Zagrebačka glumica Katarina Madirazza podijelila je svoju inspirativnu priču o tome kako je u vrijeme karantene 2020. godine otkrila novu strast – izradu keramičkih predmeta. Ovaj kreativni hobi ne samo da joj pomaže da se opusti nakon napornog dana, već joj pruža priliku da izrazi svoju umjetničku stranu.

Danas Katarina stoji iza brenda Catino Ceramics, kroz koji su njezini jedinstveni komadi keramike pronašli put do šire publike. Iz hobija, keramika je prerasla u terapiju i brend koji nosi osobni pečat i priču.

Početak Catino Ceramics: Strast prema unikatnim predmetima

„Kad smo se preselili u stan, htjela sam kupiti crne tanjure, ali nikako nisam mogla naći neke koji mi se sviđaju. Rekla sam, ma ja ću sebi to napraviti,“ prisjetila se Katarina. Inspiracija za bavljenje keramikom dolazi iz njezine ljubavi prema rukotvorinama i unikatnim suvenirima s putovanja.

„Uvijek sam na putovanjima kupovala keramiku kao uspomenu. Kad je došla korona, počistila sam stan 563 puta i više nisam znala što bih radila. Počela sam proučavati kako se keramika radi i krenula s glinamolom, a zatim prešla na pravu glinu.“

Izazovi i ljepota procesa u Catino Ceramics

Izrada keramike za Katarinu je bila izazovan, ali iznimno zadovoljavajući proces. „Dosta je to kompleksno, pogotovo za nekoga tko o tome nema pojma. Išla sam na tečaj lončarstva i još uvijek učim. Ali mene to užasno opušta, imam 101 ideju koje želim ostvariti.“

Njezina ideja bila je stvoriti predmete koji se koriste svaki dan, ali s dodatnom vrijednošću. „Počela sam s podmetačima za kuhače, stvarima koje stalno koristimo. Htjela sam da svaki predmet ima svoju priču, da oblikom ili bojom prenosi poruku, poput hrabrosti ili ludosti.“

Unikatni predmeti s pričom u Catino Ceramics

Katarina sada izrađuje razne setove tanjura koji se mogu kombinirati ili koristiti zasebno. Posebno se istaknuo njezin dizajn tanjura u obliku oblaka. „Prvotno je to bio poklon za Anu Radišić, ali na kraju mi se toliko svidio da sam počela raditi više takvih. Ti tanjuri su multifunkcionalni – za nakit, ključeve ili posluživanje gostiju.“

Perfekcionizam je sastavni dio njezina rada. „Neke modele sam radila 15.000 puta dok nisam bila zadovoljna. Ljepota keramike je u tome što nikad ne znaš kako će ispasti, a najbolji trenutak je kad izađe nešto ljepše nego što si očekivao.“

Keramika kao terapija i umjetnički izražaj kroz Catino Ceramics

Za Katarinu, keramika nije samo hobi već i oblik terapije. „Ona me iznenadi, inspirira i pruža mi priliku da stvorim nešto jedinstveno. To je proces koji me uči strpljenju i dopuštanju grešaka.“

Njezina priča pokazuje kako nas izazovna vremena mogu potaknuti na otkrivanje novih talenata i strasti. Katarina je pravi primjer kako hobi može postati nešto više – osobni izraz i umjetnost koja inspirira druge.

Svjetlo je njegova poezija, ljubav, a u konačnici i posao. Iako njegovo obrazovanje nije odmah krenulo putem svjetla, ipak ga je na kraju pronašao. Njegovo ime je Ranko Skansi.

Ranko Skansi je priznati stručnjak za dizajn interijera i rasvjete. Osnivač je studija LUMIGEA, specijaliziranog za projektiranje rasvjete i interijera. Tijekom svoje karijere, Skansi je objavio nekoliko stručnih radova i knjiga na temu ergonomije svjetla, uključujući “Lighting Ergonomics: How to Create Adequate Lighting Scenery”.

Njegov rad obuhvaća različite projekte, od rezidencijalnih do komercijalnih prostora, s posebnim naglaskom na stvaranje jedinstvenih rasvjetnih rješenja. Aktivno dijeli svoja istraživanja i publikacije na platformama poput Academia.edu, doprinoseći stručnoj zajednici inovativnim idejama i znanjem.

Ranko, kako ste otkrili svjetlo i kad ste se u njega zaljubili?

Ranko Skansi: U srednjoj školi sam počeo eksperimentirat sa svjetlom. U to doba, naravno da su bila mnoga ograničenja, ali sam shvatio, ne znajući još osnovne optike i matematike koja leži iza toga, da optička sredstva uredno mogu manipulirat s umjetnim svjetlom. Pa i sa prirodnim.

Još uvijek nisam distancirao svjetlo u smislu prirodno umjetno, ali već se dalo naslutiti nešto. Krenuo sam na fakultet, gdje sam završio geologiju. Ona je ustvari bila plod moje ljubavi prema kristalima koji su opet posredno sa svjetlima povezani. Već na prvoj godini sam shvatio da geologija nije studij svjetla u kristalima nego potpuno nešto drugo. Prihvatio sam to jer me zaintrigiralo more drugih, lijepih predmeta koji su bili na ovom programu.

Počeo sam raditi kao naftni geolog. Došao je rat, front, s fronta sam otišao u Italiju, tamo sam radio na dizajnu i tu je ustvari bio prvi kontakt s konkretnim svjetlom odnosno rasvjetom jer je vlasnik firme u kojoj sam radio bio arhitekt i radeći na interijerima, on je često koristio neke moje ideje, koncepte, upravo zbog svjetla. I ja sam nekako tad u to doba shvatio da imam jedan talent, da imam smisao za to, da ja ustvari čujem svjetlo. Kod mnogih svjetlo završava sa vidom i kad zatvorite oči oni nisu ustvari dalje više svjesni svjetla. Ja sam ga u stanju čut, pa čak i osjetit na prstima.

Vi ste na kraju zapravo stekli i titulu majstora svjetla.

Skansi: Osim na akademiji za film i televiziju i kazalište, kod nas nema studija koji bi učio ljude o svjetlu. Oni imaju majstora rasvjete, to je vrhunska jedna disciplina ali nažalost, mnogi od tih ljudi ostaju samo u kazalištu, ne iskoračuju van, ne idu u smjeru arhitekture pa da ustvari na neki način rade i taj dizajn svjetla u interijerima ili eksterijerima, koji nisu kazalište. Zato sam završio u Londonu, gdje je postojao magisterij svjetla i rasvjete.

Kad zapravo počinje vaša karijera, čime?

Skansi: Pozdravom suncu kao prvom velikom i široko i daleko poznatom projektu mogu zahvalit da je to bio početak nečega što mogu zvati moja karijera u rasvjeti.

Zadarski arhitekt Nikola Bašić, koji je osmislio cijeli taj dio zadarske rive, uz mnoga svoja druga uspješna, rekao bih, remek djela, u jednom trenutku je malo ostao bez daha što se tiče svjetla. Imao je koncept da bi rasvijetlio to sunce sa žutim svjetlom, tek mojom intervencijom ustvari se dogodio taj jedan kvantni pomak, kvantni skok, tako da smo napravili višestruki displej, koji ispod sebe ima solarne panele. Napravili smo jednu multifunkcionalnu strukturu koja je bila dovoljna sama hranit sebe. Kasnije smo ustanovili da to nema smisla, da je puno povoljnije prodavat struju HEP-u po danu, a po noći kupovat, jer nemate ograničenja baterija i ostalih tehnologija koja je tu između presudna.

Osim toga, ne možete ostat bez struje, tako da smo sve pojednostavnili. Danas ono što se vidi na ekranu ustvari je, ako ljudi znaju postoji jedan mali softver koji se zove Winamp, koji je na početku služio za slušanje muzike. I on je imao mogućnost vizualizacije. E ta vizualizacija od radio Zadra danas se vidi na pozdravu suncu. Znači, netko govori, svira, ljudi ne znaju što je u podlozi, ali to je vizualizacija koja se događa na pozdravu suncu.

Kada klijenti dolaze k vama, znaju što žele, ne znaju što žele, s kojom idejom uopće dolaze?

Ranko Skansi: 80 posto ljudi ustvari ne zna što želi, dođe i kažu ja bih novu rasvjetu. Ok. 20 posto ljudi kaže ja bih novu rasvjetu i imam ideju kako bi to trebalo izgledat. Jedna i druga grupa ljudi meni nisu ništa olakšali posao.

Rasvjeta u interijeru – detalj koji je važno planirati

Sve kreće od nule praktički, jer ja tad moram shvatit koji stil oni vole. Moram shvatit koje aktivnosti obavljaju u tom prostoru. Moram shvatiti tko sve dolazi u taj prostor, koji uzrasti, da li tu ima životinja, jesu li to samo ljudi kad govorimo o privatnom interijeru. Jesu li to ljudi treće generacije koji nekad često ne vide dobro, pa im treba više svjetla… To su sve elementi koji su meni potrebni da bi koncipirao rasvjetu.

Postoji li univerzalno svjetlo koje bismo svi trebali imati?

Skansi: Postoje okviri određenih prostora i svjetlo koje odgovara tim okvirima. Iako je samo svjetlo vidljivi dio spektra puno širi jedan pojam od onog što je konkretno za određeni prostor nužno. Često mi prostore dijelimo na javne i privatne, iako kad sam radio dvije vile za u islamskom svijetu, oni imaju vrlo distanciran dio svoje kuće koji je javan i koji je privatan. U javnom prostoru sam bez problema mogao ući. U privatan, nije bilo šanse.

Trendovi u rasvjeti: Izdavjamo četiri genijalne opcije

Kako ste onda tamo napravili svjetlo?

Skansi: Samo po priči, dakle, ja nisam mogao dobiti fotografiju tog prostora, ja nisam dobio nacrte, nisam dobio ništa, po priči vlasnika koji je želio da mu se rasvjeta koncipira, ja sam morao intuirat kako to stvarno izgleda i tko se ustvari unutra skriva.

Koje vrste svjetla uopće postoje i koja prostorija bi kakvo svjetlo trebala imati?

Skansi: Osnovno bih rekao da postoji disperzno svjetlo koje je podjednako na sve strane, koje ne radi oštre sjene i koje u načelu ne zablještava, ne bliješti. I postoji oštro svjetlo, obrnutih karakteristika. Od ta dva svjetla treba znati koje koristit.

Prirodno svjetlo, kao jedan ekstrem je svjetlo koje vi ne možete pojačat, smanjit i upalit kad god želite, to je svjetlo koje postoji kad sunce svijetli. Njega možete reducirati sa nekim sjenilima. To je prihvatljiva opcija.

Kod umjetnog svjetla je drugačije, možete ga uključiti kad god.

I tu imate oštro i disperzno svjetlo. E sad, upotrebom, kombinacijom i intenzitetom ta dva svjetla dobivate određene scene u prostoru koje mogu biti vrlo šarmantne, mogu biti dosadne, mogu bit opuštajuće ili uznemirujuće, u smislu da vam koncentracija se jako digne i da vam čak adrenalin bude relativno visok, u prostorima gdje se intenzivni poslovi rade kao što su operacijske dvorane, kao što su hitne pomoći, kao što je stomatološka ambulanta, kao što je ured, u konačnici, dakle to su prostori u kojima treba oštro i hladnije bijelo svjetlo. Svi drugi prostori su prezadovoljni ako imaju umjereno bijelo svjetlo ili toplo bijelo svjetlo.

Toplo bijelo svjetlo posebno kad se radi o puno malih izvora u perifernom vidu, u perifernom polju vidite te male svjećice. I to je nešto što je jako opuštajuće, jako relaksirajuće.

Osim velikih projekata koje ste radili, kad ste u svom stanu projektirali rasvjetu, je l’ to bio najteži projekt koji ste radili ili najlakši?

Ranko Skansi: Pa skoro da bih rekao da je bio najteži, jer s jedne strane odgovornost koju osjećam prema svakom projektu kojeg radim je podjednaka pa tako to uključuje i naš stan. Taj naš stan danas je jedan mali showroom, jedna mala pozornica na kojoj ljudi mogu vidjeti kako bi se trebala rasvjeta određenih prostorija realizirat.