U narodu se često kaže da neki ljudi jednostavno imaju stila, ali osnove dizajniranja interijera kriju pravila i principe dizajna koje dizajneri slijede. Za početak treba imati osnovni koncept  odnosno ideju u kojem stilu želite urediti prostor.

Nakon toga važan je sam prostor, odnosno njegova funkcija. Tu se bavite cirkulacijom u prostoru, tj. linijama.

Dizajnerica interijera Sanja Domini to vrlo jednostavno objašnjava na primjeru dnevne sobe. U njoj su korištene oble horizontalne linije kako bi se postigla opuštenija atmosfera.

„Ako vješate ogledala ili slike u vertikalnom položaju, onda ćete dobiti jedan izduženiji, grandiozniji i mnogo formalniji prostor koji možda i nije toliko primjeren prostoru u kojem se želite opustiti kao što je dnevna soba“, dodaje.

Ovaj je dnevni boravak uređen u suvremenom stilu. Pomalo je eklektičan iako ne treba takav biti.

Nakon stila obratite pažnju na boju i svijetlo, kaže dizajnerica interijera: „Zato što su boja i svijetlo međusobno povezani, ovisni jedan o drugome, i ja svakako preporučujem svim svojim klijentima kad biraju boje da ih donesu u stan, da pogledaju kako se ta boja mijenja u tijeku dana, kakva je ona u sjevernoj sobi, u južnoj sobi, i pod umjetnom rasvjetom, koja će biti u tom stanju. U ovom je dnevnom boravku upotrijebljena monokromatska paleta boja koja u sebi sadrži bijelu i crnu, i sve tonove sive.“

Idući element o kojem promišljaju dizajneri interijera je forma. Ona se odnosi na cijeli prostor, ali isto i elemente koji se u njega smještaju – namještaj, detalji, dekoracije. Ovaj je prostor opremljen oblijim formama – chesterfield sjedećom garniturom, dvije oble komode, te modernim okruglim klub stolićem.

Ne treba zapostaviti ni teksturu. Ona u prostor unosi ritam, slojevitost, i prostori bez teksture obično djeluju monotono. Chesterfield sjedeća garnitura ima nježnu teksturu koja je suprotstavljena malo grubljoj teksturi jastuka. Suprotstavljanje različitih tekstura u prostoru je poželjno jer time jačate intenzitet različitih tekstura.

Kada ste uredili cijeli prostor, dobivate izbalansirani interijer. Balans ne znači samo simetrično i asimetrično polaganje predmeta u prostoru, već i osjećaj koji mi imate u tom prostoru.

Stručne savjete za uređenje interijera sa stilom donosimo vam u suradnji s Lesninom.  

Klasični sustav slaganja parketa jedna je od mogućnosti. Parketi se, neovisno o dimenzijama, slažu u nizu. Ali, možete biti i originalniji.

Mladen Skitanić iz Happyfloora kaže da je vrlo zastupljeno slaganje parketa u riblju kost. „To može biti klasična riblja kost, dupla riblja kost, tzv. francuska riblja kost koja je vrlo zastupljena nekoliko zadnjih godina“, dodaje. Slaganje parketa u francusku riblju kost naziva se još chevron. Kod takvog postavljanja parketa, oni se režu pod 45 stupnjeva.

Mnogima su vrlo atraktivni parketi velikih dimenzija, tzv. seljački podovi. Za njih treba znati da se najčešće postavljaju u nizu upravo zbog tih veliki dimenzija. Naime, daske su prevelike za postavljanje u riblju kost osim ako ih ne stavljate na podove s jako puno kvadrata. Želite li biti drugačiji, možete ih postaviti pod kutom od 45 stupnjeva u odnosu na prostoriju.

Kako god postavljali svoje parkete, trebate znati da ćete imati otpada. Odnosno parketa uvijek treba kupiti više od broja kvadrata koje trebaju prekriti. Ovisno o tome kako ih slažete, razlikuje se i količina otpada.

Klasično postavljanje u nizu u pravilu ima najmanji postotak otpada, on se kreće obično oko 5%. Taj postotak u pravilu ne mijenja dimenzija parketa. Kod slaganja u riblju kost, taj postotak otpada na rezanje je nešto viši, i kreće se od 7 – 12 % ovisno je li klasična riblja kost ili je chevron u pitanju.

Kakav ćete način postavljanja parketa odabrati uvelike ovisi i o veličini prostorije u kojoj postavljate podove. Naime, klasični način slaganja u nizu pogodnije je za manje prostore. Riblja kost, bila ona klasična ili francuska preporučuje se u većim prostorijama, poput otvorenih dnevnih boravaka i blagovaonica jer će onda takav način slaganja doći do izražaja. U malim će prostorima biti neprimjetan.

A nakon slaganja parketa, treba misliti i na lajsne na zidu. One su se često kombinirale tako da budu u kompletu s parketom. U današnje vrijeme dominira trend da se bira bijela lajsna.

„S tim se dobije dojam većeg prostora, vizualno se povećava visina prostora, izbjegne se takozvani efekt kade, kad se gleda prostorija“, kaže Skitanić. Pojašnjava da odabirom bijelih lajsni boja poda ne prelazi na zidove, nego se dobije jedan ujednačeniji dojam u prostoru.

Međutim, što ako je lajsna bijela, a zid zelen? Postoje modeli koji se mogu bojati u boju zida i tako se idealno uklopiti s ostatkom vašeg interijera.

Stručne savjete o načinima postavljanja parketa donosimo vam u suradnji s Happyfloorom.

Volite biljke ali često im zaboravite pokloniti dovoljno pažnje? Nema razloga da prestane uživati u zelenilu u svom domu – sukulenti su idealne biljke za vas! Prepoznati ih možete po njihovim mesnatim listovima, koji su ujedno i deponij vode, i upravo zato ove biljke ne trebaju mnogo zalijevanja.

Sukulenti ne zahtjevaju previše vode, dapače, ukoliko ih previše zalijevate možete ih uništiti. Sukulenti vole drenirano tlo, a ukoliko nemate supstrat posebno za ove biljke, možete ga izraditi samostalno. U običan supstrat umiješajte komadiće cigle i perlita.

Sukulenti vole južnu stranu, ali trebaju biti zaštićeni. Najviše vole balkone i vrtove s kamenjarima. Ako ih držite u zatvorenim prostorima koji se ne vjetre često, mogu se izvitoperiti.

Čuvarkuća je posebno popularan sukulent u Europi jer može preživjeti zimu, čak i na otvorenom. Listovi čuvarkuće nisu previše debeli stoga ne nakuplja mnogo vode koja se na niskim temperaturama smrzava, te upravo zato lako preživljava zimu. Nekada je svaki dom imao svoju čuvarkuću. Izuzetno je dekorativna i izvrsno se kombinira s ostalim kaktusima. Dobro ju je saditi u posude koja imaju odvod, kako se ne bi utopila u previše vode. Sade se u plitke tegle, a možete ju kombinirati s drugim sukulentima kako bi teglica bila atraktivnija.