Arhitektura i dizajn
Nakon obnove krovišta, Šestinska Crkva spremna za cjelovitu obnovu unutrašnjeg prostora
Crkva svetog Mirka i danas ponosno stoji podno Medvednice
Predivna Crkva svetog Mirka u zagrebačkim Šestinama jedan je od simbola grada Zagreba. Osim što se ispred crkve nalazi grob oca domovine, dr. Ante Starčevića, vrlo je prepoznatljiva po svom krovištu. Šestinska Crkva pretrpjela je oštećenja u potresu zbog čega je morala ići u proces obnove.
Vlč. Robert Šreter ističe kako je crkva ostala u uporabnom stanju i nije bila tako oštećena kao neke druge crkve u podsljemenskoj zoni, te dodaje: “Budući da su se na raspolaganju našla sredstva fonda solidarnosti Europske unije, onda smo i mi ušli u proces kompletne obnove crkve, prvo zato što je ona zaista bila oštećena, a drugo zato da se preveniraju budući potresi jer mi ostajemo ovdje na trusnome području i trebalo je jednostavno obnoviti, učvrstiti crkvu za nekakve buduće izazove kad se već prilika ukazala.”
Konstrukcijska obnova crkve počela je u srpnju 2022. godine i trajala je gotovo godinu dana, a Igor Bešlić, izvođač radova ističe kako su radovi bili iznimno zahtjevni, posebno oni na krovištu na koje se i odnosio najveći dio radova: “Na krovištu smo zamijenili kompletnu staru građu, odnosno drvenu konstrukciju s čeličnom konstrukcijom i poboljšali statiku kompletnog krovišta,”, pojašnjava.
Svi radovi pod strogim nadzorom konzervatorskog zavoda
Radilo se sve naravno, propisima struke, u skladu i s odredbama konzervatorskog zavoda, sve je vršeno pod njihovim stručnim nadzorom.
“Crkva je zapravo takva bila i 1909. godine kada je izgrađena, dakle ništa se na njoj bitnog nije promijenilo, ona je ista kao što je i bila, pogotovo to krovište i krov na koji je stavljen novi crijep. Ono što je bila specifičnost ranije, prije potresa, bile su dvije nijanse žute boje – jedna je bila gore na zvoniku, a druga je bila na samom krovištu crkve. Sada je to ujednačeno i crkva je evo zasjala u svom novome sjaju, naravno, ovo je tek prva polovica obnove, čekamo ministarstvo kulture Republike Hrvatske da bi započela cjelovita obnova odnosno obnova crkve iznutra.”, pojasnio je vlč. Robert Šreter.
Uspješan spoj umjetnosti i hortikulture za savršen izgled vrta
Crkva trobrodnog oblika gdje glavni brod okružuju dva pobočna s kapelicama Srca Isusovog i Majke Božje, kulturno je dobro pod konzervatorskom zaštitom pa unatoč obnovi i dalje izgleda gotovo identično kao i kada je sagrađena. No, konzervatori su pristali da se dio drvene građe zamjeni čeličnom konstrukcijom.
“Složili su se zbog tog potresnog stanja, s tim da nije kompletna konstrukcija čelična nego je u pitanju kombinacija čelika i drveta.”, dodaje Igor Bešlić.
Nekada dvije nijanse žute boje crijepa, danas su zamijenjene jednom, a ukupna površina od 715 kvadratnih metara dobila je novi Tondach biber crijep plave i žute boje.
Josip Klarić, projektno tehnički savjetnik tvrtke Wienerberger navodi kako im je bila čast sudjelovati u ovom projektu s obzirom na to da tvrtka funkcionira sa željom da se zadovolji kulturno nasljeđe određenog lokalnog područja.
“Željeli smo smo ispoštovat zahtjeve konzervatora, svih sudionika projekta, i stoga smo u našoj proizvodnji biber crijepa u Sloveniji, u Križevcima pri Ljutomeru, nastojali proizvest što je moguće sličniji crijep, zapravo jednak onome kakav je bio prije na crkvi. Na taj zapravo smo u procesu proizvodnje dobili plave i žute biber crjepove u glaziranoj varijanti, što zapravo nije bio jednostavan proces. “, ističe.
Prije nego što su konzervatori odabrali nijansu, radilo se nekoliko proba prema uzrocima prijašnjeg crijepa.
“Postupak je tekao na način da se tražila idealna glazura u plavoj i žutoj boji, što znači da su kolege iz proizvodnje morali dobiti idealnu, što sličniju mješavinu tih boja, a zapravo radi se o mješavini sitno mljevenog stakla, glazure, pigmenata, u ovom slučaju žute i plave boje i gline i sve to skupa miješano ide u lakiranu komoru prije samog pečenja crijepa, a rezultat nakon pečenja su morale biti spomenute boje”, pojašnjava Klarić te dodaje kako nestandardne boje crijepa za Wienerberger nisu predstavljale problem jer mogućnost za izradu posebnih crjepova omogućava postojanje zasebne tvornice tih engoba, boja, pa ako postoje posebni zahtjevi za nekakvim ne standardnim bojama kao što je bio ovdje slučaj na crkvi u Šestinama, onda postoji mogućnost da prema nekakvim uzorcima, prema ralovima, modelima, stručnjaci mogu pokušati napravit željene nestandardne boje.
Ovo je tek prvi dio obnove u kojem je obnovljena konstrukcija crkve i zvonika. “Projektanti ove vrlo zahtjevne konstrukcije obnove crkve Svetoga Mirka u Šestinama bili su Zorana i Igor Gojnik, a radove na ovoj konstrukcijsko obnovi izvodila je tvrtka Hedom koja je vrlo stručno, vrlo profesionalno i u skladu sa svim rokovima i sa svim zahtjevima i konzervatora i struke, odradila svoj posao tako da ovo što sada vidimo je njihovih ruku djelo na čemu im ja od srca zahvaljujem.”, zaključio je vlč. Robert Šreter.
Wienerberger je vrlo aktivan sudionik obnove nakon potresa, osobito u obnovi kulturnog nasljeđa Zagreba za što su isporučili crjepove iz standardne ponude, kao i ovaj nestandardni plavo žuti koji ponosno stoji podno Medvednice.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Frank Gehry: Arhitek koji je zgrade pretvarao u skulpture
U petak, 5. prosinca, preminuo je Frank O. Gehry — vizionar čije su fluidne forme i hrabre strukture obilježile suvremenu arhitekturu i inspirirale generacije.
Frank O. Gehry ostaje upamćen kao jedan od najutjecajnijih i najprepoznatljivijih arhitekata suvremenog doba, vizionar koji je svojim hrabrim, originalnim i eksperimentalnim pristupom trajno ostavio trag u promišljanju moderne arhitekture. Gehry je bio poznat po arhitekturi koja više nalikuje kiparstvu nego tradicionalnoj gradnji. Zgrade koje je projektirao često imaju zakrivljene, valovite, asimetrične formacije. Metal, staklo, čelik i druge neklasične kombinacije postaju dio organskog, ponekad gotovo futurističkog ili nadrealnog doživljaja.
Ovaj pristup — ponekad dramatičan, ponekad provokativan — natjerao je promatrače da preispitaju što arhitektura može biti: ne samo funkcionalna, nego i emotivna, simbolična vizualna izjava.
Iako ga mnogi smatraju američkim arhitektom Frank Gehry rođen 28. veljače 1929. u Torontu. Godine 1947. seli u Kaliforniju i 1951. završava studiji arhitekrure na University of Southern California. Nakon kraćeg iskustva rada u uredima Welton Becket&Associates i onom Victora Gruena, 1962. osniva svoju tvrtku Frank O. Gehry Associates u Los Angelesu.
Već u ranim radovima manifestirala se njegova želja da odbaci hladnu, strogu uobičajenu modernističku estetiku i da stvara na način koji je eksperimentalniji i osobniji — neobični oblici, neočekivani materijali, fluidne linije.
Zaha Hadid – umjetnica prostora koja je oblikovala budućnost
Eksperimenti s namještajem i “spretnim materijalima”
U kasnim 1960-ima i početkom 1970-ih lansirao je kolekciju namještaja pod nazivom Easy Edges — seriju stolica i stolova od višeslojno presavinutog kartona. Materijala koji je u to vrijeme mnogima djelovao trivijalno, Gehry je pretočio u neočekivano čvrste, praktične i vizualno jedinstvene objekte.
Prvi arhitektonski zaokret — kuća u Santa Monici
Prekretnica u Gehryjevoj karijeri dogodila se 1978. kada je rekonstruirao vlastitu kuću u Santa Monici. Staru drvenu kuću — običan američki bungalow — “umotao” je u slojeve industrijskih materijala: metalne ploče, lančanu ogradu, staklo i neobrađeno drvo. Time je stvorio dramatičnu, dekonstruiranu formu koja je izazvala negodovanje susjeda, ali i ogromno zanimanje arhitektonske javnost. Ta kuća nije bila samo dom — bila je izjava: arhitektura ne mora biti uglađena i “skupa”, može biti sirova, iskrena, eksperimentalna. Gehry više nije bio samo arhitekt — postao je inovator, ekscentrik, nekonvencionalni umjetnik koji preispituje granice prostora.
Najznačajniji radovi – kada arhitekura postane skulptura
Kako se njegova karijera razvijala, Gehry je dobijao sve veće zadatke — i slobode. U osamdesetim i devedesetim godinama počeli su ključni međunarodni projekti koji su ga učinili legendom.
Guggenheim Museum Bilbao
Guggenheim Museum Bilbao, otvoren 1997., predstavlja možda njegovo najprepoznatljivije djelo i nezaobilazan simbol suvremene arhitekture. Njegova fasada obložena titanijem — savijena, valovita, razigranih oblika — daje zgradi dinamičan, gotovo živ karakter. Kao da je građevina u stalnom pokretu. Unutrašnjost muzeja, s fluidnom raspodjelom prostora i atrijima, omogućava slobodan protok posjetitelja i igru svjetla i sjene — često su istaknutu kao dio jedinstvene čarolije prostora. No značaj Guggenheima u Bilbau nadilazi estetiku: projekt je pokrenuo veliku kulturnu i gospodarsku preobrazbu grada — fenomen poznat kao Bilbao effect. U prvim godinama nakon otvaranja, milijuni posjetitelja izmijenili su percepciju grada. Time je dokazano da arhitektura — atraktivna, hrabra, neuobičajena — može redefinirati urbani identitet.
Walt Disney Concert Hall
Walt Disney Concert Hall, dovršen 2003., svakako je jedan od najvažnijih kulturnih objekata Los Angeles-a. Zgrada je ujdeno i jedan od najboljih primjera kako arhitektura i akustika mogu spojiti estetiku i funkcionalnost. Eksterijer zgrade čine valovite, zakrivljene površine od brušenog nehrđajućeg čelika. Paneli koji svjetlucaju na suncu i reflektiraju svjetlost grada dijeluju poput jedra broda zarobljena u urbanim vjetrovima. Taj “pokret” u metalu, simbolizirajući glazbu, ritam i dinamiku Los Angelesa, postao je vizualni potpis Gehryjevog pristupa.
Dancing House u Pragu
Među Gehryjevim najpoznatijim europskim projektima ističe se i Dancing House u Pragu (1996.), zgrada koju je realizirao u suradnji s arhitektom Vlado Milunićem. Smještena uz rijeku Vltavu, na mjestu koje je dugo čekalo obnovu nakon bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, Dancing House postala je simbol moderne transformacije povijesnog grada. Sastavljena od dva kontrastna volumena — jednog valovitog, staklenog oblika koji djeluje nestabilno i plesno, te drugog čvršćeg, cilindričnog, “ukoso” raščlanjenog kamenom — građevina je ubrzo dobila nadimak “Fred and Ginger”, prema slavnom plesnom dvojcu. Gehry je kasnije isticao da nije želio da se taj naziv koristi službeno, ali ideja pokreta, ritma i plesne dinamike ostala je ključna za razumijevanje zgrade. Dancing House označava i važan trenutak u njegovom opusu — pokazuje kako Gehry uspijeva uvesti fluidnost, razigranost i eksperimentalnu energiju u urbane cjeline koje su povijesno stroge, ali istovremeno poštovati kontekst, ljestvicu i duh mjesta. Danas se smatra jednim od najprepoznatljivijih simbola suvremene arhitekture u Pragu.
Frank O. Gehry ostaje upamćen kao jedan od najutjecajnijih i najprepoznatljivijih arhitekata suvremenog doba, vizionar koji je svojim hrabrim, originalnim i eksperimentalnim pristupom trajno promijenio tijek moderne arhitekture. Njegova sposobnost da kombinira skulpturalnu slobodu s funkcionalnošću rezultirala je građevinama koje nisu samo prostori, nego doživljaji—arhitektonska djela koja iznova definiraju odnos između materijala, forme i emocije. Gehryjev rad predstavlja nepresušan izvor inspiracije i dokaz da arhitektura može biti jednako provokativna, poetična i inovativna kao i svaka druga umjetnička disciplina.
Norman Robert Foster – arhitekt koji je promijenio lice moderne arhitekture
Arhitekti i arhitektonski projekti
Norman Robert Foster – arhitekt koji je promijenio lice moderne arhitekture
Norman Robert Foster jedno je od najutjecajnijih imena suvremene arhitekture, vizionar koji je zauvijek promijenio način na koji promatramo gradove, tehnologiju i održivost. Njegovi projekti — od londonskog Gherkina i njujorškog Hearst Towera do berlinskog Reichstaga — ističu se hrabrim konstrukcijskim rješenjima, inovativnim korištenjem stakla i čelika te neprestanim naglaskom na ekologiji i društvenoj odgovornosti arhitekture. Dobitnik je niza najprestižnijih nagrada, među kojima se ističe Pritzker, a od 2016. je i dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Norman Robert Foster rođen je 1935. u skromnoj radničkoj obitelji u Manchesteru, gdje je rano razvio fascinaciju tehnologijom, avionima i graditeljstvom. Nakon što je radio razne poslove, uključujući i službu u Kraljevskom ratnom zrakoplovstvu, upisao je arhitekturu na University of Manchester, a potom završio prestižni Yale, gdje se dodatno oblikovao njegov modernistički pogled na arhitekturu. Njegovi rani profesionalni koraci uključuju osnivanje studija Team 4, a zatim i Foster + Partners, kroz koji je izgradio karijeru jednog od najutjecajnijih arhitekata današnjice, poznatog po inovacijama, tehnološkoj eleganciji i strastvenoj predanosti održivosti.
Arhitektura kao društveni i ekološki manifest
Projekti Normana Fostera ne nastoje samo impresionirati oblikom, nego poboljšati kvalitetu života, smanjiti potrošnju energije i potaknuti transparentniji odnos društva i institucija. Često je naglašavao da arhitektura mora biti humanistička disciplina — ona koja služi ljudima i prirodi te predviđa potrebe budućih generacija.
Najpoznatiji projekti Normana Fostera
1. The Gherkin (London, 2003)
Ikoničan londonski neboder, prepoznatljiv po aerodinamičnom obliku „krastavca“, visok je 180 metara i predstavio je sasvim novu filozofiju poslovnih zgrada. Njegova fasadna dijagrid struktura omogućava prirodnu ventilaciju i obilje dnevnog svjetla, čineći zgradu jednim od pionira ekološki orijentirane visoke gradnje u Europi. The Gherkin je postao simbol Londona i jedan od najfotografiranijih modernih objekata u svijetu.
2. Hearst Tower (New York, 2003 – 2006)
Prva certificirana „zelena“ uredska zgrada u New Yorku uzdigla se iznad povijesne baze iz 1920-ih, pokazujući kako se staro i novo mogu spojiti u skladnu cjelinu. Prepoznatljiva dijagonalna čelična mreža eliminira potrebu za klasičnim vertikalnim stupovima, smanjujući količinu čelika i energiju potrebnu za gradnju. Hearst Tower postao je simbol održive arhitekture u srcu Manhattan-a.
3. City Hall (London, 2002)
Ova obla, futuristička građevina dizajnirana je tako da smanjuje površinu, čime se poboljšava energetska učinkovitost. Zgrada London City Halla odiše transparentnošću: spiralne unutarnje rampe i dominantno staklo simboliziraju otvorenost gradske uprave javnosti, ideju koja proizlazi iz Fosterove duboke vjere u društvenu ulogu arhitekture.
4. Reichstag – kupola Bundestaga (Berlin, 1999)
Rekonstrukcija povijesne zgrade njemačkog parlamenta jedan je od najpoznatijih Fosterovih zahvata. Staklena kupola s unutarnjim konusom obloženim reflektirajućim panelima usmjerava prirodno svjetlo u dvoranu i služi kao element prirodne ventilacije. Zgrada je projektirana da bude gotovo „0-carbon“ još krajem 1990-ih, što je u to vrijeme bilo revolucionarno.
Foster je ovaj projekt opisao riječima:
„Ta kupola s konusom koji reflektira prirodno svjetlo i koji izvlači zrak kroz zgradu dio je ekologije i čini je praktički zgradom s nultom emisijom – manifestom čiste energije izgrađenim još 1990-ih. Iznad svega, ona je demokracija u akciji, jer u kupoli je javnost doslovno iznad političara, koji moraju odgovarati narodu.“
5. Millennium Bridge (London, 2000)
Millennium Bridge, pješački most preko Temze koji povezuje St Paul’s Cathedral i Tate Modern, nastao je kroz suradnju Foster + Partnersa, inženjera Ove Arupa i kipara Anthonyja Cara. Dizajniran kao lagana, elegantna „oštrica svjetla“, most naglašava minimalizam i prozračnost, ne zaklanjajući panoramu grada. Iako je zbog početnog kolebanja stekao nadimak „Wobbly Bridge“, nakon tehničkih dorada postao je jedan od najprepoznatljivijih londonskih mostova i još jedan primjer Fosterova karakterističnog spoja estetike i inženjerske inovacije.
Savjet mladim arhitektima i kreatorima budućnosti
Na pitanje kakav bi savjet dao mladim studentima koji su tek diplomirali, Foster je odgovorio:
„Taj bih savjet dao i sam sebi – ostani student. Ako ne učiš, to znači da nisi kreativan.“
Taj citat savršeno oslikava njegov pristup radu: biti arhitekt znači biti trajno znatiželjan, otvoren i spreman učiti. Upravo je ta filozofija omogućila Fosteru da više od šest desetljeća ostane na samom vrhu svjetske arhitekture.
Norman Robert Foster nije samo tvorac nekih od najprepoznatljivijih građevina našeg vremena — on je arhitekt koji je redefinirao povezanost tehnologije, ekologije i društva. Njegovi projekti postali su simboli transparentnosti, inovacije i održivosti, dok njegov životni credo podsjeća da se istinska kreativnost rađa iz neprestanog učenja.
