Arhitektura i dizajn
Prof. Ljubomir Miščević pionir je pasivne gradnje u Hrvatskoj
Ističe kako je jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom upravo odgovornost
Zaljubio se u šum skicn papira na kojem je njegov otac ostavljao zanimljiv trag, a fasciniran linijama koje su u izvedbi zidovi, Ljubomir Miščević odlučio je upisati arhitekturu. On je pionir pasivne gradnje u Hrvatskoj i autor interijera jednog poznatog kluba u Zagrebu, doznajte kojeg.
Profesore Miščević, u mnogobrojnim intervjuima o vama koje sam pročitala, često spominjete da ste arhitekturu otkrili još kao osnovnoškolac…
Točno, zahvaljujući ocu koji je bio naš poznati arhitekt, urbanist, koji je u stručnom smislu proživio dva života, jer je dobio i nagradu za životno djelo udruženja hrvatskih arhitekata, dakle, ceha ali i nagradu Vladimir Nadzor, republičku nagradu za arhitekturu.
I onda je arhitektura nekako bila i logičan izbor za fakultet?
Jako rano sam odlučio da bi ja volio proizvodit taj zvuk, već sam ga i proizvodio jer sam i negdje sredinom gimnazije pomagao tati u crtanju i shvatio sam da ta crta na papiru, kad se materijalizira u prostoru, može biti debeli zid, može biti tanka staklena stijena, dakle, ta jedna crta tek onda nosi poruku sa sobom.
Jako ste rano, odnosno u toj godini kada ste diplomirali, ako se ne varam da je to bila ’79., ste napravili idejni projekt prve zapravo pasivne kuće?
To je bila pasivna sunčana kuća, koja se razlikuje od one pasivne kuće kad je to energetski razred A plus u kakvoj smo upravo ovdje u zgradi regionalnog centra kompetentnosti škole Ruđera Boškovića.
Pasivna sunčana arhitektura rabi sunčevo zračenje na pasivan način i tada se projektira tako da nam sunce, a osobito zimska niska zraka treba duboko ući u prostor. Sokrat nije znao i mnogi prije nisu znali da sunce ima još jednu jako važnu „manu“, a to je da prži bakterije badave, a zbog tog saznanja kasnije je taj higijensko zdravstveni optimum postao tehnički propisani maksimum zahtjeva, koliko dnevnog svjetla treba ući u interijer.
Kad ste počeli raditi, koji su bili vaši prvi projekti?
Počelo je s interijerima, ja sam kao student treće godine počeo projektirati, a na 4. godini, ponudio sam rješenje za klub studenata elektrotehnike, popularni KSET. I to je bilo moje prvo iskustvo.
Rekla bih da se malo zna o tome da je vaš projekt i pozornica na Bundeku, ali ipak ste kao arhitekt zaista najpoznatiji po pasivnim kućama i pažnji koju dajete energetskoj učinkovitosti…
Uvijek napredna, visoka energetska učinkovitost. Napredna od inovacija do činjenice da i današnje ove strelice u boji jesu činjenica ali propisi moju malenkost današnji ne zadovoljavaju u potpunosti, da odmah odgovorim na tu temu današnjice, jer zašto je zacrtana 2050. godina za zeleni plan Europske unije? Zašto? Ovo je Europska unija financirala.
Mislite da se taj plan može i brže ostvariti?
Da, sasvim sigurno. Previše je kočničara još uvijek, a vidimo razvoj događaja…
Što su zapravo te kočnice?
Najveće kočnice su zapravo ljudi sami po sebi, to su glave. To je tema brainstorminga, dakle, to su prepreke najveće. Kočničari su poznati u povijesti civilizacije, uvijek će ih biti, neki imaju svoju punoljetnost, svoj OIB, ime prezime, ali kočničari mogu biti institucije i fizičke i pravne osobe i to je veliki dio problema.
S obzirom na to da ste vi već prije 40 godina razmišljali o tome kakva bi energetska učinkovitost trebala biti, što mislite gdje bi zapravo arhitektura trebala i energetska učinkovitost biti 2050?
Za 2030. zacrtano je 17 ciljeva održivog globalnog razvoja. Tu je klima, voda, egzistencija, svijet bez siromaštva i gladi, zdravlje i blagostanje, kvalitetno obrazovanje, i među mnogim drugim tu je naravno pristupačna energija iz čistih izvora te održivi gradovi i zajednice. Te ciljeve treba ostaviti za samo 6 godina i već odavno nema vremena za opisivanje stanja, treba nuditi inteligentna rješenja kojih je sve više. Arhitektura nikad ne spava i mi imamo tehnologiju koja je potrebna za ostvarivanje nekih ciljeva. Ali zato što mislimo da imamo vremena, kočimo sami sebe. Ako bi se skratio taj tajming sa 50 možda na 40 ili 35 i postoje naravno inicijative jer to iščekivanje i postavljanje datuma tako dugoročnih je dio kočenja, mnogo toga se može napraviti, puno prije.
Ja bih rekla da je problem u tome što ste vi o tome počeli razmišljati prije 40 godina, a da ostatak malo kasni za vama, pa su oni sad na vašim nekakvim početcima…
Činjenica da sam dosanjao veliki dio svoga sna, jer prije 40 godina sam stvarno bio pionir – i moja malenkost i slični.
Trebalo je to sve dočekat, doživjet da bi danas imali ovakva postrojenja koja ne smiješ ubiti, koja naravno koriste našu otpadnu toplinu tijela, ono što izdišemo i taj hladni zimski zrak u sezoni grijanja ulazi onda ga predgrijavamo našom unutarnjom otpadnom toplinom, e to je nešto što smanjuje emisije, to je nešto što onda naravno jako štedi i da zapravo o štednji energije sve manje govorimo.
Jedna od značajki i ljepota bavljenja arhitekturom je odgovornost. Odgovornost kao ljepota poziva, struke i našeg življenja. 2015. godine, u susret COP konferenciji, onoj poznatoj u Parizu, u prosincu kad je Obama pružio ruku, predsjedniku Kine, još danas uvijek aktivnom, prvi put u povijesti civilizacije na temu energetike i emisije C02, i ne samo energetskoj učinkovitosti, je došlo je konsenzusa globalnoga, pa to je i meni već bilo stvarno jako davno, ali je prethodio materijal arhitekata vijeće arhitektonskih komora Europe koji je čitan, koji je prihvaćen, koji je ušao u sve te napredne stavove, zapisnike i sve što slijedi od tada do danas, dakle, to je manifest o odgovornoj arhitekturi.
Na mnogim vašim projektima zadnje vrijeme suautor je vaš sin?
Točno, mi smo trogeneracijska obitelj, o ocu sam govorio, o djedu sina Marka koji je već itekako stao na svoje noge, već je traženi arhitekt, to su ozbiljni projekti, zahtjevni, tako da je jako velika podrška i stvarno je to dodatna motivacija u životu.
Intervjuirala Jasmina Franjić
Arhitektura i dizajn
Zašto su knjige o arhitekturi i dalje ključne za razumijevanje prostora
Arhitektura se danas često promatra površno – kroz vizualno atraktivne kadrove, brze objave i kratke opise. No prostor nije samo slika.
U vremenu brzih vizualnih impulsa i arhitekture koja se često konzumira kroz nekoliko fotografija na ekranu, knjige o arhitekturi ostaju nezamjenjiv alat za dublje razumijevanje prostora. One ne nude samo pregled gotovih projekata, već i kontekst njihova nastanka, misaone procese autora, teorijske okvire te pitanja koja nadilaze stil, trend i formu. Upravo zato knjige o arhitekturi omogućuju čitatelju da prostor sagleda kao proces, a ne kao konačnu sliku.
Čitanje arhitekture kroz knjige znači usporiti – dati si vremena za razumijevanje odnosa između čovjeka, prostora, društva i politike. Za razliku od brzog scrollanja, knjige omogućuju koncentraciju i promišljanje, što je danas jednako važno profesionalcima kao i svima koji žele svjesnije živjeti u prostoru koji ih okružuje.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima? Odgovor je u rasporedu
Zašto je važno čitati arhitekturu, a ne samo gledati je
Arhitektura se danas često promatra površno – kroz vizualno atraktivne kadrove, brze objave i kratke opise. No prostor nije samo slika. On je iskustvo koje se odvija u vremenu, u pokretu i u odnosu prema čovjeku.
Knjige o arhitekturi omogućuju upravo to: sporije, promišljenije razumijevanje prostora. Kroz tekst, crteže i eseje, one otkrivaju razloge iza odluka, dileme autora i širi društveni ili politički kontekst u kojem je arhitektura nastajala. Za arhitekte i studente one su temelj struke, ali i za širu publiku predstavljaju priliku da prostor počne promatrati svjesnije.
Damjan Geber: Intuicija i analiza ponašanja oblikuju suvremeni prostorni dizajn
Knjige o arhitekturi kao dio interijera i akustike doma
Osim što su izvor znanja i inspiracije, knjige imaju i vrlo konkretnu, praktičnu ulogu u interijeru. Kada su smještene na policama – osobito uz pune zidove ili između prostorija – djeluju kao prirodna zvučna barijera. Guste police ispunjene knjigama razbijaju i upijaju zvučne valove, smanjuju odjek i prijenos buke, što je posebno važno u stanovima s tankim zidovima ili otvorenim tlocrtnim rješenjima.
Na taj način knjige ne oblikuju samo način razmišljanja, već i kvalitetu svakodnevnog boravka u prostoru. Police s knjigama prostoru daju toplinu, teksturu i osobni karakter – stvarajući interijer koji je istovremeno ugodan, vizualno bogat, osoban i funkcionalan.
Što čitati – preporuka arhitekta
Arhitekt Krešimir Borošak, autor niza prostornih instalacija i teorijskih projekata koji istražuju percepciju prostora te odnos čovjeka i arhitekture u suvremenom i postsuvremenom kontekstu, za Dom na kvadrat izdvojio je knjige o arhitekturi koje smatra nezaobilaznima za arhitekte, studente, ali i sve one koji žele promišljati prostor izvan uobičajenih okvira.
1. Monografije kao temelj razumijevanja arhitekture
„Dobra ideja za čitanje je uvijek neka od monografija poznatih arhitekata“, kaže Borošak, izdvajajući Tadao Ando u izdanju Orisa te 2G83: Smiljan Radić Houses. Riječ je o knjigama koje ne prikazuju samo projekte, već i autorski način razmišljanja, odnos prema materijalu, svjetlu i kontekstu.
2. Arhitektura kao sustav elemenata
Kao nezaobilaznog arhitektonskog mislioca današnjice, Borošak ističe Rem Koolhaasa. U njegovoj enciklopediji Elements of Architecture osnovni arhitektonski elementi – poput prozora, stubišta ili zida – razlažu se na sveobuhvatan i analitičan način, čime se arhitektura sagledava kao sustav, a ne samo forma.
3. Pogled izvan grada
Knjiga Countryside istog autora, dodaje Borošak, približava potencijal i prirodu prostora izvan urbanih sredina. Time otvara pitanja budućnosti krajolika, ruralnih područja i načina života koji se često zanemaruju u arhitektonskim raspravama.
4. Kritički pogled na minimalizam i grad
Pier Vittorio Aureli u kratkom eseju Less is Enough osvrće se na današnji trend minimalizma u oblikovanju, dok se u knjizi The City as a Project bavi gradom kao rezultatom, ali i alatom političkog djelovanja.
5. Misaone provokacije za arhitekte
Od kraćih, ali iznimno poticajnih naslova, Borošak izdvaja Non-referential Architecture autora Valerio Olgiatija i Marcus Breitschmida, koju opisuje kao misaonu provokaciju.
Knjige o arhitekturi kao dugoročna investicija
Ulaganje u knjige o arhitekturi nije samo profesionalna ili estetska odluka. To je ulaganje u vrijeme, razumijevanje prostora, kvalitetu svakodnevnog života i stvaranje doma koji istovremeno reflektira znanje, osobnost i kulturu življenja.
Bilo da ih čitamo, ili izlažemo na policama, one ostaju jedan od rijetkih elemenata interijera koji s vremenom dobiva vrijednost.
Arhitektura i dizajn
8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu
Urbanizam izravno utječe na svakodnevne navike i zdravlje stanovnika
Gradovi u kojima živimo snažno utječu na našu svakodnevicu – od načina na koji se krećemo, radimo i odmaramo, do osjećaja sigurnosti, pripadnosti i kvalitete života. Upravo zato urbanizam nije apstraktna disciplina rezervirana za stručnjake, već ključni alat koji oblikuje stvarne životne uvjete milijuna ljudi. Kada govorimo o urbanistički najbolje planiranim gradovima u svijetu, govorimo o sredinama koje su promišljeno rasle, prilagođavale se stanovnicima i dugoročno ulagale u ravnotežu između izgrađenog prostora, prirode i infrastrukture.
Donosimo 8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu.
Prije nego što pogledamo konkretne primjere iz svijeta, važno je razumjeti osnovne pojmove koji stoje iza kvalitetnog planiranja gradova.
Što je urbanizam i odakle dolazi pojam?
Urbanizam je disciplina koja se bavi planiranjem, razvojem i uređenjem gradova. Pojam dolazi od latinske riječi urbs, što znači grad, a odnosi se na sustavno promišljanje prostora u kojem se odvija svakodnevni život – od rasporeda ulica i javnih površina, do stanovanja, prometa, zelenih zona i društvene infrastrukture.
Zašto su knjige o arhitekturi i dalje ključne za razumijevanje prostora
Dobar urbanizam ne bavi se samo estetikom, već funkcionalnošću, dostupnošću i dugoročnom održivošću grada. On povezuje arhitekturu, promet, sociologiju, ekologiju i ekonomiju u jedinstvenu cjelinu.
Što je GUP i zašto je važan?
GUP, odnosno Generalni urbanistički plan, temeljni je planski dokument svakog većeg grada. Njime se definiraju namjena prostora, pravila gradnje, gustoća izgrađenosti, prometna rješenja, zelene površine i javni sadržaji.
U kontekstu Zagreba, aktualni razgovori o novom GUP-u posebno su važni jer određuju kako će se grad razvijati desetljećima unaprijed – hoće li se poticati održiva gradnja, dostupno stanovanje, kvalitetni javni prostori i bolja povezanost kvartova. Bez jasnog i kvalitetnog GUP-a, razvoj grada prepušten je stihiji, što dugoročno negativno utječe na kvalitetu života.
Dražen Arbutina navodi primjer Zagreba: dok podsljemenske zone pate od stihijske gradnje, Novi Zagreb je, zahvaljujući promišljenom urbanizmu, postao jedno od najugodnijih mjesta za život – s obiljem zelenila i sadržaja koji podižu kvalitetu života.
Urbanistički najbolje planirani gradovi u svijetu
1. Beč, Austrija
Glavni grad Austrije, osnovan još u rimsko doba, danas je administrativno podijeljen na 23 kotara (Bezirke). Beč je poznat po snažnoj socijalnoj stambenoj politici, izvrsnom javnom prijevozu i velikom udjelu zelenih površina. Godinama se nalazi na vrhu ljestvica gradova s najvišom kvalitetom života.
2. Kopenhagen, Danska
Glavni grad Danske jedan je od najpoznatijih primjera održivog urbanizma. Grad je sustavno planiran za bicikliste, s mrežom biciklističkih staza koje povezuju sve dijelove grada. Urbanističke odluke usmjerene su na zdrav život, javne prostore i klimatsku otpornost.
3. Amsterdam, Nizozemska
Osnovan u 13. stoljeću, glavni grad Nizozemske prepoznatljiv je po koncentričnom sustavu kanala koji je dio UNESCO-ve svjetske baštine. Urbanizam Amsterdama temelji se na mješovitoj namjeni prostora, snažnoj pješačkoj i biciklističkoj infrastrukturi te kontroli širenja grada.
4. Freiburg, Njemačka
Grad osnovan u 12. stoljeću često se navodi kao primjer ekološki osviještenog urbanizma. Posebno je poznata četvrt Vauban, planirana kao gotovo energetski samodostatna zona s minimalnim prometom automobila.
5. Singapur
Gradska država i glavni grad istoimene zemlje, osnovan 1819. godine, primjer je ekstremno planskog urbanizma. Unatoč visokoj gustoći naseljenosti, Singapur sustavno integrira zelene površine, vertikalne vrtove i strogo kontroliranu gradnju.
6. Barcelona, Španjolska
Glavni grad Katalonije poznat je po urbanističkom planu Eixample, koji je u 19. stoljeću osmislio Ildefons Cerdà. Pravilna mreža ulica, blokovi s unutarnjim dvorištima i danas omogućuju dobru prozračnost i funkcionalnost grada.
7. Curitiba, Brazil
Grad osnovan u 17. stoljeću poznat je kao pionir integriranog javnog prijevoza. Njegov sustav brzih autobusnih koridora postao je uzor brojnim svjetskim gradovima.
8. Tokio, Japan
Glavni grad Japana jedan je od najvećih urbanih sustava na svijetu. Iako iznimno gust, Tokio funkcionira zahvaljujući preciznoj zoniranosti, razvijenom željezničkom sustavu i jasnoj hijerarhiji javnih i privatnih prostora.
Kako urbanizam utječe na kvalitetu života?
Urbanizam izravno utječe na svakodnevne navike i zdravlje stanovnika. Gradovi s dobro isplaniranom infrastrukturom omogućuju kraće i jednostavnije kretanje, manje vremena provedenog u prometu i više prostora za pješake i bicikliste. Kvalitetno planirani kvartovi imaju dostupne škole, vrtiće, trgovine i zdravstvene ustanove, što smanjuje potrebu za dugim putovanjima.
Zelene površine, parkovi i drvoredi dokazano utječu na mentalno zdravlje, smanjuju stres i poboljšavaju kvalitetu zraka. Urbanizam također ima važnu socijalnu ulogu – javni prostori potiču susrete, zajedništvo i osjećaj pripadnosti, dok loše planirani gradovi često rezultiraju izolacijom i socijalnim podjelama.
Arhitektura nije spektakl – ona treba biti bezvremenska
U konačnici, grad koji je dobro urbanistički osmišljen pruža osjećaj reda, sigurnosti i ugode – što su temeljni preduvjeti kvalitetnog života.
Urbanistički najbolje planirani gradovi kao smjer razvoja
Primjeri koje smo naveli pokazuju da urbanistički najbolje planirani gradovi u svijetu ne nastaju slučajno. Oni su rezultat dugoročnog planiranja, jasnih pravila i stalnog prilagođavanja potrebama stanovnika. Urbanizam nije samo tehnički alat, već društveni ugovor koji određuje kako ćemo živjeti – danas i u budućnosti.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
U vremenu klimatskih izazova, rasta gradova i promjena životnih navika, kvalitetno urbanističko planiranje postaje važnije nego ikad. Gradovi koji to razumiju, postaju ne samo ugodnija mjesta za život, već i otporniji, pravedniji i dugoročno održivi.
