Arhitektura i dizajn
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Spavaće sobe kao parafraza baldahina, rasvjeta koja naglašava oblike i zanimljivi antikni detalji stvaraju neopisiv povijesni osjećaj
U mjestu Feričanci nalazi se kurija Mihalović. Obitelj Mihalović sagradila ju je krajem 16. stoljeća nakon čega je nekoliko puta obnavljana. Krajem 19. stoljeća, kurija je prodana i više je puta mijenjala funkciju.
Suautorica projekta obnove kurije, Kata Marunica dipl. ing. arh., ističe da zgradu koju vidimo danas teško može podsjećati na onu zgradu koju smo tada vidjeli jer je bila pregrađivana jako puno puta. U toj zgradi je bila i škola i stanovi pa su ustvari brojni stanovnici Feričanaca povezani s njom.
Krajem 2000-tih godina današnji vlasnik ulazi u posjed građevine, a 9 godina kasnije rade se prve konceptualne skice.
“Zahtjevi investitora su bili vrlo fleksibilni i s nama arhitektima, projektantima su razvijali koncept jer je moralo sav sadržaj koji je sad heritage hotel on je trebao biti dobro promišljen tako da se zadrže glavne povijesne strukture i glavna osnovica same kurije, a opet da uspijemo na neki način staviti sve planirane sadržaje kako bi ona zaživjela u punom smislu.”, navodi Marunica.
Kata Marunica dipl. ing. arh.
Obnova je bila pod stalnim nadzorom konzervatora, koji su postojeći elaborat nadopunjavali novim saznanjima. Ključno je bilo pokušati sačuvati prednje pročelje i ulično pročelje u izvornom obliku. Uz zajednički odabir boja, definirale su se točno profilacije na pročelju, prozori su svi također napravljeni faksimilski. U interijeru su se, kako je bila dosta destruirana sama kuća, zadržali su se nekakvi osnovni elementi velikog značaja.
“Tako da imamo freske na zidovima, specijalne interzirane parkete, imamo neke dijelove kovanih ograda koje smo posebno restaurirali, a ono što možda najveća stvar osim možda same građevine, je to da smo uspjeli povratiti zapravo i elemente biljara u samu kuriju. Dakle, vlasnik je uspio doći u kontakt sa potomcima obitelji Mihalović i u jednom stanu na gornjem gradu u Zagrebu, čuvao se gotovo, neću reći kompletan, ali veliki dio inventara koji je nekoć bio ovdje, tako da sve ove slike koje vidimo okolo i antikne dijelove namještaja oni su zaista originalni namještaj koji je ovdje bio.”, ističe arhitektica.
Glavna zgrada očišćena je od starih struktura i afirmirani su saloni, a tavan koji u povijesti nije bio korišten prostor, pretvoren je u apartman s impresivnom građom i novim konzolama.
To je bio jedan tavan, opet s prekrasnom visinom, prekrasnim gredama. U startu je bila ideja da se sve, sva stara građa zadrži, ali naravno sa detaljnom inspekcijom neke grede su se morale zamijenit s lameliranim suvremenim sustavima te su ugrađene smo konzole koje strše van iz krova, građene od čelika.
“To je sve prošlo jedan žestok statički proračun gdje isto moram pohvalit kolegu Bagalića koji je projektirao cijeli sustav. Htjeli smo isto u dogovoru s restauratorima, smjeli smo intervenirati malo intenzivnije na dvorišnu stranu projekta, cijele građevine i tu smo zapravo odlučili napraviti velike otvore prema bivšem povijesnom perivoju koje bi to potkrovlje učinilo drugačijim stambenim potkrovljem. Bilo nam je tu izrazito važno da napravimo jasnu distinkciju između tih novih elemenata i stare zgrade tako da nitko tko dođe ovdje ne može se zabuniti je li to nastalo krajem 18. stoljeća ili početkom 21. stoljeća. “. nastavlja sugovornica.
Najteži zadatak bio je napraviti garažu i bazen, a ne narušiti povijesnu vizuru. Arhitekti su tu posegnuli za idejom smještanja novih velikih struktura ispod zemlje.
“Bazenska zgrada je nešto što nije trebalo biti vidljivo ali opet smo htjeli da bude na neki način vidljivo i da komplementira zapravo zgradi, tako da je ona nastala iz više iteracija i na kraju je nastala doslovno kao, evo kolega Filip Vidović i Nenad Ravnić koji su sa mnom najviše radili na projektu, doslovno je nastala kao ugriz u terenu kao da ga je netko malo izdignuo, tako da kad se sagledava bivši perivoj, današnji vrt, ona se minimalno vidi, a opet kada se prilazi, onda nekako se otvori prema prizoru što je posebno interesantno tijekom večernjih sati kada se vidi ta nekakva natruha svjetlosti koja se događa unutra.”, zaključila je Marunica.
Spavaće sobe kao parafraza baldahina, rasvjeta koja naglašava oblike i zanimljivi antikni detalji stvaraju neopisiv povijesni osjećaj.
Arhitektura i dizajn
Što je biogradnja i zašto se sve češće spominje kao budućnost stanovanja?
U vremenu klimatskih promjena i rastuće svijesti o zdravlju, biogradnja se sve češće nameće kao logičan izbor
Biogradnja je pristup gradnji koji u središte stavlja zdravlje čovjeka, odnos prema prirodi i dugoročnu održivost prostora u kojem živimo. Riječ je o načinu gradnje koji koristi prirodne materijale, poštuje lokalni kontekst i nastoji smanjiti negativan utjecaj na okoliš.
Za razliku od klasične gradnje, biogradnja ne promatra kuću samo kao tehnički objekt. Ona je prostor koji aktivno utječe na kvalitetu života. Temperatura, vlaga, kvaliteta zraka i osjećaj ugode jednako su važni kao i statika ili dizajn.
Zašto su knjige o arhitekturi i dalje ključne za razumijevanje prostora
U vremenu klimatskih promjena i rastuće svijesti o zdravlju, biogradnja se sve češće nameće kao logičan izbor.
Odakle dolazi pojam biogradnje?
Pojam biogradnje razvija se iz kombinacije tradicionalnog znanja, ekologije i suvremene arhitekture. Temelji se na iskustvima starih kultura koje su gradile kuće od materijala dostupnih u neposrednom okruženju.
Takvi domovi bili su prilagođeni klimi, terenu i načinu života ljudi. Debeli zidovi od zemlje ili kamena ljeti su hladili, a zimi zadržavali toplinu. Drvo se koristilo zbog svoje dostupnosti i fleksibilnosti.
Danas se ta znanja reinterpretiraju kroz suvremene tehnologije, ali osnovna filozofija ostaje ista – graditi u skladu s prirodom, a ne protiv nje.
Koji se materijali koriste u biogradnji?
U biogradnji se koriste prirodni, slabo obrađeni i netoksični materijali. Najčešći su drvo, glina, slama, kamen, vapno i pluto. Sve češće se koristi i ovčja vuna kao izolacijski materijal.
Ono što ove materijale povezuje jest njihova sposobnost regulacije vlage i temperature. Zidovi „dišu“, a prostor zadržava stabilnu mikroklimu bez naglih promjena.
Za razliku od sintetičkih materijala, prirodni ne ispuštaju štetne spojeve. Time se smanjuje rizik od alergija, glavobolja i sindroma „bolesnih zgrada“.
Kako biogradnja utječe na kvalitetu života?
Prostori građeni prema načelima biogradnje često se opisuju kao ugodniji za boravak. Temperatura je stabilnija, zrak svježiji, a vlaga uravnotežena tijekom cijele godine.
Plijesan, vlaga ili loš zrak u vašem domu? Rekuperatori zraka nude trajno rješenje
Takvi domovi posebno su pogodni za obitelji s djecom, osobe s respiratornim problemima i sve koji puno vremena provode u zatvorenom prostoru. Boravak u njima potiče osjećaj smirenosti i povezanosti s okolinom.
Biogradnja također potiče sporiji i svjesniji način življenja. Prostor postaje mjesto odmora, a ne izvor dodatnog stresa.
Primjeri biogradnje u Hrvatskoj i svijetu
Primjeri biogradnje postoje stoljećima i prisutni su u različitim kulturama diljem svijeta, često kao odgovor na klimu i dostupne resurse.
Iglui, koje su Inuiti gradili na Arktiku, izrađeni su isključivo od snijega, ali upravo zahvaljujući strukturi i zraku zarobljenom između slojeva leda pružaju iznenađujuće dobru toplinsku izolaciju.
U afričkim zajednicama, primjerice kod naroda Masai i Himba, tradicionalne kuće izrađuju se od mješavine zemlje, gline i kravljeg izmeta, materijala koji je prirodan, lokalno dostupan i ima antibakterijska svojstva. Takvi objekti ljeti ostaju hladni, a zimi zadržavaju toplinu.
Slične principe nalazimo i u zemljanim kućama od naboja (rammed earth) u Kini i Maroku, kao i u adobe gradnji u Južnoj Americi. Iako se materijali razlikuju, zajedničko im je jedno: gradnja u skladu s prirodom, bez industrijskih procesa i s jasnim razumijevanjem okoliša u kojem nastaju. Upravo zbog toga ovakvi primjeri danas služe kao inspiracija suvremenoj biogradnji i održivoj arhitekturi.
U Hrvatskoj se biogradnja najčešće pojavljuje u obiteljskim kućama i manjim projektima. Posebno je prisutna u ruralnim područjima, ali sve češće i u suvremenim kućama na obali.
Primjeri uključuju kuće od drva i gline u Gorskom kotaru, slamnatice u kontinentalnom dijelu zemlje te drvene kuće projektirane prema pasivnim standardima.
U svijetu su predvodnici biogradnje Austrija, Njemačka i Švicarska, gdje se prirodni materijali često kombiniraju s visokom energetskom učinkovitošću. U Skandinaviji dominira drvo, dok se u Japanu tradicionalna drvena gradnja prilagođava suvremenim protupotresnim zahtjevima.
Je li biogradnja povratak unatrag ili korak naprijed?
Iako se oslanja na tradiciju, biogradnja nije nostalgičan povratak prošlosti. Ona je suvremen odgovor na pitanje kako graditi održivo i odgovorno.
Prirodni materijali danas se kombiniraju s modernim sustavima grijanja, ventilacije i upravljanja energijom. Rezultat su domovi koji su funkcionalni, estetski privlačni i dugoročno isplativi.
Biogradnja nije prolazni trend. Ona je promjena načina razmišljanja o prostoru. I jasna poruka da dom može biti zdrav, lijep i u skladu s prirodom – istovremeno.
Arhitektura i dizajn
Hrvatski dizajn namještaja kao spoj znanja, resursa i identiteta
Kroz malu povijest dizajna provela nas je dizajnerica Karla Kocijan, čiji rad prirodno nastavlja dugu tradiciju hrvatskog dizajna, ali je interpretira kroz suvremeni autorski izraz
U posljednjih desetak godina hrvatski dizajn, pa tako i hrvatski dizajn namještaja, sve se snažnije pozicionirao na međunarodnoj sceni.
Da interes za domaći dizajn ne jenjava potvrđeno je i 2025. godine na Zagreb Design Weeku. Ove godine su posjetitelji imali priliku upoznati brojne suvremene hrvatske proizvode, kao i prošetati izložbom predmeta iz 60-ih, 70-ih i 80-ih.
10 najpoznatijih komada namještaja u povijesti dizajna
Dizajn kao životni poziv
Kroz malu povijest dizajna provela nas je dizajnerica Karla Kocijan, čiji rad prirodno nastavlja dugu tradiciju hrvatskog dizajna, ali je interpretira kroz suvremeni autorski izraz. Kako sama ističe, dizajn ju zanima od najranijih dana.
“Uvijek sam nešto crtala i radila ili su to bili interijeri ili neki komadi namještaja ili neki
proizvodi. Jednostavno, od uvijek sam znala. Onda kada sam pisala napokon taj fakultet, to je bilo samo onako jedna zanimljiva igra” rekla je Karla.
Karla kaže da je odrasla u umjetničkoj obitelji, ali je vrlo rano znala da se neće baviti istim područjima kao ostali članovi obitelji, već dizajnom. Studij dizajna opisuje kao igru koja se s vremenom razvila u ozbiljan profesionalni poziv – i uživanje.
Povijesni temelji hrvatskog dizajnerskog namještaja
Karla podsjeća da se razvoj domaćeg dizajna snažno veže uz razdoblje nakon Drugog svjetskog rata. Industrijska proizvodnja ubrzano razvijala, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Ističe da je Hrvatska raspolagala bogatim resursima, posebice šumama, što je omogućilo snažan razvoj proizvodnje namještaja.
Dodaje kako je važan trenutak bio i osnutak Obrtničke škole oko 1880. godine, današnje Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, čime se započelo sustavno obrazovanje kadrova. Kratko djelovanje Akademije primijenjene umjetnosti, iznjedrilo je visoko obrazovane stručnjake koji su kasnije zapošljavani u tvornicama.
Karla objašnjava da su tadašnji dizajneri često ostajali anonimni jer su proizvodi izlazili pod imenom tvornice. Navodi imena poput Adama Petranovića, Vlade Petričevića, Olega Hržića i Mladena Orešića kao ključne autore koji su iz industrijskog sustava izrasli u samostalna dizajnerska imena.
1989. otvoren je i Studij dizajna kao interdisciplinarni i interfakultetski studij.
Tradicija kao temelj suvremenog dizajna
Govoreći o današnjem trenutku, Karla naglašava da je važno tradiciju koristiti na inovativan način. Smatra da su domaći materijali, osobito drvo, velika prednost hrvatskog dizajna, jer suvremeni kupci sve više cijene prirodne materijale i lokalnu proizvodnju.
“Hrvatska je iznimno bogata šumskim resursima, što se prirodno odražava i na dizajn namještaja. Korištenje domaćeg drva ne predstavlja samo logičan izbor materijala, već i snažnu poveznicu s tradicijom i lokalnim identitetom“, kaže dizajnerica.
Upravo takvi prirodni materijali danas su sve traženiji – publika cijeni autentičnost, održivost i domaću proizvodnju.
Prema njezinim riječima, hrvatski dizajn danas je teško svesti na jedan prepoznatljiv stil, jer se globalni trendovi brzo šire i međusobno isprepliću.
“Prije je, recimo, skandinavski dizajn koji je bio vrlo specifičan jer su koristili tako svjetlo drvo, ali danas je to vrlo moderno pa onda i druge zemlje to koriste i teško je reći da baš Hrvatska ima neki konkretan potpis.”
Izazovi proizvodnje i tržišta
Jedan od najvećih izazova za domaće dizajnere, ističe Karla, i dalje je proizvodnja. Samostalnim autorima često je teško realizirati proizvod u većim serijama bez podrške tvornica, stručnjaka i infrastrukture. Unikatni komadi mogu se proizvesti u manjim količinama, no ozbiljniji iskorak na tržište zahtijeva suradnju s proizvođačima.
Zato smatra da je suradnja dizajnera i tvornica ključna – upravo takvi modeli omogućuju stvaranje proizvoda koji se ne samo proizvode, već i kvalitetno plasiraju i promoviraju, ne samo u Hrvatskoj nego i na međunarodnoj sceni.
“Kupci jako vole hrvatski dizajn, baš zato jer je iz Hrvatske, jer je to domaći proizvod”, kaže dizajnerica.
Kupci prepoznaju vrijednost domaćeg dizajna
Unatoč izazovima, interes za domaći dizajnerski namještaj raste. Karla kaže da kupci sve češće biraju hrvatske proizvode upravo zato što su domaći, kvalitetni i izrađeni od lokalnih materijala. Ako budžet dopušta, prednost se daje domaćem dizajnu, a čak i kada je budžet ograničen, mnogi su spremni uložiti u jedan dizajnerski komad s jasnim identitetom i pričom.
Vidljivosti značajno pridonose i manifestacije poput Zagreb Design Weeka, ali i međunarodni sajmovi poput milanskog Salone del Mobile, koji javnosti jasno pokazuju da je dizajn sastavni dio svakodnevnog života.
Dizajn koji ima budućnost
Tržište hrvatskog dizajnerskog namještaja danas se gradi na snažnim povijesnim temeljima i suvremenim autorskim pristupima. Kroz kvalitetu, promišljenu proizvodnju i snažnu prezentaciju, domaći dizajn sve se jasnije pozicionira – ne kao prolazni trend, već kao dugoročna vrijednost.
