Arhitekti i arhitektonski projekti
Rekonstrukcija motela Sljeme – Vitićevo djelo postaje Rivia Arts and Culture Hotel
Kultno Vitićevo djelo motel Sljeme postaje Rivia Arts and Culture Hotel!
Motel Sljeme, arhitektonsko remek-djelo Ivana Vitića iz 1965. godine, konačno dobiva novu priliku. Nakon godina propadanja, započela je njegova rekonstrukcija i transformacija u hotel Rivia Arts and Culture Hotel, što je najavljeno na press konferenciji u Rijeci.
Rekonstrukcija motela Sljeme, projekt iza kojeg stoji Hrvatska gospodarska komora, nije samo obnova nekadašnjeg omiljenog okupljališta – cilj je stvoriti svojevrsni showroom hrvatskih proizvoda, spoj arhitekture, dizajna i turizma.
“Želimo pokazati sve ono najbolje što imamo – od građevine, tehničkih rješenja do gastronomije i pića. Pritom želimo potaknuti nove investicije u turizmu,” izjavio je Tomislav Radoš, potpredsjednik HGK za industriju i održivi razvoj.
Rekonstrukcija Vitićevog motela Sljeme uz suvremene elemente
Prije deset godina izrađen je konzervatorski elaborat, koji je definirao smjernice za obnovu. Ključni cilj je očuvanje autentičnosti Vitićeve arhitekture, ali uz interpolaciju novih elemenata potrebnih za hotelski standard od četiri zvjezdice.
“Vitićev originalni projekt nikada nije dovršen. Na temelju njegovih skica i istraživanja sada rekonstruiramo dio objekta koji je ostao samo u ideji,” objašnjava arhitekt Maroje Mrduljaš.
Osim eksterijera, poseban izazov predstavlja i interijer, koji više ne postoji u izvornom obliku. Cilj je rekreirati duh 60-ih godina, koristeći restaurirani namještaj, umjetničke radove i originalne reference iz tog razdoblja.
“Važno je uspostaviti dijalog između starog i novog – da novo ne nadjača staro, već da ga nadopuni,” dodaje Mrduljaš.
Arhitektura, kultura i turizam u istom projektu
Idejno rješenje hotela potpisuje arhitektonski ured Mataija x Sipina x Turato, a projekt je poseban jer spaja različite discipline – arhitekturu, dizajn, kulturu i turizam.
“Ovo nije samo arhitektonski projekt – ovdje se rekonstruiraju emocije i energija 60-ih. Skupljamo originalni namještaj, istražujemo Vitićeve ideje i balansiramo odnos starog i novog,” kaže dr. sc. Idis Turato.
Poseban naglasak stavljen je na infrastrukturnu obnovu i očuvanje ključnih elemenata, poput kultnog čeličnog stubišta koje će se pažljivo restaurirati.
“Suočeni smo s izazovom rekonstrukcije vizije arhitekta kojeg više nema. Proučavamo njegove druge projekte, tragove i ambicije kako bismo ih oživjeli u ovom prostoru,” dodaje Mrduljaš.
Što donosi novi hotel?
Rivia Arts and Culture Hotel imat će 57 smještajnih jedinica, uključujući šest izdvojenih apartmana. Uz modernu infrastrukturu, poseban naglasak stavljen je na umjetnost, kulturu i održivi turizam.
“Iako možda neće značajno povećati broj turističkih kapaciteta, ovaj hotel će promijeniti strukturu ponude Kvarnera i Hrvatske. Cilj je stvoriti održivi turizam spojen s umjetnošću i kulturom,” izjavio je Radoš.
Kada se očekuje otvaranje?
Radovi su već započeli i planirano je da traju 18 mjeseci, što znači da se otvaranje očekuje u jesen 2026. godine.
Ovim projektom ne obnavlja se samo jedan hotel – vraća se život kultnom Vitićevom djelu i redefinira pristup turizmu kroz arhitekturu, dizajn i baštinu.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Najvažnije svjetske arhitektonske nagrade 2025.: arhitektura zajednice, održivosti i humanog prostora
Godina 2025. donijela je snažnu potvrdu smjera u kojem se suvremena arhitektura razvija. Najvažnije svjetske arhitektonske nagrade dodijeljene su autorima i projektima koji arhitekturu ne promatraju samo kao oblikovanje prostora, već kao društveni, kulturni i okolišni alat. U središtu interesa nalaze se zajednica, identitet, održivost i kvaliteta svakodnevnog života, kao ključni izazovi današnjih gradova i prostora. Umjesto spektakularnih formi i univerzalnih rješenja, nagrađeni arhitekti u 2025. godini nude promišljene, kontekstualne odgovore utemeljene na lokalnim potrebama, dostupnim resursima i dugoročnoj vrijednosti prostora. Arhitektura se sve češće promatra kao sredstvo povezivanja ljudi, očuvanja kolektivnog pamćenja i uspostavljanja ravnoteže između izgrađenog i prirodnog okoliša.
Na kraju godine donosimo kratak pregled dobitnika najvažnijih svjetskih arhitektonskih nagrada u 2025. godini, ističući autore i projekte koji su svojim radom obilježili arhitektonsku scenu i jasno naznačili smjer u kojem se struka razvija.
Novartis (Changhai Block – C6) Liu Jiakun, Photo courtesy of Arch-Exist
Pritzkerova nagrada 2025. – Liu Jiakun
Najuglednije priznanje u arhitekturi, Pritzker Architecture Prize, dodijeljeno je kineskom arhitektu Liu Jiakunu. Žiri je njegov rad prepoznao kao izniman odgovor na suvremene izazove, naglašavajući da njegova arhitektura „slavi svakodnevni život ljudi, kao i njihove zajedničke i duhovne identitete“.
Liu Jiakun bavi se jednim od ključnih problema današnjih gradova: kako pomiriti gustoću stanovanja s kvalitetnim životom. Umjesto zatvorenih i prenapučenih prostora, on razvija otvorene, fleksibilne i zajedničke sustave života. U projektima poput West Villagea u Chengduu pokazuje da gustoća ne mora značiti gubitak slobode, već može postati temelj snažne zajednice. Kako ističe žiri, riječ je o arhitekturi koja stvara „nove načine zajedničkog življenja u kojima gustoća ne znači zatvorenost“.
Novartis (Shanghai) Block – C6 Liu Jiakun, Photo courtesy of Arch-Exist
Za razliku od arhitekata prepoznatljivog stila, Liu Jiakun svaki projekt oblikuje prema njegovom kontekstu, ljudima i lokalnoj tradiciji. Koristi jednostavne, dostupne materijale i „prikladnu tehnologiju“, dopuštajući arhitekturi da prirodno stari i zadrži sjećanja zajednice. Njegovi projekti spajaju povijest, suvremeni život i prirodu u skladnu cjelinu, zbog čega je proglašen laureatom Pritzkerove nagrade za 2025. godinu.
RIBA Royal Gold Medal 2025. – SANAA
Britanski Kraljevski institut arhitekata (RIBA) dodijelio je Royal Gold Medal 2025. japanskom arhitektonskom uredu SANAA, koji vode Kazuyo Sejima i Ryue Nishizawa. Medalja se dodjeljuje za cjelokupan doprinos arhitekturi, a SANAA je nagrađena zbog svoje dugogodišnje međunarodne prakse obilježene laganim, prozračnim i ljudskim mjerilima prilagođenim prostorima.
Njihova arhitektura poznata je po jednostavnosti, svjetlu i osjetljivom odnosu prema okolišu, s projektima koji brišu granice između interijera i eksterijera te potiču otvorenost i javnost prostora.
Aga Khan Award for Architecture
Aga Khan Award for Architecture jedna je od najvažnijih svjetskih arhitektonskih nagrada usmjerenih na društveni, kulturni i okolišni utjecaj arhitekture. Za razliku od mnogih drugih priznanja, ova se nagrada dodjeljuje svake tri godine i prepoznaje projekte koji postavljaju nove standarde izvrsnosti u arhitekturi, urbanom planiranju, očuvanju povijesne baštine i krajobraznoj arhitekturi.
Glavni cilj nagrade jest prepoznati i potaknuti građevinske koncepte koji uspješno odgovaraju na potrebe i aspiracije društava širom svijeta, osobito u područjima gdje muslimanske zajednice imaju značajnu prisutnost. To uključuje projekte koji jačaju lokalne zajednice, očuvaju kulturnu i povijesnu baštinu, unapređuju javne prostore i stvaraju održive i prilagodljive životne uvjete.
U 2025. godini, završetak 16. ciklusa (2023.–2025.) donio je sedam nagrađenih projekata iz Azije, Bliskog istoka i Afrike, koji su službeno objavljeni 2. rujna 2025., a svečana dodjela održana je 15. rujna u Biškeku, Kirgistan. Među nagrađenima su projekti poput modularnog stanovanja Khudi Bari u Bangladešu, društvenog centra West Wusutu Village u Kini, revitalizacije povijesnog grada Esne u Egiptu, te inovativni javni i kulturni prostori u Iranu, Pakistanu i Palestini.
Zajedničko svim projektima jest duboka povezanost s lokalnim kontekstom i zajednicom, uz jasno izražen društveni, kulturni i okolišni učinak. Aga Khan Award for Architecture pokazuje kako arhitektura može biti više od zgrada — može oblikovati životne uvjete, poticati zajedništvo i očuvati kolektivno sjećanje, posebno u društvima gdje muslimanske zajednice igraju ključnu ulogu.
Praemium Imperiale – globalno priznanje za arhitekturu i umjetnost
Uz nagrade poput Pritzkerove i Aga Khan Award for Architecture, 2025. značajnu ulogu na međunarodnoj kulturnoj sceni ima i Praemium Imperiale – globalna nagrada za umjetnost i arhitekturu koju dodjeljuje Japan Art Association. Osnovana 1988. godine, ova nagrada priznata je kao jedno od najprestižnijih priznanja u umjetnosti i uključuje pet kategorija: slikarstvo, kiparstvo, arhitekturu, glazbu te kazalište i film. Laureati se biraju iz cijelog svijeta i svojim radom prelaze nacionalne i etničke granice, predstavljajući suvremenu kulturu i kreativnost u najširem smislu.
U 2025. godini, u kategoriji arhitekture, nagradu je dobio portugalski arhitekt Eduardo Souto de Moura. Poznat po svojim skulpturalnim i kontekstualno snažnim građevinama, Souto de Moura u svom radu kombinira pažljivo odabrane materijale, odnos prema mjestu i trajnu arhitektonsku kvalitetu, svrstavajući se među najutjecajnije arhitekte svoje generacije. Laureati Praemium Imperiale nagrade primaju medalju, certifikat i novčanu nagradu (oko 15 milijuna jena), a ceremonija se tradicionalno održava u Tokiju pod pokroviteljstvom japanske carske obitelji.
Architecture MasterPrize 2025 – globalno priznanje za izvrsnu arhitekturu
Architecture MasterPrize (AMP) je međunarodna nagrada koja slavi izvrsnost u arhitekturi i dizajnu, prepoznajući projekte koji pomiču granice suvremenog oblikovanja prostora i doprinose kvaliteti izgrađenog okoliša. U 2025. godini nagrada je privukla prijave iz čak 72 zemlje, što odražava globalnu raznolikost i utjecaj modernih arhitektonskih praksi.
Među nagrađenim projektima nalaze se radovi koji pokazuju snažan koncept, inovativnost i odgovornost prema kontekstu, uključujući istaknute primjere kulturne i javne arhitekture. Tako projekt Sports and Cultural Center Marie‑José Perec and Joséphine Baker (France/Spain) portugalskog studija Onze04 Architectes osvojio je priznanje kao Architectural Design of the Year, dok su među zapaženim ostvarenjima i mnogobrojni drugi objekti koji se ističu kvalitetom prostornog dizajna i funkcionalnosti.
Norman Robert Foster – arhitekt koji je promijenio lice moderne arhitekture
Također, AMP je u 2025. prepoznao projekte poznatih međunarodnih arhitekata i ureda — među njima su radovi studija kao što su Álvaro Siza Vieira, Kengo Kuma, Zaha Hadid Architects i Shigeru Ban — čija prisutnost pokazuje kako nagrada povezuje etablirane majstore arhitekture s najnovijim inovativnim pristupima.
Zaha Hadid – umjetnica prostora koja je oblikovala budućnost
Dodatno, nagrada ne obuhvaća samo zgrade kao takve, već prepoznaje i arhitektonske prakse koje sustavno doprinose razvoju kvalitete prostora. Tako je Equator Works_ proglašen jednim od Architectural Firm of the Year, potvrđujući svoj utjecaj na suvremenu arhitekturu kroz projekte koji kombiniraju održivost, urbani razvoj i društvenu funkciju.
Dobitnici Architecture MasterPrize 2025. pokazuju kako arhitektura može biti vizionarska, funkcionalna i kulturno relevantna, oblikujući bolje životne prostore za zajednice diljem svijeta.
Unatoč različitim geografijama i tipologijama, dobitnike najvažnijih arhitektonskih nagrada u 2025. godini povezuje zajednička poruka: arhitektura mora služiti ljudima. Bilo kroz zajedničke prostore, očuvanje identiteta, održive materijale ili nove modele stanovanja, nagrađeni autori i projekti potvrđuju da arhitektura ima ključnu ulogu u stvaranju pravednijeg, humanijeg i otpornijeg svijeta.
Wonderwoods u Utrechtu proglašen globalnim modelom pametne gradnje
Arhitekti i arhitektonski projekti
Frank Gehry: Arhitekt koji je zgrade pretvarao u skulpture
U petak, 5. prosinca, preminuo je Frank O. Gehry — vizionar čije su fluidne forme i hrabre strukture obilježile suvremenu arhitekturu i inspirirale generacije.
Frank O. Gehry ostaje upamćen kao jedan od najutjecajnijih i najprepoznatljivijih arhitekata suvremenog doba, vizionar koji je svojim hrabrim, originalnim i eksperimentalnim pristupom trajno ostavio trag u promišljanju moderne arhitekture. Gehry je bio poznat po arhitekturi koja više nalikuje kiparstvu nego tradicionalnoj gradnji. Zgrade koje je projektirao često imaju zakrivljene, valovite, asimetrične formacije. Metal, staklo, čelik i druge neklasične kombinacije postaju dio organskog, ponekad gotovo futurističkog ili nadrealnog doživljaja.
Ovaj pristup — ponekad dramatičan, ponekad provokativan — natjerao je promatrače da preispitaju što arhitektura može biti: ne samo funkcionalna, nego i emotivna, simbolična vizualna izjava.
Iako ga mnogi smatraju američkim arhitektom Frank Gehry rođen 28. veljače 1929. u Torontu. Godine 1947. seli u Kaliforniju i 1951. završava studiji arhitekrure na University of Southern California. Nakon kraćeg iskustva rada u uredima Welton Becket&Associates i onom Victora Gruena, 1962. osniva svoju tvrtku Frank O. Gehry Associates u Los Angelesu.
Već u ranim radovima manifestirala se njegova želja da odbaci hladnu, strogu uobičajenu modernističku estetiku i da stvara na način koji je eksperimentalniji i osobniji — neobični oblici, neočekivani materijali, fluidne linije.
Zaha Hadid – umjetnica prostora koja je oblikovala budućnost
Eksperimenti s namještajem i “spretnim materijalima”
U kasnim 1960-ima i početkom 1970-ih lansirao je kolekciju namještaja pod nazivom Easy Edges — seriju stolica i stolova od višeslojno presavinutog kartona. Materijala koji je u to vrijeme mnogima djelovao trivijalno, Gehry je pretočio u neočekivano čvrste, praktične i vizualno jedinstvene objekte.
Prvi arhitektonski zaokret — kuća u Santa Monici
Prekretnica u Gehryjevoj karijeri dogodila se 1978. kada je rekonstruirao vlastitu kuću u Santa Monici. Staru drvenu kuću — običan američki bungalow — “umotao” je u slojeve industrijskih materijala: metalne ploče, lančanu ogradu, staklo i neobrađeno drvo. Time je stvorio dramatičnu, dekonstruiranu formu koja je izazvala negodovanje susjeda, ali i ogromno zanimanje arhitektonske javnost. Ta kuća nije bila samo dom — bila je izjava: arhitektura ne mora biti uglađena i “skupa”, može biti sirova, iskrena, eksperimentalna. Gehry više nije bio samo arhitekt — postao je inovator, ekscentrik, nekonvencionalni umjetnik koji preispituje granice prostora.
Najznačajniji radovi – kada arhitekura postane skulptura
Kako se njegova karijera razvijala, Gehry je dobijao sve veće zadatke — i slobode. U osamdesetim i devedesetim godinama počeli su ključni međunarodni projekti koji su ga učinili legendom.
Guggenheim Museum Bilbao
Guggenheim Museum Bilbao, otvoren 1997., predstavlja možda njegovo najprepoznatljivije djelo i nezaobilazan simbol suvremene arhitekture. Njegova fasada obložena titanijem — savijena, valovita, razigranih oblika — daje zgradi dinamičan, gotovo živ karakter. Kao da je građevina u stalnom pokretu. Unutrašnjost muzeja, s fluidnom raspodjelom prostora i atrijima, omogućava slobodan protok posjetitelja i igru svjetla i sjene — često su istaknutu kao dio jedinstvene čarolije prostora. No značaj Guggenheima u Bilbau nadilazi estetiku: projekt je pokrenuo veliku kulturnu i gospodarsku preobrazbu grada — fenomen poznat kao Bilbao effect. U prvim godinama nakon otvaranja, milijuni posjetitelja izmijenili su percepciju grada. Time je dokazano da arhitektura — atraktivna, hrabra, neuobičajena — može redefinirati urbani identitet.
Walt Disney Concert Hall
Walt Disney Concert Hall, dovršen 2003., svakako je jedan od najvažnijih kulturnih objekata Los Angeles-a. Zgrada je ujdeno i jedan od najboljih primjera kako arhitektura i akustika mogu spojiti estetiku i funkcionalnost. Eksterijer zgrade čine valovite, zakrivljene površine od brušenog nehrđajućeg čelika. Paneli koji svjetlucaju na suncu i reflektiraju svjetlost grada dijeluju poput jedra broda zarobljena u urbanim vjetrovima. Taj “pokret” u metalu, simbolizirajući glazbu, ritam i dinamiku Los Angelesa, postao je vizualni potpis Gehryjevog pristupa.
Dancing House u Pragu
Među Gehryjevim najpoznatijim europskim projektima ističe se i Dancing House u Pragu (1996.), zgrada koju je realizirao u suradnji s arhitektom Vlado Milunićem. Smještena uz rijeku Vltavu, na mjestu koje je dugo čekalo obnovu nakon bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, Dancing House postala je simbol moderne transformacije povijesnog grada. Sastavljena od dva kontrastna volumena — jednog valovitog, staklenog oblika koji djeluje nestabilno i plesno, te drugog čvršćeg, cilindričnog, “ukoso” raščlanjenog kamenom — građevina je ubrzo dobila nadimak “Fred and Ginger”, prema slavnom plesnom dvojcu. Gehry je kasnije isticao da nije želio da se taj naziv koristi službeno, ali ideja pokreta, ritma i plesne dinamike ostala je ključna za razumijevanje zgrade. Dancing House označava i važan trenutak u njegovom opusu — pokazuje kako Gehry uspijeva uvesti fluidnost, razigranost i eksperimentalnu energiju u urbane cjeline koje su povijesno stroge, ali istovremeno poštovati kontekst, ljestvicu i duh mjesta. Danas se smatra jednim od najprepoznatljivijih simbola suvremene arhitekture u Pragu.
Frank O. Gehry ostaje upamćen kao jedan od najutjecajnijih i najprepoznatljivijih arhitekata suvremenog doba, vizionar koji je svojim hrabrim, originalnim i eksperimentalnim pristupom trajno promijenio tijek moderne arhitekture. Njegova sposobnost da kombinira skulpturalnu slobodu s funkcionalnošću rezultirala je građevinama koje nisu samo prostori, nego doživljaji—arhitektonska djela koja iznova definiraju odnos između materijala, forme i emocije. Gehryjev rad predstavlja nepresušan izvor inspiracije i dokaz da arhitektura može biti jednako provokativna, poetična i inovativna kao i svaka druga umjetnička disciplina.
Norman Robert Foster – arhitekt koji je promijenio lice moderne arhitekture
