Arhitektura i dizajn

Zgrada koja stanarima daje osjećaj kao da žive u kući

Komercijalna stanogradnja za koju je investitor tražio maksimalnu iskorištenost

Donosimo priču o originalnoj zgradi sa stanovima koju je projektirao Arhitektonski ured NFO. U nju su stanari uselili prije tri godine. A mi smo otišli provjeriti žive li onako kako je bilo zamišljeno i projektirano i koliko su zadovoljni svojim domovima.

Ova zanimljiva zgrada predstavlja komercijalnu stanogradnju za koju je investitor tražio maksimalnu iskorištenost čestice što je projektantima bio dodatan izazov jer su zahtjevom bili ograničeni u smislu oblikovanja.

‘Gledali smo, kako se radi o stambenoj zgradi, da pokušamo ostvariti određenu stanarsku intimu svakome stanu i de facto smo se onda fokusirali na oblikovanje balkona koji su postali ekstenzija unutarnjeg prostora’, kaže nam Kata Marunica, dipl. ing. arhitekture, koautorica projekta.

Stanovi u prizemlju imaju veliku prednost

Posegnuli su za poluotvorenim prostorom koji svoj volumen definira vrlo jasno, pružajući određenu intimu korisnicima, a opet izvana djeluje kao balkon i dovoljno transparentno. Za stanove na višim katovima dodana je vrijednost balkon, a u prizemlju je drugačije.

‘U ovom stanu gdje smo sada, njegova velika prednost je vrt, ali isto tako i stanovima koji su iznad, njihova prednost je pogled, izdizanje iznad tog okruženja u kojem se nalazimo. Također, isto, tu je veliki izazov kao i općenito stanogradnje danas da kupci sudjeluju zapravo u projektiranju tokom same gradnje, i zgrada mora biti projektirana dovoljno fleksibilno da može zadovoljiti zahtjeve kupaca tokom projektiranja, ali isto moramo biti svjesni da se vlasnici stanova mijenjaju tokom godina’, dodaje.

Stanari su u ovu zgradu uselili prije više od tri godine, pa nas je zanimalo koliko su zadovoljni svojim novim domom.

Osjećaj kao da se živi u kući

‘Ustvari smo dobili šta smo tražili. Živimo u stanu, a imamo osjećaj kao da živimo u kući. Sad nakon tri i po godine što živimo tu, stvarno mogu s pravom reći da je osjećaj takav. Imamo dvoje djece, muško i žensko, i htjeli smo da svatko od nas ima svoju intimu. Znači, roditeljska soba je odvojena sa svojom kupaonom. Svaka dječja soba ima svoju kupaonu, oni imaju svoj balkon, a zajednički prostor je veliki i povezan je tako da, u principu, kad se želimo družiti, družimo se, a kad trebamo mir, imamo ga’, kaže vlasnica stana Kristina Božičević.

Stanovi su projektirani tako da zadovoljavaju individualne želje svakog kupca pa je projektiranje, kako kaže arhitektica, bilo vrlo dinamično.

‘Nije bilo da smo mi ispostavili samo idejno rješenje, svi su ga prihvatili, itd. nego se tijekom projektiranja konstantno mijenjalo i bio je veliki izazov kako zapravo zadržati oblikovanje koje će još uvijek odgovarajuće odgovoriti na kontekst’, kaže arhitektica.

U ovom konkretnom stanu, čim zatopli, staklena stijena se otvara, pa dnevni boravak od 25 kvadrata dobiva dodatnih dvadeset. Vani se ruča, večera, druži, klinci se igraju. Upravo je zbog predivnog vrta vlasnica imala poseban zahtjev za dodatnom staklenom stijenom.

‘Bilo je zamišljeno da ja sjedim na klupici i promatram klince kako rade snješka vani i otad nije pao snijeg, ali ja se ne dam, tu je klupica, sve je spremno, bit će’, kroz smijeh govori vlasnica stana.

Vrijeme je za ocjene

Nakon tri godine života ove zgrade, vrijeme je za ocjene. ‘Na primjeru ovog stana ja mogu reći da sam jako zadovoljna jer se tokom godina kada se stanari usele, može se dogodit svašta. U ovom slučaju smo naravno, zadovoljni s rezultatom’, kaže Kata.

‘Definitivno, uspjeli su napraviti to da, Kružna je sama po sebi kaotična ulica i još je tu tržnica, vikendom je gužva, a ti, kad si na terasi u svom ovom zelenilu, ni ne primijetiš to ludilo oko sebe, a kad se zatvore prozori, ništa se ne čuje. Usred centra imaš svoju oazu mira, tako da, definitivno bi opet ponovila’, sigurna je Kristina.

Related Topics:istaknuto Kata Marunica nfo s16e33

Up Next

Inovativni arhitekti jačaju svijest o kvaliteti stanovanja

Ne propustite

Wienerberger Brick Award 22 s rekordnim brojem prijava

Arhitektura i dizajn

Retro futuristički ured iz druge galaksije – prostor iz snova za svakog IT-evca

U svijetu u kojem su uredski prostori postali produžetak identiteta tvrtke, a ne samo funkcionalna mjesta za rad, pojavio se jedan koji je stigao iz druge galaksije.

Ovaj retro futuristički ured u Buzinu domaće software kompanije Mireo izgleda kao da je teleportiran iz neke druge galaksije.

Tvrtka poznata po razvoju navigacijskih sustava i tehnološkim inovacijama odlučila je i svoj radni svijet pretvoriti u putovanje — u prostor koji vodi, usmjerava i nadahnjuje.

Već pri ulasku jasno je da je ovo mjesto drukčije. U Mireu kažu da je SF prirodan jezik IT zajednice, a upravo je iz tog svijeta potekla ideja za ovakav koncept.

„SF je prirodna referenca IT ljudima koji rade ovdje“, kaže investitor Ivica Siladić.

Kultna knjiga Vodič kroz galaksiju za autostopere bila je početna iskra, a odluka da prostor bude “priča, a ne ured” bila je instinktivna.

Brigada briljirala projektom

Kada je projekt preuzeo arhitektonski studio Brigada, ured je dobio potpuno novu dimenziju. Poznati po metodi kojom analiziraju kretanje korisnika u prostoru i po istraživanju navika zaposlenika, arhitekti su od početne ideje stvorili seriju prostornih doživljaja — poput paluba na svemirskom brodu.

„Mi smo u Brigadi veliki ljubitelji i Star Treka i Vodiča kroz galaksiju“, kaže Dorotea Šarić. Upravo je Brigada zaslužna za to da prostor izgleda kao scenografija koja funkcionira u stvarnom životu.

Za svoj su ured osvojili i prestižnu nagradu Architecture MasterPrize Grand Prix, u konkurenciji globalnih korporacija, a u razgovoru za Dom na Kvadrat, Dejan Geber čak je i izjavio „Volio bih raditi u svemiru“.

Ovakvi projekti jasno pokazuju da je odabir arhitekata presudan korak, jer stručan i promišljen tim može transformirati prostor u dugoročno održivo radno okruženje.

Ured kao svemirski brod: gdje svaka “paluba” ima svoju funkciju

Prostor je organiziran kao niz zona. Sve su oblikovane tako da potiču interakciju, kreativnost i spontano dijeljenje ideja. U Brigadi su morali voditi računa i o budućem širenju pa su ured dizajnirali modularno, kao sustav koji može rasti i razvijati se poput žive organizacije.

Neformalne “recharge zone” imaju drukčiji karakter od radnih — glasnije su, hrabrije, vizualno dinamičnije. Formalne zone smirenije su, precizno osvijetljene, fokusirane na koncentraciju.

Ipak, sve su povezane kao cjeline jednog svemirskog broda.

Ured koji ima vlastitog chefa

Mireo ima i nešto što se ne viđa često — vlastitog chefa, koja svakoga dana priprema ručkove u njihovoj “svemirskoj kuhinji”.

Svaka etaža ima mjesto za predah, ali jedna zona posebno oduzima dah: veliki zajednički prostor nazvan 42, referenca na kultnu šifru iz “Vodiča kroz galaksiju”. Ovo je mjesto za objed, druženje, brainstorminge i spontano dijeljenje ideja. Ured ima i privatnog chefa, što svakodnevnu pauzu pretvara u ritual — u Ten Forward, inspiriran istoimenim prostorom za druženje iz Star Treka. Ovdje zaposlenici ručaju, izmjenjuju ideje i, barem na trenutak, povjeruju da se nalaze usred neke Zvjezdane flote.

Ova prostorija nije samo blagovaonica — ona je dnevni boravak cijele tvrtke, mjesto koje daje osjećaj zajedništva i brige.

Retro futurizam koji se živi

U opremanju su korišteni originalni komadi dizajna iz 70-ih, desetljeća u kojem se budućnost zamišljala hrabro i optimistički. Od Ducaroyevih fotelja do Pantonovih stolica, svaki komad je autentičan, pravi vintage, i dodatno naglašava identitet prostora.

To je estetika koja ne glumi prošlost niti predviđa budućnost — nego ih spaja u nešto jedinstveno.

10 najpoznatijih komada namještaja u povijesti dizajna

Ured koji nije prostor, nego iskustvo

Mireov (ili Brigadin?) retro futuristički ured nije samo funkcionalan, a nije ni samo dizajnerski. On komunicira vrijednosti tvrtke, njezin humor, njezinu filozofiju i njezinu ljudskost.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Hrvatska arhitektura: Kurije, hiže i kleti kao čuvari tradicije

Svaka obnovljena klet, hiža ili kurija predstavlja vrijedon doprinos zaštiti lokalnog identiteta

Hrvatska arhitektura iznimno je raznolika i duboko ukorijenjena u krajolik, klimu i kulturu življenja. Tradicijska hrvatska arhitektura obuhvaća širok spektar autohtonih građevina – od reprezentativnih plemićkih kurija do skromnih hiža, vinogradarskih kleti, čardaka, bunja, kamenih kuća na konobi te prapornica. Svaki od tih tipova kuća rezultat je dugotrajnog razvoja, prilagodbe i znanja koje su graditelji prenosili generacijama.

Upravo ta raznolikost čini hrvatsku arhitekturu jedinstvenom: slojevita je, regionalno specifična i sastavni je dio identiteta mnogih sela i manjih naselja.

U trenutku kada ruralni pejzaž doživljava intenzivne promjene, očuvanje autohtonih kuća postaje ključno ne samo za baštinu, već i za razumijevanje razvoja hrvatske arhitekture. Obnova kurija, hiža i kleti stoga nije samo estetski zahvat, već promišljen čin očuvanja prostora i održivog graditeljstva.

U nastavku donosimo pregled najvažnijih tradicijskih kuća koje su oblikovale hrvatsku arhitekturu i primjere njihove suvremene vrijednosti.

Kurija – plemićka tradicija kao temelj kontinentalne hrvatske arhitekture

Kurije zauzimaju posebno mjesto u hrvatskoj arhitekturi kontinentalnog područja. Kao sjedišta nekadašnjih plemićkih obitelji, odlikuju se masivnom zidanom konstrukcijom, simetričnim pročeljima, prostranim tlocrtima i pratećim gospodarskim zgradama. Njihov oblik odražava status, društveni položaj i estetske vrijednosti vremena u kojem su nastajale.

Obnovljene hrvatske kurije – nova poglavlja starih priča

Najviše ih nalazimo u Hrvatskom zagorju, Prigorju, Podravini, Moslavini i Slavoniji – regijama u kojima je hrvatska arhitektura stoljećima balansirala između ruralnih potreba i plemićkih utjecaja.

Danas se kurije obnavljaju kao muzeji, kulturni centri, boutique smještaji ili obiteljski domovi. Njihova povijesna slojevitost – spoj lokalnih materijala, europskih stilova i priča generacija – čini ih iznimno važnim primjerima očuvanja hrvatske arhitekture.

Hiža – jedan od najprepoznatljivijih oblika seoske hrvatske arhitekture sjevera

Tradicionalna hiža simbol je života običnog čovjeka sjeverne Hrvatske. Nastala u Međimurju, Zagorju i Podravini, hiža je odraz racionalne, funkcionalne i klimatski prilagođene hrvatske arhitekture.

Posebno mjesto u hrvatskoj arhitekturi zauzima i moslavačka hiža, karakteristična za područje Moslavine – prostor između Lonjskog polja, Moslavačke gore i zelenih hrastovih šuma. Riječ je o jednoj od najprepoznatljivijih kuća kontinentalne Hrvatske, nastaloj u skladu s prirodnim resursima i potrebama obiteljskog gospodarstva.

Građene od drva, zemlje i opeke, sa strmim dvostrešnim krovovima, hiže su nudile udobnost, toplinu i dugotrajnost. Drvo kao najdostupniji materijal oblikovalo je karakter ovog tipa gradnje – toplina materijala, mogućnost ručne obrade i prirodna izolacija činili su hižu idealnim domom za lokalne obitelji.

Danas se hiže obnavljaju kao vikendice, kuće za odmor, galerije ili stalni domovi. U suvremenim adaptacijama zadržavaju se izvorne grede, seljački podovi, lamperija i tradicionalni raspored prostorija, dok se moderniziraju elementi poput kupaonica, izolacije i energetskih sustava. Time se čuva autentičan izraz hrvatske arhitekture, ali u funkciji današnjih potreba.

Klet – vinogradarska kućica kao dragocjeni dio hrvatske ruralne arhitekture

Kleti, karakteristične za Zagorje, Prigorje, Plešivicu i Moslavinu, jedan su od najromantičnijih oblika hrvatske arhitekture. Nekad građene kao skloništa vinogradara i spremišta za vino, predstavljaju spoj jednostavnosti, funkcionalnosti i prilagodbe terenu.

Drvene konstrukcije, mali tlocrti, prirodni materijali i sklad s brežuljkastim krajolikom definiraju arhitektonski karakter kleti.

Danas se ove kućice sve češće obnavljaju za turizam i odmor, pretvarajući se u male, funkcionalne domove. U modernim adaptacijama koriste se autohtoni materijali, a uvode se suvremena rješenja poput podnog grijanja, staklenih stijena, mini wellness zona ili energetski učinkovitih sustava. Unatoč modernizaciji, kleti zadržavaju prepoznatljiv identitet – što je ključno za kontinuitet hrvatske arhitekture.

Ostali autohtoni oblici koji dopunjuju sliku hrvatske arhitekture

Hrvatska arhitektura obuhvaća brojne tradicijske forme koje dodatno potvrđuju regionalnu raznolikost:

Čardak – dvokatna drvena kuća Slavonije i Posavine podignuta na stupovima
Praporna kuća – poluukopana kuća Podunavlja od praporne zemlje
Bunja i suhozidne kućice – dalmatinska kamena skloništa građena bez veziva
Kamene kuće na konobi – karakteristične za Dalmaciju i Primorje
Istarski kažuni i kamene kuće – spoj mediteranske tradicije i ruralne arhitekture

Svaka od ovih struktura predstavlja jedinstven doprinos razvoju hrvatske arhitekture i pokazuje kako su ljudi gradili u skladu s prirodom, dostupnim materijalima i lokalnim običajima.

Zašto je važno očuvati tradicijske kuće hrvatske arhitekture?

Obnova tradicijskih kuća donosi višestruke koristi, osobito u kontekstu razumijevanja i očuvanja šire slike hrvatske arhitekture. Riječ je o procesu koji nadilazi samu adaptaciju objekta jer utječe na identitet mjesta, održivost prostora i prenošenje graditeljskog znanja.

Čuvanje kulturne i graditeljske baštine

Svaka obnovljena klet, hiža ili kurija predstavlja vrijedan doprinos zaštiti lokalnog identiteta. Takve kuće nisu samo građevine – one su dokument vremena, povijesnih okolnosti, materijala i načina gradnje koji su se razvijali stoljećima. Očuvanjem izvornih konstrukcija, tradicionalnih materijala i karakterističnih oblika čuvamo kontinuitet hrvatske arhitekture i sprječavamo nestanak graditeljskih tipologija koje se više ne stvaraju u suvremenoj gradnji.

Ovakva arhitektura temelji se na lokalnim materijalima poput drva, kamena, zemlje i opeke. Obnova starih kuća smanjuje potrebu za novim građevinskim materijalima i velikim konstrukcijskim zahvatima, čime se značajno smanjuje ekološki otisak. Mnoge od tih kuća već u svojoj izvornoj formi imaju dobru energetsku učinkovitost – zahvaljujući debljini zidova, prirodnoj izolaciji i orijentaciji prema suncu.

Obogaćivanje turističke ponude

Autohtone kuće sve su traženije u ruralnom i kulturnom turizmu. Gosti traže autentičnost, atmosferu i priču – upravo ono što tradicijske hiže, kurije, kleti i moslavačke kuće nude u izobilju. Njihova obnova omogućuje stvaranje jedinstvenih smještaja koji se izdvajaju od standardiziranih hotela i apartmana, te pridonose jačanju lokalne ekonomije.

Autentičnost života i prostora

Tradicijske kuće odražavaju način života i prostor kakav se oblikovao generacijama. Materijali, raspored prostorija, detalji obrade drva i kamena svjedoče o kulturi stanovanja jedne regije. Očuvanjem tih elemenata čuvamo i specifičnu atmosferu koja je sastavni dio hrvatske arhitekture. U modernim adaptacijama moguće je kombinirati autentične elemente s današnjim standardima udobnosti, stvarajući prostor koji je istovremeno tradicionalan i suvremen.

Hrvatska arhitektura kao vrijednost – a ne samo fragment prošlosti

Obnova tradicijskih kuća hrvatske arhitekture nije samo tehnički zahvat, nego dugoročno važan čin čuvanja graditeljskog identiteta Hrvatske. Time se održava kontinuitet kulture življenja, potiče održivost, jača lokalna zajednica i osigurava da tradicijska arhitektura ostane prisutna kao živa, svakodnevna vrijednost – a ne samo kao fragment prošlosti.

Nastavite čitati