Povežimo se

Događanja

Zajednica dizajnera interijera organizirala dizajnerski izlet inspiriran prirodom i kreativnošću

U opuštajućem ruralnom krajoliku Moslavine, novinari i dizajneri su razgovarali o zajedničkom doprinosu razvoju dizajna interijera i eksterijera u Hrvatskoj, regiji, ali i šire. Saznajte gdje pronaći dizajnere unutarnjih i vanjskih prostora te kako dizajn našega doma i ureda utječe na kvalitetu života i rada općenito.

Slikovitost ruralnoga krajolika te arhitekture i dizajna interijera nadahnutih kulturnim naslijeđem Lijepe naše, izvrsna su scenografija za druženje sa Zajednicom dizajnera interijera. Naime, prisjetimo se da su među vodećim trendovima u dizajnu upravo priroda (i njena zaštita) te autentični interijeri koji pričaju o kulturnim bogatstvima neke regije ili države (ili spajaju dizajnerske elemente nekoliko regija, država, kontinenata).

Započnimo ovo dizajnersko druženje upoznavanjem domaćina. Nedavno osnovana Zajednica dizajnera interijera (ZADIN) je profesionalno udruženje koje okuplja dizajnere interijera, dekoratere, stiliste, arhitekte, krajobrazne arhitekte, dizajnere vrtova i ostale zaljubljenike u dizajn na jednom mjestu – s fokusom na zajednički rast, razmjenu iskustava, razvoj talenata te promociju dizajna interijera i eksterijera.

Izlet u opuštajući ruralni krajolik Moslavine

Predstavnici Zajednice (Tatjana Kos, Ada Kezić, Drago Veselčić, Danica Maričić) su 27. lipnja okupili urednike i novinare partnerskih medija te ih poveli na izlet u opuštajući ruralni krajolik Moslavine, uz ukusne zalogaje i kušanje vina. Na prekrasnom seoskom imanju u Šumećanima, novinari i dizajneri su se zabavljali i na radionici oblikovanja skulptura od gline (uz stručno vodstvo) i kreirali svoje suvenire i uspomene na ovaj kreativan izlet i druženje. Stručni žiri je odabrao i pobjednike radionice. Na trećem i drugom mjestu su novinari Tara Šitum i Nebojša Subanović, a prvo mjesto je osvojila dizajnerica interijera Iris Androšević Pinjuh.

Uz skulpture od gline koje su sami kreirali te nagrade za pobjednike radionice, urednici i novinari su kao uspomenu ponijeli i hrvatske proizvode od drva i pluta – za dekoriranje doma.
Poput oblikovanja skulptura od gline, okupljeni medijski partneri su s predstavnicima Zajednice oblikovali načine suradnje s ciljem zajedničkog doprinosa razvoju dizajna. Također, spomenimo i cilj upoznavanja javnosti s profesijama dizajnera interijera i eksterijera u Hrvatskoj, regiji, ali i šire.

Dizajn našega doma i radnoga prostora utječe na nas

Među načinima suradnje novinara i dizajnera, svakako treba istaknuti i informiranje javnosti o prednostima koje kvalitetan dizajn donosi u stambeni i radni prostor. Naime, dizajn našega doma i ureda utječe na naše raspoloženje, produktivnost, relaksaciju te kvalitetu života i rada općenito. Drugim riječima, uređenje unutarnjih i vanjskih prostora komunicira s nama, bilo da smo mi toga svjesni ili ne.

Primjerice, kako odabrati boje koje će povećati našu produktivnost u radnim prostorima? Kako kombinirati materijale u stambenim interijerima? Koji sve dizajnerski elementi kreiraju najugodnije prostore? Kako pozicionirati rasvjetu u multifunkcionalnim interijerima? Kakvi interijeri nas najviše opuštaju? Ovo su samo neka od brojnih pitanja na koja će vam dizajneri(ce) interijera ponuditi svoj stručan odgovor.

Zaključimo… U Hrvatskoj djeluje sve veći broj dizajnera interijera, budući da su klijenti prepoznali važnost angažiranja profesionalaca prilikom uređenja stambenog ili poslovnog prostora. Gdje pronaći dizajnere interijera, pitate se? Pozivamo vas da posjetite web platformu Zajednice dizajnera interijera – ZADIN.eu.

Oglas

Događanja

Godišnje nagrade za zelenu gradnju najboljimprojektima, instituciji i osobi godine

Na svečanosti Hrvatski savjet za zelenu gradnju i HUPFAS dodijelili su godišnje nagrade za
zelenu gradnju i održivo izgrađeni okoliš. Nagrade su izraz priznanja osobama, ustanovama i
projektima koji su značajno doprinijeli unapređenju kvalitete gradnje i života u zgradama kao i
održivom gospodarstvu u protekloj godini.

„Mi i kroz ove nagrade želimo naglasiti važnost održive gradnje u postizanju klimatskih ciljeva i u borbi protiv klimatskih promjena. Dekarbonizaciju zgrada nećemo postići ako ne uključimo sve dionike, od svih sudionika u građevinskom sektoru, obrazovnog sektora, industrije, vlasti na svim razina, investitore, nevladine udruge, mlade – jer to je iznimno kompleksan i dugotrajan proces, ali je ciljeve u konačnici moguće postići. Upravo su ove nagrade naš doprinos tom cilju, jer svaki kvalitetan projekt i napor je važan i može biti inspiracija drugima. Zato još jednom zahvaljujem svim dobitnicima i vjerujem da će potaknuti mnoge da učine naše zgrade i naš okoliš boljim za život,“istaknula je Vlasta Zanki, predsjednica stručnog povjerenstva čestitajući svim dobitnicima.

„Zahvaljujemo svima koji su se prijavili i onima koji su ove godine nagrađeni te tako dali doprinos boljoj kulturi života i razvoju našeg društva. Mi kao udruga koja okuplja proizvođače građevinskih materijala za toplinsku izolaciju zgrada dokazujmo da je uloga industrije u ovom procesu dekarbonizacije bitna i da imamo potrebne tehnologije i rješenja ali i stručnost koja je potrebna za kreiranje politika koje moraju biti podloga za kvalitetne promjene u zgradarstvu“, istaknuo je Igor Kemenović, predsjednik HUPFAS-a.

Stručno povjerenstvo je dodijelilo nagrade u ovih 6 kategorija:

Građevinom godine – novogradnja proglašen je Hotel Materra, koji se prekrasno uklapa u prirodni okoliš slavonskih polja, a interijer hotela reflektira predanost prirodi i zemlji. Inspiriran je prirodnom i kulturnom baštinom Osječko-baranjske županije, koristeći prirodne materijale karakteristične za slavonsko podneblje. Hotel je primjer održivosti s brojnim ekološkim značajkama, a hotel je zahvaljujući obnovljivim izvorima energije gotovo samoodrživ. Nagradu je preuzela Nina Dumančić, glavni direktorica, investitora ŽITO grupe a uručio ju je prof.dr.sc. Bojan Baletić, dekan Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, član povjerenstva.

Za građevinu godine – rekonstrukcija/obnova proglašena je obnova zgrade hotela Art’Otel
Zagreb, Powered by Radisson Hotels. Kroz projekt obnove naglasak je stavljen na revitalizaciju i valorizaciju kulturne baštine starogradske jezgre te otvaranje tog prostora gostima, uključujući dosad neviđene vizure grada s rooftop bara na krovu zgrade. Obnova je započeta 2021. i hotel je otvoren nakon nešto više od 2 godine trajanja obnove. Osim luksuza i udobnosti, art’otel Zagreb primjer je ekološke održivosti. Kroz inovativne pristupe i zelenu gradnju, hotel je prošao sveobuhvatnu energetsku obnovu. Hotelom upravlja: Arena Hospitality Group d.d. Nagradu je preuzela gospođa Sandra Kalagac, Direktorica za okolišno, društveno i korporativno upravljanje, a nagradu je uručio Igor Kemenović, predsjednik udruge HUPFAS.

U kategoriji institucija / organizacija godine nagradu je dobio Valamar Riviera d.d. koja je vodeća turistička kompanija u Hrvatskoj i regiji, prepoznata kao veliki investitor u proizvode i usluge više dodane vrijednosti, poželjan poslodavac s preko 8,000 djelatnika, lider u borbi protiv klimatskih promjena i poželjan partner u razvoju održivog turizma koji je dobar za destinacije, djelatnike, goste i lokalne zajednice, i stvara nove vrijednosti za investitore. Posebnu pažnju usmjeravaju u obnovljive zelene izvore energije, upravljanje otpadom, lokalnu hranu i održivost u lancu opskrbe te razvoju javne turističke infrastrukture dostupne svima i unaprjeđenju kvalitete života lokalnih stanovnika.

Nagradu je preuzela Ivana Budin Arhanić, članica Uprave Valamara a nagradu je uručila doc.dr.sc. Vlasta Zanki s Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ujedno i predsjednica Upravnog odbora HSZG-a te članica i predsjednica povjerenstva za nagrade.

Projektom godine proglašena je knjiga “Što je sve regenerativna arhitektura?”. Prikazuje što je
regenerativna arhitektura, zašto je bitna u ovom trenutku, kako se praktično može primijeniti,
pogotovo na otocima s turističkom ekonomijom i kako ta praktična primjena uključuje stambene zadruge kao katalizatore obnove ekološke i društvene okoline. Namijenjena je studentima raznih struka, učiteljima i profesorima, planerima, arhitektima, inženjerima u gradnji, izvođačima i ostalim stručnjacima, ali i lokalnim zajednicama i svima koji se zanimaju za rješavanje stambenog pitanja, održivost, jednakost i život u dodiru s prirodom. Nagradu je preuzeo Veljko Armano Linta, ovlašteni arhitekt, Studio Armano Linta za arhitekturu i dizajn, a uručila je Goranka Tropčić Zekan, članica Upravnog odbora HSZG-a i članica povjerenstva.

Studentskim projektom godine proglašen je projekt Case study Dugi Rat – tim B(EI)2. Case Study. Dugi Rat predložio je cjelovito rješenje sanacije prostora bivše tvornice te način ponovnog korištenja prostora s pozitivnim utjecajem na okoliš i okolno stanovništvo, što uključuje održivu i zelenu gradnju. Izgradili bi sportsko-rekreacijski centar uz mnoštvo zelenih površina kroz koje bi pridonijeli poboljšanju kvalitete zraka i voda. Uz zelene površine, okrenuli bi se i korištenju obnovljivih izvora energije vjetra i sunca. Nagradu je preuzela Iva Mejašić, studentica Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a nagradu je uručio Dario Henezi, član povjerenstva, predstavnik HUPFAS-a.

Osobom godine proglašen je prof.dr.sc. Zoran Veršić, redovni profesor na Arhitektonskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo.
Profesor Veršić je prodekan za poslovanje na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Voditelj je nekoliko kolegija, primjerice Arhitektonske konstrukcije i materijali III i Fizika zgrade na preddiplomskom studiju, Održivo građenje II. Dugi niz godina bio je predstojnik Zavoda za zgradarstvo i fiziku zgrada Arhitektonskog fakulteta. Također je predsjednik Klastera za energetsku učinkovitost i održivost u zgradarstvu – nZEB.hr te je tajnik u Odjelu arhitektura i urbanizam Akademije tehničkih znanosti. Sudjeluje kao voditelj ili suradnik na više istraživačkih projekata. Nagradu je predao Dean Smolar, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju.

U stručnom povjerenstvu su: Suzana Babić Tkalčević, GTC, stručnjakinja iz razvoja nekretnina;
prof.dr.sc. Bojan Baletić, dekan, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Rajka Bunjevac,
dipl.ing.arh, predsjednica Hrvatske komore arhitekata; prof. dr. sc. Domagoj Damjanović, dekan Građevinskog fakulteta, Sveučilište u Zagrebu; Nina Dražin Lovrec, dipl.ing.građ., predsjednica Hrvatske komore inženjera građevinarstva; Kajo Ferić, Cemex, stručnjak iz područja građevinskih materijala; Dario Henezi, predstavnik HUPFAS-a i tvrtke Knauf Insulation, stručnjak iz područja građevinskih materijala; dr.sc. Luka Korlaet, zamjenik gradonačelnika Grada Zagreba; Vedrana Likan, direktorica Colliersa, stručnjakinja iz razvoja nekretnina; Margareta Zidar, arhitektica i stručnjakinja za energetsku učinkovitost, Energetski institut Hrvoje Požar; doc. dr.sc. Vlasta Zanki, zavod za inženjerstvo okoliša, Geotehnički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zavod za inženjerstvo okoliša; Predsjednica Upravnog odbora HSZG-a i predsjednica povjerenstva.

Svečanost su vodile Tanja Mance ispred Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju i Anđelka Toto
Ormuž ispred HUPFAS-a.

Nastavite čitati

Događanja

Dodijeljene godišnje nagrade UHA-e – otvorena izložba ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata

S tradicijom duljom od 60 godina, ova izložba pruža jedinstven i cjelovit pregled nacionalne arhitektonske produkcije u prethodnoj godini. Radove Godišnje izložbe ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2023. godini valorizirao je stručni žiri arhitektica i arhitekata u sastavu: Vjekoslav Gašparović (predsjednik), Ana Boljar, Vedad Islambegović, Jani Mardešić, Iva Martinis, Marin Mikelić, Helena Paver Njirić, Tomislav Soldo i Ana Šverko.

Žiri je donio odluku o laureatu Nagrade „Viktor Kovačić“ za životno djelo, koja je pripala arhitektu Đuri Mirkoviću. Stručni žiri koji je valorizirao ovogodišnje radove prijavljene na Godišnju izložbu nominirao je radove u svim kategorijama za godišnje nagrade „Viktor Kovačić“, „Bernardo Bernardi“, „Drago Galić“ i „Neven Šegvić“, koji predstavljaju kreativni, etički i estetski iskorak prema željenom usmjerenju strukovnog djelovanja unutar godišnje arhitektonske produkcije. Birani su projekti koji su pažljivi prema prostornom i idejnom kontekstu, ekološki osjetljivi, financijski racionalni, a pritom projektantski originalni, jasni, suptilni, progresivni. U odabiru pak nagrada u svakoj od pojedinih kategorija vrednovani su projekti koji su najsveobuhvatnije odgovorili arhitektonskim jezikom na projektantski zadatak, neovisno o temi i mjerilu, odnosno rad u kategoriji “Neven Šegvić” koji je iznimno pridonio historiografiji i teoriji discipline.

DOBITNICI NAGRADA ZA 2023. GODINU:

NAGRADA VIKTOR KOVAČIĆ za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2023. godinu:

Hotel Zonar Zagreb / autori: LEA PELIVAN I TOMA PLEJIĆ, STUDIO UP

Hotel Panorama, izvorno Omladinski hotel Sport arhitekta Slavka Jelineka, od 1968. godine dominira dinamičnim trešnjevačkim susjedstvom. Mijenjan i dograđivan u više navrata, u svojoj recentnoj reinkarnaciji kao hotel Zonar Zagreb probuđen je iz letargije i dramatično transformiran u novi, vibrantni gradski reper.

Pažljivo čitajući povijesni i prostorni kontekst, autori uklanjaju nataložene slojeve do izvornih Jelinekovih postavki koje reafirmiraju, reinterpretiraju i suvereno ugrađuju u novi koncept. Već od ulaznog trijema nižu se i izmjenjuju kadrovi, sekvence i različiti ambijenti superjavnog prizemlja koji se nastavljaju u polivalentne prostore mezanina. Svjetleće plohe, pulsirajući ekrani, poluprozirne opne, refleksije i teksture grade utopijsku atmosferu unutrašnjosti, kao potpuno projektirano iskustvo s odmakom od poznatih obrazaca turizma.

Panoramski pogled na grad je glavni motiv organizacije različitih tipova soba; od „paviljona“ za spavanje u prozoru, kade uz prozor ili radne plohe duž prozora, nižu se specifična rješenja kao odjeci lođe iz izvornog projekta. Soba je svojevrsna kapsula unutar kapsule, mikroarhitektura umetnuta u zatečeni okvir koja putem različite materijalizacije (svijetlo, tamno, drveno, reflektivno…) i male, ali vješte varijacije u tlocrtu i presjeku ostvaruje paletu neočekivano raznolikih dojmova i atmosfera.

Ponovno aktiviranje krova nakon 50 godina, s javno dostupnim bazenom i terasom, nesebičan je doprinos gradu i građanima te jasan iskaz autorskog stava o nužno aktivnoj ulozi hotela u životu grada. I upravo ta optimistična ambicija ove ostvarene utopije ohrabruje i svjedoči da arhitektura unatoč svim ograničenjima i unutar turističke sfere može (i mora) ispunjavati svoju društvenu i gradotvornu ulogu.

(autor obrazloženja: Marin Mikelić)

NAGRADA DRAGO GALIĆ za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2023. godinu:

Kuća Nodi / autori: NIKOLA FABIJANIĆ I JURE GLASINOVIĆ

U procjep rubnih uvjeta nevelike parcele u Ivanić-Gradu – pruge, postojeće kuće i susjedne izgradnje, utisnuta je izdužena adicija kuće za oca i kćer. Postavljanjem uza sjeverni rub čestice arhitekti izlažu novu prizemnicu južnom osunčanju i rekreiraju iščezlu tipologiju kompaktnog dvorišta uokvirenog stanovanjem, radom i susjedima.

Ulaskom kroz ostakljeni zabat ukazuje se ideja kuće, artikulirana u poprečnom presjeku malih dimenzija i velike heterogenosti. Tripartitnom podjelom raščlanjuje se na zidani potez služećih sadržaja prema susjedu ostakljeni niz dnevnih prostora u središnjoj osi, trijem prema vrtu. Gradacija od čvrstog i tamnog prema levitirajućem i otvorenom dodatno je naglašena tvarnošću gradbenih elemenata. Servisi, stiješnjeni na minimalne utilitarne dimenzije između dvaju usporednih zidova i betonske kape, ustupaju svoju visinu sjevernoj orijentaciji kuće i poprečnom provjetravanju. Postaju oslonac mjernoj skali krovnih drvenih nosača koji, iako dilatirani od oplošja, drže na okupu staklenom cezurom odvojene zidnu i krovnu plohu, baš kao što to čini i klupa, koja poput drvenog klina povezuje podnu plohu kuće i trijema s fiksnim ostakljenjem pročelja. Dva drvena elementa koja ne dopuštaju kući da se „razleti“ evociraju dojam što nas vraća na misao o kući kao skloništu, minimalno zaštićenom od vanjskih utjecaja. Umnažanjem presjeka stvara se iluzija da kući nema kraja; pred nama se rastvara dom koji ne umanjuje svojeg stanara.

Prostorno, taktilno i ambijentalno bogatstvo ove male kuće stoji nasuprot svim tržišnim postulatima stanogradnje, kao podsjetnik da se kvaliteta arhitekture stanovanja ne iskazuje brojkom izgrađenih kvadrata ili utrošenih sredstava te da može i treba (ponovno) biti dostupna svima.

(autorica obrazloženja: Ana Boljar)

NAGRADA BERNARDO BERNARDI za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja za 2023. godinu:

Vinogradarska zbirka Pitve / autorica: VANJA ILIĆ

Vinogradarska zbirka muzeja općine Jelsa u hvarskom selu Pitve ušla je u zgradu nekadašnje škole podignute početkom 20. stoljeća, dimenzionirane po mjeri malog mjesta u unutrašnjosti otoka. Prenamijenjena za muzejsku funkciju, a zatim 2012. godine oštećena u požaru, kuća je nakon obnove trebala preuzeti višestruku ulogu: stalnog postava zbirke, izložbenog prostora, prostora za prezentaciju vina i enološku edukaciju te društvenog prostora za lokalnu zajednicu, a sve to u sklopu strogo postavljenih konzervatorskih zahtjeva.

Tako slojevit program mogao se bez napora pretočiti u kuću samo projektom koji podržava varijabilnost prostora u vremenu njegovim izmjeničnim kodiranjem i dekodiranjem. Stalni izložbeni postav i popratne namjene organiziraju se unutar postojećeg volumena putem unesenoga posve suvremenog i neovisnog prostornog elementa u obzirnom dijalogu sa zatečenom ovojnicom, koju dodiruje tek na mjestu gdje je to potrebno da je dodatno učvrsti.

Reinterpretativna dimenzija interijera gradi se u odnosu konstanti i mijena. Izložbeni element na katu i galeriji tvori niše za izlaganje s uporabnim artefaktima i isječcima zemlje čija se ljepota ističe u gotovo apstrahiranim, pomno kontroliranim kompozicijama, dok su opisi i objašnjenja smješteni izvan niša, u slobodnom prostoru koji teče između sekvenci režiranoga muzejskog postava i otkriva raskošne vizure prema agrarnom pejzažu. Dvorana u prizemlju, pak, zahvaljujući sustavu preklopnih panela, ostvaruje stupnjevan odnos s okolišem – od potpune zatvorenosti do integracije.

Tu je ekspresija interijera postignuta ukazivanjem na ljepotu korisnoga i „običnoga” projektiranjem polivalentne „mašine za procesuiranje” programa, lišene svake suvišnosti, koja oplemenjuje mjesto i lokalnu zajednicu, koliko i razmišljanja o suvremenom interijeru.

(autorica obrazloženja: Ana Šverko)

NAGRADA NEVEN ŠEGVIĆ za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2023. godinu:

Knjiga „Arhitekt Milovan Kovačević – pobornik internacionalnog modernizma“ / Autorica: DUBRAVKA KISIĆ

Monografija posvećena arhitektu Milovanu Kovačeviću (1905. – 1946.) mnogo je više od višegodišnjeg istraživanja opusa arhitekta čiji je osobni fond pohranjen u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU, nego je, kako piše jedna od recenzentica knjige, dr. sc. Snješka Knežević: „…osobita vrijednost rukopisa što autorica podjednaku važnost pridaje prikazu konteksta u kojem se Kovačević javlja, školuje, formira i stječe svoj identitet – ljudski i etički, profesionalni i svjetonazorski…“

I zaista, nemoguće je razumjeti opus ovog arhitekta, djelatnog u razdoblju u kojemu se spektar arhitektonskog modernizma koncentrira u internacionalni stil vođen funkcionalističkom etikom i estetikom, izdvojeno od njegova obrazovanja, antifašističkog djelovanja i borbe za integraciju arhitektonskih načela u koja je vjerovao u novi, socijalistički društveni poredak, na iznimno teškom životnom putu.

Naslovi i podnaslovi tematskih poglavlja jasno ukazuju na sistematizaciju rezultata istraživanja u prisnom odnosu slike i riječi: Povijest jedne borbe – Biografija / Koprivnica 1905. – Zagreb 1946.; Modernitet u pluralu / Formativno razdoblje 1921. – 1929.; Utjecaj ništa ne stvara – on budi / Profiliranje arhitektonskog opusa 1930. – 1940.; Život po mjeri ratnog vremena / Zagreb – Oslobođeni teritorij – Zagreb: 1941. – 1946.

Kovačević pripada generaciji arhitekata o kojoj i dalje znamo premalo. O povijesti hrvatske arhitekture općenito nije moguće govoriti bez izvlačenja znanstvenih biografija njezinih protagonista izvan šturih pasusa ili pak iz potpunog zaborava, zbog čega vrijednost ove knjige nadilazi značaj monografske obrade jednog arhitekta. Doprinos je to portretu epohe i historiografiji discipline koja čini temelj za razumijevanje suvremene arhitekture i odnos prema baštinjenom prostoru.

(autorica obrazloženja: Ana Šverko)

NAGRADA VIKTOR KOVAČIĆ za životno djelo za 2023. godinu:

Dobitnik: ĐURKO MIRKOVIĆ

Arhitektura Đure Mirkovića obilježena je istraživanjem odnosa graditeljske tehnologije i arhitektonskog oblikovanja, a promišljanje društvene uloge arhitekture u okvirima pažljivog planiranja prostora te sustavne proizvodnje i predaje znanja najsnažniji je trag ostavilo u razvoju zgrada kolektivnog stanovanja i društvenog standarda projektiranih i izvedenih u montažnim sustavima panelne prefabrikacije i kliznih, velikoformatnih i prostornih oplata.

Đuro Mirković rođen je 1937. u Splitu, diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1959., bio je projektant i voditelj u projektnim biroima Jugomonta (1959. – 1969.) i Industrogradnje (1969. – 1982.), a od 1982. i stalni profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je honorarno predavao još od 1966. godine. Doktorirao je 1981. temom „Tehnološki uvjeti arhitektonskom projektiranju“. Autor je, između ostaloga, stambenih tornjeva u Utrini (1970., 1974.) i Travnom (s N. Postružnik, 1975.), stambeno-poslovnog „Bloka 6“ poznatijeg kao „Mamutica“ (s N. Postružnik, 1976.) i stambeno-poslovnog „Blok 2“ u Središću (1979.), stambeno-poslovnih „Blokova B1 u B1“ u Voltinom naselju (s H. Paljan i T. Petrinjakom, 1976.), stambenih osmerokatnica u Karlovcu (s T. Petrinjakom, 1978.), stambenog tornja s vodospremom u Velikoj Gorici (1974.). Od zgrada društvenog standarda ističu se aneks bolnice za reumatske bolesti u Stubičkim Toplicama (s J. Gornik, 1973.) i Dom umirovljenika u Sopotu (s T. Petrinjakom, 1976.), za koji mu je dodijeljena Nagrada „Viktor Kovačić“.

Njegovi projekti su, baš kao i tehnologije s kojima je radio, sistemski umreženi u društvene, političke, gospodarske i strukovne tokove svoga vremena, pa danas djeluju jednako udaljeno od suvremene proizvodnje kao i društvo u kojem su nastali. Međutim, njegovo je djelo vrijedan repozitorij znanja koje bi moglo ponuditi mnogo uvjerljivije odgovore na stambene i okolišne krize današnjice od onih s kojima trenutačno raspolažemo.

default

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice