Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Rajka Bunjevac i Boris Petrović: Arhitektura je oduvijek bila dio života

Rajka Bunjevac i Boris Petrović s nama su podijelili svoje zanimljive životne priče o arhitekturi i nagradama koje su bile početak njihovog partnerskog odnosa. 

Arhitektura je oduvijek dio njihovog života, kroz djedove i očeve. Iako su studirali u različitim državama, radili na suprotnim stranama projekata, sudbina ih je spojila u fantastičan tandem. 

Kako je ova suradanja počela

Meni je Boris zapravo bio investitor na mojim projektima. Ja sam radila za jednu veliku hotelsku kuću, a Boris je bio predstavnik investitora i tako je to taj odnos investitor projektant se pretvorio u eto dugogodišnji partnerski odnos. Nakon toga smo počeli usput raditi neke natječaje pa smo počeli dobivat neke nagrade, pa smo eto nakon par godina otvorili svoj zajednički ured i evo sad već 15 godina radimo zajedno. Dobili smo ukupno 12 nagrada na natječajima od nekih 16 natječaja tako da smo dosta ovaj uspješni u tome bili, ispričala je Rajka Bunjevac, dipl. ing. arh.

Pa ja bi naglasio onaj koji nam je zapravo i najbitniji to je sveučilišni centar u Osijeku, nadovezao se Boris Petrović, dipl. ing. arh.

Mali arhitektonski zahvati i veliki urbanistički potezi

Ja bi možda dodala neki projekt koji se meni posebno sviđa i volimo ga, a to je uređenje središnje pješačke i kolno pješačke zone povijesne cjeline Vukovara. Dakle, mi smo godinama radili i obradili cijeli Vukovar nakon mirne reintegracije i nakon obnova povijesnih zgrada, cijeli potez od dvorca Eltz do Trga hrvatskih branitelja, cijela ona središnja zona, dakle, jezgre Vukovara, sva partnerna rješenja smo mi riješili i gotovo je sve izvedeno, rekla je Bunjevac.

Istim entuzijazmom pristupaju velikim turističkim objektima, obiteljskim kućama i stambenim zgradama

Zadnje vrijeme smo napravili stambenu zgradu na Zelenom dolu, koja je sad pri kraju i mislim da smo tu baš nekakav izričaj pokazali koji zapravo mi danas i želimo, vrlo moderno, sa ventiliranim fasadama, što je danas ajmo reći, možda nekakav i zadnji trend, ispričao je Petrović. 

Stalna komunikacija ključ je njihovog uspješnog partnerskog odnosa

Pa ja bi rekao da ne prođe ni jedan tjedan, a da nismo skoro svaki dan zajedno. Dakle, stvarno, ako je Rajka na putu ili ako sam ja onda se i telefonski čujemo tako da stvarno usko surađujemo, tako da stvarno, usko surađujemo i bez toga nema arhitektura jednostavno svi ti detalji, sve što se tu dešava, mi to zajedno iskomuniciramo, rekao je Petrović za Dom na kvadrat. 

Uvijek jedan je taj koji je intenzivnije na nekom gradilištu i onda on sa tog gradilišta donosi probleme, a zajednički pokušavamo ovdje riješiti te probleme i eventualno modelirati neke elemente projekta da bi ga prilagodili situaciji na gradilištu, nadovezala se Bunjevac. 

Posao arhitekta uvelike se promijenio

Ja sam bio jedan zadnji od onih koji je crtao na šinju, danas to više nitko ne prakticira, dakle, taj dio se strahovito promijenio po meni, a sve drugo se promijenilo na taj način, ja mislim da su materijali strahovito napredovali. Dakle, danas mogućnost i opseg materijala enorman. Toga prije sigurno nije bilo. Dakle, imali smo tri, četiri vrste pločica, nekoliko lampi, danas vi imate stvarno ogromne mogućnosti, ispričao je Petrović. 

Ja se sjećam tog perioda kao što je Boris spomenuo kad smo prelazili sa rada na šinji na rad na kompjuteru, kada smo se, kad su nas plašili da će nam kompjuteri uzeti posao, evo sad mi i uz kompjutere imamo posla da ne znamo kud ćemo s njime. Znači, umjetna inteligencija je samo jedan novi alat, rekla je Bunjevac. 

Objedinjavanje arhitektonskih institucija

Posao koji smo radili zapravo ovdje ne samo ja kao predsjednica, nego i moj upravni odbor i moj radni odbori koji su napravili ogroman doprinos je usmjeren upravo da olakšamo rad nama arhitektima, znači nama arhitektima je sam rad u struci, ne govorimo o onom kreativnom dijelu nego o onom dijelu koji je vezan uz zakonodavstvo, uz ishođenje dozvola, uz ishođenje dozvola za prostorne planove je jedan jako opterećujući zadatak na kojem smo onda pokušali olakšat taj rad, rekla je Bunjevac. 

Projekti govore sami za sebe. Govore o neiscrpnoj inspiraciji, o konstantnom usavršavanju i neumornom praćenju svjetskih trendova.

Uzimaju li godišnji odmor jedan od drugog i od arhitekture? 

Da, da, to se rijetko… dobro pitanje… desi se rijetko ali uglavnom i na godišnjem uvijek je nekakva pitanja i uvijek se nešto čujemo, ali pokušavamo, što smo ipak sad stariji, pokušavamo ipak to malo na neki način se odmaknut od toga i uzet si malo godišnjeg da se odmorimo, ispričali su kroz smijeh arhitekti Bunjevac i Petrović. 

Arhitektura i dizajn

Nekadašnje crkve kao životni prostori, teretane ili kafići

Otkrijte kako izgleda život u prenamijenjenim sakralnim objektima

crkve kao životni prostori

U vremenu kada se traže kreativna i održiva rješenja za prenamjenu napuštenih prostora, nekadašnje crkve sve češće dobivaju novu funkciju – postaju domovi, teretane, knjižnice, pa čak i umjetničke galerije. Crkve kao životni prostor nisu za svakoga, ali svakako privlače one koji žele dom s karakterom, poviješću i nesvakidašnjim arhitektonskim doživljajem.

Visoki svodovi, vitraji, impresivne fasade i sakralna tišina transformiraju se u stambene jedinice koje odišu posebnošću. Ovi prostori često nude prozračnost, obilje svjetla i atmosferu koja se teško može replicirati u suvremenim zgradama.

Renesansna crkva pretvorena u topli dom

Crkve kao životni prostori – inspiracija i izazovi

Prenamijeniti crkvu znači suočiti se s nizom izazova – od tehničkih do estetskih. Potrebno je pažljivo riješiti pitanje grijanja i termoizolacije, često kroz ugradnju podnog grijanja i energetski učinkovitih sustava. Istovremeno, važno je zadržati što više autentičnih elemenata: vitraja, svodova, kamena, drvenih konstrukcija.

Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini

Upravo ta kombinacija starog i novog daje ovim prostorima jedinstvenu atmosferu. Oni više nisu samo mjesta bivše sakralne funkcije – oni su sada tople, prostrane oaze suvremenog života, koje poštuju povijest, ali nude udobnost današnjice.

Crkva u teretani, ili teretana u crkvi?

Prenamjena crkava u različite namjene nije novi trend, ali u posljednjih desetak godina postaje sve popularniji – pogotovo u urbanim sredinama gdje je sve manje prostora, a sve više interesa za očuvanje kulturne baštine.

Optimizacija životnog prostora u Nizozemskoj uobičajena je praksa. Crkve ćete pronaći posvuda, čak i u najmanjim selima. Ipak, mlađe generacije danas su većinom agnostičke. No crkve su i dalje tu – uglavnom neiskorištene.

Rješenje? Prenamjena. U hotele, teretane, pa čak i noćne klubove.

Fontevraud L’Hôtel, Anjou, Francuska

Kraljevska opatija Fontevraud, lokalitet pod zaštitom UNESCO-a, kroz povijest je imala brojne funkcije. Osnovana 1101. godine, stoljećima je bila središte poznate monaške zajednice. Godine 1804. Napoleon ju je pretvorio u jedan od najzloglasnijih zatvora u Francuskoj.

U 2013. godini, djelomično zahvaljujući ulaganju od 16 milijuna eura iz regije Pays de la Loire, opatija se ponovno transformirala – ovaj put u dizajnerski hotel s 54 sobe. Dizajneri Patrick Jouin i Sanjit Manku pažljivo su redizajnirali interijere samostana Saint-Lazare kako bi stvorili iznimno moderan hotelski prostor.

Povede li vas put u Belgiju, popijte pivu u crkvi!

Belgijski pivski bar Olivier Utrecht smješten je u nekadašnjoj skrivenoj crkvi Maria Minor, na adresi Achter Clarenburg. Mnogi elementi schuilkerka iz 1860. godine sačuvani su, poput oltara, svodova i orgulja, što ovo mjesto čini posebnim u Utrechtu.

Crkve s novom svrhom

U svijetu u kojem se sve više cijeni održivost i identitet prostora, prenamjena napuštenih crkava u funkcionalne prostore ima višestruku vrijednost. Ne samo da se time produžuje život građevinama koje bi možda propale, već se stvaraju prostori koji obogaćuju zajednicu – bilo kao domovi, teretane, knjižnice ili kulturni centri.

Bez obzira na namjenu, crkve u novom ruhu ostaju arhitektonski dragulji koji podsjećaju da svaki prostor – ako mu damo novu priliku – može ponovno živjeti.

naslovna fotografija: THE WALLSTREET JOURNAL

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini

Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture

obnova kulturne baštine

Potres koji je 2020. pogodio Zagreb ostavio je iza sebe ozbiljna oštećenja, posebno na objektima koji čine temelj kulturnog identiteta grada. No, ta nesreća pokrenula je procese koji nadilaze pukotinu u zidu – otvorila je dijalog o važnosti obnove kulturne baštine, njezinoj održivosti, kontinuitetu i ulozi u budućnosti gradova.

Nedavno održani stručni skup okupio je hrvatske i austrijske stručnjake kako bi razmijenili iskustva i tehnologije u području obnove povijesne arhitekture. Beč i Zagreb – dvije europske metropole s bogatim arhitektonskim naslijeđem – suočavaju se sa sličnim izazovima, ali i različitim pristupima.

obnova kulturne baštine

Obnova kulturne baštine: Hrvatska uči iz austrijskog modela

Austrija godinama ulaže u očuvanje svojih povijesnih zgrada kroz sustavne, planske procese. “U Austriji postoji velika tradicija redovite obnove, posebno kod zgrada koje pripadaju kulturnoj baštini”, istaknula je Snježana Turalija, suorganizatorica skupa. Dodaje kako Austrijanci raspolažu naprednim tehnologijama i proizvodima za brzu, učinkovitu i zelenu obnovu – pristup koji se želi prenijeti i u Hrvatsku.

Klimatske promjene dodatno pojačavaju potrebu za uvođenjem održivih rješenja. Ulaganje u obnovu kulturne baštine danas ne znači samo očuvanje izgleda, već i poboljšanje energetske učinkovitosti, sigurnosti i otpornosti na buduće ugroze.

obnova kulturne baštine

Iskustvo Zagreba: od štete prema znanju

Na više od 500 objekata u Zagrebu provodila se obnova, od čega je 268 već završeno. Zagrebačka katedrala, kao jedan od najmonumentalnijih sakralnih objekata u Hrvatskoj, postala je simbol tog procesa. Njezin predsjednik programskog odbora Arhibau sajma, arhitekt Tihomil Matković, istaknuo je kako su europska sredstva bila ključan katalizator.

“Sreća u nesreći je što smo dobili značajna sredstva kroz EU fond solidarnosti, koja su omogućila obnovu brojnih kulturnih dobara – a proces se nastavlja”, ističe Matković, naglašavajući važnost kontinuiteta i sustavnog pristupa.

Znanje kao trajno ulaganje

Gerhard Schlattl, savjetnik za trgovinske odnose, podsjetio je kako Austrijanci gledaju na svoje zgrade kao naslijeđe koje treba trajati: “Mi gradimo za sadašnjost, ali obnavljamo za idućih 150 godina.”

Kao odgovor na dosadašnju praksu ad-hoc pristupa obnovi samo nakon nesreća, cilj suradnje s austrijskim partnerima jest stvaranje novog standarda – održivog, planskog i educiranog odnosa prema baštini.

Zajednička budućnost povijesnih gradova

U ovom trenutku, ukupna ulaganja u obnovu objekata pod zaštitom u Hrvatskoj dosežu 1,5 milijardi eura. I dok brojke pokazuju napredak, još je važnija poruka koju šaljemo – da obnova kulturne baštine nije trošak, već dugoročna investicija u identitet, sigurnost i kulturu.

Zahvaljujući znanju i tehnologijama koje nam dolaze iz Austrije, Hrvatska ima priliku ne samo popraviti ono što je stradalo, već izgraditi temelje za bolji, pažljiviji i dugoročno održiv odnos prema prostoru u kojem živimo.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice