Arhitektura i dizajn
Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila
Spavaće sobe kao parafraza baldahina, rasvjeta koja naglašava oblike i zanimljivi antikni detalji stvaraju neopisiv povijesni osjećaj
U mjestu Feričanci nalazi se kurija Mihalović. Obitelj Mihalović sagradila ju je krajem 16. stoljeća nakon čega je nekoliko puta obnavljana. Krajem 19. stoljeća, kurija je prodana i više je puta mijenjala funkciju.
Suautorica projekta obnove kurije, Kata Marunica dipl. ing. arh., ističe da zgradu koju vidimo danas teško može podsjećati na onu zgradu koju smo tada vidjeli jer je bila pregrađivana jako puno puta. U toj zgradi je bila i škola i stanovi pa su ustvari brojni stanovnici Feričanaca povezani s njom.
Krajem 2000-tih godina današnji vlasnik ulazi u posjed građevine, a 9 godina kasnije rade se prve konceptualne skice.
“Zahtjevi investitora su bili vrlo fleksibilni i s nama arhitektima, projektantima su razvijali koncept jer je moralo sav sadržaj koji je sad heritage hotel on je trebao biti dobro promišljen tako da se zadrže glavne povijesne strukture i glavna osnovica same kurije, a opet da uspijemo na neki način staviti sve planirane sadržaje kako bi ona zaživjela u punom smislu.”, navodi Marunica.
Kata Marunica dipl. ing. arh.
Obnova je bila pod stalnim nadzorom konzervatora, koji su postojeći elaborat nadopunjavali novim saznanjima. Ključno je bilo pokušati sačuvati prednje pročelje i ulično pročelje u izvornom obliku. Uz zajednički odabir boja, definirale su se točno profilacije na pročelju, prozori su svi također napravljeni faksimilski. U interijeru su se, kako je bila dosta destruirana sama kuća, zadržali su se nekakvi osnovni elementi velikog značaja.
“Tako da imamo freske na zidovima, specijalne interzirane parkete, imamo neke dijelove kovanih ograda koje smo posebno restaurirali, a ono što možda najveća stvar osim možda same građevine, je to da smo uspjeli povratiti zapravo i elemente biljara u samu kuriju. Dakle, vlasnik je uspio doći u kontakt sa potomcima obitelji Mihalović i u jednom stanu na gornjem gradu u Zagrebu, čuvao se gotovo, neću reći kompletan, ali veliki dio inventara koji je nekoć bio ovdje, tako da sve ove slike koje vidimo okolo i antikne dijelove namještaja oni su zaista originalni namještaj koji je ovdje bio.”, ističe arhitektica.
Glavna zgrada očišćena je od starih struktura i afirmirani su saloni, a tavan koji u povijesti nije bio korišten prostor, pretvoren je u apartman s impresivnom građom i novim konzolama.
To je bio jedan tavan, opet s prekrasnom visinom, prekrasnim gredama. U startu je bila ideja da se sve, sva stara građa zadrži, ali naravno sa detaljnom inspekcijom neke grede su se morale zamijenit s lameliranim suvremenim sustavima te su ugrađene smo konzole koje strše van iz krova, građene od čelika.
“To je sve prošlo jedan žestok statički proračun gdje isto moram pohvalit kolegu Bagalića koji je projektirao cijeli sustav. Htjeli smo isto u dogovoru s restauratorima, smjeli smo intervenirati malo intenzivnije na dvorišnu stranu projekta, cijele građevine i tu smo zapravo odlučili napraviti velike otvore prema bivšem povijesnom perivoju koje bi to potkrovlje učinilo drugačijim stambenim potkrovljem. Bilo nam je tu izrazito važno da napravimo jasnu distinkciju između tih novih elemenata i stare zgrade tako da nitko tko dođe ovdje ne može se zabuniti je li to nastalo krajem 18. stoljeća ili početkom 21. stoljeća. “. nastavlja sugovornica.
Najteži zadatak bio je napraviti garažu i bazen, a ne narušiti povijesnu vizuru. Arhitekti su tu posegnuli za idejom smještanja novih velikih struktura ispod zemlje.
“Bazenska zgrada je nešto što nije trebalo biti vidljivo ali opet smo htjeli da bude na neki način vidljivo i da komplementira zapravo zgradi, tako da je ona nastala iz više iteracija i na kraju je nastala doslovno kao, evo kolega Filip Vidović i Nenad Ravnić koji su sa mnom najviše radili na projektu, doslovno je nastala kao ugriz u terenu kao da ga je netko malo izdignuo, tako da kad se sagledava bivši perivoj, današnji vrt, ona se minimalno vidi, a opet kada se prilazi, onda nekako se otvori prema prizoru što je posebno interesantno tijekom večernjih sati kada se vidi ta nekakva natruha svjetlosti koja se događa unutra.”, zaključila je Marunica.
Spavaće sobe kao parafraza baldahina, rasvjeta koja naglašava oblike i zanimljivi antikni detalji stvaraju neopisiv povijesni osjećaj.
Arhitektura i dizajn
Ovo su 3 najimpresivnija stadiona Svjetskog prvenstva 2026. godine
Ljubitelji nogometa pratit će najveće zvijezde svijeta, no ljubitelji arhitekture i dizajna imat će jednako dobar razlog za praćenje…
Od povijesnog stadiona na kojem je igrao Pelé do futurističkih arena s pomičnim krovovima i najvećim ekranima na svijetu – donosimo tri stadiona koja će obilježiti Svjetsko prvenstvo 2026.
Svjetsko prvenstvo 2026. bit će najveće u povijesti nogometa. Po prvi put domaćini su tri države, Sjedinjene Američke Države, Kanada i Meksiko, a utakmice će se igrati na stadionima koji predstavljaju vrhunac suvremene arhitekture i tehnologije.
Ljubitelji nogometa pratit će najveće zvijezde svijeta, no ljubitelji arhitekture i dizajna imat će jednako dobar razlog za praćenje: neki od stadiona na kojima će se igrati utakmice već su postali ikone svojih gradova, dok drugi pomiču granice mogućeg u konstrukciji, održivosti i iskustvu gledatelja. Donosimo tri koja se posebno izdvajaju.
1. Estadio Azteca – stadion koji je ispisao povijest nogometa
Malo je sportskih objekata koji nose status kakav uživa Estadio Azteca. Otvoren 1966. godine, ovaj legendarni meksički stadion ugostio je dva finala svjetskih prvenstava i bio pozornica nekih od najupamćenijih trenutaka u povijesti nogometa. Na njegovu travnjaku igrao je Pelé, na njemu je Diego Maradona postigao i “Ruku Božju” i gol stoljeća u četvrtfinalu 1986.
Za SP 2026. Azteca prolazi kroz opsežnu modernizaciju: unapređenje infrastrukture, novi sadržaji za posjetitelje te poboljšanja usmjerena na energetsku učinkovitost i održivost. Taj spoj nasljeđa i suvremenih standarda posebno je zanimljiv jer odražava trend koji se sve češće vidi i u civilnoj gradnji: pitanje zašto se okrećemo održivoj gradnji jednako je relevantno za stambene blokove i za sportske divove.
Azteca će postati prvi stadion u povijesti koji je ugostio utakmice čak tri svjetska prvenstva. Ni jedna arena na svijetu ne može se pohvaliti takvim kontinuitetom.
2. SoFi Stadium – futuristička arena vrijedna milijarde dolara
Kada je otvoren 2020. godine u Inglewood u Kaliforniji, SoFi Stadium odmah je ušao u razgovor o najimpresivnijim sportskim objektima na svijetu. Nije teško razumjeti zašto.
Njegova prepoznatljiva značajka je golemi prozirni krov koji natkriva cijeli kompleks, ali ne i zatvara ga, pa unutra prodire prirodno svjetlo, a gledatelji imaju osjećaj otvorenosti i bez izloženosti vremenskim uvjetima. Iznad terena lebdi jedinstveni ovalni videoboard, jedan od najvećih sportskih zaslona ikad izrađenih, koji omogućuje pogled na teren s gotovo svake strane.
No SoFi nije samo stadion. Kompleks je osmišljen kao dio potpuno novog urbanog središta koje uključuje trgove, javne prostore, komercijalne sadržaje i zelene površine. Upravo u tome leži njegova arhitektonska ambicija: ne biti zatvoreni objekt koji se jednom tjedno probudi, nego živi urbani fragment koji funkcionira neovisno o rasporedu utakmica. Ta logika razmišljanja bliska je onome što arhitekti poput Stefana Boerija zastupaju u civilnom kontekstu, vraćanjem prirode i javnog života u tkivo gradova.
3. AT&T Stadium – dom jednog od najvećih ekrana na svijetu
AT&T Stadium u Arlingtonu u Teksasu poznat je po kombinaciji monumentalne konstrukcije i tehnoloških inovacija koje i danas, godinama nakon otvorenja, ostavljaju dojam.
Pomični krov jedna je od njegovih najvažnijih tehničkih karakteristika: ovisno o vremenskim uvjetima i vrsti događanja, stadion se može u potpunosti otvoriti ili zatvoriti, što ga čini fleksibilnim prostorom za spektakle daleko izvan nogometa. Golemi centralni ekran, koji dominira unutrašnjošću stadiona, postavio je standarde koji su u trenutku otvorenja bili bez presedana.
Sofisticirani sustavi rasvjete, ventilacije i upravljanja događanjima čine ga primjerom onoga što se u arhitekturi sve češće naziva high-tech pristupom, u kojemu tehnološke komponente nisu skrivene, nego postaju dio vizualnog identiteta objekta. Tipovi suvremene arhitekture koji oblikuju današnji prostor upravo na ovakvim primjerima dobivaju najjasniji oblik.
Stadioni više nisu samo mjesta za sport
Gledano zajedno, ova tri stadiona govore nešto važno o smjeru u kojemu ide suvremena gradnja sportskih objekata. Monofunkcionalnost odlazi u prošlost. Današnji stadioni postaju multifunkcionalni kompleksi koji objedinjuju arhitekturu, tehnologiju, urbano planiranje i, sve češće, elemente održivosti.
Slično kao što staklene fasade u civilnoj arhitekturi više nisu samo estetski element, nego dio energetske ovojnice zgrade, i suvremeni stadioni moraju odgovoriti na zahtjeve energetske učinkovitosti, iskustva korisnika i urbanog konteksta u kojemu su smješteni. SP 2026. pokazat će kako izgleda nova generacija takvih objekata, od legendarnih arena koje se transformiraju do futurističkih građevina koje postavljaju nova mjerila. Bez obzira pratite li SP zbog nogometa ili arhitekture, ovi stadioni dokaz su da sportski objekti mogu biti jednako impresivni kao i gradovi oko njih.
Arhitektura i dizajn
Staklene fasade osvajaju suvremenu arhitekturu: Koliko su doista energetski učinkovite?
Zašto sve više zgrada ima staklene fasade i što to znači za vaše račune za struju
Staklene fasade posljednjih su desetljeća postale jedan od najprepoznatljivijih simbola suvremene arhitekture. Od poslovnih nebodera i hotela do javnih zgrada i pojedinih stambenih projekata, transparentna pročelja sve su češći izbor arhitekata i investitora koji žele više prirodnog svjetla, bolju povezanost unutarnjeg prostora s okolinom i osjećaj veće prostornosti.
No uz rastuću popularnost sve se glasnije postavlja jedno pitanje – koliko su staklene fasade doista energetski učinkovite?
Upravo ta tema bila je u središtu međunarodne znanstvene konferencije održane krajem svibnja u Zagrebu, koja je okupila stručnjake iz Hrvatske i svijeta.
Staklo kao dio energetske ovojnice zgrade
Staklene fasade odavno su prestale biti puki estetski element. One su danas važan dio energetske ovojnice zgrade i izravno utječu na potrošnju energije, kvalitetu unutarnjeg prostora i ugodnost boravka, baš kao što je slučaj i s klasičnim fasadnim sustavima koji su desetljećima bili standard u gradnji.
„Gotovo sve suvremene zgrade koje se danas grade koriste ostakljena pročelja jer iskorištavaju prednosti stakla kao transparentnog dijela ovojnice. Dobivamo više prirodnog svjetla, ali i toplinskih dobitaka koje zatim moramo pažljivo kontrolirati”, objašnjava prof. dr. sc. Zoran Veršić, organizator konferencije
Upravo ta ravnoteža između svjetlosti i topline jedan je od najvećih izazova suvremenog projektiranja.
Gdje se najčešće koriste?
Iako ih mnogi povezuju isključivo s poslovnim neboderima, staklene fasade danas se javljaju na sve većem broju projekata. U uredskim zgradama, hotelima, trgovačkim centrima, kulturnim ustanovama i javnim objektima.
„Staklena pročelja predviđena su uglavnom za poslovne i javne zgrade, manje za obiteljske kuće i višestambene zgrade. Međutim, vidimo da gotovo sve suvremene zgrade koriste prednosti ostakljenih pročelja”, ističe Veršić
Učinkovite — ali pod jednim uvjetom
Odgovor na pitanje o energetskoj učinkovitosti nije jednostavan. Moderna staklena pročelja mogu biti vrlo učinkovita, ali samo ako su projektirana i izvedena prema najvišim standardima.
„Učinkovite su u odnosu na zahtjeve tehničkih propisa. Slabija je učinkovitost u odnosu na klasične fasade, a kod svakog ostakljenog pročelja najslabija točka uvijek je staklo”
To nije drukčije ni kod standardnih prozora i stolarije — i tu je staklo oduvijek bila najizazovnija komponenta s aspekta toplinskih gubitaka.
Što sve danas ide u staklenu fasadu?
Kako bi se toplinski gubici sveli na minimum, a pregrijavanje ljeti stavilo pod kontrolu, industrija je u posljednjih desetak godina napravila značajan iskorak. Danas se u modernim fasadama koriste niskoemisijski (Low-E) premazi, međuprostori punjeni argonom ili kriptonom, napredni sustavi razmaknica i troslojna izolacijska stakla — a posljednja generacija donosi i vakuumsko izolacijsko staklo koje drastično smanjuje masu uz zadržavanje odličnih toplinskih svojstava.
„Najnoviji proizvod je izolacijsko staklo s vakuumom koje drastično smanjuje masu, a pritom zadržava vrlo dobra svojstva trostrukog ostakljenja”, objašnjava Veršić. Za usporedbu, sličan napredak u toplinskoj izolaciji bilježimo i u drugim segmentima gradnje — od krova do zidova.
Tržište se razvija brže nego ikad
Razvoj staklenih fasada danas se ne promatra samo kroz arhitekturu. Sve veći naglasak stavlja se na održivost materijala, smanjenje ugljičnog otiska i mogućnost recikliranja — što je tema o kojoj sve ozbiljnije razgovaraju i sudionici domaćih stručnih skupova o zelenoj gradnji.
„Kao i sve na današnjem tržištu, fasade se razvijaju vrlo brzo. Pojavljuju se novi materijali, novi oblici, složeniji dizajni i sve veći zahtjevi za CO₂ neutralnošću i energetskom učinkovitošću”, kaže Luka Fukat, predavač na konferenciji.
Koji su nedostaci?
Nekvalitetni materijali ili loše projektiran sustav mogu dovesti do povećanih toplinskih gubitaka zimi i pregrijavanja ljeti. Početna investicija viša je nego kod klasičnih fasadnih sustava, osobito kada su u igri vrhunska izolacijska stakla i napredni sustavi sjenjenja.
Ipak, stručnjaci ističu da kvalitetno projektno rješenje dugoročno može donijeti osjetno manju potrošnju energije — i nadoknaditi početni trošak.
Hrvatska prati trendove
„U Hrvatskoj posljednjih godina primjećujemo značajan rast interesa za staklena pročelja. U urbanim sredinama prepoznata je njihova arhitektonska i estetska vrijednost, ali i mogućnost povezivanja unutarnjeg i vanjskog prostora kroz transparentne ovojnice”, ističe Fukat
To je vidljivo ponajviše na novim poslovnim zgradama, hotelima i suvremenim stambenim projektima.
Pametna pročelja kao sljedeći korak
Stakla koja reagiraju na intenzitet sunca, napredni sustavi sjenjenja, vakuumska ostakljenja — sve su to tehnologije koje već sada oblikuju gradove budućnosti. No iza svake od njih stoji isti izazov: pronaći ravnotežu između transparentnosti, ugodnosti boravka i odgovornog korištenja energije.
Hoće li staklene fasade i dalje dominirati gradskim vizurama ovisi upravo o tome koliko uspješno te tehnologije odgovore na taj izazov.
