Arhitektura i dizajn
Od podruma do krova – najljepša hrvatska vila
Kad se spoje hrvatski projektanti, proizvođači, izvođači radova i investitori nastaje nešto autohtono. Nastaje zapravo jedna od najljepših vila u Hrvatskoj. Posjetili smo je u pitoresknom istarskom mjestu Ribari. A njezina ljepota će vas razoružati.
Vila dostojna careva, tako bismo mogli opisati prvu “hrvatsku vilu” koja se smjestila u Istri. Ime “Valens Residences” dobila je po rimskom caru Valensu koji je sredinom četvrtog stoljeća rođen u Vinkovcima.
“Projektni zadatak je bio veoma specifičan, investitorica je rekla da želi kuću koja će biti prva hrvatska vila, dakle, svaka sitnica, svaki djelić ove kuće, materijali koji su upotrebljavani, oprema, je proizvedena ili dobavljena u Hrvatskoj. Znači stopostotni hrvatski proizvod”, kaže Maja Bručić, mag.ing.arhitekture čiji je tim vilu osmislio.
Arhitektice su otišle i korak dalje, pa su kroz interijer vile provukle reinterpretacije hrvatskih umjetnika, poput Vlahe Bukovca, Slave Raškaj, Celestina Medovića i mnogih drugih koje je na platno prenio Dejan Kljun.
A tu su i djela brojnih hrvatskih književnika, poput Miroslava Krleže i Augusta Šenoe, koja krase biblioteku.
Arhitektice su najviše ponosne što se ovim projektom pokazalo da i u Hrvatskoj imamo kvalitetne proizvode, opremu i materijale. Jedan od tih materijala je i crijep. Riječ je o Wienerbergerovom brendu Tondach proizvedenom u Đakovu.
“Specifičnost našeg crijepa je u tome da, kao osnovna sirovina koristi se visokokvalitetna glina, koja pri visokim temperaturama pečenja, znači preko 1000 ⁰C stvori jedan odličan vrhunski proizvod”, pojašnjava Damir Beletić iz Wienerbergera.
Također, Tondach u svom asortimanu nudi kompletna sistemska rješenja za krov, što je korišteno i u ovom objektu što svakako pridonosi dugotrajnosti i boljoj životnoj klimi u kući.
Od samog ulaza vila obara s nogu
Otvaranje vrata vile izaziva vau efekt jer ono što se krije iza njih nalik na one u dvorcima, je nešto neopisivo. Prekrasno dizajniran dnevni boravak u kojem su se smjetili kauč i dvije fotelje čiju izradu, kao i ostali namještaj, potpisuje Sella Design iz Vinkovaca, upotpunio je tepih sa šahovnicom SagaSaga. S jedne strane biblioteka, a s druge kameni kamin preko kojeg pogled seže u blagovaonicu.
Osim slike i prekrasnog namještaja, blagovaonicu krasi luster specifičnog izgleda za što se, kao i za ostala rasvjetna tijela, pobrinula rasvjeta Corda projekt.
Pogled potom vodi u vrlo modernu i luksuznu kuhinju opremljenu Končar kućanskim aparatima. Dok se u prekrasno dizajnirane ormare, također proizašli iz Sella Designa, smjestilo posuđe iz Inkera u Zaprešiću.
U ovaj su prostor vrlo vješto smještene drvene stepenice dodatno naglašene metalnom kontrukcijom. Njih kao i podove obložili su Parketi Spačva.
Spavaće sobe
U spavaćim sobama cilj je bio pomiriti boje na način da svaka spavaća soba ima svoj karakter. “Tako je u ovoj spavaćoj sobi glavna tema bila slika Vlahe Bukovca koja ima reprezentativne boje poput zlatne, bakrene, žute. Te smo boje iskoristili kako bismo uredili ovu spavaću sobu”, navodi Eva Cotman, mag.ing.arhitekture.
Kako bi naglasak u sobi ostao na slici, kreveti su prekriveni nježno bijelom posteljinom proizvedenoj u Tvornici tekstila Trgovišće.
Svaka soba ima i pripadajuću kupaonicu koja je skrivena iza vrata ogledala, a koje je opremio Nord Produkt. I tu smo primijetili zanimljivu kombinaciju korištenih materijala.
“Ovdje smo također pokušali iskoristiti prirodne materijale, moderne materijale, kao što je ovaj mikrotoping na podu. Isto tako koristili smo kamen koji je iz lokalnog kamenoloma Kamen Pazin koji se nalazi nekoliko kilometara odavde”, dodaje Cotman.
Jer kod osmišljavanja kuća ove se arhitektice vode starom latinskom – genius loci, odnosno da se u opremanju interijera koriste lokalni materijali koji tako predstavljaju tradicionalne duhove mjesta.
Osnovna ideja bila je povezivanje prostora u jedno te povezivanje s vanjskim prostorom u jedno moderno zdanje, kaže arhitektica Bručić te dodaje: “kuća ima dosta kamena , ima topline, drveta, metala, ali ova završna obrada betona je definitivno nešto što u jednoj kuhinji kao što je ova paše najbolje jer umiruje cijelu priču i nekako daje osjećaj mirnoće, naročito kad se povezuje sa zelenilom.”
Skriveni kutak vile za opuštanje
Jedan vrlo poseban dio kuće namijenjen zabavi i opuštanju skriva se u podrumu i ima jednu zanimljivu, zapravo obiteljsku priču.
“U ovoj prostoriji najveća se pažnja posvetila izradi šanka i vinske stalaže, zapravo kredence koja je izrađena od familijskog oraha. Naime, orah je od pradjeda od investitorice sačuvan kao takav kao materijal i evo ga, čekali su dugi niz godina da ga iskoriste za nešto posebno”, priča arhitektica Cotman.
Originalna boja drveta savršeno pristaje u ovu prostoriju čiji su zeleni zidovi iz palete Chromos Svjetlost, osim slika, ukrašeni štukaturama čiju izradu potpisuje Michelangelo iz Čakovca.
A ne treba zaboraviti ni vanjski dio vile koji jednako ostavlja bez daha.
Možemo zaključiti kako je hrvatska vila vrlo atrkativno ogledalo hrvatske industrije, povijesti i umjetnosti.
Raspored i planiranje prostorija
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Ono što na tlocrtu izgleda savršeno, u svakodnevnom životu mora odgovarati stvarnim navikama stanara…
Otvoreni tlocrti već godinama dominiraju oglasima za nekretnine, arhitektonskim vizualizacijama i inspiracijama na društvenim mrežama. Open space se predstavlja kao ideal suvremenog stanovanja – više svjetla, više prozračnosti, više povezanosti među ukućanima. Na prvi pogled djeluje kao logičan odgovor na male kvadrature i ubrzan način života, a na tlocrtima izgleda gotovo besprijekorno.
Planiranje životnog prostora: Kako pametno iskoristiti svaki kvadratni metar?
No, ono što često izostaje iz te slike jest stvarni život. Kuhanje, rad od kuće, odmor, dječja igra i svakodnevni nered ne odvijaju se paralelno u tišini.
Upravo zato se sve više postavlja pitanje – je li open space doista dugoročno dobro rješenje ili je vrijeme da ponovno promislimo o vrijednosti zidova i vrata?
Open space kao ideja: Prozračnost i zajedništvo
Koncept otvorenog plana nastao je iz želje da se prostor oslobodi nepotrebnih barijera. Uklanjanjem zidova kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak postaju jedinstvena cjelina koja omogućuje bolji protok svjetla i vizualno povećava prostor. Otvoreni dnevni prostor potiče druženje, komunikaciju i osjećaj zajedništva, što je posebno privlačno obiteljima i onima koji često primaju goste.
U teoriji, open space nudi fleksibilnost i suvremeni stil života u kojem se granice između funkcija brišu. Upravo zbog toga mnogi vlasnici stanova već u startu planiraju rušenje zidova, često bez detaljnog razmišljanja o svakodnevnim navikama.
Kada otvoreni tlocrt postane izazov svakodnevice
Problemi se javljaju onog trenutka kada se u open spaceu počne živjeti. Zvukovi više nemaju gdje ostati – perilica posuđa, napa, televizor i razgovori stapaju se u stalnu pozadinsku buku. Mirisi kuhanja šire se cijelim prostorom, a nered iz kuhinje postaje dio dnevnog boravka, čak i onda kada biste ga najradije sakrili.
3 kuhinjske zone koje olakšavaju svakodnevicu – evo kako pametno organizirati kuhinju
Otvoreni plan posebno dolazi na kušnju u kućanstvima u kojima se radi od kuće ili gdje više članova obitelji istovremeno koristi isti prostor za različite aktivnosti. Bez mogućnosti fizičkog odvajanja, koncentracija, mir i privatnost postaju teško dostižni.
Otvoreni dnevni prostor i realne potrebe stanara
Jedan od najvećih problema open spacea jest pretpostavka da svi ukućani imaju sličan ritam života. U stvarnosti, to rijetko kada jest slučaj. Dok netko kuha, drugi radi ili se odmara, a treći gleda televiziju. Otvoreni tlocrt tada prestaje biti prednost i postaje izvor frustracije.
Zato se sve češće čuje mišljenje da zatvoreni prostori nisu znak zastarjelog razmišljanja, već odgovor na potrebu za mirom, fokusom i funkcionalnošću. Vrata, koja su godinama smatrana suvišnima, ponovno dobivaju na vrijednosti.
Zašto se arhitekti danas okreću fleksibilnim rješenjima
Suvremeni pristup uređenju interijera sve rjeđe zagovara isključivo otvoreni ili isključivo zatvoreni plan. Umjesto toga, naglasak je na prilagodljivosti. Prostor se projektira tako da može funkcionirati kao open space, ali se po potrebi može podijeliti.
Klizne stijene, staklene pregrade i pomični paneli omogućuju da se prostor otvori kada je to poželjno, ali i zatvori kada je potreban mir. Na taj način zadržava se osjećaj prozračnosti, bez odricanja od privatnosti.
Što ako već imate open space stan?
Ako već živite u open space stanu, to ne znači da morate prihvatiti sve njegove mane. Rješenje često leži u promišljenom zoniranju prostora, čak i bez gradnje novih zidova.
Vizualno razdvajanje zona može se postići rasporedom namještaja, promjenom rasvjete ili korištenjem različitih materijala i boja. Tepisi mogu definirati dnevni boravak, dok kuhinjski otok ili polica mogu diskretno razdvojiti kuhinju od ostatka prostora. Rasvjeta ima posebno važnu ulogu jer može jasno naglasiti pojedine zone, a da prostor i dalje ostane povezan.
U nekim slučajevima, lagane pregrade, zavjese ili staklene stijene predstavljaju kompromisno rješenje koje omogućuje fleksibilnost bez trajnih intervencija.
Je li open space stvar prošlosti?
Open space nije pogrešan koncept, ali nije ni univerzalno rješenje. Ono što na tlocrtu izgleda savršeno, u svakodnevnom životu mora odgovarati stvarnim navikama stanara. Ponekad je najveći luksuz upravo mogućnost da zatvorite vrata, utišate prostor i stvorite mir.
Prije nego što srušite zidove ili požalite zbog odluke koju ste već donijeli, vrijedi se zapitati olakšava li vaš prostor svakodnevni život ili ga dodatno komplicira. Dobar interijer nije onaj koji slijedi trendove, već onaj koji radi za ljude koji u njemu žive.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Walkable Roofs — Krovovi po kojima se hoda: Novi sloj arhitekture i urbanog prostora
Krovovi kao novi javni prostori suvremene arhitekture.
Krovovi kojima se može hodati (engl. walkable roofs) su namjenski dizajnirani krovni prostori koji nisu samo zaštitna konstrukcija već funkcionalna i javna površina. Oni postaju produžetak gradskog ili prirodnog okruženja — mjesta za šetnju, okupljanje, rekreaciju, pa čak i rad ili zelene vrtove.
Takvi krovovi kombiniraju nekoliko koncepta:
- Zelene krovne površine, koje poboljšavaju mikroklimu i zadržavaju kišnicu.
- Javni ili polujavni prostori — dostupni pješacima kao vidikovci, parkovi ili komunikacijski putevi.
- Urbanističko proširenje — nova “peta fasada” grada koja postaje korisna i socijalna površina.
Povijest i filozofija koncepta
Ideja hodanja po krovovima nije potpuno nova — još je Le Corbusier u modernizmu promicao krovne vrtove kao “petu fasadu” zgrada. Međutim, suvremeni koncept ide dalje: krovovi više nisu samo vrtovi već prostor integriran s urbanim životom.
Norveški arhitektonski biro Snøhetta smatra se jednim od pionira modernog pristupa walkable krovovima, gdje krov postaje prostorna i društvena površina te arhitektonsko izražajno sredstvo.
Najpoznatiji primjeri walkable roofs
1. Oslo Opera House — Snøhetta (Oslo, Norveška)
Oslo Opera House popularizira koncept walkable roofs u suvremenoj arhitekturi. Krov ovog kulturnog centra kontinuirano se uspinje od ulice do vrha zgrade, omogućujući posjetiteljima šetnju po površini krovnog plašta i panoramski pogled na grad i fjord. Snøhetta spaja arhitekturu i urbani pejzaž, čineći krov dijelom javnog urbanog tkiva.
2. Shanghai Grand Opera House — Snøhetta (Shanghai, Kina)
U završnoj fazi izgradnje (2025.), ovaj projekt koristi spiralu koja se uzdiže oko zgrade i postaje pristupačna ruta za pješake, stvarajući spoj između interijera i eksterijera te panoramskih pogleda na grad.
3. Lascaux IV Caves Museum — Snøhetta (Montignac, Francuska)
Ovaj kulturni kompleks integrira zelenu, hodnu krovnu površinu koja se stapta s okolišem, stvarajući osjećaj prirodnog reljefa iznad prostora muzeja.
4. Hungarian Natural History Museum — Bjarke Ingels Group (Debrecen, Mađarska)
Projekt u razvoju novog Mađarskog muzeja prirodne povijesti, koji potpisuje Bjarke Ingels Group (BIG), zamišljen je kao arhitektura koja se ponaša poput krajolika. Zgrada je projektirana s nagibnim, zelenim krovovima koji se nastavljaju na okolnu šumu, stvarajući kontinuiranu i potencijalno prohodnu površinu nalik parku. Iako muzej još nije izgrađen, konceptualni dizajn jasno pokazuje kako walkable krovovi mogu poslužiti kao sredstvo integracije arhitekture i prirodnog okoliša, brišući granicu između građevine i krajolika.
5. Museum of Ethnography, Budapest — Budimpešta, Mađarska
Suvremeni Muzej etnografije smješten u budimpeštanskom City Parku ističe se velikim zelenim krovom površine oko 7 300 m², osmišljenim kao park i prohodna šetališna površina. Krov je u potpunosti integriran u javni prostor te posjetiteljima nudi panoramske poglede na park i grad, istovremeno služeći kao mjesto boravka, susreta i rekreacije. Projekt potpisuje arhitektonski ured NAPUR Architect, predvođen Marcelom Ferenczom, a zgrada je otvorena i u funkciji od početka 2020-ih. Krovna površina oblikovana je s naglašenom pažnjom prema krajoliku i urbanističkom kontekstu, čime arhitektura postaje produžetak parka i aktivni dio svakodnevnog gradskog života.
Tehnologije iza walkable roofs
Kako bi krov postao sigurno i trajno prohodan, koriste se specijalizirana tehnološka rješenja:
1. Strukturna nosivost
Walkable krovovi moraju podnijeti veća opterećenja pješaka od standardnih krovova. To znači da se često koriste ojačani betonski elementi, posebno projektirani čelični nosači i segmenti sa značajnim sigurnosnim faktorima.
2. Površinska dovršna obrada
- Protuklizni završni slojevi (npr. keramičke ploče, drveni deck-sustavi) optimizirani za sigurnost u svim vremenskim uvjetima.
- Zelene površine s dubokim supstratnim slojevima i odgovarajućom vegetacijom za stabilnost tla i biodiverzitet.
3. Hidroizolacija i odvodnja
Walkable krovovi integriraju kompleksne sustave odvodnje kako bi zaštitili vodonepropusnu i termoizolacijsku zaštitu ispod pješačkih površina. Sustavi tipa inverted roof (obrnutog krova) omogućuju da izolacija bude ispod zaštitnog sloja, čime se produžuje vijek krova.
Koncept walkable roofs predstavlja transformaciju krova iz statičnog u dinamičan element grada. Arhitekti poput Snøhette, Bjarke Ingels Group (BIG) i urbani eksperimenti poput Rotterdam Rooftop Walk pokazuju kako krov može biti prostor za ljude, prirodu i zajednicu. Ovaj pristup ne samo da obogaćuje arhitektonsko iskustvo, nego i potiče održivu i humaniju gradsku budućnost.
You must be logged in to post a comment Login