Arhitektura i dizajn
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Spavaće sobe kao parafraza baldahina, rasvjeta koja naglašava oblike i zanimljivi antikni detalji stvaraju neopisiv povijesni osjećaj
U mjestu Feričanci nalazi se kurija Mihalović. Obitelj Mihalović sagradila ju je krajem 16. stoljeća nakon čega je nekoliko puta obnavljana. Krajem 19. stoljeća, kurija je prodana i više je puta mijenjala funkciju.
Suautorica projekta obnove kurije, Kata Marunica dipl. ing. arh., ističe da zgradu koju vidimo danas teško može podsjećati na onu zgradu koju smo tada vidjeli jer je bila pregrađivana jako puno puta. U toj zgradi je bila i škola i stanovi pa su ustvari brojni stanovnici Feričanaca povezani s njom.
Krajem 2000-tih godina današnji vlasnik ulazi u posjed građevine, a 9 godina kasnije rade se prve konceptualne skice.
“Zahtjevi investitora su bili vrlo fleksibilni i s nama arhitektima, projektantima su razvijali koncept jer je moralo sav sadržaj koji je sad heritage hotel on je trebao biti dobro promišljen tako da se zadrže glavne povijesne strukture i glavna osnovica same kurije, a opet da uspijemo na neki način staviti sve planirane sadržaje kako bi ona zaživjela u punom smislu.”, navodi Marunica.
Kata Marunica dipl. ing. arh.
Obnova je bila pod stalnim nadzorom konzervatora, koji su postojeći elaborat nadopunjavali novim saznanjima. Ključno je bilo pokušati sačuvati prednje pročelje i ulično pročelje u izvornom obliku. Uz zajednički odabir boja, definirale su se točno profilacije na pročelju, prozori su svi također napravljeni faksimilski. U interijeru su se, kako je bila dosta destruirana sama kuća, zadržali su se nekakvi osnovni elementi velikog značaja.
“Tako da imamo freske na zidovima, specijalne interzirane parkete, imamo neke dijelove kovanih ograda koje smo posebno restaurirali, a ono što možda najveća stvar osim možda same građevine, je to da smo uspjeli povratiti zapravo i elemente biljara u samu kuriju. Dakle, vlasnik je uspio doći u kontakt sa potomcima obitelji Mihalović i u jednom stanu na gornjem gradu u Zagrebu, čuvao se gotovo, neću reći kompletan, ali veliki dio inventara koji je nekoć bio ovdje, tako da sve ove slike koje vidimo okolo i antikne dijelove namještaja oni su zaista originalni namještaj koji je ovdje bio.”, ističe arhitektica.
Glavna zgrada očišćena je od starih struktura i afirmirani su saloni, a tavan koji u povijesti nije bio korišten prostor, pretvoren je u apartman s impresivnom građom i novim konzolama.
To je bio jedan tavan, opet s prekrasnom visinom, prekrasnim gredama. U startu je bila ideja da se sve, sva stara građa zadrži, ali naravno sa detaljnom inspekcijom neke grede su se morale zamijenit s lameliranim suvremenim sustavima te su ugrađene smo konzole koje strše van iz krova, građene od čelika.
“To je sve prošlo jedan žestok statički proračun gdje isto moram pohvalit kolegu Bagalića koji je projektirao cijeli sustav. Htjeli smo isto u dogovoru s restauratorima, smjeli smo intervenirati malo intenzivnije na dvorišnu stranu projekta, cijele građevine i tu smo zapravo odlučili napraviti velike otvore prema bivšem povijesnom perivoju koje bi to potkrovlje učinilo drugačijim stambenim potkrovljem. Bilo nam je tu izrazito važno da napravimo jasnu distinkciju između tih novih elemenata i stare zgrade tako da nitko tko dođe ovdje ne može se zabuniti je li to nastalo krajem 18. stoljeća ili početkom 21. stoljeća. “. nastavlja sugovornica.
Najteži zadatak bio je napraviti garažu i bazen, a ne narušiti povijesnu vizuru. Arhitekti su tu posegnuli za idejom smještanja novih velikih struktura ispod zemlje.
“Bazenska zgrada je nešto što nije trebalo biti vidljivo ali opet smo htjeli da bude na neki način vidljivo i da komplementira zapravo zgradi, tako da je ona nastala iz više iteracija i na kraju je nastala doslovno kao, evo kolega Filip Vidović i Nenad Ravnić koji su sa mnom najviše radili na projektu, doslovno je nastala kao ugriz u terenu kao da ga je netko malo izdignuo, tako da kad se sagledava bivši perivoj, današnji vrt, ona se minimalno vidi, a opet kada se prilazi, onda nekako se otvori prema prizoru što je posebno interesantno tijekom večernjih sati kada se vidi ta nekakva natruha svjetlosti koja se događa unutra.”, zaključila je Marunica.
Spavaće sobe kao parafraza baldahina, rasvjeta koja naglašava oblike i zanimljivi antikni detalji stvaraju neopisiv povijesni osjećaj.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Izlog, restoran ili hotel: Pravila dizajnerice za blagdansko uređenje poslovnog prostora
Kako postići da prostor ostane funkcionalan i profesionalan, a ipak svečan, otkriva nam dizajnerica evenata…
Blagdani unose poseban ritam i u naše domove, ali i u radne i javne ambijente, a advent u uredu, recepciji, salonu, hotelu ili restoranu ne bi djelovao autentično bez barem jednog pažljivo odabranog blagdanskog detalja.
Kako postići da prostor ostane funkcionalan i profesionalan, a ipak svečan, otkriva dizajnerica evenata i maloprodajnih prostora Manuela Javor, koja savjetuje kako pristupiti božićnom uređenju poslovnog prostora na način koji poštuje identitet brenda, dinamiku rada i doživljaj korisnika.
Manuela Javor vodi nas korak po korak do izrade vlastitog adventskog vjenčića
Dobro osmišljena dekoracija pritom ne samo da uljepšava prostor, nego i stvara ugodniji ambijent u kojem se blagdanska atmosfera prirodno osjeća.
Funkcionalnost i sigurnost kao ključna pravila
Manuela naglašava da je polazišna točka svakog blagdanskog uređenja poslovnog prostora razumijevanje načina na koji se on svakodnevno koristi. Prostor mora ostati prohodan, siguran i jednostavan za rad i kretanje.
„U javnom prostoru moramo voditi računa o sigurnosti i funkcionalnosti. Ne možemo se voditi samo osobnim stilom, nego sve moramo prilagoditi prostoru i ne pretjerivati. Uređenje uvijek mora biti u skladu s onim što se u tom prostoru zaista događa.“
Damjan Geber otkriva: Intuicija i analiza ponašanja oblikuju suvremeni prostorni dizajn
Takav pristup osigurava da se blagdanski duh osjeti, ali da prostor ostane praktičan i organiziran.
Trendovi koji obilježavaju božićno i blagdansko uređenje poslovnog prostora
Ovogodišnji trendovi posebno su prilagođeni poslovnim ambijentima jer naglasak stavljaju na jednostavnost, prirodne materijale i dugotrajnost dekoracija. Suptilne boje, prirodne teksture i elementi inspirirani zimom stvaraju atmosferu koja izgleda svečano, ali ne dominira prostorom.
Sve je popularniji monokromatski pristup – odabir jedne dominantne palete koja se lako uklapa u različite stilove interijera, od modernih ureda do toplih restorana i profinjenih hotelskih recepcija. Umjesto naglašene raskoši, naglasak je na detaljima koji stvaraju doživljaj i daju prostoru karakter.
Najveći trend, navodi Manuela, nije u određenoj dekoraciji, već u emociji koju prostor prenosi. Blagdansko uređenje poslovnog prostora treba pružiti suptilan “wow” trenutak – detalj koji posjetitelj primijeti odmah, ali koji ne narušava profesionalni dojam.
Kako uklopiti blagdanske dekoracije u identitet poslovnog prostora
Dekoracija poslovnog prostora treba biti u skladu s njegovim interijerom i identitetom brenda. Moderni prostori bolje podnose minimalističke dekoracije, dok prostori s toplijim ili razigranijim interijerom mogu nositi retro ili klasične naglaske.
Manuela pokazuje primjer jednog restorana uređenog u estetici pedesetih godina. Dekoracija je pažljivo usklađena s umjetničkim djelima u prostoru, čime je postignuta ravnoteža između vintage inspiracije i suvremene interpretacije.
Blagdanski ugođaj kroz jednostavne, ali promišljene elemente
Blagdanski ugođaj u poslovnim prostorima najlakše se postiže kroz nekoliko promišljenih dekorativnih elemenata. Suptilne lampice toplog tona, borove grančice, stakleni ornamenti i tekstilni detalji mogu uvesti blagdanski duh bez vizualnog prenatrpavanja. Materijali poput drva, papira, stakla i tekstila naglašavaju prirodnost i nenametljivu eleganciju, što je idealno za profesionalne prostore.
Kada se dekoracija uskladi s arhitekturom i vizualnim identitetom brenda, božićno uređenje poslovnog prostora postaje dio cjelokupnog korisničkog iskustva. U takvom prostoru blagdanska druženja, sastanci i svakodnevne interakcije dobivaju posebno ugodan ton, a prostor odiše toplinom i svečanošću.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Frank Gehry: Arhitekt koji je zgrade pretvarao u skulpture
U petak, 5. prosinca, preminuo je Frank O. Gehry — vizionar čije su fluidne forme i hrabre strukture obilježile suvremenu arhitekturu i inspirirale generacije.
Frank O. Gehry ostaje upamćen kao jedan od najutjecajnijih i najprepoznatljivijih arhitekata suvremenog doba, vizionar koji je svojim hrabrim, originalnim i eksperimentalnim pristupom trajno ostavio trag u promišljanju moderne arhitekture. Gehry je bio poznat po arhitekturi koja više nalikuje kiparstvu nego tradicionalnoj gradnji. Zgrade koje je projektirao često imaju zakrivljene, valovite, asimetrične formacije. Metal, staklo, čelik i druge neklasične kombinacije postaju dio organskog, ponekad gotovo futurističkog ili nadrealnog doživljaja.
Ovaj pristup — ponekad dramatičan, ponekad provokativan — natjerao je promatrače da preispitaju što arhitektura može biti: ne samo funkcionalna, nego i emotivna, simbolična vizualna izjava.
Iako ga mnogi smatraju američkim arhitektom Frank Gehry rođen 28. veljače 1929. u Torontu. Godine 1947. seli u Kaliforniju i 1951. završava studiji arhitekrure na University of Southern California. Nakon kraćeg iskustva rada u uredima Welton Becket&Associates i onom Victora Gruena, 1962. osniva svoju tvrtku Frank O. Gehry Associates u Los Angelesu.
Već u ranim radovima manifestirala se njegova želja da odbaci hladnu, strogu uobičajenu modernističku estetiku i da stvara na način koji je eksperimentalniji i osobniji — neobični oblici, neočekivani materijali, fluidne linije.
Zaha Hadid – umjetnica prostora koja je oblikovala budućnost
Eksperimenti s namještajem i “spretnim materijalima”
U kasnim 1960-ima i početkom 1970-ih lansirao je kolekciju namještaja pod nazivom Easy Edges — seriju stolica i stolova od višeslojno presavinutog kartona. Materijala koji je u to vrijeme mnogima djelovao trivijalno, Gehry je pretočio u neočekivano čvrste, praktične i vizualno jedinstvene objekte.
Prvi arhitektonski zaokret — kuća u Santa Monici
Prekretnica u Gehryjevoj karijeri dogodila se 1978. kada je rekonstruirao vlastitu kuću u Santa Monici. Staru drvenu kuću — običan američki bungalow — “umotao” je u slojeve industrijskih materijala: metalne ploče, lančanu ogradu, staklo i neobrađeno drvo. Time je stvorio dramatičnu, dekonstruiranu formu koja je izazvala negodovanje susjeda, ali i ogromno zanimanje arhitektonske javnost. Ta kuća nije bila samo dom — bila je izjava: arhitektura ne mora biti uglađena i “skupa”, može biti sirova, iskrena, eksperimentalna. Gehry više nije bio samo arhitekt — postao je inovator, ekscentrik, nekonvencionalni umjetnik koji preispituje granice prostora.
Najznačajniji radovi – kada arhitekura postane skulptura
Kako se njegova karijera razvijala, Gehry je dobijao sve veće zadatke — i slobode. U osamdesetim i devedesetim godinama počeli su ključni međunarodni projekti koji su ga učinili legendom.
Guggenheim Museum Bilbao
Guggenheim Museum Bilbao, otvoren 1997., predstavlja možda njegovo najprepoznatljivije djelo i nezaobilazan simbol suvremene arhitekture. Njegova fasada obložena titanijem — savijena, valovita, razigranih oblika — daje zgradi dinamičan, gotovo živ karakter. Kao da je građevina u stalnom pokretu. Unutrašnjost muzeja, s fluidnom raspodjelom prostora i atrijima, omogućava slobodan protok posjetitelja i igru svjetla i sjene — često su istaknutu kao dio jedinstvene čarolije prostora. No značaj Guggenheima u Bilbau nadilazi estetiku: projekt je pokrenuo veliku kulturnu i gospodarsku preobrazbu grada — fenomen poznat kao Bilbao effect. U prvim godinama nakon otvaranja, milijuni posjetitelja izmijenili su percepciju grada. Time je dokazano da arhitektura — atraktivna, hrabra, neuobičajena — može redefinirati urbani identitet.
Walt Disney Concert Hall
Walt Disney Concert Hall, dovršen 2003., svakako je jedan od najvažnijih kulturnih objekata Los Angeles-a. Zgrada je ujdeno i jedan od najboljih primjera kako arhitektura i akustika mogu spojiti estetiku i funkcionalnost. Eksterijer zgrade čine valovite, zakrivljene površine od brušenog nehrđajućeg čelika. Paneli koji svjetlucaju na suncu i reflektiraju svjetlost grada dijeluju poput jedra broda zarobljena u urbanim vjetrovima. Taj “pokret” u metalu, simbolizirajući glazbu, ritam i dinamiku Los Angelesa, postao je vizualni potpis Gehryjevog pristupa.
Dancing House u Pragu
Među Gehryjevim najpoznatijim europskim projektima ističe se i Dancing House u Pragu (1996.), zgrada koju je realizirao u suradnji s arhitektom Vlado Milunićem. Smještena uz rijeku Vltavu, na mjestu koje je dugo čekalo obnovu nakon bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, Dancing House postala je simbol moderne transformacije povijesnog grada. Sastavljena od dva kontrastna volumena — jednog valovitog, staklenog oblika koji djeluje nestabilno i plesno, te drugog čvršćeg, cilindričnog, “ukoso” raščlanjenog kamenom — građevina je ubrzo dobila nadimak “Fred and Ginger”, prema slavnom plesnom dvojcu. Gehry je kasnije isticao da nije želio da se taj naziv koristi službeno, ali ideja pokreta, ritma i plesne dinamike ostala je ključna za razumijevanje zgrade. Dancing House označava i važan trenutak u njegovom opusu — pokazuje kako Gehry uspijeva uvesti fluidnost, razigranost i eksperimentalnu energiju u urbane cjeline koje su povijesno stroge, ali istovremeno poštovati kontekst, ljestvicu i duh mjesta. Danas se smatra jednim od najprepoznatljivijih simbola suvremene arhitekture u Pragu.
Frank O. Gehry ostaje upamćen kao jedan od najutjecajnijih i najprepoznatljivijih arhitekata suvremenog doba, vizionar koji je svojim hrabrim, originalnim i eksperimentalnim pristupom trajno promijenio tijek moderne arhitekture. Njegova sposobnost da kombinira skulpturalnu slobodu s funkcionalnošću rezultirala je građevinama koje nisu samo prostori, nego doživljaji—arhitektonska djela koja iznova definiraju odnos između materijala, forme i emocije. Gehryjev rad predstavlja nepresušan izvor inspiracije i dokaz da arhitektura može biti jednako provokativna, poetična i inovativna kao i svaka druga umjetnička disciplina.
Norman Robert Foster – arhitekt koji je promijenio lice moderne arhitekture
