Povežimo se

Gastro

Njegujte tradiciju i napravite domaću zimnicu

Pripremate li se sami upustiti u pripremu ovogodišnje zimnice, donosimo vam nekoliko savjeta kojima se možete voditi.

Danas je jednak problem naših majki, žena, nevjesta i kćerki u jelima koja do sada nisu pripremala. Jednom treba otpočeti. Uvijek će postojati onaj tvoj prvi put. Znaj da će biti dobar i da ćeš jednako uspjeti. Tako je i sa zimnicom. Međutim ja to nikada nisam radila ili radio! Sada reci da jesi i radi.

Više vrsta povrća

Dakle, operite povrće u tekućoj vodi jakim mlazom (mrkvu, zelenu rajčicu, papriku, krastavac, artičoku, sitni luk ili lučice, zelenu, plavu ili bijelu cvjetaču, patlidžan, mahune, posebice mlade jesenske mahune) i sve lijepo posušite. Papriku i slično povrće ćete raspoliti ili rezati na odgovarajuće komade i takve staviti nekoliko minuta u kipuću vodu i ocat u koju ste dodali soli po potrebi ili još koju mirodiju, ali njih ćete dodati obvezno kada budete pospremali u staklenke.

Prokuhano povrće ostavite da se dobro ocijedi i ohladi, čak i ako treba dan vremena. Potom se ohlađeno povrće slaže u staklenke na slojeve-tavane. Po njima se stavljaju začini: sitno rezani češnjak, papar u zrnu, sušeni mljeveni ružmarin, origan, a može i neke ići slobodno i malo feferona, a najčešće se ne izostavlja komorač. Sve se to pomalo pozbija i može se učvrstiti na zadnjem sloju sa komadićem mladice vinove loze, naravno oprane i očišćene. Ako ne želite preoštro kiselu papriku onda stavite 15 dg šećera po kilogramu paprika ili drugoga zelenja – povrća.

Nekada se u završetku stavljao salcil u prahu po vrhu pripremljene staklenke, danas mu više ni spomena nema. Danas to činite ovako: onu ohlađenu tekućinu u kojoj ste otkuhali ili prokuhali povrće (tri četvrtine osoljene vode i četvrtina octa) polako ulijte u staklenku s povrćem. Ostavite pri vrhu jedan cm prazna prostora u koji ćete dodati čisto ulje – bilo maslinovo ili sjemenovo.

Celefanom ili posebnim papirom za zimnice i okolo gumicom ćete zatvoriti da zrak ne dolazi i staklenke pospremiti u podrumski prostor. Ako nemate podruma onda u najtamniji i najhladniji prostor koji vam je na raspolaganju. Ne morate čekati zimnicu da oprobate svoje specijalitete. Vidjeti ćete da neki vaši novi specijaliteti neće ni dočekati zime ma koliko vi god spremili.

Ako vam pođe za rukom pa napravite šarenu salatu, ali nikako rezanu na sitne komadiće, od mrkve, cvjetače bijele, lučića, paprike, krastavaca u onakvoj tekućini, vidjet ćete da ste majstor kakva bi i vi tražili. Probajte i nećete se pokajati. Možda to bude vaš put da i drugome znate svojim iskustvom i umijećem pomoći. Svi koji znaju tako su počeli i probali. Zašto ne bi i ti?

Paprike i krastavci

Zacijelo jedan od najboljih načina spremanja paprike i krastavaca je ovaj! Paprike roge dobro operite i posušite. Potom ćete ih izrezati na polke i odbaciti sjemenke. Dobro ćete zagrijati ulje u koje ste stavili malo soli. Ispecite polke paprika i stavite ih da se ohlade. Ohlađene polke ćete oguliti – skinuti kožicu s vanjske strane i slagati ih u staklenke-galone. Kada ste napunili galon zalijte ga uljem i povežite celofanom i odložite u tamni i hladni prostor. Prilikom služenja pospite češnjakom poslužene paprike i uživajte.

Znajte da ovakav način pripremanja paprika je veoma ekonomičan u smislu jer traži malo prostora za velike količine paprika. Otprilike u jedan galon od pet litara vam može stati i cijela vreća od dvadeset i pet kilograma roge.Ovakav prilog ili čak salata uvijek dobro dođe na stolu, pa čak i u sred ljeta. Imajte na umu da već otvorena staklenka mora imati uvijek na vrhu ulja da se paprike ne bi kvarile i bile u dodiru sa neželjenim gljivicama.

Patdližan

Patlidžani se ovako spremaju za zimnicu najjednostavnije! Ogulite patlidžane i izrežite ih uzduž na ploške debljine oko pola centimetra. Stavite ih u posudu i pospite solju po tavanima. Ostavite ih tako u soli oko dva sata. Poslije toga ih uzmite u ruku i iscijedite. Još nakon toga ih stavite u cjedilo i prignječite kakvim težim predmetom da se još cijede.

Kada su se dobro ocijedili počnite ih stavljati u staklenke i uz njih malo češnjaka, feferona i kojeg drugog mirodijskog bilja kao kadulje-salvije, mesliđena-bosiljka, origana, mljevenog sušenoga ruzmarina, komorača. Kada ste napunili staklenku nalijte maslinovo ulje ako ga imate, ali ako ne, može i sjemenovo, te dobro hermetički zatvorite. Odložite na hladno i tamno mjesto. Ovo možete poslužiti kao već gotovo jelo, odnosno prilog ili salata ili ga možete spremati sa drugim jelima.

Ovo barem nije teško probati. Probajte i uvjerite se još jednom da ste vrsne kuharice, a da to još drugi i ne znaju. Prvim ledovima im pokažite da se iznenade i pitaju vaš iskusni savjet.

Ovdje jednako važi pravilo da kod vađenja iz staklenki preostali dio mora uvijek ostati pokriven uljem. Ako je malo postojećega ulja nadodajte ulja koje vam je pri ruci, samo da patlidžani ostanu pokriveni uljem.

Mahune, cvjetača i lučiće 

Ako se slučajno odlučite jesenske mlade mahune, cvjetaču ili lučiće pripremati za zimicu na ovakav način onda nikako ne zaboravite u vodu u kojoj ćete obariti-prokuhati mahune staviti i feferona. Ostalo se sve radi kao i kod gore navedenoga povrća. Ovakve mahune dobro idu uz suhu zimsku mezu na našim trpezama. To sam prvi put jeo u goranačkom Bogodolu i kasnije sam spremao jer mi se tako svidio i dopao ovakav način spremanja mahuna za zimnicu.

Zimnica naša stara i prava je bila sušeno povrće i voće. Danas se još kod starih časnih sestara kuharica čuva tradicija sušenoga povrća, posebice patlidžana, mahuna, mrkve, gljiva i začinskoga bilja – celera, peršina, mesliđana-bosiljka i feferona.

Mahune se najprije otrijebe, operu i posuše. Potom se režu uzduž i ostave u na čistu plahtu u hladu da se suše nekoliko dana. Čuvaju se prekrivene bijelim papirom ili bijelom plahtom. Tako se jednako radi i sa patlidžanom. Opere se posuši i uzdužno reže na željene komade. Jednako se stavi na čisto u hlad da se suši i čuva se pokriveno od muha i prašine. Na jednak način pristupate i gljivama.

Kada su mahune, patlidžan ili gljive dovoljno osušeni pospremaju se u staklenke ili koje druge posude i poklope se kakvim platnom da imaju zraka i čekaju tako svoj konzumni dan. Ovakav način spremanja zimnice je mnogo korisniji i bolji nego da pospremamo u hladnjake na minus dvadeset stupnjeva Celzijusovih.

Rajčica

I rajčica se još suši kod nas za zimnicu iako ne tako puno i često. Možda je i najjednostavnija za sušenje od svega povrća. Kod nas oduvijek sušila pokoja rajčica na prozoru od koje se čuvalo-dobivalo sjeme za iduću sezonu.

Osrednje veličine zrele rajčice, a najbolje su jabučarke ili one pomalo izduljene, se dobro operu, posuše i izrežu na polke kao krumpiri. Odstrani se onaj zeleni dio gdje je bila peteljka. Na drvenu podlogu prekrivenu papirom posložimo izrezane rajčice i dobro ih posolimo. Time smo se zaštitili od muha i dali bolji okus rajčici. Ostavimo na ljetnom suncu ovakve posoljene rajčice tri dana. Ako ima opasnosti od rose noću ih unosimo u kuću. Poslije tri dana rajčice možemo polako poslagati u staklenke, kada su već izgubile šesdeset i pet ili sedamdeset posto od svoje tekućine. U staklenke s rajčicom stavljamo rezanoga češnjaka, malo feferona i još kojega drugoga začinskoga i aromatičnoga bilja po volji.

Kada smo poslagali u staklenku suhu rajčicu dodali joj željene arome nadolijemo ulje da sve lijepo pokrije. Staklenku zatvorimo dobro i odložimo u tamni podrumski prostor barem za dva mjeseca da ulje prodre u srce suhe rajčice. Poslije dva mjeseca imamo još jednoga domaćega gosta na našem obiteljskom stolu kojemu uistinu moramo izraziti dobrodošlicu jer je veoma velik i častan gost. Potrudimo se da bude još bolji, ali nadasve da bude još češći gost i to našim znanjem i našom voljom. Vidjeti ćete da će cijela obitelj biti i za ovoga dragoga gosta.

Feferon

Full frame of red green and yellow peppers background – heap of peppers in cardboard box ready for sale

Feferon se suši također jednostavno. Uberite ga, operite i nanižite na konac i objesite na mjesto gdje ga neće iznenadna kiša naći. Nakon desetak dana unosite ga u smočnicu ili sameljite i pospremite u staklenke. On ima trajnost žita i meda, pa se ne bojte ako ste ga ove prilike malo više pripremili. Feferon suhi možete staviti u ulje i tako koristiti kao začin bilo u variva ili juhe ili dodatak koji svatko uzima ponaosob po svojoj volji. Dovoljno je par suhih razrezanih feferona na litra ulja bilo maslinova ili sjemenova.

Vjerujte mi, ja sam uvijek imao celera i peršina ili na prozoru kuhinje svježa ili ovako sušena, pa tako je za koju minutu u vodi kao svjež. Jednako sam držao i bosiljak za umake i pečenja ili talijanske tjestenine.

Kiseli kupus

Kiseli kupus je uvijek dobra zimnica. Lako se priprema i može se koristiti na više načina. Kupus se kiseli ribani i u glavicama. Ribani se može kiseliti i u manjim posudama pa se tako prije i ukiseli.

Ribani kupus se samo osoli i dobro zbije u posudu i zatvori da nema zraka. Možete staviti koju bobicu smreke i čekajte četiri do šest tjedana i imate prelijepi kiseli kupus koji možete kuhati, praviti salatu, prilog ili što je sada dosta u modi kuhati ga sa kobasicama. Ako ga kiselite u loncima ili staklenkama dovoljno je samo tri tjedna i kupus je ukiseljen. Ne zaboravite tri kg soli idu na 100 kg kupusa kod kiseljenja.

Kiseli kupus u glavicama je prikladan za salatu, kalju, sarmu, ali i kao prilog bilo dinstani ili kuhani, a posebice s purom. Međutim, kupus koliko god hvalili meni ostaje ona samostanska izreka što sam je čuo u Bologni: «Najbolji kupus je s puno mesa i duge vatre». Dakle, sam kupus je samo kupus!

Odlika mu je da se može više puta pogrijavati i uvijek biva bolji i ukusniji. Teško ga možete prekuhati i kada biste to htjeli.

Možda je malo i previše čest gost naših stolova i kuhinja iako je uistinu voljeni gost. Dobro bi bilo odvajati mu slast od dimljenoga mesa i više ga jesti kao salatu i prilog jer je prebogat C vitaminom, a sa suhim dimljenim mesom je veliki neprijatelj krvnom pritisku i masnoći i još koječemu štetnomu.

Kultura zimnice

U zadnje vrijeme sve je uznapredovalo pa tako i kuhinja zimnice ili kultura zimnice. Danas se već naveliko, umjesto uobičajene pasirane rajčice, sprema gotovi umak za razne vrste gulaša, tjestenina i divljači. Jednako se koristi rajčica kao glavni i temeljni sastojak, pa se pridodaje paprika, patlidžan, tikvice, začinsko bilje i k tome koja začinska kockica. Na koncu dođe mikser i sve lijepo ujednači da se skuhano i ohlađeno sprema u hladnjake u bocama od sokova ili mineralne vode.

Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Gastro

Borovnice – superhrana koju djeca obožavaju

Sve što trebate znati o borovnicama

Borovnice (Vaccinium myrtillus – šumska, Vaccinium corymbosum – američka uzgojena sorta) spadaju među najcjenjenije voće zbog bogatstva antioksidansa, prepoznatljivog okusa i svestrane primjene. Iako su u našim krajevima šumske borovnice oduvijek dio prirodne flore, uzgojene borovnice – poznate i kao američke visoko grmolike – u Hrvatsku su stigle krajem 20. stoljeća, kada su ih poljoprivrednici i OPG-ovi počeli saditi u kontinentalnim krajevima zbog velike potražnje i relativno jednostavnog uzgoja.

Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!

Danas su dostupne u gotovo svakom supermarketu, ali mnogi ih i dalje radije beru sami – bilo u šumi, bilo na plantažama.

Gdje i kada brati borovnice u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj ih možete pronaći u divljini ili ih ubrati na organiziranim plantažama. Šumske borovnice rastu u planinskim područjima poput Gorskog kotara, Like, Velebita i Medvednice, a berba obično počinje krajem lipnja i traje do kolovoza. Budući da su mnoge lokacije zaštićena prirodna područja, prije branja provjerite lokalne propise i dozvole.

S druge strane, plantaže uzgojenih borovnica – najčešće američke sorte – nalaze se u Slavoniji, Međimurju, okolici Zagreba i Dalmatinskoj zagori. Mnoge nude i opciju “berbe za vlastite potrebe”, što je odlična prilika za obiteljski izlet i svježu kupovinu s grma.

Razlika između šumskih i uzgojenih borovnica

Borovnice koje beremo u prirodi i one koje dolaze s plantaža razlikuju se po veličini, boji, okusu i primjeni.

Šumske borovnice su sitne, tamne i iznutra ljubičaste. Imaju intenzivan, kiselkast okus i boje jezik, prste i odjeću. Sadrže više antocijana, pa imaju i jači antioksidativni učinak. Idealne su za džemove, kompote, pite i sokove, ali i kao dodatak zobenim kašama.

Uzgojene (američke) su veće, iznutra svijetle, blažeg i slađeg okusa. Ne boje prste, pa ih djeca posebno vole. Prikladne su za svježu konzumaciju, smoothieje, kolače i salate.

borovnice

Dobrobiti borovnica za zdravlje

Bez obzira na vrstu, borovnice su iznimno korisne za zdravlje:

  • Snažni su antioksidansi – usporavaju starenje stanica i djeluju protuupalno
  • Pomažu zdravlju mozga – poboljšavaju pamćenje i koncentraciju
  • Podupiru rad srca i krvnih žila – reguliraju krvni tlak
  • Pogoduju probavi – zahvaljujući vlaknima
  • Štite vid i jačaju imunitet
  • Pomažu u regulaciji šećera u krvi

Redovita konzumacija borovnica preporučuje se svima, a posebno djeci, starijima i osobama pod stresom.

Zašto djeca toliko vole borovnice?

Borovnice su zabavne, malene i slatke – djeca ih često vide kao “voćne bombone”. Uz to, lako se jedu prstima, nemaju koštice i ne zahtijevaju guljenje. Posebno su praktične kao užina, dodatak u jogurtima ili voćnim kašama.

Mogu li se borovnice uzgajati u vrtu ili u tegli?

Da – uzgoj borovnica kod kuće je moguć, ali zahtijeva malo znanja i pripreme. Borovnice vole:

  • Kiselo tlo (pH 4,5 – 5,5) – može se pripremiti uz dodatak borove kore, treseta ili kupovnog supstrata
  • Sunčanu poziciju – barem 6 sati sunca dnevno
  • Redovito, ali umjereno zalijevanje – najbolje kišnicom ili mekom vodom

Ako nemate vrt, borovnice se mogu saditi i u velikim teglama (30+ L). Važno je koristiti kiseliji supstrat i redovito prihranjivati gnojivom za acidofilne biljke (poput rododendrona).

Patuljaste i stupaste voćke idealan su izbor za balkone i male vrtove

Prve veće plodove možete očekivati nakon 2-3 godine, ali biljka je dugovječna i rađa desetljećima.

Borovnice su više od ukusnog voća

Bilo da ih berete u šumi, na plantaži ili uzgajate na vlastitom balkonu, borovnice su pravo bogatstvo ljeta – ukusne, zdrave i svestrane. Njihova popularnost raste s razlogom: s malo truda i znanja, svatko ih može imati pri ruci – i u tanjuru.

Nastavite čitati

Gastro

Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju? Ovi će vam trikovi pomoći!

Slatku i sočnu lubenicu ili dinju ponekad nije lako prepoznati

Ljeto je sezona najraznovrsnijeg i najsočnijeg voća – od bobičastih plodova do breskvi, smokava i marelica, lubenica i dinja. Mnogi se slažu da se radi o najukusnijem voću, ali za razliku od borovnica i banana, teško je prepoznati je li voće zrelo i ukusno.

Donosimo vam praktične savjete kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju i izbjeći razočaranje nakon rezanja.

Kako odabrati zrelu dinju

One prije svega trebaju biti lijepe žuto – narančaste boje, a nikako zelene. Voće će imati i slatku mirisnu aromu kada je spremno za jelo.

Kod dinje treba obratiti pažnju na boju kore, miris, težinu i trag stabljike.

1. Boja i miris

Savršeno zrela dinja ima žuto-narančastu nijansu, a iz blizine se osjeti intenzivan slatkasti miris.

2. Trag stabljike

Ako dinja još ima stabljiku, vjerojatno je ubrana prerano. Umjesto toga, potražite malu udubinu na tom mjestu – to je znak da je voće prirodno dozrelo.

3. Težina i elastičnost

Zrela dinja uvijek djeluje teža za svoju veličinu. Laganim pritiskom na dno trebalo bi se osjetiti blago savijanje koje se odmah vraća u prvotni položaj.

4. Zvuk

Ako dinju lagano protresete i čujete unutarnji zvuk – to je znak da je prezrela i više nije u najboljem stanju.

Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju

Tikvice se mogu uzgajati i u teglama na balkonu – pratite ove jednostavne korake

Kako odabrati zrelu lubenicu?

Od svibnja do rujna možemo uživati u lubenicama i nabaviti ih u trgovinama, a zrela lubenica neće biti tako privlačna izgledom, niti će biti sjajne kore, što se često smatra znakom zrelosti.

Za obje vrste voća vrijede slična pravila – ali kod lubenice posebno pazite na boju kore, donju mrlju i zvuk pri kuckanju.

1. Donja mrlja (field spot)

To je dio koji je bio u kontaktu s tlom.

  • Bež ili žuta mrlja: znak zrelosti
  • Bijela mrlja: znak da lubenica nije dozrela
  • Tamno žuta mrlja: lubenica je moguće već prezrela

2. Težina

Kod dvije lubenice iste veličine, uvijek birajte onu koja je teža – veća količina vode znači više slatkoće i sočnosti.

3. Zvuk pri kuckanju

Dubok i šuplji zvuk najčešće je znak zrelosti. Ipak, stručnjaci upozoravaju da se na zvuk ne treba oslanjati kao na jedini kriterij.

Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju

Voće i povrće iz vrta koje morate oprati prije kuhanja ili jela

Kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju baš svaki put

Savršeno zrelo voće prepoznat ćete kombinacijom više znakova: boje, mirisa, težine i izgleda donjeg dijela ploda. Ako vam je cilj kako prepoznati savršenu lubenicu i dinju, najbolje je razviti vlastiti osjećaj kroz praksu – ali ovi savjeti odlična su polazna točka za svaku ljetnu kupovinu.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice