Arhitektura i dizajn
Prof. Ljubomir Miščević pionir je pasivne gradnje u Hrvatskoj
Ističe kako je jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom upravo odgovornost
Zaljubio se u šum skicn papira na kojem je njegov otac ostavljao zanimljiv trag, a fasciniran linijama koje su u izvedbi zidovi, Ljubomir Miščević odlučio je upisati arhitekturu. On je pionir pasivne gradnje u Hrvatskoj i autor interijera jednog poznatog kluba u Zagrebu, doznajte kojeg.
Profesore Miščević, u mnogobrojnim intervjuima o vama koje sam pročitala, često spominjete da ste arhitekturu otkrili još kao osnovnoškolac…
Točno, zahvaljujući ocu koji je bio naš poznati arhitekt, urbanist, koji je u stručnom smislu proživio dva života, jer je dobio i nagradu za životno djelo udruženja hrvatskih arhitekata, dakle, ceha ali i nagradu Vladimir Nadzor, republičku nagradu za arhitekturu.
I onda je arhitektura nekako bila i logičan izbor za fakultet?
Jako rano sam odlučio da bi ja volio proizvodit taj zvuk, već sam ga i proizvodio jer sam i negdje sredinom gimnazije pomagao tati u crtanju i shvatio sam da ta crta na papiru, kad se materijalizira u prostoru, može biti debeli zid, može biti tanka staklena stijena, dakle, ta jedna crta tek onda nosi poruku sa sobom.
Jako ste rano, odnosno u toj godini kada ste diplomirali, ako se ne varam da je to bila ’79., ste napravili idejni projekt prve zapravo pasivne kuće?
To je bila pasivna sunčana kuća, koja se razlikuje od one pasivne kuće kad je to energetski razred A plus u kakvoj smo upravo ovdje u zgradi regionalnog centra kompetentnosti škole Ruđera Boškovića.
Pasivna sunčana arhitektura rabi sunčevo zračenje na pasivan način i tada se projektira tako da nam sunce, a osobito zimska niska zraka treba duboko ući u prostor. Sokrat nije znao i mnogi prije nisu znali da sunce ima još jednu jako važnu „manu“, a to je da prži bakterije badave, a zbog tog saznanja kasnije je taj higijensko zdravstveni optimum postao tehnički propisani maksimum zahtjeva, koliko dnevnog svjetla treba ući u interijer.
Kad ste počeli raditi, koji su bili vaši prvi projekti?
Počelo je s interijerima, ja sam kao student treće godine počeo projektirati, a na 4. godini, ponudio sam rješenje za klub studenata elektrotehnike, popularni KSET. I to je bilo moje prvo iskustvo.
Rekla bih da se malo zna o tome da je vaš projekt i pozornica na Bundeku, ali ipak ste kao arhitekt zaista najpoznatiji po pasivnim kućama i pažnji koju dajete energetskoj učinkovitosti…
Uvijek napredna, visoka energetska učinkovitost. Napredna od inovacija do činjenice da i današnje ove strelice u boji jesu činjenica ali propisi moju malenkost današnji ne zadovoljavaju u potpunosti, da odmah odgovorim na tu temu današnjice, jer zašto je zacrtana 2050. godina za zeleni plan Europske unije? Zašto? Ovo je Europska unija financirala.
Mislite da se taj plan može i brže ostvariti?
Da, sasvim sigurno. Previše je kočničara još uvijek, a vidimo razvoj događaja…
Što su zapravo te kočnice?
Najveće kočnice su zapravo ljudi sami po sebi, to su glave. To je tema brainstorminga, dakle, to su prepreke najveće. Kočničari su poznati u povijesti civilizacije, uvijek će ih biti, neki imaju svoju punoljetnost, svoj OIB, ime prezime, ali kočničari mogu biti institucije i fizičke i pravne osobe i to je veliki dio problema.
S obzirom na to da ste vi već prije 40 godina razmišljali o tome kakva bi energetska učinkovitost trebala biti, što mislite gdje bi zapravo arhitektura trebala i energetska učinkovitost biti 2050?
Za 2030. zacrtano je 17 ciljeva održivog globalnog razvoja. Tu je klima, voda, egzistencija, svijet bez siromaštva i gladi, zdravlje i blagostanje, kvalitetno obrazovanje, i među mnogim drugim tu je naravno pristupačna energija iz čistih izvora te održivi gradovi i zajednice. Te ciljeve treba ostaviti za samo 6 godina i već odavno nema vremena za opisivanje stanja, treba nuditi inteligentna rješenja kojih je sve više. Arhitektura nikad ne spava i mi imamo tehnologiju koja je potrebna za ostvarivanje nekih ciljeva. Ali zato što mislimo da imamo vremena, kočimo sami sebe. Ako bi se skratio taj tajming sa 50 možda na 40 ili 35 i postoje naravno inicijative jer to iščekivanje i postavljanje datuma tako dugoročnih je dio kočenja, mnogo toga se može napraviti, puno prije.
Ja bih rekla da je problem u tome što ste vi o tome počeli razmišljati prije 40 godina, a da ostatak malo kasni za vama, pa su oni sad na vašim nekakvim početcima…
Činjenica da sam dosanjao veliki dio svoga sna, jer prije 40 godina sam stvarno bio pionir – i moja malenkost i slični.
Trebalo je to sve dočekat, doživjet da bi danas imali ovakva postrojenja koja ne smiješ ubiti, koja naravno koriste našu otpadnu toplinu tijela, ono što izdišemo i taj hladni zimski zrak u sezoni grijanja ulazi onda ga predgrijavamo našom unutarnjom otpadnom toplinom, e to je nešto što smanjuje emisije, to je nešto što onda naravno jako štedi i da zapravo o štednji energije sve manje govorimo.
Jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom je odgovornost. Odgovornost kao ljepota poziva, struke i našeg življenja. 2015. godine, u susret COP konferenciji, onoj poznatoj u Parizu, u prosincu kad je Obama pružio ruku, predsjedniku Kine, još danas uvijek aktivnom, prvi put u povijesti civilizacije na temu energetike i emisije C02, i ne samo energetskoj učinkovitosti, je došlo je konsenzusa globalnoga, pa to je i meni već bilo stvarno jako davno, ali je prethodio materijal arhitekata vijeće arhitektonskih komora Europe koji je čitan, koji je prihvaćen, koji je ušao u sve te napredne stavove, zapisnike i sve što slijedi od tada do danas, dakle, to je manifest o odgovornoj arhitekturi.
Na mnogim vašim projektima zadnje vrijeme suautor je vaš sin?
Točno, mi smo trogeneracijska obitelj, o ocu sam govorio, o djedu sina Marka koji je već itekako stao na svoje noge, već je traženi arhitekt, to su ozbiljni projekti, zahtjevni, tako da je jako velika podrška i stvarno je to dodatna motivacija u životu.
Intervjuirala Jasmina Franjić
Arhitektura i dizajn
Revitalizacija starih zgrada kao temelj održivog i priuštivog stanovanja
U Zagrebu je održana konferencija posvećena revitalizaciji i energetskoj obnovi starih zgrada u središtu grada, s posebnim naglaskom na izazove obnove povijesne gradnje.
Stručnjaci iz Hrvatske i inozemstva predstavili su moguće modele financiranja, regulatorne okvire i primjere dobre prakse iz europskih gradova poput Londona i Beča, ističući koliko je važno uskladiti očuvanje kulturne baštine s današnjim energetskim zahtjevima.
Novi život starih štala: barndominium kao održivo rješenje stanovanja
S obzirom na to da starije zgrade čine velik dio zagrebačkog gradskog tkiva, rasprava se usmjerila na pitanje kako provesti obnovu koja će istodobno poboljšati kvalitetu stanovanja, smanjiti potrošnju energije i očuvati identitet povijesnih pročelja.
Kupujete stan? Rješavamo vječnu dilemu – starogradnja ili novogradnja
Revitalizacija starih zgrada kao odgovor na energetsko siromaštvo
Nikolina Brnjac istaknula je da se čak 85 posto zgrada u Europskoj uniji nalazi u fondu izgrađenom prije 2000. godine, dok je njih 75 posto energetski neučinkovito. Upravo zato, naglasila je, revitalizacija starih zgrada mora biti ključan alat u borbi protiv energetskog siromaštva.
Porast cijena energenata, dodatno pogoršan geopolitičkim okolnostima, doveo je do situacije u kojoj oko 10 posto građana EU ne može priuštiti osnovne potrebe poput grijanja, hlađenja ili kuhanja. U tom kontekstu, energetska obnova zgrada izravno utječe i na priuštivost stanovanja.
Kroz nacionalni plan stambene politike u Hrvatskoj već su osigurana sredstva za energetsku obnovu oko 65 tisuća stambenih jedinica do 2030. godine, s ukupnim ulaganjima od približno 500 milijuna eura. Cilj je smanjiti troškove energije, ali i dugoročno povećati vrijednost postojećeg fonda zgrada.
Sudionici konferencije složili su se da energetska obnova ne smije narušiti vizualni identitet povijesnih zgrada. Obnova mora donijeti mjerljive energetske uštede i poboljšati svakodnevno iskustvo stanovanja.
Revitalizacija starih zgrada kao urbana strategija
Arhitektica Doris Wirth naglasila je kako je ključno pronaći ravnotežu između modernizacije i očuvanja onoga što su prethodne generacije ostavile. Iskustva iz Austrije, posebice Beča i Graza, pokazuju da su ti gradovi po strukturi i kulturnom nasljeđu vrlo slični Zagrebu.
Poseban naglasak stavljen je na tzv. „svjetionik-projekte“ – obnovu zaštićenih zgrada koje mogu poslužiti kao uzor kako se revitalizacija starih zgrada može provesti kvalitetno i dugoročno održivo. Kulturna baština, ne odnosi se samo na monumentalne zgrade i muzeje, već i na brojne stambene kuće u Donjem i Gornjem gradu koje čine identitet Zagreba.
Jedno od ključnih otvorenih pitanja ostaje financiranje. Anđelka Toto Ormuž upozorila je na velik raskorak između ambicija energetske obnove i raspoloživih financijskih sredstava. Procjene pokazuju da će u Europi godišnje nedostajati oko 150 milijardi eura za obnovu zgrada, a sličan omjer izazova postoji i u Hrvatskoj.
Što možemo naučiti iz Londona i Beča
Iskustva drugih europskih gradova ukazuju na to da revitalizacija može biti kontinuiran proces, osobito kada postoji snažan regulatorni okvir. Arhitekt Ivan Jovanović (Atelier Ten) objasnio je kako u Londonu obnova zgrada u velikoj mjeri dolazi iz privatnog sektora, zbog čega proces nikada zapravo ne staje. Posljednjih godina, dodatni poticaj dolazi i kroz regulative povezane s klimatskim ciljevima.
S druge strane, arhitekt Marko Dabrović (3LHD) upozorio je na dugogodišnji problem nedostatka urbanističkog planiranja u Hrvatskoj. Nakon završetka planskog razvoja krajem 1970-ih, grad se širio kroz individualnu izgradnju, dok su kasniji migracijski pritisci dodatno opteretili sustav.
Umjetna inteligencija u arhitekturi: Alat budućnosti ili prijetnja kreativnosti?
Ipak, Zagreb ima i svoje prednosti – napuštene industrijske zone poput Gredelja, Badela, Velesajma ili Klaonice predstavljaju velik potencijal. Treba imati na umu da se radi o projektima čiji razvoj traje desetljećima. Ključno je, istaknuto je, započeti proces danas kako bi se dugoročni rezultati uopće mogli ostvariti.
Revitalizacija kao ulaganje u kvalitetu života
Na kraju konferencije, Snježana Turalija naglasila je važnost razmjene iskustava između europskih gradova te potrebu da se centar Zagreba ponovno aktivira. Uz energetsku obnovu, istaknuta je i važnost ugradnje dizala, poboljšanja pristupačnosti te korištenja obnovljivih izvora energije na postojećim zgradama.
Zaključno je poručeno da revitalizacija starih zgrada nije isključivo tehničko ili financijsko pitanje. Riječ je o dugoročnoj urbanoj strategiji koja izravno utječe na kvalitetu života građana, otpornost gradova na klimatske promjene i očuvanje njihove povijesne prepoznatljivosti.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Najvažnije svjetske arhitektonske nagrade 2025.: arhitektura zajednice, održivosti i humanog prostora
Godina 2025. donijela je snažnu potvrdu smjera u kojem se suvremena arhitektura razvija. Najvažnije svjetske arhitektonske nagrade dodijeljene su autorima i projektima koji arhitekturu ne promatraju samo kao oblikovanje prostora, već kao društveni, kulturni i okolišni alat. U središtu interesa nalaze se zajednica, identitet, održivost i kvaliteta svakodnevnog života, kao ključni izazovi današnjih gradova i prostora. Umjesto spektakularnih formi i univerzalnih rješenja, nagrađeni arhitekti u 2025. godini nude promišljene, kontekstualne odgovore utemeljene na lokalnim potrebama, dostupnim resursima i dugoročnoj vrijednosti prostora. Arhitektura se sve češće promatra kao sredstvo povezivanja ljudi, očuvanja kolektivnog pamćenja i uspostavljanja ravnoteže između izgrađenog i prirodnog okoliša.
Na kraju godine donosimo kratak pregled dobitnika najvažnijih svjetskih arhitektonskih nagrada u 2025. godini, ističući autore i projekte koji su svojim radom obilježili arhitektonsku scenu i jasno naznačili smjer u kojem se struka razvija.
Novartis (Changhai Block – C6) Liu Jiakun, Photo courtesy of Arch-Exist
Pritzkerova nagrada 2025. – Liu Jiakun
Najuglednije priznanje u arhitekturi, Pritzker Architecture Prize, dodijeljeno je kineskom arhitektu Liu Jiakunu. Žiri je njegov rad prepoznao kao izniman odgovor na suvremene izazove, naglašavajući da njegova arhitektura „slavi svakodnevni život ljudi, kao i njihove zajedničke i duhovne identitete“.
Liu Jiakun bavi se jednim od ključnih problema današnjih gradova: kako pomiriti gustoću stanovanja s kvalitetnim životom. Umjesto zatvorenih i prenapučenih prostora, on razvija otvorene, fleksibilne i zajedničke sustave života. U projektima poput West Villagea u Chengduu pokazuje da gustoća ne mora značiti gubitak slobode, već može postati temelj snažne zajednice. Kako ističe žiri, riječ je o arhitekturi koja stvara „nove načine zajedničkog življenja u kojima gustoća ne znači zatvorenost“.
Novartis (Shanghai) Block – C6 Liu Jiakun, Photo courtesy of Arch-Exist
Za razliku od arhitekata prepoznatljivog stila, Liu Jiakun svaki projekt oblikuje prema njegovom kontekstu, ljudima i lokalnoj tradiciji. Koristi jednostavne, dostupne materijale i „prikladnu tehnologiju“, dopuštajući arhitekturi da prirodno stari i zadrži sjećanja zajednice. Njegovi projekti spajaju povijest, suvremeni život i prirodu u skladnu cjelinu, zbog čega je proglašen laureatom Pritzkerove nagrade za 2025. godinu.
RIBA Royal Gold Medal 2025. – SANAA
Britanski Kraljevski institut arhitekata (RIBA) dodijelio je Royal Gold Medal 2025. japanskom arhitektonskom uredu SANAA, koji vode Kazuyo Sejima i Ryue Nishizawa. Medalja se dodjeljuje za cjelokupan doprinos arhitekturi, a SANAA je nagrađena zbog svoje dugogodišnje međunarodne prakse obilježene laganim, prozračnim i ljudskim mjerilima prilagođenim prostorima.
Njihova arhitektura poznata je po jednostavnosti, svjetlu i osjetljivom odnosu prema okolišu, s projektima koji brišu granice između interijera i eksterijera te potiču otvorenost i javnost prostora.
Aga Khan Award for Architecture
Aga Khan Award for Architecture jedna je od najvažnijih svjetskih arhitektonskih nagrada usmjerenih na društveni, kulturni i okolišni utjecaj arhitekture. Za razliku od mnogih drugih priznanja, ova se nagrada dodjeljuje svake tri godine i prepoznaje projekte koji postavljaju nove standarde izvrsnosti u arhitekturi, urbanom planiranju, očuvanju povijesne baštine i krajobraznoj arhitekturi.
Glavni cilj nagrade jest prepoznati i potaknuti građevinske koncepte koji uspješno odgovaraju na potrebe i aspiracije društava širom svijeta, osobito u područjima gdje muslimanske zajednice imaju značajnu prisutnost. To uključuje projekte koji jačaju lokalne zajednice, očuvaju kulturnu i povijesnu baštinu, unapređuju javne prostore i stvaraju održive i prilagodljive životne uvjete.
U 2025. godini, završetak 16. ciklusa (2023.–2025.) donio je sedam nagrađenih projekata iz Azije, Bliskog istoka i Afrike, koji su službeno objavljeni 2. rujna 2025., a svečana dodjela održana je 15. rujna u Biškeku, Kirgistan. Među nagrađenima su projekti poput modularnog stanovanja Khudi Bari u Bangladešu, društvenog centra West Wusutu Village u Kini, revitalizacije povijesnog grada Esne u Egiptu, te inovativni javni i kulturni prostori u Iranu, Pakistanu i Palestini.
Zajedničko svim projektima jest duboka povezanost s lokalnim kontekstom i zajednicom, uz jasno izražen društveni, kulturni i okolišni učinak. Aga Khan Award for Architecture pokazuje kako arhitektura može biti više od zgrada — može oblikovati životne uvjete, poticati zajedništvo i očuvati kolektivno sjećanje, posebno u društvima gdje muslimanske zajednice igraju ključnu ulogu.
Praemium Imperiale – globalno priznanje za arhitekturu i umjetnost
Uz nagrade poput Pritzkerove i Aga Khan Award for Architecture, 2025. značajnu ulogu na međunarodnoj kulturnoj sceni ima i Praemium Imperiale – globalna nagrada za umjetnost i arhitekturu koju dodjeljuje Japan Art Association. Osnovana 1988. godine, ova nagrada priznata je kao jedno od najprestižnijih priznanja u umjetnosti i uključuje pet kategorija: slikarstvo, kiparstvo, arhitekturu, glazbu te kazalište i film. Laureati se biraju iz cijelog svijeta i svojim radom prelaze nacionalne i etničke granice, predstavljajući suvremenu kulturu i kreativnost u najširem smislu.
U 2025. godini, u kategoriji arhitekture, nagradu je dobio portugalski arhitekt Eduardo Souto de Moura. Poznat po svojim skulpturalnim i kontekstualno snažnim građevinama, Souto de Moura u svom radu kombinira pažljivo odabrane materijale, odnos prema mjestu i trajnu arhitektonsku kvalitetu, svrstavajući se među najutjecajnije arhitekte svoje generacije. Laureati Praemium Imperiale nagrade primaju medalju, certifikat i novčanu nagradu (oko 15 milijuna jena), a ceremonija se tradicionalno održava u Tokiju pod pokroviteljstvom japanske carske obitelji.
Architecture MasterPrize 2025 – globalno priznanje za izvrsnu arhitekturu
Architecture MasterPrize (AMP) je međunarodna nagrada koja slavi izvrsnost u arhitekturi i dizajnu, prepoznajući projekte koji pomiču granice suvremenog oblikovanja prostora i doprinose kvaliteti izgrađenog okoliša. U 2025. godini nagrada je privukla prijave iz čak 72 zemlje, što odražava globalnu raznolikost i utjecaj modernih arhitektonskih praksi.
Među nagrađenim projektima nalaze se radovi koji pokazuju snažan koncept, inovativnost i odgovornost prema kontekstu, uključujući istaknute primjere kulturne i javne arhitekture. Tako projekt Sports and Cultural Center Marie‑José Perec and Joséphine Baker (France/Spain) portugalskog studija Onze04 Architectes osvojio je priznanje kao Architectural Design of the Year, dok su među zapaženim ostvarenjima i mnogobrojni drugi objekti koji se ističu kvalitetom prostornog dizajna i funkcionalnosti.
Norman Robert Foster – arhitekt koji je promijenio lice moderne arhitekture
Također, AMP je u 2025. prepoznao projekte poznatih međunarodnih arhitekata i ureda — među njima su radovi studija kao što su Álvaro Siza Vieira, Kengo Kuma, Zaha Hadid Architects i Shigeru Ban — čija prisutnost pokazuje kako nagrada povezuje etablirane majstore arhitekture s najnovijim inovativnim pristupima.
Zaha Hadid – umjetnica prostora koja je oblikovala budućnost
Dodatno, nagrada ne obuhvaća samo zgrade kao takve, već prepoznaje i arhitektonske prakse koje sustavno doprinose razvoju kvalitete prostora. Tako je Equator Works_ proglašen jednim od Architectural Firm of the Year, potvrđujući svoj utjecaj na suvremenu arhitekturu kroz projekte koji kombiniraju održivost, urbani razvoj i društvenu funkciju.
Dobitnici Architecture MasterPrize 2025. pokazuju kako arhitektura može biti vizionarska, funkcionalna i kulturno relevantna, oblikujući bolje životne prostore za zajednice diljem svijeta.
Unatoč različitim geografijama i tipologijama, dobitnike najvažnijih arhitektonskih nagrada u 2025. godini povezuje zajednička poruka: arhitektura mora služiti ljudima. Bilo kroz zajedničke prostore, očuvanje identiteta, održive materijale ili nove modele stanovanja, nagrađeni autori i projekti potvrđuju da arhitektura ima ključnu ulogu u stvaranju pravednijeg, humanijeg i otpornijeg svijeta.
Wonderwoods u Utrechtu proglašen globalnim modelom pametne gradnje
