Događanja
Dodijeljene godišnje nagrade UHA-e – otvorena izložba ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata
S tradicijom duljom od 60 godina, ova izložba pruža jedinstven i cjelovit pregled nacionalne arhitektonske produkcije u prethodnoj godini. Radove Godišnje izložbe ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2023. godini valorizirao je stručni žiri arhitektica i arhitekata u sastavu: Vjekoslav Gašparović (predsjednik), Ana Boljar, Vedad Islambegović, Jani Mardešić, Iva Martinis, Marin Mikelić, Helena Paver Njirić, Tomislav Soldo i Ana Šverko.
Žiri je donio odluku o laureatu Nagrade „Viktor Kovačić“ za životno djelo, koja je pripala arhitektu Đuri Mirkoviću. Stručni žiri koji je valorizirao ovogodišnje radove prijavljene na Godišnju izložbu nominirao je radove u svim kategorijama za godišnje nagrade „Viktor Kovačić“, „Bernardo Bernardi“, „Drago Galić“ i „Neven Šegvić“, koji predstavljaju kreativni, etički i estetski iskorak prema željenom usmjerenju strukovnog djelovanja unutar godišnje arhitektonske produkcije. Birani su projekti koji su pažljivi prema prostornom i idejnom kontekstu, ekološki osjetljivi, financijski racionalni, a pritom projektantski originalni, jasni, suptilni, progresivni. U odabiru pak nagrada u svakoj od pojedinih kategorija vrednovani su projekti koji su najsveobuhvatnije odgovorili arhitektonskim jezikom na projektantski zadatak, neovisno o temi i mjerilu, odnosno rad u kategoriji “Neven Šegvić” koji je iznimno pridonio historiografiji i teoriji discipline.
DOBITNICI NAGRADA ZA 2023. GODINU:
NAGRADA VIKTOR KOVAČIĆ za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2023. godinu:
Hotel Zonar Zagreb / autori: LEA PELIVAN I TOMA PLEJIĆ, STUDIO UP
Hotel Panorama, izvorno Omladinski hotel Sport arhitekta Slavka Jelineka, od 1968. godine dominira dinamičnim trešnjevačkim susjedstvom. Mijenjan i dograđivan u više navrata, u svojoj recentnoj reinkarnaciji kao hotel Zonar Zagreb probuđen je iz letargije i dramatično transformiran u novi, vibrantni gradski reper.
Pažljivo čitajući povijesni i prostorni kontekst, autori uklanjaju nataložene slojeve do izvornih Jelinekovih postavki koje reafirmiraju, reinterpretiraju i suvereno ugrađuju u novi koncept. Već od ulaznog trijema nižu se i izmjenjuju kadrovi, sekvence i različiti ambijenti superjavnog prizemlja koji se nastavljaju u polivalentne prostore mezanina. Svjetleće plohe, pulsirajući ekrani, poluprozirne opne, refleksije i teksture grade utopijsku atmosferu unutrašnjosti, kao potpuno projektirano iskustvo s odmakom od poznatih obrazaca turizma.
Panoramski pogled na grad je glavni motiv organizacije različitih tipova soba; od „paviljona“ za spavanje u prozoru, kade uz prozor ili radne plohe duž prozora, nižu se specifična rješenja kao odjeci lođe iz izvornog projekta. Soba je svojevrsna kapsula unutar kapsule, mikroarhitektura umetnuta u zatečeni okvir koja putem različite materijalizacije (svijetlo, tamno, drveno, reflektivno…) i male, ali vješte varijacije u tlocrtu i presjeku ostvaruje paletu neočekivano raznolikih dojmova i atmosfera.
Ponovno aktiviranje krova nakon 50 godina, s javno dostupnim bazenom i terasom, nesebičan je doprinos gradu i građanima te jasan iskaz autorskog stava o nužno aktivnoj ulozi hotela u životu grada. I upravo ta optimistična ambicija ove ostvarene utopije ohrabruje i svjedoči da arhitektura unatoč svim ograničenjima i unutar turističke sfere može (i mora) ispunjavati svoju društvenu i gradotvornu ulogu.
(autor obrazloženja: Marin Mikelić)
NAGRADA DRAGO GALIĆ za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2023. godinu:
Kuća Nodi / autori: NIKOLA FABIJANIĆ I JURE GLASINOVIĆ
U procjep rubnih uvjeta nevelike parcele u Ivanić-Gradu – pruge, postojeće kuće i susjedne izgradnje, utisnuta je izdužena adicija kuće za oca i kćer. Postavljanjem uza sjeverni rub čestice arhitekti izlažu novu prizemnicu južnom osunčanju i rekreiraju iščezlu tipologiju kompaktnog dvorišta uokvirenog stanovanjem, radom i susjedima.
Ulaskom kroz ostakljeni zabat ukazuje se ideja kuće, artikulirana u poprečnom presjeku malih dimenzija i velike heterogenosti. Tripartitnom podjelom raščlanjuje se na zidani potez služećih sadržaja prema susjedu ostakljeni niz dnevnih prostora u središnjoj osi, trijem prema vrtu. Gradacija od čvrstog i tamnog prema levitirajućem i otvorenom dodatno je naglašena tvarnošću gradbenih elemenata. Servisi, stiješnjeni na minimalne utilitarne dimenzije između dvaju usporednih zidova i betonske kape, ustupaju svoju visinu sjevernoj orijentaciji kuće i poprečnom provjetravanju. Postaju oslonac mjernoj skali krovnih drvenih nosača koji, iako dilatirani od oplošja, drže na okupu staklenom cezurom odvojene zidnu i krovnu plohu, baš kao što to čini i klupa, koja poput drvenog klina povezuje podnu plohu kuće i trijema s fiksnim ostakljenjem pročelja. Dva drvena elementa koja ne dopuštaju kući da se „razleti“ evociraju dojam što nas vraća na misao o kući kao skloništu, minimalno zaštićenom od vanjskih utjecaja. Umnažanjem presjeka stvara se iluzija da kući nema kraja; pred nama se rastvara dom koji ne umanjuje svojeg stanara.
Prostorno, taktilno i ambijentalno bogatstvo ove male kuće stoji nasuprot svim tržišnim postulatima stanogradnje, kao podsjetnik da se kvaliteta arhitekture stanovanja ne iskazuje brojkom izgrađenih kvadrata ili utrošenih sredstava te da može i treba (ponovno) biti dostupna svima.
(autorica obrazloženja: Ana Boljar)
NAGRADA BERNARDO BERNARDI za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja za 2023. godinu:
Vinogradarska zbirka Pitve / autorica: VANJA ILIĆ
Vinogradarska zbirka muzeja općine Jelsa u hvarskom selu Pitve ušla je u zgradu nekadašnje škole podignute početkom 20. stoljeća, dimenzionirane po mjeri malog mjesta u unutrašnjosti otoka. Prenamijenjena za muzejsku funkciju, a zatim 2012. godine oštećena u požaru, kuća je nakon obnove trebala preuzeti višestruku ulogu: stalnog postava zbirke, izložbenog prostora, prostora za prezentaciju vina i enološku edukaciju te društvenog prostora za lokalnu zajednicu, a sve to u sklopu strogo postavljenih konzervatorskih zahtjeva.
Tako slojevit program mogao se bez napora pretočiti u kuću samo projektom koji podržava varijabilnost prostora u vremenu njegovim izmjeničnim kodiranjem i dekodiranjem. Stalni izložbeni postav i popratne namjene organiziraju se unutar postojećeg volumena putem unesenoga posve suvremenog i neovisnog prostornog elementa u obzirnom dijalogu sa zatečenom ovojnicom, koju dodiruje tek na mjestu gdje je to potrebno da je dodatno učvrsti.
Reinterpretativna dimenzija interijera gradi se u odnosu konstanti i mijena. Izložbeni element na katu i galeriji tvori niše za izlaganje s uporabnim artefaktima i isječcima zemlje čija se ljepota ističe u gotovo apstrahiranim, pomno kontroliranim kompozicijama, dok su opisi i objašnjenja smješteni izvan niša, u slobodnom prostoru koji teče između sekvenci režiranoga muzejskog postava i otkriva raskošne vizure prema agrarnom pejzažu. Dvorana u prizemlju, pak, zahvaljujući sustavu preklopnih panela, ostvaruje stupnjevan odnos s okolišem – od potpune zatvorenosti do integracije.
Tu je ekspresija interijera postignuta ukazivanjem na ljepotu korisnoga i „običnoga” projektiranjem polivalentne „mašine za procesuiranje” programa, lišene svake suvišnosti, koja oplemenjuje mjesto i lokalnu zajednicu, koliko i razmišljanja o suvremenom interijeru.
(autorica obrazloženja: Ana Šverko)
NAGRADA NEVEN ŠEGVIĆ za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2023. godinu:
Knjiga „Arhitekt Milovan Kovačević – pobornik internacionalnog modernizma“ / Autorica: DUBRAVKA KISIĆ
Monografija posvećena arhitektu Milovanu Kovačeviću (1905. – 1946.) mnogo je više od višegodišnjeg istraživanja opusa arhitekta čiji je osobni fond pohranjen u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU, nego je, kako piše jedna od recenzentica knjige, dr. sc. Snješka Knežević: „…osobita vrijednost rukopisa što autorica podjednaku važnost pridaje prikazu konteksta u kojem se Kovačević javlja, školuje, formira i stječe svoj identitet – ljudski i etički, profesionalni i svjetonazorski…“
I zaista, nemoguće je razumjeti opus ovog arhitekta, djelatnog u razdoblju u kojemu se spektar arhitektonskog modernizma koncentrira u internacionalni stil vođen funkcionalističkom etikom i estetikom, izdvojeno od njegova obrazovanja, antifašističkog djelovanja i borbe za integraciju arhitektonskih načela u koja je vjerovao u novi, socijalistički društveni poredak, na iznimno teškom životnom putu.
Naslovi i podnaslovi tematskih poglavlja jasno ukazuju na sistematizaciju rezultata istraživanja u prisnom odnosu slike i riječi: Povijest jedne borbe – Biografija / Koprivnica 1905. – Zagreb 1946.; Modernitet u pluralu / Formativno razdoblje 1921. – 1929.; Utjecaj ništa ne stvara – on budi / Profiliranje arhitektonskog opusa 1930. – 1940.; Život po mjeri ratnog vremena / Zagreb – Oslobođeni teritorij – Zagreb: 1941. – 1946.
Kovačević pripada generaciji arhitekata o kojoj i dalje znamo premalo. O povijesti hrvatske arhitekture općenito nije moguće govoriti bez izvlačenja znanstvenih biografija njezinih protagonista izvan šturih pasusa ili pak iz potpunog zaborava, zbog čega vrijednost ove knjige nadilazi značaj monografske obrade jednog arhitekta. Doprinos je to portretu epohe i historiografiji discipline koja čini temelj za razumijevanje suvremene arhitekture i odnos prema baštinjenom prostoru.
(autorica obrazloženja: Ana Šverko)
NAGRADA VIKTOR KOVAČIĆ za životno djelo za 2023. godinu:
Dobitnik: ĐURKO MIRKOVIĆ
Arhitektura Đure Mirkovića obilježena je istraživanjem odnosa graditeljske tehnologije i arhitektonskog oblikovanja, a promišljanje društvene uloge arhitekture u okvirima pažljivog planiranja prostora te sustavne proizvodnje i predaje znanja najsnažniji je trag ostavilo u razvoju zgrada kolektivnog stanovanja i društvenog standarda projektiranih i izvedenih u montažnim sustavima panelne prefabrikacije i kliznih, velikoformatnih i prostornih oplata.
Đuro Mirković rođen je 1937. u Splitu, diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1959., bio je projektant i voditelj u projektnim biroima Jugomonta (1959. – 1969.) i Industrogradnje (1969. – 1982.), a od 1982. i stalni profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je honorarno predavao još od 1966. godine. Doktorirao je 1981. temom „Tehnološki uvjeti arhitektonskom projektiranju“. Autor je, između ostaloga, stambenih tornjeva u Utrini (1970., 1974.) i Travnom (s N. Postružnik, 1975.), stambeno-poslovnog „Bloka 6“ poznatijeg kao „Mamutica“ (s N. Postružnik, 1976.) i stambeno-poslovnog „Blok 2“ u Središću (1979.), stambeno-poslovnih „Blokova B1 u B1“ u Voltinom naselju (s H. Paljan i T. Petrinjakom, 1976.), stambenih osmerokatnica u Karlovcu (s T. Petrinjakom, 1978.), stambenog tornja s vodospremom u Velikoj Gorici (1974.). Od zgrada društvenog standarda ističu se aneks bolnice za reumatske bolesti u Stubičkim Toplicama (s J. Gornik, 1973.) i Dom umirovljenika u Sopotu (s T. Petrinjakom, 1976.), za koji mu je dodijeljena Nagrada „Viktor Kovačić“.
Njegovi projekti su, baš kao i tehnologije s kojima je radio, sistemski umreženi u društvene, političke, gospodarske i strukovne tokove svoga vremena, pa danas djeluju jednako udaljeno od suvremene proizvodnje kao i društvo u kojem su nastali. Međutim, njegovo je djelo vrijedan repozitorij znanja koje bi moglo ponuditi mnogo uvjerljivije odgovore na stambene i okolišne krize današnjice od onih s kojima trenutačno raspolažemo.
Događanja
Green Energy Fair: kako povezati solarnu elektranu, dizalicu topline i bateriju
Solarne elektrane, dizalice topline i baterije sve se češće povezuju u zajednički sustav proizvodnje, potrošnje i pohrane energije. Na Green Energy Fairu u Zagrebu predstavljena su rješenja koja omogućuju bolje iskorištavanje vlastite električne energije. Izlagači su objasnili mogućnosti njihova povezivanja i zašto odabir opreme treba prilagoditi stvarnim potrebama korisnika.
Uz kvalitetnu izolaciju, dobru stolariju i učinkovite kućanske uređaje, važnu ulogu u potrošnji energije imaju i način grijanja te mogućnosti vlastite proizvodnje električne energije. Pritom nije presudno samo koliko energije kućanstvo proizvede ili potroši, nego i kada se to događa.
Upravo je povezivanje različitih tehnologija bilo jedna od tema zagrebačkog sajma zelene energije. Solarna elektrana proizvodi električnu energiju, dizalica topline koristi je za svoj rad, a baterija omogućuje pohranu dijela viškova za kasniju upotrebu. Usklađivanjem tih sustava otvaraju se dodatne mogućnosti za upravljanje potrošnjom.
Solarna elektrana i dizalica topline kao povezani sustav
Dizalice topline iskorištavaju energiju iz okoliša, a za pogon kompresora i ostalih komponenti potrebna im je električna energija. Dio te energije može osigurati kućna solarna elektrana.
„Dizalice topline značajno su promijenile način na koji grijemo i hladimo domove. Nekada smo se uglavnom oslanjali na plin, drva i druga goriva, a danas možemo povezati dizalicu topline sa solarnom elektranom i tako ostvariti dodatne uštede. Upravo je mogućnost povezivanja različitih tehnologija jedna od njihovih najvećih prednosti”, objašnjava Nenad Mandić, specijalist za podršku prodaji tvrtke Viessmann Climate Solutions HR.
Takva kombinacija omogućuje da se vlastita proizvedena električna energija koristi i za grijanje ili hlađenje doma. Stvarna korist ovisi o potrebama objekta i podudaranju solarne proizvodnje s potrošnjom.
Kada elektrana proizvodi više nego što kućanstvo trenutačno troši, pojavljuje se pitanje kako iskoristiti višak. Jedna od mogućnosti jest njegova pohrana u bateriju.
Baterije čuvaju višak energije za kasniju potrošnju
Baterijski sustavi omogućuju da se dio energije proizvedene tijekom dana iskoristi u večernjim satima ili u drugim razdobljima kada solarna proizvodnja nije dovoljna. Time kućanstvo može povećati potrošnju vlastite energije i smanjiti količinu koju preuzima iz mreže.
Na sajmu se govorilo i o većim sustavima za pohranu, čija primjena nadilazi potrebe obiteljskih kuća.
„Riječ je o velikim baterijskim sustavima koji mogu izgledati poput ormara ili čak kontejnera. Njihova je uloga pohraniti energiju kako bismo je mogli koristiti kasnije, bilo radi uštede, veće energetske sigurnosti ili učinkovitijeg korištenja obnovljivih izvora”, objašnjava Josipa Žižić Šaban, izlagačica na sajmu.
Iako se kućni i veliki baterijski sustavi razlikuju po kapacitetu i izvedbi, zajednička im je mogućnost vremenskog razdvajanja proizvodnje i potrošnje energije. Koliko se energije može sačuvati i kasnije koristiti ovisi o karakteristikama sustava.
Punjenje po nižoj tarifi kao dodatna mogućnost
Baterije ne moraju služiti isključivo za pohranu energije iz solarne elektrane. U odgovarajuće konfiguriranom sustavu mogu se puniti i električnom energijom iz mreže, primjerice tijekom razdoblja niže tarife. Pohranjena energija potom se koristi u razdoblju više tarife.
„Tržište električne energije se mijenja, a cijene nisu uvijek jednake. Baterije omogućuju da energiju pohranimo kada je povoljnija i koristimo je u razdobljima kada je skuplja. Time dobivamo dodatne mogućnosti za upravljanje potrošnjom i ostvarivanje ušteda”, ističe Josipa Žižić Šaban.
Isplativost takvog načina rada treba zasebno procijeniti. Ona ovisi o tarifnom modelu korisnika, razlici u cijeni energije, gubicima pri punjenju i pražnjenju te trošku i vijeku trajanja baterije.
Postojeća solarna elektrana može se nadograditi
Prema iskustvu izlagača, korisnici sve više pozornosti posvećuju načinu na koji troše vlastitu proizvedenu energiju.
„Primjećujemo sve veći interes za baterijske sustave. Ljudi su zbog porasta cijena električne energije počeli više razmišljati o tome kako koristiti energiju koju sami proizvode i kako smanjiti troškove. Sve više njih prepoznaje prednosti koje im pohrana energije može donijeti”, kaže Mario Volarić, voditelj inženjeringa tvrtke Zonne.
Baterija pritom ne mora biti dio početne investicije u solarnu elektranu. U mnogim je slučajevima postojeći sustav moguće naknadno nadograditi, uz prethodnu provjeru kompatibilnosti invertera, instalacija i ostale opreme.
Takva nadogradnja može biti korisna kućanstvima koja tijekom dana imaju višak proizvodnje, a najveći dio električne energije troše navečer. Prije odabira baterije potrebno je utvrditi koliki su ti viškovi i koliko bi pohranjene energije kućanstvo doista moglo iskoristiti.
Pohrana energije za poslovne objekte i podatkovne centre
Primjena baterijskih sustava obuhvaća i poslovne te industrijske objekte. Ondje mogu služiti za upravljanje opterećenjem i potrošnjom, iskorištavanje energije iz obnovljivih izvora ili, uz odgovarajuću izvedbu, povećanje pouzdanosti opskrbe.
„S razvojem umjetne inteligencije i velikih podatkovnih centara baterije će imati još značajniju ulogu. Potreba za pohranom energije sve je veća, a mogućnosti njihove primjene iznimno su široke”, ističe Josipa Žižić Šaban.
Važno je pritom razlikovati pohranu energije radi upravljanja potrošnjom od rezervnog napajanja. Sama prisutnost baterije ne znači da će objekt imati električnu energiju tijekom nestanka struje. Ta mogućnost ovisi o ugrađenoj opremi i načinu izvedbe sustava.
Usklađena oprema i upravljanje važniji su od pojedinačnog uređaja
Predstavljena rješenja pokazuju zašto pri ulaganju treba promatrati cijeli energetski sustav objekta. Solarna elektrana, dizalica topline i baterija imaju različite uloge, a pametno upravljanje može pomoći u njihovu usklađivanju.
Veličinu elektrane treba prilagoditi mogućnostima proizvodnje i potrebama korisnika, kapacitet baterije raspoloživim viškovima i kasnijoj potrošnji, a sustav grijanja karakteristikama objekta.
Za kućanstvo koje razmatra ulaganje prvi je korak zato analiza potrošnje: koliko energije troši, u koje doba dana i kako se potrebe mijenjaju tijekom godine. Na temelju tih podataka može se procijeniti koje će povezivanje sustava donijeti korist i ima li smisla opremu uvoditi postupno.
Događanja
Kada nesavršena fotografija postane umjetnost: Erik Kessels u Zagrebu
Fotografije s prstom preko objektiva, neobični obiteljski portreti i prizori koje bismo danas vjerojatno odmah izbrisali za nizozemskog umjetnika Erika Kesselsa predstavljaju neiscrpan izvor inspiracije. Njegova izložba „As Far as You Can See“, otvorena u zagrebačkom prostoru BrigadaLAB, pokazuje kako naizgled obične fotografije mogu dobiti sasvim novo značenje kada ih promatramo iz drukčije perspektive.
Ured u trgovačkom centru! Izazov kojem nisu mogli odoljeti
Kako se promijenio naš odnos prema fotografiji?
U vremenu u kojem svakodnevno stvaramo goleme količine digitalnih fotografija, rijetko zastanemo i razmislimo o njihovoj vrijednosti. Fotografiramo, pregledavamo, brišemo i dijelimo, a mnoge slike zaboravimo gotovo istog trenutka kada su nastale. Upravo taj promijenjeni odnos prema fotografiji jedna je od središnjih tema rada Erika Kesselsa, međunarodno priznatog nizozemskog umjetnika, kustosa i dizajnera vizualnih komunikacija.
„Uloga fotografa potpuno se promijenila. Danas je to poput otvaranja i zatvaranja vrata. Prema fotografijama više nemamo isti emocionalni odnos kao prije. Ne kažem da je to lošije, ali svakako je drukčije. Nekad je bilo drukčije jer smo na filmu imali 35 fotografija, a razvijene bismo fotografije preuzeli tek nekoliko tjedana poslije. To je izazivalo potpuno drukčije emocije“, objašnjava Kessels.
Crystal Clean u showroomu Brigada: Izložba koja poziva na zajedništvo
Nesavršene fotografije kao neiscrpan izvor inspiracije
Kessels je poznat po radu s pronađenim i odbačenim fotografijama, osobito onima iz starih obiteljskih albuma. Umjesto tehnički savršenih kadrova, zanimaju ga spontane situacije, neobični detalji i nespretnosti koje otkrivaju nešto o ljudima koji su ih snimili.
„Svakodnevne fotografije koje koristim u svojim radovima, a koje potječu iz obiteljskih albuma, prije svega su amaterske fotografije. Čak i kada se na fotografiji vidio prst preko objektiva, ljudi bi ih stavljali u album i to im je davalo poseban čar. Ono čemu se divim kod takvih fotografija jest to što se na njima vidi ljudsko ponašanje i što u sebi imaju određenu naivnost“, ističe umjetnik.
Nekada su obiteljski albumi bili intimni predmeti koje je tijekom godina vidjelo tek nekoliko bliskih ljudi. Danas fotografije u nekoliko sekundi mogu stići do tisuća korisnika društvenih mreža. Promijenila se ne samo njihova dostupnost nego i način na koji ih doživljavamo.
Retro futuristički ured iz druge galaksije – prostor iz snova za svakog IT-evca
Erik Kessels u Zagrebu predstavlja gotovo 30 godina rada
Njegova prva zagrebačka izložba „As Far as You Can See“ donosi pregled gotovo trideset godina umjetničkog i izdavačkog rada. U prostoru BrigadaLAB-a predstavljeno je 17 različitih fotografskih izdanja, od ranih knjiga iz 1997. godine do novijih naslova „Incomplete Encyclopedia of Touch“ i „MAN“.
No izložba nije zamišljena samo kao pregled knjiga i fotografija. Kessels je želio da prostor postane aktivan dio umjetničkog doživljaja. Tako je nastala instalacija posvećena fotografijama ljudi uz automobile, a u galeriju je stigao i pravi mali automobil – legendarni Fićo.
„Kessels je predložio da napravimo cijeli zid s fotografijama ljudi uz automobile i pitao možemo li donijeti auto u galeriju. Nama je to bio izazov, kako ćemo u shopping centru uopće ugurati auto i pronaći neki tako mali automobil“, prisjeća se Kristina Volf, predstavnica organizatora izložbe.
Rješenje su pronašli u starom Fići, čije su dimenzije omogućile da automobil postane dio postava. Posjetitelji se tako mogu fotografirati uz njega i na simboličan način postati dio Kesselsove umjetničke priče.
Damjan Geber u razgovoru otkriva: Intuicija i analiza ponašanja oblikuju suvremeni prostorni dizajn
Kada umjetnost postane dio prostora
Izložba otvara i zanimljivo pitanje odnosa umjetnosti, arhitekture i dizajna interijera. Fotografija nije nužno ograničena na okvir na zidu, kao što umjetničko djelo ne mora biti samo predmet koji promatramo. Način na koji je postavljeno, prostor koji zauzima i kretanje posjetitelja mogu postati sastavni dio njegova značenja.
„Za oblikovanje u arhitekturi, pogotovo u interijerima, smišljaš i neku temu, neki koncept, baviš se ljudima i ponašanjem, ali umjetnost uvijek nadahnjuje kako oplemeniti taj prostor još više i mi često u našim projektima surađujemo s umjetnicima, pogotovo ako trebamo napraviti neki mural u prostoru, odabrati neki artwork, skulpturu“, objašnjava Kristina Volf.
Upravo zato prostor BrigadaLAB-a nije zamišljen kao klasična galerija. Smješten u Centru Kaptol, omogućuje da umjetnost i dizajn postanu dostupni i posjetiteljima koji možda nisu planirali odlazak na izložbu.
Takav pristup pokazuje kako umjetničke intervencije mogu promijeniti način na koji doživljavamo prostor. Ponekad je dovoljan neočekivan predmet, drukčiji raspored ili zanimljiva vizualna priča da interijer dobije potpuno novu dimenziju.
Radionica za studente fotografije i dizajna
Kesselsov boravak u Zagrebu nije bio posvećen samo izložbi. U suradnji s Akademijom dramske umjetnosti, Studijem dizajna Arhitektonskog fakulteta i Brigadom organizirana je petodnevna radionica „Personality Before Portfolio“, na kojoj je sudjelovalo 16 studenata fotografije i dizajna.
Radionica je bila usmjerena na razvoj osobnog autorskog izraza, ali i na pitanje kako umjetničku ideju pretvoriti u rad koji komunicira s publikom.
„Prostor uvijek promišljamo prije izlaganja, jer možemo imati nekakav rad, ali rad postoji u našim glavama, postoji na našim računalima, ali tek u trenutku kada dolazimo zapravo u nekakav prostor, osmišljavamo kako taj rad uobličiti, izložiti, kako će on komunicirati s publikom, kako će se publika zapravo kretati između tih radova“, govori fotograf i vizualni umjetnik Davor Konjikušić.
Studenti su tijekom radionice istraživali mogućnosti povezivanja fotografije, dizajna i predmeta iz svakodnevnog života. Jedna od ideja bila je rekreirati prostor obiteljskog doma koristeći pronađene stolice, krevete, stolove i druge predmete te ih pretvoriti u dio fotografskih i dizajnerskih objekata.
„I onda su zapravo svi zajedno došli na ideju da rekreiraju jedan prostor obiteljskog doma i da koriste pronađene stolice, krevete, stolove, različite eksponate, i da to koriste zapravo u proizvodnji fotografskih i dizajnerskih objekata“, objašnjava Konjikušić.
Takav pristup potiče studente da fotografiju ne promatraju isključivo kao dvodimenzionalnu sliku, nego kao polazište za oblikovanje novih prostornih iskustava.
Brigada x Ledo, evo kako izgleda kad dizajn ureda progovori jezikom brenda
Vrijednost pogrešaka i slučajnih detalja
Kesselsov rad podsjeća nas da zanimljive priče ne nastaju uvijek iz savršenih prizora. Ponekad su upravo pogreške, slučajnosti i naizgled nevažni detalji ono što fotografiji daje karakter.
Njegova zagrebačka izložba pokazuje i koliko se granice između fotografije, dizajna i arhitekture mogu preklapati. Obična obiteljska fotografija može postati umjetnički objekt, stari automobil dio galerijskog postava, a namještaj iz svakodnevnog života sredstvo umjetničkog izražavanja.
Možda je upravo u tome najveća vrijednost ovakvih projekata: potiču nas da ponovno pogledamo predmete i fotografije koji nas okružuju te u njima otkrijemo priče koje prije nismo primjećivali.
Izložba „As Far as You Can See“ može se razgledati do 31. listopada 2026. u prostoru BrigadaLAB, Nova Ves 17, Centar Kaptol, Zagreb.
