Arhitekti i arhitektonski projekti
Tipovi suvremene arhitekture: Pregled stilova koji oblikuju današnji prostor
Suvremena arhitektura obuhvaća raznolike stilove, koncepte i pristupe koji definiraju način na koji danas projektiramo i doživljavamo prostor. Iako se pojam „moderna arhitektura“ često koristi kao sinonim za sve što izgleda novo i minimalistički, važno je razlikovati povijesni modernizam 20. stoljeća od suvremene arhitekture koja se razvija danas. Dok je modernizam predstavljao jasno definirani pokret s preciznim estetskim i ideološkim načelima, suvremena arhitektura je širi i fleksibilniji pojam koji obuhvaća niz stilskih izraza, tehnoloških inovacija i ekoloških pristupa.
Modernizam: funkcionalnost, čiste linije i arhitektura bez ornamenta
Modernizam, koji se razvija početkom 20. stoljeća, postavio je temelje suvremenog arhitektonskog razmišljanja. Njegova ključna ideja bila je funkcionalnost, sažeta u poznatoj maksimi „oblik slijedi funkciju“. Arhitekti su svjesno odbacili povijesne stilove i dekorativne elemente te se okrenuli jednostavnim geometrijskim formama, ravnim krovovima i velikim staklenim plohama.
Unutar modernizma razvili su se različiti pravci, poput internacionalnog stila s naglašenom čistoćom volumena, mid-century moderna koji je snažno povezivao interijer s prirodom, te brutalizma, poznatog po monumentalnim formama i uporabi sirovog betona. Iako je modernizam svoj vrhunac doživio sredinom 20. stoljeća, njegovi principi i danas snažno utječu na arhitektonsku praksu.
Među najznačajnijim primjerima modernističke arhitekture ističe se Villa Savoye arhitekta Le Corbusier, dovršena 1931. godine. Ova kuća utjelovljuje temeljna načela modernizma — slobodan tlocrt, ravni krov koji funkcionira kao terasa, trakaste prozore i podizanje volumena na pilotise. Riječ je o manifestu arhitektonske čistoće i funkcionalnosti koji je snažno utjecao na razvoj međunarodnog stila.
Le Corbusier: Arhitekt koji je oblikovao svijet kakvog poznajemo
Minimalizam: snaga jednostavnosti i jasnoće prostora
Minimalizam se u suvremenoj arhitekturi pojavljuje kao filozofija reduciranja prostora na njegove osnovne elemente. Fokus je na jasnoći forme, preciznosti detalja i promišljenom odabiru materijala. Dekoracija je svedena na minimum, a prostor se oblikuje kroz jednostavne linije, neutralne tonove i naglašenu prisutnost svjetla.
Ovakav pristup stvara smirene, pročišćene ambijente u kojima dominiraju proporcija, ravnoteža i funkcionalnost. Minimalizam ne znači odsustvo karaktera, već pažljivo oblikovanu arhitekturu u kojoj svaki element ima svoju svrhu.
Među najpoznatijim primjerima minimalističke arhitekture ističe se Church of the Light arhitekta Tadao Ando. Ova sakralna građevina oblikovana je kroz jednostavan betonski volumen presječen križem svjetlosti, čime se minimalnim sredstvima postiže snažan prostorni i duhovni doživljaj.
Sličnu filozofiju čiste forme i redukcije prostora pokazuje i Farnsworth House arhitekta Ludwig Mies van der Rohe, čija transparentna struktura i svedeni detalji naglašavaju odnos između arhitekture i prirode.
U suvremenom kontekstu, minimalistički pristup snažno je prisutan u radovima arhitektonskog studija SANAA, čiji projekti karakterizira fluidnost prostora, svjetlost i gotovo eterična jednostavnost forme.
Ovi primjeri potvrđuju da minimalizam nije odsustvo arhitekture, već pažljivo oblikovana suština prostora u kojoj svaki element ima jasnu svrhu.
Brutalizam: monumentalnost i iskrenost materijala
Brutalizam, nastao nakon Drugog svjetskog rata, danas doživljava novu interpretaciju. Prepoznatljiv po uporabi sirovog betona, naglašenim volumenima i ekspresivnoj strukturi, ovaj stil dugo je bio percipiran kao hladan i grub. Međutim, suvremeni arhitekti reinterpretiraju njegove principe kroz sofisticiranije detalje i kombiniranje betona s toplijim materijalima.
Masivne forme i jasno vidljiva konstrukcija naglašavaju strukturalnu iskrenost, dok suvremene tehnologije omogućuju precizniju i estetski uravnoteženiju izvedbu.
Jedan od najpoznatijih primjera brutalizma je Unité d’Habitation arhitekta Le Corbusier. Ova monumentalna stambena zgrada iz 1952. godine oblikovana je od sirovog betona (béton brut), s naglašenim volumenima i modularnim sustavom stanovanja koji odražava društvenu dimenziju modernističke arhitekture.
Ikoničan britanski primjer je Barbican Estate, kompleks koji su projektirali arhitekti Chamberlin, Powell and Bon. Sirove betonske fasade, snažne geometrijske forme i integracija stanovanja s kulturnim sadržajima čine ga jednim od najznačajnijih brutalističkih urbanih projekata u Europi.
U Sjedinjenim Američkim Državama ističe se Boston City Hall, djelo arhitekata Gerhard Kallmann, Noel McKinnell i Edward Knowles. Zgrada je prepoznatljiva po dramatično istaknutim betonskim elementima i snažno artikuliranoj strukturi, što je čini jednim od najraspravljanijih primjera brutalizma.
Ovi projekti pokazuju kako brutalizam koristi materijal, volumen i konstrukciju kao primarne izražajne alate, stvarajući arhitekturu snažnog identiteta i monumentalne prisutnosti.
High-tech arhitektura: estetika tehnologije
High-tech arhitektura ističe tehnologiju kao ključni vizualni i funkcionalni element zgrade. Konstrukcijski sustavi, instalacije i tehničke komponente često su namjerno izloženi te postaju dio arhitektonskog izraza.
Dominacija stakla i metala, fleksibilni prostori i modularni sustavi omogućuju prilagodljivost različitim namjenama. Ovaj pristup naglašava transparentnost, inovaciju i dinamiku suvremenog društva.
Jedan od najpoznatijih primjera high-tech arhitekture je Centre Pompidou, koji su projektirali Renzo Piano i Richard Rogers. Ova zgrada radikalno je promijenila percepciju arhitekture 1970-ih godina jer su konstrukcijski elementi, ventilacijski sustavi i instalacije postavljeni na vanjsku stranu objekta, čime su postali dio vizualnog identiteta građevine.
Ikoničan primjer u Londonu je 30 St Mary Axe, poznat i kao „The Gherkin“, autora Norman Foster. Njegova aerodinamična forma i napredni energetski sustavi demonstriraju kako tehnologija i održivost mogu biti integrirani u prepoznatljiv urbani simbol.
Norman Robert Foster – arhitekt koji je promijenio lice moderne arhitekture
Još jedan važan primjer je Lloyd’s Building, također djelo Richarda Rogersa. Poput Centra Pompidou, i ovdje su instalacije, dizala i konstrukcijski elementi smješteni na eksterijer, naglašavajući tehničku estetiku i fleksibilnost unutarnjeg prostora.
Ovi projekti jasno pokazuju kako high-tech arhitektura tehnologiju ne skriva, već je pretvara u glavni arhitektonski izraz.
Dekonstruktivizam i parametrički dizajn: arhitektura složenih formi
Posljednjih desetljeća razvijaju se pravci poput dekonstruktivizma i parametričkog dizajna koji istražuju fragmentirane kompozicije i kompleksne geometrije. Uz pomoć digitalnih alata i algoritamskog projektiranja, arhitekti oblikuju fluidne, organski inspirirane strukture koje pomiču granice tradicionalnog poimanja arhitektonske forme.
Takve zgrade često postaju prepoznatljivi simboli gradova i kulturnih institucija, ističući moć suvremene tehnologije u oblikovanju prostora.
Jedan od najpoznatijih primjera dekonstruktivizma je Guggenheim Museum Bilbao, djelo arhitekta Franka Gehrya. Njegova dinamična, fragmentirana forma obložena titanijskim pločama razbija tradicionalnu geometriju i stvara skulpturalnu arhitekturu koja je postala simbol suvremenog Bilbaa.
Frank Gehry: Arhitekt koji je zgrade pretvarao u skulpture
Ikoničan primjer u Europi je Jewish Museum Berlin, autora Daniela Libeskinda. Oštri rezovi, nepravilni prozori i dramatična prostorna rješenja stvaraju snažan emotivni i simbolički doživljaj prostora.
U dekonstruktivistički opus ubraja se i Walt Disney Concert Hall, također projekt Franka Gehryja. Valovite metalne plohe i slojevita kompozicija volumena naglašavaju pokret i energiju, čime zgrada djeluje poput monumentalne urbane skulpture.
Ovi projekti pokazuju kako dekonstruktivizam razgrađuje klasične arhitektonske principe simetrije i stabilnosti, stvarajući arhitekturu koja izaziva, provocira i redefinira granice forme.
Održiva i zelena arhitektura: odgovornost prema okolišu
Održivost je postala jedan od ključnih principa suvremene arhitekture. Zelena arhitektura usmjerena je na smanjenje negativnog utjecaja na okoliš kroz energetsku učinkovitost, korištenje obnovljivih izvora energije i primjenu lokalnih materijala.
Zeleni krovovi, solarni paneli, sustavi za prikupljanje kišnice i prirodna ventilacija sve su češći elementi suvremenih projekata. Održiva arhitektura nije samo stil, već cjelovit pristup koji integrira estetiku, funkcionalnost i ekološku svijest.
Jedan od najpoznatijih primjera održive arhitekture je Bosco Verticale, projekt arhitekta Stefana Boeria. Ovi „vertikalni šumoviti“ tornjevi integriraju više od 900 stabala i tisuće biljaka na fasadama, čime doprinose poboljšanju kvalitete zraka, smanjenju toplinskog učinka i stvaranju urbanog biodiverziteta.
Zeleni krovovi i vertikalni vrtovi – spoj arhitekture i prirode
U Aziji se ističe Oasia Hotel Downtown, koji su projektirali arhitekti iz studija WOHA. Zgrada je obavijena zelenom fasadom s vertikalnim vrtovima i otvorenim terasama koje omogućuju prirodnu ventilaciju i smanjuju potrebu za intenzivnim hlađenjem.
Primjer energetski iznimno učinkovite javne zgrade je The Edge, koju je projektirao arhitektonski ured PLP Architecture. Ova poslovna zgrada poznata je po naprednim pametnim sustavima upravljanja energijom, maksimalnom korištenju prirodnog svjetla i visokim standardima održivosti.
Ovi projekti pokazuju kako zelena arhitektura nadilazi estetiku i postaje integralni dio odgovornog urbanog razvoja, kombinirajući inovaciju, tehnologiju i brigu za okoliš.
Postmodernizam i eklektični pristupi: dijalog s prošlošću
Postmodernizam je nastao kao reakcija na strogi racionalizam modernizma, a njegov utjecaj i danas je prisutan kroz eklektične pristupe i reinterpretaciju povijesnih elemenata. Suvremeni projekti često kombiniraju čiste linije s referencama na tradiciju, stvarajući slojevite i kontekstualno osjetljive arhitektonske izraze.
Jedan od najpoznatijih primjera postmodernističke arhitekture je Portland Building, djelo arhitekta Michaela Gravesa. Ova zgrada iz 1982. godine prepoznatljiva je po upotrebi boje, dekorativnih elemenata i reinterpretaciji klasičnih motiva, čime se svjesno udaljava od stroge jednostavnosti modernizma.
Ikoničan primjer u Europi je Piazza d’Italia, također projekt Michaela Gravesa. Projekt kombinira klasične arhitektonske elemente poput stupova i lukova s ironičnim i suvremenim pristupom oblikovanju javnog prostora.
U kontekstu visokogradnje često se navodi AT&T Building (danas poznata kao 550 Madison Avenue), autora Philipa Johnsona. Njegov prepoznatljivi vrh u obliku „Chippendale“ zabata predstavlja jasan otklon od modernističke ravne siluete i simbolizira povratak povijesnim referencama u suvremenoj arhitekturi.
Ovi projekti pokazuju kako postmodernizam uvodi igru, simboliku i povijesne citate u arhitekturu, stvarajući razigraniji i komunikativniji odnos između zgrade i promatrača.
Suvremena arhitektura ne može se svesti na jedan stil. Ona je rezultat kontinuiranog dijaloga između tradicije i inovacije, tehnologije i prirode, estetike i funkcionalnosti. Upravo u toj raznolikosti leži njezina snaga — sposobnost da odgovori na potrebe današnjice, a istodobno oblikuje prostor budućnosti.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Zaha Hadid Architects projektiraju najveću zračnu luku u Africi: započela izgradnja Bishoftu International Airporta u Etiopiji
Izgradnja Bishoftu International Airporta (BIA), buduće najveće zračne luke na afričkom kontinentu, službeno je započela u siječnju 2026. godine. Smješten približno 40 kilometara južno od Addis Abebe, u gradu Bishoftu, ovaj ambiciozni infrastrukturni projekt predstavlja ključni korak u pozicioniranju Etiopije kao globalnog prometnog čvorišta između Afrike, Azije i Bliskog istoka.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Zračnu luku projektira Zaha Hadid Architects (ZHA) za Ethiopian Airlines Group, najvećeg afričkog zrakoplovnog prijevoznika, u suradnji s glavnim konzultantom DAR (Dar Al-Handasah). Ukupna vrijednost investicije iznosi 12,5 milijardi američkih dolara, a projekt je osmišljen kako bi odgovorio na dugoročne prognoze rasta zračnog prometa prema podacima IATA-e.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Arhitektonski koncept inspiriran etiopskim krajolikom
Arhitektonsko rješenje terminala crpi inspiraciju iz Velike rasjedne doline (Great Rift Valley) koja prolazi u blizini Bishoftua. Taj prirodni fenomen pretočen je u prostornu organizaciju zračne luke kroz jedinstvenu središnju “kralježnicu” koja povezuje sve sadržaje terminala i putničke gatove. Ovakva konfiguracija značajno skraćuje udaljenosti za transfer putnika i omogućuje intuitivnu orijentaciju unutar kompleksa.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Svaki putnički gat oblikovan je s različitom paletom boja i materijala, reflektirajući kulturnu i geografsku raznolikost etiopskih regija. Dizajn interijera naglašava osjećaj mjesta, istovremeno nudeći suvremeno i fluidno prostorno iskustvo karakteristično za rad Zaha Hadid Architects.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
5 svjetskih arhitekata koji su ostavili neizbrisiv trag
Globalno čvorište s naglaskom na transferne putnike
BIA je prvenstveno osmišljen kao transferna zračna luka, s procjenom da će čak 80 % putnika biti u tranzitu. Kako bi se odgovorilo na takav operativni model, terminal uključuje bogat spektar sadržaja:
- airside hotel s 350 soba,
- raznovrsne restorane i prostore za zabavu,
- unutarnje i vanjske vrtove te dvorišta za odmor putnika.
U prvoj fazi, predviđenoj za otvaranje 2030. godine, zračna luka će imati dva paralelna neovisna uzletno-sletna pravca (Code 4E) i 660.000 m² terminalskog prostora, s kapacitetom od 60 milijuna putnika godišnje. U kasnijim fazama, BIA će se proširiti na četiri piste, kapacitet od 110 milijuna putnika godišnje i parkiranje za 270 zrakoplova.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Održivost i lokalni resursi
Smješten u suptropskoj visoravni regije Oromia, terminal je projektiran za postizanje LEED Gold certifikata. Arhitektura uključuje:
- prirodnu ventilaciju i učinkovitu zaštitu od sunca,
- poluotvorene prostore i vanjske površine prilagođene blagoj klimi,
- modularnu gradnju radi fleksibilnosti i troškovne učinkovitosti.
Građevinski materijali – beton, agregati i čelik – u velikoj će mjeri biti lokalno proizvedeni ili reciklirani u području Bishoftua. Sustavi upravljanja oborinskim vodama usmjeravat će vodu s pista i krovova u novostvorene močvare i biokanale, čime se potiče ponovna upotreba vode i povećava lokalna bioraznolikost.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Projekt također uključuje fotonaponske sustave za proizvodnju energije na licu mjesta, kao i pejzažno uređenje s autohtonim, suši otpornim biljem. Parkovn u javnom dijelu zračne luke bit će dostupne lokalnom stanovništvu, dok će vrtovi u sigurnosno-operativnom djelu služiti putnicima.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Infrastrukturni i urbani katalizator
Nova zračna luka bit će povezana s Addis Abebom i postojećom zračnom lukom Bole putem brze željezničke veze, čime postaje okosnica novog regionalnog prometnog sustava. Zahvaljujući lokaciji koja omogućuje 24-satne operacije bez policijskog sata, BIA će podržati kontinuirani rast Ethiopian Airlinesa.
Uz zračnu luku razvija se i Airport City – mješoviti urbani kompleks koji će otvoriti nova radna mjesta za oko 80.000 stanovnika. Projekt izravno podupire strategiju “Vision 2035” Ethiopian Airlines Groupa, čiji je cilj razvoj u vodeću globalnu zrakoplovnu grupu s naglaskom na tehnologiju, učinkovitost i održavanje (MRO).
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Vizija kontinentalnog značaja
„Bishoftu International Airport je vizionarski projekt za Etiopiju i Afriku u cjelini. Zračne luke povezuju ljude i brišu nacionalne granice,“ izjavio je Cristiano Ceccato de Sabata, direktor zrakoplovnih projekata u Zaha Hadid Architects. „ZHA je počašćen što sudjeluje u stvaranju afričkog globalnog zračnog čvorišta.“
BIA nije samo infrastrukturni projekt – on predstavlja arhitektonski, urbanistički i gospodarski iskorak, simbol nove faze afričke povezanosti sa svijetom.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Drago Galić: Arhitekt moderne svakodnevice
Arhitektura koja stavlja svakodnevni život ispred forme i ostaje relevantna desetljećima
Drago Galić (1907.–1963.) jedan je od ključnih arhitekata hrvatske moderne i jedan od najdosljednijih predstavnika zagrebačke arhitektonske škole. Njegov opus, iako relativno kratak, ostavio je snažan trag u oblikovanju zagrebačke stambene arhitekture sredine 20. stoljeća te i danas služi kao referentna točka za razumijevanje funkcionalizma i humanističkog pristupa stanovanju.
Obrazovanje i utjecaji
Galić je studirao arhitekturu u Zagrebu, gdje je djelovao u okruženju snažno obilježenom modernističkim idejama. Poseban utjecaj na njegov rad imao je Drago Ibler, jedan od najvažnijih promotora moderne arhitekture u Hrvatskoj. Kao i drugi pripadnici zagrebačke škole, Galić je prihvatio načela funkcionalizma, ali ih je razvio u vlastitom, suzdržanom i racionalnom izrazu. Za njega arhitektura nije bila sredstvo reprezentacije, već alat za poboljšanje kvalitete svakodnevnog života.
Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
Arhitektonski pristup i stil
Arhitektonski pristup Drage Galića temelji se na jasnoći i racionalnosti prostorne organizacije, uz snažan naglasak na funkcionalnost i svakodnevnu uporabljivost prostora. Njegove zgrade odlikuju čiste, nenametljive fasade i pažljivo oblikovani stambeni sklopovi u kojima balkoni, lođe i veliki prozorski otvori imaju važnu ulogu u osiguravanju prirodnog svjetla i kvalitetnog odnosa interijera i eksterijera. Galić je arhitekturu promatrao u stalnom dijalogu s gradom, vodeći računa o urbanom kontekstu i ulozi zgrade unutar šireg prostora.
U svom radu dosljedno je izbjegavao dekorativnost i monumentalnost, usmjeravajući se prema arhitekturi prilagođenoj čovjeku, njegovim potrebama i mjeri svakodnevnog života. Horizontalne linije, ritam pročelja i odmjereni volumeni stvaraju prepoznatljiv, ali suzdržan arhitektonski izraz u kojem konstrukcija i funkcija čine temelj estetske vrijednosti, a arhitektura ostaje trajna upravo zbog svoje jednostavnosti i promišljenosti.
Dražen Arbutina: Arhitekt koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Stambena arhitektura kao glavni doprinos
Najveći dio opusa Drage Galića čine stambene zgrade, osobito one nastale nakon Drugog svjetskog rata, u razdoblju intenzivne urbanizacije Zagreba, kada je pitanje kvalitetnog stanovanja postalo jedno od ključnih društvenih tema. Upravo je u tom segmentu arhitekture Galić ostvario svoj najznačajniji doprinos, razvijajući modele stanovanja koji su odgovarali stvarnim potrebama svojih korisnika.
Među njegovim najpoznatijim djelima ističe se stambena zgrada u Vukovarskoj ulici, često nazivana Galićeva zgrada, koja se smatra jednim od najuspjelijih primjera hrvatske stambene moderne. Vrijednost tog ostvarenja leži u promišljenoj organizaciji stanova, jasnom razgraničenju privatnih i zajedničkih prostora te arhitektonskom izrazu koji je u vrijeme nastanka bio suvremen, ali se pokazao trajnim i dugoročno održivim. Činjenica da zgrada i danas funkcionira kao kvalitetan stambeni prostor potvrđuje relevantnost i dugovječnost Galićeva arhitektonskog pristupa.
Društvena odgovornost arhitekture
Za Dragu Galića arhitektura je imala društvenu ulogu. Smatrao je da arhitekt mora razumjeti potrebe korisnika i širi društveni kontekst u kojem gradi. Njegove zgrade nisu zamišljene kao izolirani objekti, već kao dio urbanog tkiva koji doprinosi kvaliteti grada. U tom smislu, Galićev rad može se čitati kao tiha, ali jasna kritika arhitekture koja zanemaruje svakodnevnog korisnika u korist forme ili prestiža.
Iako nije ostavio golem opus, Drago Galić zauzima važno mjesto u povijesti hrvatske arhitekture. Njegova djela često se spominju u stručnim analizama moderne, a sve češće i u raspravama o održivosti, kvaliteti stanovanja i dugovječnosti arhitektonskih rješenja. U vremenu kada se arhitektura često svodi na vizualni efekt, Galićev rad podsjeća na vrijednost promišljenog, skromnog i odgovornog projektiranja — arhitekture koja traje jer je nastala iz stvarne potrebe.
