Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Rajka Bunjevac i Boris Petrović: Arhitektura je oduvijek bila dio života

Rajka Bunjevac i Boris Petrović s nama su podijelili svoje zanimljive životne priče o arhitekturi i nagradama koje su bile početak njihovog partnerskog odnosa. 

Arhitektura je oduvijek dio njihovog života, kroz djedove i očeve. Iako su studirali u različitim državama, radili na suprotnim stranama projekata, sudbina ih je spojila u fantastičan tandem. 

Kako je ova suradanja počela

Meni je Boris zapravo bio investitor na mojim projektima. Ja sam radila za jednu veliku hotelsku kuću, a Boris je bio predstavnik investitora i tako je to taj odnos investitor projektant se pretvorio u eto dugogodišnji partnerski odnos. Nakon toga smo počeli usput raditi neke natječaje pa smo počeli dobivat neke nagrade, pa smo eto nakon par godina otvorili svoj zajednički ured i evo sad već 15 godina radimo zajedno. Dobili smo ukupno 12 nagrada na natječajima od nekih 16 natječaja tako da smo dosta ovaj uspješni u tome bili, ispričala je Rajka Bunjevac, dipl. ing. arh.

Pa ja bi naglasio onaj koji nam je zapravo i najbitniji to je sveučilišni centar u Osijeku, nadovezao se Boris Petrović, dipl. ing. arh.

Mali arhitektonski zahvati i veliki urbanistički potezi

Ja bi možda dodala neki projekt koji se meni posebno sviđa i volimo ga, a to je uređenje središnje pješačke i kolno pješačke zone povijesne cjeline Vukovara. Dakle, mi smo godinama radili i obradili cijeli Vukovar nakon mirne reintegracije i nakon obnova povijesnih zgrada, cijeli potez od dvorca Eltz do Trga hrvatskih branitelja, cijela ona središnja zona, dakle, jezgre Vukovara, sva partnerna rješenja smo mi riješili i gotovo je sve izvedeno, rekla je Bunjevac.

Istim entuzijazmom pristupaju velikim turističkim objektima, obiteljskim kućama i stambenim zgradama

Zadnje vrijeme smo napravili stambenu zgradu na Zelenom dolu, koja je sad pri kraju i mislim da smo tu baš nekakav izričaj pokazali koji zapravo mi danas i želimo, vrlo moderno, sa ventiliranim fasadama, što je danas ajmo reći, možda nekakav i zadnji trend, ispričao je Petrović. 

Stalna komunikacija ključ je njihovog uspješnog partnerskog odnosa

Pa ja bi rekao da ne prođe ni jedan tjedan, a da nismo skoro svaki dan zajedno. Dakle, stvarno, ako je Rajka na putu ili ako sam ja onda se i telefonski čujemo tako da stvarno usko surađujemo, tako da stvarno, usko surađujemo i bez toga nema arhitektura jednostavno svi ti detalji, sve što se tu dešava, mi to zajedno iskomuniciramo, rekao je Petrović za Dom na kvadrat. 

Uvijek jedan je taj koji je intenzivnije na nekom gradilištu i onda on sa tog gradilišta donosi probleme, a zajednički pokušavamo ovdje riješiti te probleme i eventualno modelirati neke elemente projekta da bi ga prilagodili situaciji na gradilištu, nadovezala se Bunjevac. 

Posao arhitekta uvelike se promijenio

Ja sam bio jedan zadnji od onih koji je crtao na šinju, danas to više nitko ne prakticira, dakle, taj dio se strahovito promijenio po meni, a sve drugo se promijenilo na taj način, ja mislim da su materijali strahovito napredovali. Dakle, danas mogućnost i opseg materijala enorman. Toga prije sigurno nije bilo. Dakle, imali smo tri, četiri vrste pločica, nekoliko lampi, danas vi imate stvarno ogromne mogućnosti, ispričao je Petrović. 

Ja se sjećam tog perioda kao što je Boris spomenuo kad smo prelazili sa rada na šinji na rad na kompjuteru, kada smo se, kad su nas plašili da će nam kompjuteri uzeti posao, evo sad mi i uz kompjutere imamo posla da ne znamo kud ćemo s njime. Znači, umjetna inteligencija je samo jedan novi alat, rekla je Bunjevac. 

Objedinjavanje arhitektonskih institucija

Posao koji smo radili zapravo ovdje ne samo ja kao predsjednica, nego i moj upravni odbor i moj radni odbori koji su napravili ogroman doprinos je usmjeren upravo da olakšamo rad nama arhitektima, znači nama arhitektima je sam rad u struci, ne govorimo o onom kreativnom dijelu nego o onom dijelu koji je vezan uz zakonodavstvo, uz ishođenje dozvola, uz ishođenje dozvola za prostorne planove je jedan jako opterećujući zadatak na kojem smo onda pokušali olakšat taj rad, rekla je Bunjevac. 

Projekti govore sami za sebe. Govore o neiscrpnoj inspiraciji, o konstantnom usavršavanju i neumornom praćenju svjetskih trendova.

Uzimaju li godišnji odmor jedan od drugog i od arhitekture? 

Da, da, to se rijetko… dobro pitanje… desi se rijetko ali uglavnom i na godišnjem uvijek je nekakva pitanja i uvijek se nešto čujemo, ali pokušavamo, što smo ipak sad stariji, pokušavamo ipak to malo na neki način se odmaknut od toga i uzet si malo godišnjeg da se odmorimo, ispričali su kroz smijeh arhitekti Bunjevac i Petrović. 

Arhitekti i arhitektonski projekti

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Gordana Đerić

Arhitektura, greškom

Goga, zašto arhitektura?

„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”

Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.

Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda

Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?

„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“

Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika

Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?

„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Stan koji djeluje veći nego što zapravo je

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu

Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?

„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“

Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić

Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“

Posao kao terapija i poziv

Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?

„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“

Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?

„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“

Adaptacija iznutra

Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?

„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“

Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?

Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.

Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Regent International kao model vertikalnog grada

Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.

Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom

Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.

Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo

Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.

Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.

Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja

Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.

Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?

Inspiracija ili upozorenje?

S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.

Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice