Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Predivno imanje na obroncima Medvednice

Živjeti s poslom i i živjeti za posao, po mogućnosti na svojoj djedovini, želja je mnogih. Rijetkima to uspijeva. No, u pitoresknom okruženju, na obroncima Medvednice, jednom čovjeku je to pošlo za rukom.

“Živjeti u jednoj autohtonoj originalnoj drvenoj kući, raditi u ovom objektu na 500-tinjak kvadrata i izlagati to što radiš u galeriji svojoj iznad.”, riječi su gospodina Miljenka Milinovića, dizajnera unikatnog namještaja. A upravo tu stvarnost on i živi na svom imanju.

Cirkularna ekonomija

imanje-milinović-domnakvadrat

Imanje koje se prostire na 8000 kvadrata nastalo je kao konglomerat sjenika i ciglane iz Dobove. Naime, ciglana je raskopana, preseljena uz pomoć 3 šlepera i složena ponovno u Tudor stilu. Za gospodina Milinovića životni lajtmotiv je cirkularna ekonomija. “Osnova cirkularne ekonomije je zapravo, u mom slučaju, kroz čitav život se proteže, zapravo uzeti jedan stari povijesni objekt koji je imao u određenom trenutku svoju funkciju, preseliti ga ili izvršiti neko djelovanje na njega nekakvom novom tehnologijom i time stvoriti vrijednost.”, naglašava Milinović.

Unikati od unikatnog drva

A vrijednost djela koja se nalaze na imanju-u radionici u prizemlju i galeriji na gornjem katu, teško je pretočiti brojkama. Ona su odraz višegodišnjeg predanog rada i ljubavi utkanih u svaku rezbarotinu. Svako djelo krije svoju priču, a pojedine skulpture kao što su skidanje s križa i rezbareni stolci, rađeni su i od posebnog drva.

“To drvo je zapravo karbonskog porijekla, fosilnog porijekla, dao sam ga na ispitivanje u Ruđer Bošković, s C-14 karbon metodom, i ustanovljeno je, imam certifikat da je drvo staro 1200 godina.”, ponosno naglašava gospodin Milinović.

Dizajniranje, restauracija i kolekcionarstvo

antikviteti-milinović-domnakvadrat

Imanje odražava autorovu autentičnost koja se očituje u svakom komadu namještaja. U njihovoj izradi spajaju se stare i nove tehnike te se koriste kvalitetni materijali. No, ovaj uspješan restaurator i dizajner unikatnog namještaja i nešto drugo nabavlja. Iako je 80 posto eksponata na imanju njegovih ruku djelo, od namještaja, lustera, umjetnina i drvenih stepenica, kolekcionarstvo mu nije strano.

Križ na imanju, na ulazu u prostoriju je ni manje ni više nego križ sa Zagrebačke katedrale. Prilikom obnove Zagrebačke katedrale neki su elementi zamijenjeni. Među njima je i križ koji sada svoju priču priča na ulazu u izložbeni prostor. Uz križ se veže zanimljiva anegdota koju nam je gospodin Milinović ispričao. “On ima priču da je tridesetih godina u Zagrebu postojao jedan čovjek koji je žarko želio postati vatrogasac. No, nikako mu nisu dali da postane vatrogasac jer je u to doba za postati vatrogasac trebalo pokazati svojom neustrašivošću. On se popeo na vrh katedrale, na taj križ, sjeo, mahao je svojim škrlakom zagrebačkim, sve dotle dok ga nisu prihvatili kao vatrogasca.”

Poznate ličnosti na imanju

A imanje je prihvatilo, odnosno, svoja vrata u proteklih 40 godina, otvorilo i mnogim poznatim ličnostima. Tako je na jednom stolcu sjedio i Josip Broz Tito 50-ih godina kada je boravio na imanju.

A na unikatnim djelima ovog dizajnera i antikvitetima sjedit će, i u njima uživati, i mnogi drugi. Moderna vremena, moderni zahtjevi. Galerija, u kojoj su izlagana djela, sada je prenamijenjena u prostore za evente i partije. Ovima se postiže prava sinergija prošlosti, sadašnjosti i budućnosti-cirkularna ekonomija koja je lajtmotiv svih dizajnerovih pothvata.

Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Arhitektura i dizajn

Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?

Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.

Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Regent International kao model vertikalnog grada

Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.

Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom

Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.

Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo

Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.

Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.

Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja

Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.

Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?

Inspiracija ili upozorenje?

S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.

Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?

Nastavite čitati

Arhitekti i arhitektonski projekti

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Gordana Đerić

Arhitektura, greškom

Goga, zašto arhitektura?

„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”

Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.

Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda

Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?

„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“

Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika

Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?

„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Stan koji djeluje veći nego što zapravo je

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu

Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?

„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“

Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić

Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“

Posao kao terapija i poziv

Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?

„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“

Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?

„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“

Adaptacija iznutra

Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?

„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“

Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice