Arhitektura i dizajn
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Spavaće sobe kao parafraza baldahina, rasvjeta koja naglašava oblike i zanimljivi antikni detalji stvaraju neopisiv povijesni osjećaj
U mjestu Feričanci nalazi se kurija Mihalović. Obitelj Mihalović sagradila ju je krajem 16. stoljeća nakon čega je nekoliko puta obnavljana. Krajem 19. stoljeća, kurija je prodana i više je puta mijenjala funkciju.
Suautorica projekta obnove kurije, Kata Marunica dipl. ing. arh., ističe da zgradu koju vidimo danas teško može podsjećati na onu zgradu koju smo tada vidjeli jer je bila pregrađivana jako puno puta. U toj zgradi je bila i škola i stanovi pa su ustvari brojni stanovnici Feričanaca povezani s njom.

Krajem 2000-tih godina današnji vlasnik ulazi u posjed građevine, a 9 godina kasnije rade se prve konceptualne skice.
“Zahtjevi investitora su bili vrlo fleksibilni i s nama arhitektima, projektantima su razvijali koncept jer je moralo sav sadržaj koji je sad heritage hotel on je trebao biti dobro promišljen tako da se zadrže glavne povijesne strukture i glavna osnovica same kurije, a opet da uspijemo na neki način staviti sve planirane sadržaje kako bi ona zaživjela u punom smislu.”, navodi Marunica.

Kata Marunica dipl. ing. arh.
Obnova je bila pod stalnim nadzorom konzervatora, koji su postojeći elaborat nadopunjavali novim saznanjima. Ključno je bilo pokušati sačuvati prednje pročelje i ulično pročelje u izvornom obliku. Uz zajednički odabir boja, definirale su se točno profilacije na pročelju, prozori su svi također napravljeni faksimilski. U interijeru su se, kako je bila dosta destruirana sama kuća, zadržali su se nekakvi osnovni elementi velikog značaja.

“Tako da imamo freske na zidovima, specijalne interzirane parkete, imamo neke dijelove kovanih ograda koje smo posebno restaurirali, a ono što možda najveća stvar osim možda same građevine, je to da smo uspjeli povratiti zapravo i elemente biljara u samu kuriju. Dakle, vlasnik je uspio doći u kontakt sa potomcima obitelji Mihalović i u jednom stanu na gornjem gradu u Zagrebu, čuvao se gotovo, neću reći kompletan, ali veliki dio inventara koji je nekoć bio ovdje, tako da sve ove slike koje vidimo okolo i antikne dijelove namještaja oni su zaista originalni namještaj koji je ovdje bio.”, ističe arhitektica.


Glavna zgrada očišćena je od starih struktura i afirmirani su saloni, a tavan koji u povijesti nije bio korišten prostor, pretvoren je u apartman s impresivnom građom i novim konzolama.
To je bio jedan tavan, opet s prekrasnom visinom, prekrasnim gredama. U startu je bila ideja da se sve, sva stara građa zadrži, ali naravno sa detaljnom inspekcijom neke grede su se morale zamijenit s lameliranim suvremenim sustavima te su ugrađene smo konzole koje strše van iz krova, građene od čelika.


“To je sve prošlo jedan žestok statički proračun gdje isto moram pohvalit kolegu Bagalića koji je projektirao cijeli sustav. Htjeli smo isto u dogovoru s restauratorima, smjeli smo intervenirati malo intenzivnije na dvorišnu stranu projekta, cijele građevine i tu smo zapravo odlučili napraviti velike otvore prema bivšem povijesnom perivoju koje bi to potkrovlje učinilo drugačijim stambenim potkrovljem. Bilo nam je tu izrazito važno da napravimo jasnu distinkciju između tih novih elemenata i stare zgrade tako da nitko tko dođe ovdje ne može se zabuniti je li to nastalo krajem 18. stoljeća ili početkom 21. stoljeća. “. nastavlja sugovornica.
Najteži zadatak bio je napraviti garažu i bazen, a ne narušiti povijesnu vizuru. Arhitekti su tu posegnuli za idejom smještanja novih velikih struktura ispod zemlje.


“Bazenska zgrada je nešto što nije trebalo biti vidljivo ali opet smo htjeli da bude na neki način vidljivo i da komplementira zapravo zgradi, tako da je ona nastala iz više iteracija i na kraju je nastala doslovno kao, evo kolega Filip Vidović i Nenad Ravnić koji su sa mnom najviše radili na projektu, doslovno je nastala kao ugriz u terenu kao da ga je netko malo izdignuo, tako da kad se sagledava bivši perivoj, današnji vrt, ona se minimalno vidi, a opet kada se prilazi, onda nekako se otvori prema prizoru što je posebno interesantno tijekom večernjih sati kada se vidi ta nekakva natruha svjetlosti koja se događa unutra.”, zaključila je Marunica.



Spavaće sobe kao parafraza baldahina, rasvjeta koja naglašava oblike i zanimljivi antikni detalji stvaraju neopisiv povijesni osjećaj.
Arhitektura i dizajn
Što vaš ured govori o vašoj firmi? Storytelling kao alat u dizajnu poslovnog prostora
Arhitekti Robert i Martina Križnjak te investitorica Ana Babić o tome kako prostor postaje medij komunikacije — i zašto loše posložen tlocrt poništava svaku dizajnersku priču
U svijetu uređenja interijera više nije dovoljno samo lijepo urediti prostor. Sve se češće govori o storytellingu — pristupu u kojem prostor ne služi samo funkciji, već prenosi identitet, emociju i poruku. Storytelling u dizajnu interijera pretvara ured u snažan alat komunikacije. Zvuči apstraktno? U praksi to znači razliku između ureda koji je ‘samo ured’ i ureda koji od trenutka ulaska komunicira tko ste, čime se bavite i kako radite.
Svaki interijer, bilo stambeni ili poslovni, počinje od istog pitanja — kome je namijenjen i kako će se koristiti. No dok je u obiteljskom domu fokus na navikama i željama ukućana, u poslovnim prostorima zadatak je znatno složeniji. Mag. ing. arh. Robert Križnjak objašnjava razliku.
„Kod projektiranja ureda je drugačije jer u uredima treba prikazati taj brend. Da li je to mladenačka firma, da li su to odvjetnici, da li je to mlada IT firma ili modna industrija — različiti su kriteriji za svaki od tih prostora.”
Robert Križnjak, mag. ing. arh.

Priča počinje od brand booka, ne od boje zidova
Mag. ing. arh. Martina Križnjak opisuje kako storytelling u dizajnu ureda funkcionira u praksi. Proces ne počinje odabirom materijala ili boja, već upoznavanjem tvrtke — njezine knjige standarda (brand booka), logotipa, boja, načina komunikacije.
„Pričanje priče u dizajnu ureda nije samo puko bojanje zidova. To je promišljeni proces u kojem mi kao projektanti moramo zadovoljiti funkcionalnost, pa proučiti brand book — boje, logotip, način na koji tvrtka komunicira. I što je taj koncept, ta priča jača — to je projekt bolji.”
Martina Križnjak, mag. ing. arh
U praksi to znači da odvjetnički ured gradi priču o ozbiljnosti i povjerenju kroz tamnije materijale i klasične elemente, dok ured modne industrije koristi razigranost, vesele boje i elemente prenesene iz vlastitih trgovina. Križnjak navodi primjer firme u kojoj su intervju vodili — modne tvrtke čiji ured zapravo vizualno nastavlja priču njihovih trgovina.
„Ti prostori su toliko fotogenični i ugodni da oni mogu u digitalni svijet prenijeti svoju poruku firme — kako funkcioniraju kao firma unutar firme i kako se odnose prema svojim klijentima.”
Martina Križnjak, mag. ing. arh

Ako je tlocrt loš, ni priča ne funkcionira
No Martina Križnjak posebno naglašava jednu stvar koja se u razgovorima o dizajnu lako previdi — da nikakav storytelling ne može popraviti loše posloženu funkcionalnost.
„Ako vi loše napravite taj dio, svakodnevna komunikacija unutar zaposlenika neće biti dobra i oni neće biti zadovoljni, što znači da ni storytelling ustvari nije dobro postavljen ako nismo dobro posložili taj prvi dio.”
Martina Križnjak, mag. ing. arh.
Zato se proces uvijek odvija u fazama — prvo se definira tlocrt i raspored zona, a tek nakon toga dolazi dizajn koji gradi priču. U konkretnom uredu u kojem je vođen razgovor to znači da recepcija služi kao prvi reprezentativan dojam, zatim slijede dvorane za sastanke koje su multifunkcionalne, a u tamnijem dijelu prostora iskorišteno je zelenilo kako bi zaposlenicima pružilo osjećaj ugodnosti.

Dizajn koji se osjeća u produktivnosti
Da kvaliteta prostora nije samo pitanje dojma, potvrđuje i investitorica Ana Babić, koja u dobro osmišljenom uredu prepoznaje konkretne posljedice za svakodnevni rad.
„Ako imamo dobru ergonomiju, dobru akustiku, to može pomoći da se lakše koncentriramo, manji je faktor pogreške. Ako je sam ured lijep, ako su ta estetika i harmonija na mjestu — to pokazuje da vodimo brigu o svojim zaposlenicima i kakva je kultura naše kompanije.”
Ana Babić, investitorica

Babić naglašava da dizajn nije primarni faktor produktivnosti, ali da je njegov neizravan utjecaj jak — dobri radni uvjeti i ugodna atmosfera donose dodatnu vrijednost koja se osjeća u zadovoljstvu zaposlenika.
Na kraju, storytelling u dizajnu interijera nije prolazni trend ni marketinški trik. To je način na koji prostor govori o brendu, ljudima i vrijednostima koje tvrtka želi živjeti. A kada je ta priča dobro ispričana, prostor se ne samo vidi — nego i osjeća.
Damjan Geber u razgovoru otkriva: Intuicija i analiza ponašanja oblikuju suvremeni prostorni dizajn
Arhitektura i dizajn
Posjetili smo izložbu natječajnih radova za Osnovnu školu Dubrava – centar
Svi zainteresirani izložbu mogu razgledati do petka, 24. travnja 2026., u radnom vremenu Centra kulture Dubrava, od ponedjeljka do petka između 10 i 20 sati
U Centru kulture Dubrava otvorena je izložba natječajnih radova za izradu idejnog rješenja Osnovne škole Dubrava – centar. Otvorenje je održano u srijedu, 15. travnja 2026. godine, u 18 sati, a izložba publici donosi pregled nagrađenih prijedloga nastalih u sklopu javnog, općeg i anonimnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja koji su raspisali Grad Zagreb i Društvo arhitekata Zagreba. Na natječaj je u propisanom roku pristiglo ukupno 37 radova.
Izložba okuplja autore nagrađenih rješenja koji su ponudili različite vizije buduće škole i njezina uklapanja u prostor Dubrave. Prvu nagradu osvojio je rad pod šifrom 19, čiji su autori Mateo Liović, Kata Marunica, Mirta Mesić, Nenad Ravnić i Filip Vidović, uz suradnike Mariiju Nikolaienko i Marina Piršića.

Drugu nagradu osvojili su Ivan Jovićević, Dušan Đurović i Petar Laus, uz suradnike Saru Tomić, Milicu Doderović i Dušana Ivanovića.
Treća nagrada pripala je autorskom timu Tin Nekoksa, Hana Perić i Vanja Rister. Četvrtu nagradu osvojio je Burton Hamfelt sa suradnicima Marysijom Oplatek, Majom Zubak, Sucrom Wangom i Noyanom Azbunom, dok je peta nagrada dodijeljena timu koji čine Stefan Đorđević, Dalia Dukanac i Milan Karaklić.

Riječ je o natječaju važnom za razvoj Dubrave jer se njime tražilo najbolje arhitektonsko-urbanističko idejno rješenje za novu suvremenu osnovnu školu s pripadajućom dvoranom, namijenjenu za 448 učenika u 16 razrednih odjela te 40 polaznika u dvije odgojno-obrazovne skupine predškolskog programa.
Svi zainteresirani izložbu mogu razgledati do petka, 24. travnja 2026., u radnom vremenu Centra kulture Dubrava, od ponedjeljka do petka između 10 i 20 sati.






