Arhitektura i dizajn
Mogu li se energetski obnoviti građevine pod zaštitom
Nepokretna kulturna baština s utvrđenim svojstvom kulturnog dobra čine pojedinačne građevine koje imaju izrazit povijesni, umjetnički, znanstveni, društveni ili tehnički značaj. Zašto su neke građevine pod konzervatorskom zaštitom i može li se provoditi energetska obnova, zna arhitekt Dražen Arbutina.
U očuvanju kulturnog i povijesnog naslijeđa jedan od ključnih elemenata je konzervacija građevina, a odluka o formalnoj zaštiti građevine donosi se na temelju parametara koje definira zajednica.
Subjektivna kategorija
“Vrijednosti određenog primjera koji, recimo arhitekture koji uvrstimo u baštinu, ili u nešto što će biti formalno u zakonu tretirano kao državno dobro je zapravo kategorija koja na prvi pogled je subjektivna. Subjektivna je zbog toga što ne možete donijeti numeričke parametre kojima bi odredili da li nešto pripada toj skupini ili ne, ali se taj subjektivitet pokušava riješiti na način da veliki broj ljudi koji poznaju određenu materiju, sudjeluju u procjeni. Ako se slože oko određenoga suda, uvrštavaju to na određeni popis.”, za Dom na kvadrat rekao je dr. sc. Dražen Arbutina dipl. ing. arh.
Formalna zaštita
Formalna zaštita dijeli se u dvije kategorije – zaštićeno kulturno dobro i preventivno zaštićeno kulturno dobro.
“Kad pojednostavnimo tu kategoriju preventivno zaštićena kulturna dobra, prepoznata je njihova vrijednost, donesen je akt o njihovoj određenoj zaštiti. Ali nisu stvoreni apsolutno svi preduvjeti prije svega ovi stručni da se provede kompletna valorizacija kako bi se zapravo utvrdila prava vrijednost i onda oni i zaštitili. S druge strane imamo zaštićena kulturna dobra, koja se nalazi i na posebnoj listi koju dakle vodi Ministarstvo kulture i medija. Onda imate zapravo ta kulturna dobra na listi kulturnih dobara, koja onda imaju i specijalan status. Taj status uključuje obazriv odnos prema baštini. Kad to govorimo, dakle, ta zaštita zapravo uključuje vrlo pažljiv i specifičan odnos svih u tom procesu i to znači od onih koji su takav akt donijeli, pa do onih koji možda nisu vlasnici, ali samo takav prostor koriste.” kaže Arbutina.
Lista zaštićenih ili preventivno zaštićenih kulturnih dobara predstavlja popis svih onih građevina i lokaliteta koji posjeduju iznimne vrijednosti.
Obaveze konzervatora
Smjernice o postupanju s građevinom pod zaštitom donose konzervatori.
“Obveza konzervatora koji djeluju unutar Ministarstva kulture, unutar konzervatorskih odjela, to jest unutar Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u gradu Zagrebu, je obveza zapravo da osiguraju da će se obazrivo pristupiti svim zahvatima na bilo kojoj od građevina koja je pod zaštitom. Kad govorim o tome da osiguraju da se obazrivo pristupi, onda to znači da se neće kompromitirati i na drastičan i dramatičan način narušiti one vrijednosti koje su prepoznate zapravo prilikom stavljanja na listu takve građevine.”
Obaveze inžinjera
A problematikom obnove ili bilo kakvog zahvata na zaštićenoj građevini, bave se inženjeri.
“Među njima recimo arhitekti su zapravo ti koji provode i određena istraživanja ili bolje rečeno sintetiziraju istraživanja nekih drugih struka kao što su recimo konzervatori, restauratori. Oni pokušavaju zapravo stvoriti sliku i to cjelovitu sliku o građevini preko konzervatorskih elaborata koji se izrađuju i definirati šta su to najvrjedniji elementi građevine koji se ni na koji način ne smiju kompromitirati, do koje mjere se može i na koji način se može ići u određene intervencije na toj građevini i takvom konzervatorskom elaboratu. Oni te mjere prilažu na provjeru upravo kolegicama i kolegama upravo koji rade u konzervatorskim odjelima.”, objasnio je Dražen.
Dijalog između dvije struke
Upravo između te dvije struke često dolazi do prijepora i nerazumijevanja.
“Kad govorimo o postojećem stanju, onda vrlo često moji kolegice i kolege, pa i građevinski inženjeri posebice ne percipiraju građevni materijal kao jedan od iznimno važnih elemenata u percepciji. Znači tu moramo razdvojiti percepciju od suštine građevine koja je zapravo vrijedna. Dakle, od suštine građevine koja je vrijedna. Materijal je u suštini građevina i zamjena materijala je automatski i zamjena građevine i onda više nemate original.”
Energetska obnova takvih građevina je teška zato što svaki zahvat na njima puno skuplji nego na konvencionalnim građevinama, ali moguća.
“Pitanje energetske obnove i kvantifikacije kvalitete izvršene energetske obnove, nažalost nije kako bih rekao, apsolutno objektivno. Tu su zapravo određeni formalni parametri koji dominiraju svime time. Dakle, vi ste energetski obnovili građevinu ako ste ugradili određeni toplinski sustav, koji je više-manje konvencionalan, jer promatra se ili se u manjoj mjeri promatra na specifičan način ako uključite određene sustave koji onda rješavaju neke druge probleme. S druge strane, u povijesnim građevinama, aplikacija, konvencionalnih sustava ne znači da je apsolutno primjerena.” , zaključio je Dražen Arbutina.
Konzervacija građevina je očuvanje identiteta i dijela naše povijesti za buduće generacije.
Arhitektura i dizajn
Kako se Milano i Cortina pripremaju za Zimske olimpijske igre 2026: novi projekti i moderne građevine
Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026 potaknule su niz arhitektonskih i urbanističkih zahvata koji nadilaze sportsku funkciju i oblikuju dugoročni razvoj gradova i krajolika.
Dolazak Zimskih olimpijskih igara Milano Cortina 2026 predstavlja jednu od najznačajnijih urbanih i infrastrukturnih transformacija u Italiji u posljednjih nekoliko desetljeća. Igre će se održati od 6. do 22. veljače 2026., a jedinstvene su po tome što se održavaju u više gradova i regija — uključujući Milano, Cortinu d’Ampezzo, Bormio, Livigno, Tesero, Predazzo i druge lokacije širom sjeverne Italije. Više od 90% sportskih objekata bit će postojeće ili privremene strukture, no neki ključni objekti su sasvim novi, dizajnirani posebno za ove Igre.
Rok Žnidaršić otkrio tajnu projektiranja javnih prostora
Olimpijsko selo Milano – dugoročna vizija održivosti
Jedan od najvažnijih arhitektonskih zahvata povezanih sa Zimskim olimpijskim igrama Milano Cortina 2026 je novo Olympic & Paralympic Village u milanskoj četvrti Porta Romana, projektu koji nadilazi okvire privremene sportske infrastrukture i pozicionira se kao dugoročni alat urbane transformacije. Autorski potpis nosi renomirani studio Skidmore, Owings & Merrill (SOM), dok se lokacija – nekadašnja željeznička radionica – reinterpretira kroz suvremeni urbanistički i arhitektonski jezik.
Kompleks se sastoji od šest novih stambenih volumena, organiziranih oko mreže javnih i polujavnih prostora, te dviju obnovljenih povijesnih građevina koje zadržavaju industrijski identitet lokacije. Takva prostorna kompozicija uspostavlja ravnotežu između nove izgradnje i postojećeg konteksta, stvarajući mjerilo primjereno okolnoj urbanoj strukturi. Tijekom Olimpijskih i Paraolimpijskih igara selo će osigurati smještaj za oko 1.700 sportaša i članova delegacija, no njegova stvarna vrijednost leži u planski osmišljenoj postolimpijskoj transformaciji.
Nakon završetka Igara, kompleks će biti prenamijenjen u najveći studentski stambeni sklop u Italiji, uz dodatne sadržaje poput trgovina, ugostiteljskih prostora i otvorenih javnih površina, čime se Porta Romana integrira u širi gradski život. Projekt se pritom oslanja na visoke standarde energetske učinkovitosti i održive gradnje – izveden je prema kriterijima Nearly Zero Energy Building (NZEB), uz primjenu masivnog drva kao konstrukcijskog materijala, solarnih panela, zelenih krovova te sustava za prikupljanje i ponovnu uporabu oborinskih voda.
Olympic & Paralympic Village u Porta Romani predstavlja primjer suvremenog pristupa olimpijskoj arhitekturi, u kojem se privremena funkcija koristi kao poluga za trajnu urbanu regeneraciju. Umjesto izoliranog sportskog objekta, projekt stvara novi gradski fragment s jasno definiranom društvenom, prostornom i ekološkom vrijednošću, potvrđujući ulogu arhitekture kao ključnog aktera u oblikovanju održivog grada.
Nova generacija igrališta u Hrvatskoj: Ugodnija, zelenija i održivija
Arena Santa Giulia — novo središte sporta i društvenih događanja
Arena Santa Giulia jedna je od najvažnijih novih sportskih građevina realiziranih u sklopu priprema za Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026 te predstavlja novo središte sportskih i društvenih događanja u Milanu. Projekt potpisuju David Chipperfield Architects u suradnji s inženjerskim uredom Arup, a arena je smještena u brzo razvijajućoj urbanoj zoni Santa Giulia, koja se ovim zahvatom dodatno integrira u širi gradski kontekst.
Objekt ima kapacitet od približno 15.000 do 16.000 gledatelja i tijekom Igara ugostit će natjecanja u olimpijskom hokeju na ledu i para hokeju. Arhitektonski koncept reinterpretira tipologiju klasičnog amfiteatra, s jasno artikuliranim volumenom i snažnim prostornim identitetom, stvarajući suvremenu građevinu koja istodobno odgovara zahtjevima velikih sportskih događanja i urbanog mjerila okolnog područja. Arena je zamišljena kao višefunkcionalna struktura, čija će se fleksibilnost posebno očitovati u postolimpijskoj fazi.
Nakon završetka Igara, Arena Santa Giulia bit će namijenjena širokom spektru sportskih, kulturnih i glazbenih događanja, čime se pozicionira kao trajna infrastrukturna i društvena investicija za grad. Ipak, proces realizacije pratio je pojačan nadzor javnosti i struke, što je bilo vidljivo kroz intenzivnu medijsku pozornost uslijed radova koji su se odvijaju gotovo do samog početka Igara. Santagiulia Arena je otvorila svoja vrata za testna događanja početkom siječnja, no još se obavljaju pojedini završni građevinski i infrastrukturni radovi u predstojećim tjednima, uključujući dovršavanje gostinskih prostora i opremanja pratećih sadržaja.
Privremene i rekonfigurirane sportske dvorane
Uz nove trajne objekte, značajan dio sportske infrastrukture za Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026 temelji se na privremenim i rekonfiguriranim dvoranama, koje igraju ključnu ulogu u organizaciji natjecanja. Kompleks Fiera Milano Rho prilagođava se tako da privremeno funkcionira kao višefunkcionalni sportski centar za hokej na ledu i brzinsko klizanje, oslanjajući se na postojeću sajamsku infrastrukturu. Za razliku od klasičnih sportskih arena, ove strukture projektirane su isključivo za potrebe Igara te će nakon njihova završetka biti uklonjene ili vraćene u izvorno stanje. Takav pristup smanjuje dugoročne troškove održavanja i rizik stvaranja neiskorištenih sportskih objekata, istovremeno omogućujući veću fleksibilnost u prostornom i programskom planiranju. Kombinacija trajnih i privremenih rješenja tako se nameće kao jedan od ključnih strateških elemenata održivog modela organizacije Igara.
Novi i rekonstruirani objekti izvan Milana
Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026 prostorno su disperzirane izvan urbanog okvira Milana, a značajan dio infrastrukturnih zahvata realizira se u planinskim regijama sjeverne Italije, gdje se naglasak stavlja na prilagodbu postojećih lokacija i umjerenu novu izgradnju. U Dolomitima, Olympic Village u Predazzu organiziran je kao skup od pet novih paviljona namijenjenih smještaju sportaša koji se natječu u nordijskim i skijaškim disciplinama, uz posebnu pažnju posvećenu uklapanju u osjetljiv alpski krajolik.
Mislav Salitrežić: Od Lego kockica do stadiona u Osijeku
Istodobno, u Cortini d’Ampezzo provodi se rekonstrukcija povijesnog kliznog centra kroz projekt Cortina Sliding Centre, koji će ugostiti natjecanja u bobu, skeletonu i sanjkanju. Obnova postojećeg olimpijskog objekta provodi se u skladu s suvremenim sigurnosnim, tehničkim i ekološkim standardima, čime se osigurava kontinuitet sportske infrastrukture bez potrebe za izgradnjom potpuno nove staze. Ovi zahvati potvrđuju strategiju Igara koja balansira između funkcionalnih zahtjeva vrhunskog sporta i odgovornog odnosa prema prirodnom i izgrađenom okruženju.
Milano Cortina 2026 predstavlja spoj inovativnog urbanog razvoja, arhitektonskog dizajna i održivih rješenja. Kroz projekte poput Olimpijskog sela, Arene Santa Giulia i privremenih sportskih objekata, Italija ne samo da stvara infrastrukturu za jedinstveni olimpijski spektakl, već i trajne resurse za lokalne zajednice i održivi urbani razvoj. Ti projekti ostavit će značajan trag na gradove poput Milana i regije oko Dolomita – dugoročno privlačeći studente, turiste i sportaše daleko nakon završetka Igara.
Arhitektura i dizajn
8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu
Urbanizam izravno utječe na svakodnevne navike i zdravlje stanovnika
Gradovi u kojima živimo snažno utječu na našu svakodnevicu – od načina na koji se krećemo, radimo i odmaramo, do osjećaja sigurnosti, pripadnosti i kvalitete života. Upravo zato urbanizam nije apstraktna disciplina rezervirana za stručnjake, već ključni alat koji oblikuje stvarne životne uvjete milijuna ljudi. Kada govorimo o urbanistički najbolje planiranim gradovima u svijetu, govorimo o sredinama koje su promišljeno rasle, prilagođavale se stanovnicima i dugoročno ulagale u ravnotežu između izgrađenog prostora, prirode i infrastrukture.
Donosimo 8 urbanistički najbolje planiranih gradova u svijetu.
Prije nego što pogledamo konkretne primjere iz svijeta, važno je razumjeti osnovne pojmove koji stoje iza kvalitetnog planiranja gradova.
Što je urbanizam i odakle dolazi pojam?
Urbanizam je disciplina koja se bavi planiranjem, razvojem i uređenjem gradova. Pojam dolazi od latinske riječi urbs, što znači grad, a odnosi se na sustavno promišljanje prostora u kojem se odvija svakodnevni život – od rasporeda ulica i javnih površina, do stanovanja, prometa, zelenih zona i društvene infrastrukture.
Zašto su knjige o arhitekturi i dalje ključne za razumijevanje prostora
Dobar urbanizam ne bavi se samo estetikom, već funkcionalnošću, dostupnošću i dugoročnom održivošću grada. On povezuje arhitekturu, promet, sociologiju, ekologiju i ekonomiju u jedinstvenu cjelinu.
Što je GUP i zašto je važan?
GUP, odnosno Generalni urbanistički plan, temeljni je planski dokument svakog većeg grada. Njime se definiraju namjena prostora, pravila gradnje, gustoća izgrađenosti, prometna rješenja, zelene površine i javni sadržaji.
U kontekstu Zagreba, aktualni razgovori o novom GUP-u posebno su važni jer određuju kako će se grad razvijati desetljećima unaprijed – hoće li se poticati održiva gradnja, dostupno stanovanje, kvalitetni javni prostori i bolja povezanost kvartova. Bez jasnog i kvalitetnog GUP-a, razvoj grada prepušten je stihiji, što dugoročno negativno utječe na kvalitetu života.
Dražen Arbutina navodi primjer Zagreba: dok podsljemenske zone pate od stihijske gradnje, Novi Zagreb je, zahvaljujući promišljenom urbanizmu, postao jedno od najugodnijih mjesta za život – s obiljem zelenila i sadržaja koji podižu kvalitetu života.
Urbanistički najbolje planirani gradovi u svijetu
1. Beč, Austrija
Glavni grad Austrije, osnovan još u rimsko doba, danas je administrativno podijeljen na 23 kotara (Bezirke). Beč je poznat po snažnoj socijalnoj stambenoj politici, izvrsnom javnom prijevozu i velikom udjelu zelenih površina. Godinama se nalazi na vrhu ljestvica gradova s najvišom kvalitetom života.
2. Kopenhagen, Danska
Glavni grad Danske jedan je od najpoznatijih primjera održivog urbanizma. Grad je sustavno planiran za bicikliste, s mrežom biciklističkih staza koje povezuju sve dijelove grada. Urbanističke odluke usmjerene su na zdrav život, javne prostore i klimatsku otpornost.
3. Amsterdam, Nizozemska
Osnovan u 13. stoljeću, glavni grad Nizozemske prepoznatljiv je po koncentričnom sustavu kanala koji je dio UNESCO-ve svjetske baštine. Urbanizam Amsterdama temelji se na mješovitoj namjeni prostora, snažnoj pješačkoj i biciklističkoj infrastrukturi te kontroli širenja grada.
4. Freiburg, Njemačka
Grad osnovan u 12. stoljeću često se navodi kao primjer ekološki osviještenog urbanizma. Posebno je poznata četvrt Vauban, planirana kao gotovo energetski samodostatna zona s minimalnim prometom automobila.
5. Singapur
Gradska država i glavni grad istoimene zemlje, osnovan 1819. godine, primjer je ekstremno planskog urbanizma. Unatoč visokoj gustoći naseljenosti, Singapur sustavno integrira zelene površine, vertikalne vrtove i strogo kontroliranu gradnju.
6. Barcelona, Španjolska
Glavni grad Katalonije poznat je po urbanističkom planu Eixample, koji je u 19. stoljeću osmislio Ildefons Cerdà. Pravilna mreža ulica, blokovi s unutarnjim dvorištima i danas omogućuju dobru prozračnost i funkcionalnost grada.
7. Curitiba, Brazil
Grad osnovan u 17. stoljeću poznat je kao pionir integriranog javnog prijevoza. Njegov sustav brzih autobusnih koridora postao je uzor brojnim svjetskim gradovima.
8. Tokio, Japan
Glavni grad Japana jedan je od najvećih urbanih sustava na svijetu. Iako iznimno gust, Tokio funkcionira zahvaljujući preciznoj zoniranosti, razvijenom željezničkom sustavu i jasnoj hijerarhiji javnih i privatnih prostora.
Kako urbanizam utječe na kvalitetu života?
Urbanizam izravno utječe na svakodnevne navike i zdravlje stanovnika. Gradovi s dobro isplaniranom infrastrukturom omogućuju kraće i jednostavnije kretanje, manje vremena provedenog u prometu i više prostora za pješake i bicikliste. Kvalitetno planirani kvartovi imaju dostupne škole, vrtiće, trgovine i zdravstvene ustanove, što smanjuje potrebu za dugim putovanjima.
Zelene površine, parkovi i drvoredi dokazano utječu na mentalno zdravlje, smanjuju stres i poboljšavaju kvalitetu zraka. Urbanizam također ima važnu socijalnu ulogu – javni prostori potiču susrete, zajedništvo i osjećaj pripadnosti, dok loše planirani gradovi često rezultiraju izolacijom i socijalnim podjelama.
Arhitektura nije spektakl – ona treba biti bezvremenska
U konačnici, grad koji je dobro urbanistički osmišljen pruža osjećaj reda, sigurnosti i ugode – što su temeljni preduvjeti kvalitetnog života.
Urbanistički najbolje planirani gradovi kao smjer razvoja
Primjeri koje smo naveli pokazuju da urbanistički najbolje planirani gradovi u svijetu ne nastaju slučajno. Oni su rezultat dugoročnog planiranja, jasnih pravila i stalnog prilagođavanja potrebama stanovnika. Urbanizam nije samo tehnički alat, već društveni ugovor koji određuje kako ćemo živjeti – danas i u budućnosti.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
U vremenu klimatskih izazova, rasta gradova i promjena životnih navika, kvalitetno urbanističko planiranje postaje važnije nego ikad. Gradovi koji to razumiju, postaju ne samo ugodnija mjesta za život, već i otporniji, pravedniji i dugoročno održivi.
