Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Mogu li se energetski obnoviti građevine pod zaštitom

Nepokretna kulturna baština s utvrđenim svojstvom kulturnog dobra čine pojedinačne građevine koje imaju izrazit povijesni, umjetnički, znanstveni, društveni ili tehnički značaj. Zašto su neke građevine pod konzervatorskom zaštitom i može li se provoditi energetska obnova, zna arhitekt Dražen Arbutina.

U očuvanju kulturnog i povijesnog naslijeđa jedan od ključnih elemenata je konzervacija građevina, a odluka o formalnoj zaštiti građevine donosi se na temelju parametara koje definira zajednica.  

Subjektivna kategorija

“Vrijednosti određenog primjera koji, recimo arhitekture koji uvrstimo u baštinu, ili u nešto što će biti formalno u zakonu tretirano kao državno dobro je zapravo kategorija koja na prvi pogled je subjektivna. Subjektivna je zbog toga što ne možete donijeti numeričke parametre kojima bi odredili da li nešto pripada toj skupini ili ne, ali se taj subjektivitet pokušava riješiti na način da veliki broj ljudi koji poznaju određenu materiju, sudjeluju u procjeni. Ako se slože oko određenoga suda, uvrštavaju to na određeni popis.”, za Dom na kvadrat rekao je dr. sc. Dražen Arbutina dipl. ing. arh.

Formalna zaštita

Formalna zaštita dijeli se u dvije kategorije – zaštićeno kulturno dobro i preventivno zaštićeno kulturno dobro.

“Kad pojednostavnimo tu kategoriju preventivno zaštićena kulturna dobra, prepoznata je njihova vrijednost, donesen je akt o njihovoj određenoj zaštiti. Ali nisu stvoreni apsolutno svi preduvjeti prije svega ovi stručni da se provede kompletna valorizacija kako bi se zapravo utvrdila prava vrijednost i onda oni i zaštitili. S druge strane imamo zaštićena kulturna dobra, koja se nalazi i na posebnoj listi koju dakle vodi Ministarstvo kulture i medija. Onda imate zapravo ta kulturna dobra na listi kulturnih dobara, koja onda imaju i specijalan status. Taj status uključuje obazriv odnos prema baštini. Kad to govorimo, dakle, ta zaštita zapravo uključuje vrlo pažljiv i specifičan odnos svih u tom procesu i to znači od onih koji su takav akt donijeli, pa do onih koji možda nisu vlasnici, ali samo takav prostor koriste.” kaže Arbutina.

Lista zaštićenih ili preventivno zaštićenih kulturnih dobara predstavlja popis svih onih građevina i lokaliteta koji posjeduju iznimne vrijednosti.

Obaveze konzervatora

Smjernice o postupanju s građevinom pod zaštitom donose konzervatori.

“Obveza konzervatora koji djeluju unutar Ministarstva kulture, unutar konzervatorskih odjela, to jest unutar Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u gradu Zagrebu, je obveza zapravo da osiguraju da će se obazrivo pristupiti svim zahvatima na bilo kojoj od  građevina koja je pod zaštitom. Kad govorim o tome da osiguraju da se obazrivo pristupi, onda to znači da se neće kompromitirati i na drastičan i dramatičan način narušiti one vrijednosti koje su prepoznate zapravo prilikom stavljanja na listu takve građevine.”

Obaveze inžinjera

A problematikom obnove ili bilo kakvog zahvata na zaštićenoj građevini, bave se inženjeri.

“Među njima recimo arhitekti su zapravo ti koji provode i određena istraživanja ili bolje rečeno sintetiziraju istraživanja nekih drugih struka kao što su recimo konzervatori, restauratori. Oni pokušavaju zapravo stvoriti sliku i to cjelovitu sliku o građevini preko konzervatorskih elaborata koji se izrađuju i definirati šta su to najvrjedniji elementi građevine koji se ni na koji način ne smiju kompromitirati, do koje mjere se može i na koji način se može ići u određene intervencije na toj građevini i takvom konzervatorskom elaboratu. Oni te mjere prilažu na provjeru upravo kolegicama i kolegama upravo koji rade u konzervatorskim odjelima.”, objasnio je Dražen.

Dijalog između dvije struke

Upravo između te dvije struke često dolazi do prijepora i nerazumijevanja.

“Kad govorimo o postojećem stanju, onda vrlo često moji kolegice i kolege, pa i građevinski inženjeri posebice ne percipiraju građevni materijal kao jedan od iznimno važnih elemenata u percepciji. Znači tu moramo razdvojiti percepciju od suštine građevine koja je zapravo vrijedna. Dakle, od suštine građevine koja je vrijedna. Materijal je u suštini građevina i zamjena materijala je automatski i zamjena građevine i onda više nemate original.”

Energetska obnova takvih građevina je teška zato što svaki zahvat na njima puno skuplji nego na konvencionalnim građevinama, ali moguća.

“Pitanje energetske obnove i kvantifikacije kvalitete izvršene energetske obnove, nažalost nije kako bih rekao, apsolutno objektivno. Tu su zapravo određeni formalni parametri koji dominiraju svime time. Dakle, vi ste energetski obnovili građevinu ako ste ugradili određeni toplinski sustav, koji je više-manje konvencionalan, jer promatra se ili se u manjoj mjeri promatra na specifičan način ako uključite određene sustave koji onda rješavaju neke druge probleme. S druge strane, u povijesnim građevinama, aplikacija, konvencionalnih sustava ne znači da je apsolutno primjerena.” , zaključio je Dražen Arbutina.

Konzervacija građevina je očuvanje identiteta i dijela naše povijesti za buduće generacije.

Related Topics:

Arhitektura i dizajn

BIG SEE Festival 2026

Ključno izdanje posvećeno ograničenjima, odgovornosti i smislu
21. – 22. svibnja 2026. | Grando, Portorož, Slovenija
big see 2026

U povijesnom skladištu Grando u Portorožu u Sloveniji, uspješno je zatvoren BIG SEE Festival 2026., vodeća međunarodna platforma za arhitekturu i dizajn proizvoda u jugoistočnoj Europi. Platforma je prvi put ujedinila svoje prethodno zasebne iteracije – BIG Architecture i BIG Design – u jedinstveni, kohezivni ekosustav. Uz više od 3000 arhitekata, dizajnera, brendova, investitora i donositelja odluka iz cijelog svijeta, dvodnevni događaj se etablirao kao ključni forum za snalaženje u složenostima, etičkim odgovornostima i sistemskim promjenama s kojima se trenutno suočavaju prostorne i kreativne industrije.

Goruće pitanje BIG SEE Festivala 2026. : Previše? Što je taman dovoljno?

Festival se udaljio od privremenih estetskih trendova i uhvatio u koštac s izazovima ere obilježene obiljem slika, zgrada i proizvoda. Kroz sve panele i formate, sudionici su se bavili stvarnošću i definicijom izazova suvremene arhitekture i dizajna. Više nije pitanje može li se nešto izgraditi ili dizajnirati, već treba li se to učiniti – i s kojom svrhom?

Događaj je pozicionirao suzdržanost ne kao ograničenje, već kao primarnu profesionalnu odgovornost da se u sve kaotičniji svijet unese red, dostojanstvo i sklonište.

Jakob Chner

Konferencija, kritičke rasprave i filmske naracije

Konferencija BIG SEE, intelektualni pokretač festivala, pružila je prostor za pravu profesionalnu raspravu, a ne pasivnu konzumaciju. Program, koji su kroz pet različitih leća – Arhitektura i relevantnost, Urbano čovječanstvo, Velika redukcija, BIG i Mjera u arhitekturi – kreirali Selçuk Avcı, Einar Jarmund, Lutz Kucher, Tanja Završki i Aleksander Ostan, spojio je etablirane majstore s nadolazećim praktičarima. U glavnim prezentacijama i rigoroznim raspravama sudjelovale su istaknute globalne osobe iz svjetski poznatih ureda i zaklada, uključujući Mecanoo, Zakladu Norman Foster, Renzo Piano Building Workshop i Groupwork.

Šireći se van tradicionalnih formata predavanja, festival je uveo specijalizirane dijaloške strukture. BIG SEE Editors Talk okupio je urednike vodećih publikacija o arhitekturi srednje i jugoistočne Europe kako bi raspravljali o kulturnom posredovanju u prezasićenom krajoliku, dok je BIG SEE Professors Talk izazvao edukatore da razmotre što se mora “odučiti” da bi ostalo relevantno za buduće generacije.

Jakob Chner

Uz vitalni multidisciplinarni sloj, program je također uključivao poseban prostor za arhitektonski film i umjetnost. To je uključivalo rijedak prvi uvid u dokumentarni film Filipa Filkovića K67 – koji istražuje kultni modernistički modularni kiosk Saše Mächtiga – i dokumentarac Brutalizam (2024.) Miloša Jakovića i Hosseina Fanija, dirljivu studiju o obnovi poslijeratnih gradova. S ovim audiovizualnim narativima ispreplitala se posebna Umjetnička soba s predstavljanjem suvremenog rock ‘n’ roll umjetnika Davora Keškeca, čiji je rad u arhitektonski ambijent unio neočekivani kreativni dijalog kubizma i pop arta.

Kustoski sajam i globalna partnerstva

Povezivanjem teorije sa stvarnošću industrije, sajam BIG SEE Trade Show ugostio je više od 100 odabranih izlagača, nudeći visoko kuriranu alternativu masovnim komercijalnim sajmovima. Uz komercijalno središte, izložba inovacija BIG SEE Innovations Exhibition predstavila je specijalizirano mapiranje dizajna, materijala i sustava prilagođenih održivom izgrađenom okolišu. Izložbeni prostor također je istaknuo ključni globalni dijalog o dizajnu, uključujući institucionalni nastup kojim se obilježava Dan talijanskog dizajna 2026., koji se usredotočio na urbanu obnovu i održive buduće prakse.

Besprijekornim povezivanjem vizionara, naprednih proizvođača i međunarodnih medija, ujedinjeni BIG SEE Festival 2026 ojačao je svoju poziciju nezamjenjivog regionalnog katalizatora, ostavljajući kreativnoj zajednici izoštreniji kolektivni sud o tome kako graditi odgovornije, relevantnije i trajnije.

Jakob Chner

BIG SEE Awards 2026: Objavljivanje Grand Prix pobjednika

Kao sastavni dio festivalskog ekosustava, nagrade BIG SEE 2026. slavile su međunarodne projekte koji stavljaju sadržaj ispred razmjera i namjeru ispred spektakla. Nagrade, koje je ocjenjivao cijenjeni međunarodni žiri sastavljen od globalnih stručnjaka, pružile su profesionalnu potvrdu postignućima čvrsto utemeljenima u stvarnosti, a kulminirale su Gala večerom i proglašenjem prestižnih dobitnika Grand Prix nagrade:

Arhitektura
Dizajn interijera
Produkt dizajn
Jakob Chner

BIG SEE Festival 2026 još je jednom potvrdio svoju ulogu jednog od najvažnijih regionalnih događanja za arhitekturu i dizajn. Okupljajući vodeće stručnjake, inovativne projekte i aktualne rasprave o odgovornosti struke, festival je otvorio pitanja koja će oblikovati budućnost prostora u kojem živimo. U vremenu prekomjerne proizvodnje i brzih promjena, poruka festivala bila je jasna – kvalitetna arhitektura i dizajn ne stvaraju više, već stvaraju smislenije.

Nastavite čitati

Urbanizam

Što su superblokovi i zašto ih svi kopiraju od Barcelone?

Superblokovi su Barceloni donijeli manje automobila, manje buke i više prostora za ljude
pogled na sagradu familiu u barceloni

Nekada su to bile obične gradske ulice zatrpane prometom, parkiranim automobilima i bukom. Danas su neke od tih istih ulica u Barceloni pretvorene u prostore za igru, šetnju, bicikliranje i druženje susjeda.

Riječ je o superblokovima – urbanističkom modelu koji je Barcelonu pretvorio u globalni primjer kako grad može vratiti prostor ljudima. Dok mnoge europske metropole pokušavaju smanjiti promet i zagađenje, Barcelonin model sve se češće spominje kao jedno od najkonkretnijih rješenja koja su zapravo funkcionirala.

Ovako izgledaju stanovi u centru Barcelone! 5 primjera inspirativnih renovacija

Kako je nastala ideja?

Barcelona se desetljećima suočava s problemima tipičnima za guste mediteranske gradove: prometne gužve, buka, zagađenje zraka i kronični nedostatak javnih prostora. Poseban je problem poznata četvrt Eixample: mrežasta struktura iz 19. stoljeća koju je osmislio urbanist Ildefons Cerdà, a koja je s vremenom postala žrtva vlastitog uspjeha. Automobili su preuzeli javni prostor koji Cerdà nikad nije projektirao za njih.

Prvi ozbiljniji eksperimenti sa superblokovima počinju oko 2016. godine, kada gradske vlasti pokreću projekt prenamjene prometnih zona u kvartovske prostore.

barcelona superblokovi

Kako superblok zapravo funkcionira?

Model je relativno jednostavan. Više manjih gradskih blokova spaja se u jednu veću cjelinu, a automobili se mogu kretati samo rubnim ulicama tog superbloka. Unutarnje prometnice prestaju biti prolazne rute i prenamjenjuju se u nešto sasvim drugo — dječja igrališta, biciklističke staze, zelene površine, terase kafića, prostore za lokalne događaje.

Promet unutar zona drastično se smanjuje, a vozila koja ipak ulaze ograničena su na minimalne brzine.

Alen Žunić o suvremenoj arhitekturi, javnom prostoru i budućnosti gradova

Što su brojke pokazale?

Ono što superblokove izdvaja od većine urbanističkih projekata jest to da su rezultati izmjereni — ne samo dojmljeni.

U četvrti Sant Antoni, nakon uvođenja superbloka, broj automobila pao je za 82%. Razina dušikovog dioksida (NO2) na pojedinim raskrižjima smanjila se za 33%, a buka je pala za 4,1 decibel danju i 5,3 decibela noću.

U superbloku oko tržnice Sant Antoni zabilježen je pad NO2 za 25% i pad čestica PM10 za 17% — obje tvari poznate po štetnim učincima na zdravlje.

U Poblenou, prvom kvartu transformiranom u superblok, otvorilo se 20 novih lokalnih poslovnih prostora, a lokalna komercijalna aktivnost porasla je za više od 30%. Dakle, manje automobila nije značilo manje kupaca.

Istraživanje Barcelonskog instituta za globalno zdravlje (ISGlobal) procjenjuje da bi potpuna implementacija superblokova u cijelom gradu mogla spriječiti 667 prijevremenih smrti godišnje — ponajviše zbog smanjenja zagađenja zraka, ali i smanjenja prometne buke i efekta toplinskog otoka.

Stanovnici i radnici u sva tri evaluirana superbloka prijavili su poboljšanje dobrobiti, spokoja i kvalitete sna, smanjenje buke i zagađenja te povećanu socijalnu interakciju.

Zašto su superblokovi izazvali otpor?

Nisu svi dočekali projekt s oduševljenjem.

Dio stanovnika i poduzetnika kritizirao je promjene od prvog dana. Najčešći prigovor bio je da se promet ne smanjuje nego samo premješta — na rubne ulice superbloka, koje onda preuzimaju opterećenje. To nije bila bezosnovana briga: istraživanje Barcelonske agencije za javno zdravlje pokazalo je da se onečišćenje u nekim okolnim ulicama doista povećalo, dok je unutar superbloka palo.

Bilo je i pitanja dostupnosti trgovina, kompliciranog pristupa za automobile te brzine implementacije. No kako su se prvi podaci počeli pokazivati, dio otpora postupno je splasnuo.

Tko danas kopira Barcelonu?

Barcelonin model danas proučavaju gradovi koji nemaju ništa zajedničkog s mediteranskom klimom ili gustom urbanom strukturom Eixamplea — što govori o tome koliko je ideja prenosiva.

Pariz razvija vlastitu varijantu kroz koncept “15-minutnog grada“. London uvodi tzv. low-traffic neighbourhoods. Milan je nakon pandemije povećao broj pješačkih i biciklističkih zona. Melbourne, Los Angeles i Portland također istražuju slične modele decentralizacije kvartova.

Zajednički nazivnik svima: vraćanje ulice stanovnicima umjesto prolaznom prometu.

Život bez automobila u gradu? Sve više europskih metropola ide u tom smjeru

Može li ovakav model funkcionirati u Zagrebu?

Zagreb ima drugačiju urbanu strukturu od Barcelone i ne može kopirati model jedan-na-jedan. Ali to nije ni potrebno.

Pitanje koje se otvara je konkretnije: postoje li ulice u Donjem gradu, na Trešnjevki ili u novijim kvartovima koje danas služe prvenstveno kao prolaz za automobile, a mogle bi imati potpuno drugačiju funkciju? Gotovo sigurno postoje.

Superblokovi nisu čarobno rješenje za sve probleme gradova. Ali su pokazali da urbanistička transformacija ne mora uvijek značiti ogromne infrastrukturne projekte i godine radova. Ponekad je dovoljno drugačije rasporediti prostor koji već postoji — i izmjeriti što se dogodi.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama