Arhitektura i dizajn
Jurica Huljev – arhitekt koji od betona radi neočekivano!
Kad netko spomene beton, prva asocijacija su velike betonske zgrade, ali postoji jedan arhitekt koji od betona izrađuje neočekivano. Zavirili smo u atelje Jurice Huljeva.
Za mnoge, običan, siv i hladan. Za hrvatskog arhitekta i inovatora Juricu Huljeva, beton je materijal koji potiče na neprestano istraživanje. Njegove inovacije od betona poznate su širom svijeta.
„Inspiracija dolazi sa raznih područja. Ja sam inače arhitekt, ali se bavim i produkt dizajnom i elektronikom i zvukom. Tako da inspiraciju nekad nađeš u prirodi, nekad nađeš u nekom predmetu koji uopće nema funkciju koju tražiš, ali može vizualno ili sa nečim drugim te asocirat na nešto što možeš upotrijebit u nekoj drugoj upotrebi“, kaže Huljev.
Radovi koje je smjestio u svoj atelje, već na prvi pogled dokazuju kako beton nije samo građevinski materijal.
„Ima svačega. Nešto jesu inovacije, nešto nisu inovacije. Tu su zapravo sve neki elementi koji su rezultat nekih razmišljanja i proba. Ima tu i uspješnih i neuspjelih proizvoda, ali zapravo sve ovdje, svaka stvar koja je u ateljeu me veseli, bez obzira da li je našla poslije neku funkciju ili ne“, objašnjava Jurica Huljev.
Betonski stol s indukcijom
A funkciju u široj upotrebi bi mogao naći betonski stol, na kojem se može ne samo jesti već i kuhati, jer je u njega ugrađena indukcija.
„Zapravo je to isto proba jedna da se može ugradit kuhalo u neki pult. I beton u ovom slučaju se ne zagrijava. Nego, čisto magnetskom indukcijom se kroz beton grije dno posude“, objašnjava Huljev.
Budućnost betona zasigurno je u kombinaciji s modernim tehnologijama!
Posljednja inovacija Jurice Huljeva je spoj betona i IT tehnologije. Radi se o bluetooth i wireless zvučnicima, koji mogu raditi i na baterije. Rezultat su 4 godine rada koji je uključivao opsežna istraživanja, mnoge probe, testiranja, mjerenja, projekt zvuka, dizajniranje i na kraju izradu. Sve kako bi se dobio savršen zvuk. U ovim zvučnicima se ispreplela znanost, inženjerstvo, umjetnost i dizajn.
„Pokazao se beton kao jako dobar materijal, zapravo idealan za upotrebu u zvučniku, zato što je heterogen i težak pa ne prenosi vibracije i ne kolorira zvuk. Zvučnik je koncipiran tako da svira prema dole i konus reflektira zvuk 360 stupnjeva okolo“, ističe Jurica Huljev.
To znači da je zvuk moguće čuti s bilo koje pozicije u prostoru u kojem se zvučnik nalazi. A ovakvi zvučnici idealni su za pametne kuće te ostale moderne i eksluzivne interijere.
„Obzirom da je od betona je relativno i lagan. Zato što je stijenka 2 centimentra debela, zvučnik ima 25 kila. Nije baš da ćete ga uzet i nosit na plažu, ali ga možete iznijet na terasu ili negdje kraj bazena pa puštati si kvalitetnu muziku“, simpatično objašnjava Huljev.
Dodatkom raznih primjesa, beton postaje materijal sukladan namjeni onoga što se od njega izrađuje. Tako je za zvučnik korištena jedna vrsta betona, za haljinu druga, a primjerice za ovlaživač zraka, beton koji je nepropusan i otporan na kamenac.
„To je isto nastalo kao jedan eksperiment. Ideja je da bude otvorenog tipa, da se može lako održavati i unutra je ultarzvučni zvučnik koji vodu pretvara u vlagu i kroz prorez puše zrak i ovlažuje prostor. Može se stavit tu i neko eterično ulje pa onda odmah imate i neki miris u prostoriji“, kaže arhitekt.
Kad je u pitanju ljubav prema stvarima od betona, Huljev kaže kako je shvatio da postoje dvije vrste ljudi: „Jedni kad vide beton, pitaju kaj tu još fali žbuka, a drugi vole i cijene beton.“
A beton se može koristiti i u dekorativne svrhe. Smjestite li samo jedan ovakav komad u elegantan interijer, ostvarit ćete kontrast koji će dodatno naglasiti ljepotu prostora. Imat ćete i detalj koji će uvijek biti primijećen.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Krešimir Ivaniš: “Radio sam projekte iz gušta – i ostao prijatelj sa gotovo svim suradnicima”
Arhitekt Krešimir Ivaniš imao je veliki utjecaj na vizuru grada Zagreba kakav je on danas
Krešimir Ivaniš (Zagreb, 1935.) hrvatski je arhitekt i urbanist, jedan od ključnih protagonista poslijeratne arhitekture u Zagrebu. Diplomirao je 1961. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a karijeru je započeo u Arhitektonskom projektnom zavodu, da bi potom više od 30 godina djelovao u Jugomontu.
Radio je na projektima montažnog stanovanja, rekonstrukciji gradskih prostora i sportskih objekata, a zaslužan je i za idejna rješenja poput Aleje Poljskih jasenova i intervencija u Maksimiru. Njegov rad obilježava funkcionalnost, promišljenost i snažan društveni angažman. Dobitnik je nagrade za životno djelo Udruženja hrvatskih arhitekata.
Ovdje pročitajte i ostale intervjue s hrvatskim arhitektima
Gospodine Ivaniš, stvarno ste imali veliki utjecaj na grad Zagreb – od šetnice gdje sada razgovaramo, do brojnih naselja. Kako je sve počelo?
Ja sam imao minimalni utjecaj, ali sam imao sreću da se to malo što smo predlagali i realiziralo. Ova šetnica je, primjerice, nastala spontano – bilo je viška novaca u Direkciji za Savu, i onda je pao prijedlog da se između dva mosta napravi nešto smisleno. Mi smo tada predložili Aleju Poljskih Jasenova, klupe, stube prema Savi – i većina toga je odmah napravljena. Ovaj ekološki asfalt nije bio dio plana, to je došlo kasnije.
Kako ste se odlučili za arhitekturu? Je li to bio san iz djetinjstva?
Iskreno? Odluka je bila prisilna. Moj prijatelj i ja smo planirali ići u nautiku u Kraljevicu, ali roditelji nisu dali. Škola arhitekture bila je odmah iza ugla u Krajiškoj, i tako sam završio tamo. Nije bio plan, ali ispalo je dobro.
Koji je bio vaš prvi projekt?
Još kao građevinski tehničar sam ušao u Arhitektonski projektni zavod. Moj tadašnji šef Branko Tučkorić mi je predložio da zajedno radimo natječaj za gradsku zgradu u Bujama. Dobili smo otkup – moj prvi projekt! Čak sam tada imao priliku osobno upoznati arhitekta Antuna Ulriha – to mi je bio veliki trenutak.
Nakon diplome ste se zaposlili u Jugomontu. Kako je izgledao taj početak?
Nas trojica – Franko Hlebec, Berislav Brnčić i ja – odmah smo pozvani u Jugomont. Tamo smo radili na tehnološkom odjelu, što je značilo da smo morali projektirati cijeli proces izgradnje – od proizvodnje panela do njihove montaže. Bilo je to novo, izazovno i jako zanimljivo. Uživali smo u tom sustavu i timskom radu.
Poznato je da ste veliki ljubitelj sporta. Kako ste to spojili s arhitekturom?
Berislav Brnčić i ja smo stanovali blizu, a svaki drugi dan smo trčali osam kilometara po nasipu. Tridesetak godina tako. Uz to, radio sam i brojne projekte za sportske objekte, iako se mnogi nisu realizirali. Najviše mi je žao velikog plivačkog centra koji je trebao biti s druge strane Save.
Koji dio Zagreba vam je najdraži?
Uh… pa možda južni nasip – to sam svojim šlapama utabao. I Maksimir, za koji sam radio i ozbiljna istraživanja. Vjerovao sam da je to prvi javni park u Europi, iako sam kasnije otkrio da je Saint-Étienne možda bio prvi. No Maksimir je svakako čudesno mjesto, stvoreno da oplemeni dušu građana Zagreba.
Nedavno ste dobili nagradu za životno djelo. Što vam ona znači?
Veliko iznenađenje i još veće zadovoljstvo. Imao sam sreću da sam kroz karijeru mogao birati projekte po afinitetu i surađivati s ljudima koji su postali moji prijatelji. Posebno se sjećam Jugomonta – to je bila radionica entuzijasta bez radnog vremena. Radili smo dok nismo riješili problem. Takvu energiju i strast rijetko gdje nađeš.
Hvala vam na ovom razgovoru.
Hvala vama.
Arhitektura i dizajn
La Fábrica – kako je napuštena cementara postala arhitektonska ikona
Bofill ju je zamislio kao “prostor stalne transformacije”, gdje se arhitektura ne doživljava kao statična forma, već kao živi organizam koji raste i razvija se zajedno s onima koji u njemu žive i stvaraju
U industrijskom predgrađu Barcelone, ondje gdje su nekoć vladali buka strojeva i sivi oblaci prašine, danas se nalazi jedno od najfascinantnijih arhitektonskih ostvarenja 20. stoljeća – La Fábrica.
Ovaj jedinstveni projekt, djelo vizionarskog arhitekta Ricarda Bofilla, primjer je kako kreativnost i poštovanje prema prošlosti mogu stvoriti prostor koji nadahnjuje i pola stoljeća nakon svoje obnove.
Ovako izgledaju stanovi u centru Barcelone! 5 primjera inspirativnih renovacija
Napuštenu cementaru Bofill je otkrio 1973. godine. Pokrenuo je radikalnu, višegodišnju transformaciju prostora, odlučan u namjeri da zadrži industrijski karakter, ali mu udahne novi, suvremeni život.
Suživot prirode i industrije
Jedna od najupečatljivijih karakteristika projekta je način na koji su priroda i arhitektura dovedeni u savršeni balans. Zidine koje su nekoć bile simbol industrijskog napretka, danas su prekrivene penjačicama, čempresima i eukaliptusima. Vrt koji okružuje kompleks nije samo dekoracija – on je integralni dio koncepta, zamišljen kao “zeleni filter” između unutarnjeg i vanjskog svijeta.
Unutrašnjost je jednako impresivna. Prostorije su prostrane, s visokim stropovima i velikim prozorima koji propuštaju obilje prirodnog svjetla. Materijali su ostali vjerni izvornoj industrijskoj estetici – beton, metal, sirovo drvo – no sve je oplemenjeno elegantnim detaljima i sofisticiranim interijerima. Posebnu pažnju plijeni stubište, skulpturalno i gotovo monumentalno, koje spaja razine nekadašnjih silosa s lakoćom i stilom.
La Fábrica kao dom, studio i manifest
Iako na prvi pogled izgleda kao umjetnička instalacija, La Fábrica je uistinu dom – i to dom koji se koristi. Bofill je ovdje smjestio svoj privatni život, ali i profesionalni studio, stvarajući prostor u kojem granice između rada i odmora, između umjetnosti i svakodnevice – jednostavno ne postoje. Ova multifunkcionalnost samo potvrđuje osnovnu ideju projekta: prostor se ne treba definirati svojom prošlošću, već mogućnostima koje otvara.
Osim što je dom, La Fábrica postala je i manifest arhitektonske filozofije. Bofill je njome želio dokazati da je svaki prostor vrijedan transformacije, da je svaka zgrada potencijalni medij kreativnosti. Njegov pristup restauraciji – zadržati što se može, redefinirati što se mora – danas se sve više prepoznaje kao održiva i odgovorna praksa u suvremenoj arhitekturi.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Danas, desetljećima nakon završetka projekta, La Fábrica i dalje izaziva divljenje. Njezina estetika, funkcionalnost i filozofija čine je jedinstvenom pojavom u svijetu arhitekture. I što je najvažnije – pokazuje kako prava ljepota može nastati upravo tamo gdje je drugi najmanje očekuju.
Naslovna fotografija: ArchDaily
Mozaik pločice – bezvremenski detalj u svakom prostoru
Mozaik pločice su must-have 2025.
Kako kamin integrirati u prostor? Stvorite savršeno mjesto za opuštanje i okupljanje
Kamin je mnogo više od izvora topline – on je simbol doma, udobnosti i zajedništva
Burgundy – boja sezone u dizajnu interijera koja donosi eleganciju i toplinu
U sezoni kada tražimo toplinu i udobnost, burgundy je idealna boja za postizanje baš tog efekta
Zanimljive dekoracije koje će u vaš dom unijeti toplinu prirode
Kao dizajnerica interijera koja obožava detalje, jesen doživljavam kao savršenu priliku za kreativno izražavanje kroz dekoracije koje istovremeno slave promjenu...
Klasična, moderna, mediteranska.. Savjeti kako urediti kuhinju u stilu koji volite
Svaki stil kuhinje nosi svoju priču- ima svoje specifične karakteristike, materijale i atmosferu koju prenosi
10 pametnih ideja kako iskoristiti prostor ispod stepenica
Zašto toliko još uvijek volimo skandinavski stil?
Kako održavati travnjak ljeti? Savjeti stručnjaka
Koliko su zapravo sigurne pametne kuće?
Ne, nije svejedno iz koje čaše pijete koktel – otkrivamo zašto
Mediteranski stil uređenja doma – sve što trebate znati
Tihi luksuz u obiteljskom stanu od 66 kvadrata
Adaptacija derutnog stana u novi, funkcionalni obiteljski dom
Mislite da je vašem madracu “istekao rok”? 7 znakova da je vrijeme za novi
Ljepljenje pločica preko pločica: Brzo rješenje bez razbijanja
Kako napisati oglas za prodaju nekretnine koji privlači kupce?
Pravilno napisan oglas može značajno ubrzati pronalazak kupaca!
Iz ljubavi prema glini: Kiparstvo, keramika i Onye
Od prvog susreta s glinom do vlastitog brenda!
Motel „Sljeme“ postaje Rivia Arts & Culture Hotel
Krenula rekonstrukcija kultnog Vitićevog objekta na Preluku
Bežični usisavač Vorwerk – sistem za čišćenje svih površina u kući
Istovremeno možete usisavati i prati podove!
Odabir vrste peći za zimu bit će lakši uz ove savjete
Peći na drva i peći na pelete su dva su najpopularnija izbora
You must be logged in to post a comment Login