno. To je onda pura u dvostrukom umaku. Božićni objed.

Ako probate samu puru s patke gasite se kiselim mlijekom, a ako je patka ponijela puru u gulaš ili koji dobri umak onda su vam prijatelji proizvođači dobrih crnjaka ili plavaca. Njih, hvala Bogu, imamo na pretek. Tako pliva patka preko Save i ovamo i tamo, a k tome zapjeva i gangu i bećarac i združi tolike, čak i slabije prijatelje.

 

Recept iz knjige: STARA HERCEGOVAČKA KUHINJA

Autor knjige: Fra Franjo Mabić

Oglas
Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Gastro

Ukusno i zdravo: Pripremite vegetarijanske lazanje u fritezi na vrući zrak

Isprobajte recept vrhunskih kuharica!

Posjetili smo jedinstven studio koji kreira foto i video sadržaj vezan uz gastronomiju, a njihove su nam dvije kuharice pokazale kako se u fritezi na vrući zrak rade lazanje.

Flavorific je studio za kreiranje foto i video sadržaja, u kojem se kroz dinamične videe i stvarno vrhunske fotografije, u Philipsovom slučaju i kroz recepte, pomaže brendovima da ispričaju neku svoju priču i da se povežu sa svojom publikom.

“Kod nas u studiju stvarno svaki dan je dinamičan, zanimljiv, drugačiji, posebno zadnje vrijeme u zadnjih nekoliko mjeseci otkad smo počeli koristiti robote za snimanje, znači svaki put kad uđem u studio nešto leti po zraku, nešto bacaju, a sve s ciljem kako bi uhvatili taj neki savršeni trenutak koji najbolje priča priču za brend.”, izjavila je direktorica Flavorific studia, Ana Car.

Priprema vegetarijanskih lazanja

Jelena Markota, voditeljica Flavorific kuhinje otkriva kako se priprmaju vegetarijanske lazanje.

“Prvo narežemo gljive, a tek onda krečemo dalje.” Jedan zeleni pesto napravila je stilistica hrane i kuharica Nataša Rajčević, a otkriva kako je za izradu pesta potrebno malo bosiljka, malo špinata, bademi, parmezan, maslinovo ulje.

Nina Tumov, Philips, marketing menadžerica za Philips kuhinjske uređaje ističe: “Philipsov blender serije 7000 je naš blender s brojnim mogućnostima s kojim možemo napraviti različite stvari, od smoohtija do različitih umaka, namaza kao i juhe. Sam blender ima 6 predefiniranih programa, a različite sekvence miješanja garantiraju najbolje rezultate.”

Nakon što smo napravili pesto, uzet ćemo brašno, tekućinu kako bismo napravili tjesteninu, također u uređaju za izradu tjestenine.

“Uređaj za izradu tjestenine namijenjen je ljubiteljima tjestenina, s njim se mogu napraviti različite vrste tjestenina, sve od onih običnih do bezglutenskih, a možete se igrati s različitim bojama i teksturama. S uređajem dolazi 10 različitih nastavaka, sve od debelih i tankih špageta, školjkica, makarona, mogućnosti su bezbrojne. Uređaj ima ugrađenu vagu i u njega se stavlja brašno, zatvori se i sam izračuna potrebnu količinu tekućine koju treba dodati, stisne se start, ulije se tekućina, tri minute miješa i nakon toga počne istiskati tjesteninu, a vi ju samo trebate odrezati na željenu dužinu i staviti kuhati.”, navodi Tumov.

Nakon priprema tijesta i ostalih potrebnih komponenti, vrijeme je za slaganje lazanja. Jelena je uzela posudu za pečenje i u nju stavila malo ulja.

Na prvi sloj tijesta koji se stavlja u posudu za pečenje, dodaje se malo pesta, pa malo sira i pirjanih gljiva sa špinatom.

Ovaj se proces ponavlja sve dok imate tjestenine, a zadnji sloj se mora prekiriti sirom, te ga dodati malo i pred kraj pečenja. Ove su se lazanje stavile peći u Philipsov airfryer.

“Naša najnovija friteza na vrući zrak serije 7000 je naša najbolja friteza na vrući zrak i najveća je na tržištu, dovoljno je velika da se u njemu ispeče pile od 2 kilograma, ima automatske programe pa treba samo izabrati vrstu hrane, količinu i kako želite da bude pečeno, a ona sama prilagođava temperaturu i brzinu zraka. Ako se poveže s aplikacijom, jer je to pametni uređaj, dobije se mnogo dodatnih programa i uz njega dolazi sonda za meso koja će osigurati najbolje pečene odreske.” ističe Nina Tumov.

Ana Car naglašava kako u slučaju Philipsa, njihovu priču najbolje pričaju njihovi autorski recepti za globalno tržište. “Ti recepti popraćeni su sa stvarno predivnim fotografijama hrane, videima koji onda vas kao korisnika baš ono pozivaju da te recepte probate, da ih isprobate u svojoj kuhinji i da vidite kako ti uređaji zapravo vama mogu poboljšati život.”, zaključila je.

Mi vam za kraj preporučamo da isprobate recept ovih vrhunskih kuharica!

Nastavite čitati

Gastro

Naučite kako odabrati zrelu lubenicu i dinju – ovi će vam trikovi pomoći!

Slatku i sočnu lubenicu ili dinju ponekad nije lako prepoznati

Ljeto donosi razne ukusne plodove, a među njima su i lubenica i dinja. Mnogi se slažu da se radi o najukusnijem voću, ali za razliku od borovnica i banana, teško je prepoznati je li voće zrelo i ukusno.

Donosimo nekoliko savjeta koji će vam pomoći da odaberete najslađe voće!

Kako odabrati zrelu dinju

One prije svega trebaju biti lijepe žuto – narančaste boje, a nikako zelene. Voće će imati i slatku mirisnu aromu kada je spremno za jelo.

Provjerite stabljiku

Kada birate dinju, prvo pogledajte stabljiku – koja se ne bi trebala nalaziti na njoj! Ako dinja ima stabljiku to znači da je ubrana prije nego je postala zrela. Ako dinja ima malu udubinu, ona je indikator da se dinju tijekom branja lako odvojila od stabljike i da je spremna za konzumaciju.

Težina

Zrela dinja se uvijek čini teškom za svoju veličinu, a provjeriti možete i je li zrela ako pritisnete dno dinje, koje će se lagano saviti te vratiti an mjesto. Ako se to ne dogodi, dinja nije zrela.

Tikvice se mogu uzgajati i u teglama na balkonu – pratite ove jednostavne korake

Zvuk

Još jedan način za prepoznavanje zrele dinje je taj da je podignete i protresete. Ako čujete zvuk, to znači da je dinja previše zrela i sigurno neće biti jako ukusna.

Kako odabrati zrelu lubenicu?

Od svibnja do rujna možemo uživati u lubenicama i nabaviti ih u trgovinama, a zrela lubenica neće biti tako privlačna izgledom, niti će biti sjajne kore, što se često smatra znakom zrelosti.

Provjerite dno lubenice

Pritom mislimo da obratite pažnju na dio lubenice koji je bio u kontaktu s tlom kada je rasla. Na tom mjestu lubenica nije bila izložena suncu i boja bi trebala biti žuta ili bež, nikako bijela. Ako je ipak bijelo, to znači da nije zrela i da neće ponuditi predivan okus. Ako je to mjesto tamno žute boje, moguće je da je i previše zrela za konzumaciju.

Težina

Kada veličina nije dobar indikator zrelosti, onda je težina. Zrela lubenica ima veću koncentraciju vode i čini se preteškom za svoju veličinu. Kada birate, uzmite u ruke dvije jednake lubenice i usporedite težinu. Odaberite naravno onu koja je teža.

Voće i povrće iz vrta koje morate oprati prije kuhanja ili jela

Zvuk

Koliko je lubenica zrela može vam otkriti i zvuk – ako je spremna za konzumaciju onda će imati duboki, “šuplji” zvuk kada ju lupite prstima. Ipak, stručnjaci smatraju da zvuk lubenice nije najbolji pokazatelj zrelosti pa se ne oslanjajte samo na njega.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice