Povežimo se
challenge konferencija

Arhitektura i dizajn

Ivan Vitić: Hrvatski odgovor na Le Corbusiera

Pogledajte zašto se njegovo djelo danas ponovno otkriva – i kako njegove zgrade još uvijek govore jezikom budućnosti

Nakon što upoznamo Le Corbusiera kao jednog od najutjecajnijih arhitekata 20. stoljeća, nameće se pitanje – tko je u hrvatskoj arhitekturi nosio taj duh modernizma?

Jedno od prvih imena koje se ističe je Ivan Vitić, vizionar koji je znao spojiti međunarodne tendencije s lokalnim identitetom. Njegova djela i danas odražavaju snagu arhitekture koja misli unaprijed, ali ne zaboravlja gdje je nastala.

Arhitekt modernih linija i lokalnog karaktera

Rođen 1917. u Šibeniku, Ivan Vitić diplomirao je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Svoj profesionalni put započeo u razdoblju kada su modernističke ideje bile u zamahu. Iako inspiriran Le Corbusierovim principima – funkcionalnošću, jednostavnošću i socijalnom osjetljivošću – Vitić nikada nije bio puki sljedbenik. Njegova arhitektura odiše osobnim rukopisom, pažnjom prema kontekstu, materijalima i načinu života ljudi za koje gradi.

Krešimir Ivaniš: “Radio sam projekte iz gušta – i ostao prijatelj sa gotovo svim suradnicima”

Graditelj društva, a ne samo zgrada

Vitić je najpoznatiji po svojim stambenim zgradama, kulturnim centrima i hotelima, koji su oblikovali poslijeratni identitet hrvatskih gradova. Jedna od njegovih najpoznatijih realizacija je zgrada Saveznog izvršnog vijeća, popularno nazvana “Kockica”, smještena uz desnu obalu Save u Zagrebu. Danas je u njoj smješteno Ministarstvo financija i još nekoliko državnih institucija.

Kockica je građena sredinom 60-ih kao primjer visokokvalitetnog institucionalnog modernizma: pravilnog volumena, pročelja rasteriranog aluminijskim profilima i zavjesnim staklenim stijenama, s bogato oblikovanim interijerima i mozaicima poznatih umjetnika tog vremena.

Vitićev stambeni neboder u Laginjinoj ulici u Zagrebu također se ubraja među značajne modernističke realizacije. Prepoznatljiv po elegantnom vertikalnom rasteru lođa i jednostavnoj, funkcionalnoj organizaciji prostora. I danas djeluje suvremeno i urbano, kao diskretna prisutnost u gradskom tkivu.

Estetika betona i svjetla

Poput Le Corbusiera, Vitić je često koristio beton, ali ga je znao oplemeniti koloritom, ritmom otvora i pažljivo projektiranom igrom svjetla i sjene. Njegove zgrade su arhitektonske kompozicije koje komuniciraju s okolišem – bilo da se radi o jadranskoj obali, urbanim sredinama ili ruralnim mjestima.

Zaboravljen, pa ponovno otkriven

Premda je tijekom života imao značajan utjecaj, Ivan Vitić je dugo bio zanemaren u široj javnosti. Tek posljednjih godina dolazi do revitalizacije interesa za njegov opus, a brojni njegovi objekti danas su predmet restauracije, izložbi i istraživanja. Njegovo djelo pokazuje kako moderna arhitektura ne mora biti hladna i otuđena – već topla, promišljena i povezana s ljudima.

Rekonstrukcija motela Sljeme – Vitićevo djelo postaje Rivia Arts and Culture Hotel

Naslijeđe koje vrijedi čuvati

Ivan Vitić je dokaz da su velike arhitektonske ideje moguće i na našim prostorima, kada se spoje stručnost, društvena odgovornost i osjećaj za prostor. U njegovim projektima i dalje čitamo poruke o boljem, humanijem životu – baš kao i kod Le Corbusiera. A možda je upravo u toj sposobnosti da misli lokalno i djeluje univerzalno, Vitić najbliži svom slavnom prethodniku.

Arhitektura i dizajn

Obnovljene hrvatske kurije – nova poglavlja starih priča

Iza zidova hrvatskih kurija skrivaju se stoljećima stare tajne, a obnovom se čuva njihova povijesna i arhitektonska vrijednost.

U srcu Hrvatske, između pitomih brežuljaka i slavonskih ravnica, stoje kurije – elegantne vlastelinske kuće i manji plemićki dvorci koji odražavaju duh jednog prošlog vremena. Nekoć središta plemićkih obitelji i župnih posjeda, neke od njih danas su ponovno oživjele, doživljavajući novu renesansu kroz pomno osmišljene obnove koje spajaju baštinu i suvremeni luksuz.

Kako je kurija stara tri stoljeća pretvorena u mjesto kao iz bajke

Energetski učinkovit dvorac iz 19. stoljeća

Šarm prošlih stoljeća

Diskretne, ali ponosne, kurije su nekada bile domovi nižeg plemstva, svećenika i lokalnih uglednika. Za razliku od raskošnih dvoraca, njihova je ljepota bila skromnija – suptilna i profinjena, više usmjerena na udobnost i tradiciju nego na demonstraciju moći. Njihove arhitektonske karakteristike – visoki stropovi, raskošni stubišni tornjevi, dekorativni fasadni detalji – svjedoče o statusu obitelji koje su tu živjele. Danas, nakon desetljeća propadanja, mnoge kurije doživljavaju transformaciju: pažljivo obnovljene, ali uz očuvanje povijesnih elemenata, pretvaraju se u hotele, galerije, vinarije i kulturne centre.

Kurija Janković, Kapela Dvor

Smještena u slikovitom naselju Kapela Dvor, u Virovitičko-podravskoj županiji, Kurija Janković sagrađena je početkom 19. stoljeća, a današnji izgled poprima oko 1880. godine, u vrijeme vlasnika Geze pl. Jankovića. Nekadašnje vlastelinsko imanje obuhvaćalo je kuriju, niz gospodarskih zgrada i raskošne perivoje koji su se prostirali na oko 4,5 hektara. Od nekadašnjeg pejzažnog vrta danas je sačuvano tek nekoliko stoljetnih stabala – tihi svjedoci nekadašnjeg sjaja. Početkom 20. stoljeća posjed kupuje Arpad I. Károly, koji na zgradi provodi preinake i dogradnje. Tijekom godina kurija mijenja vlasnike i namjene – neko je vrijeme služila kao škola, a potom je prepuštena zaboravu i propadanju. Njezin novi život započinje 2012. godine, kada ju otkupljuje Virovitičko-podravska županija i pokreće opsežnu obnovu. Već 2014. Kurija Janković ponovno zablista u punom sjaju – pretvorena u elegantan hotel s četiri zvjezdice, u kojem se povijesna arhitektura isprepliće s modernim komforom i toplinom slavonskog gostoprimstva.

Kurija Normann, Bizovac

Kurija Normann Ehrenfels u Bizovcu izgrađena je u prvoj polovici 19. stoljeća za potrebe vlastelinskih činovnika i smatra se najvrjednijim kulturno‑povijesnim spomenikom općine. Iako je tijekom vremena više puta pregrađivana, sačuvala je osobine stila i razdoblja u kojem je nastala. Godinama je služila kao osnovna škola, sve dok nova školska zgrada nije izgrađena na mjestu njezina perivoja i vrta dvorca.

Kroz trogodišnju obnovu izrađenu u sklopu projekta „Čuvarica baštine u srcu Bizovca“ obnovljeno je oko 500 m² interijera, čime je kuriji vraćen sjaj i omogućena nova društvena funkcija.

Kurija Omilje, Sv. Ivan Zelina

Kurija Omilje u Donjoj Drenovi kod Svetog Ivana Zeline izgrađena je 1822. godine kao ladanjska kuća za plemićko dobro, smještena na brežuljku s pogledom na vinograde i šume. Tijekom povijesti kurija je imala važnu ulogu u kulturnom životu – u njoj su se sastajale ličnosti Ilirskog pokreta, a u 19. i 20. stoljeću djelovala je i kao pučka škola. Nakon opsežne desetogodišnje obnove, kurija je pretvorena u heritage hotel, sa sačuvanim arhitektonskim detaljima i modernim sobama, dok vinarija obitelji Pisačić dodatno obogaćuje iskustvo posjeta. Kurija Omilje danas predstavlja spoj povijesne baštine, prirodnog okruženja i suvremenih funkcija.

Obnovljena Kurija Mihalović iz 16. stoljeća danas je heritage hotel i potpuno nas je oduševila

Hrvatske kurije predstavljaju važan dio kulturne i arhitektonske baštine zemlje. One svjedoče o društvenim, povijesnim i gospodarskim okolnostima vremena u kojem su nastajale, a kroz stoljeća su često mijenjale funkciju i namjenu. Njihova obnova omogućuje očuvanje arhitektonskih i povijesnih vrijednosti, dok istovremeno pruža prostor za suvremene društvene, kulturne i lokalne aktivnosti. Kurije tako ostaju svjedoci prošlih epoha, dajući uvid u život i običaje plemićkih obitelji, kao i u razvoj lokalnih zajednica.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Festival DA2 – gdje se susreću arhitektura, dizajn, umjetnost i film

Kroz filmski medij festival pokazuje kako arhitektura i vizualna kultura oblikuju način na koji doživljavamo prostor, identitet i zajednicu

Festival DA2

U Zagrebu je održan Festival DA2, događaj koji već sedmu godinu zaredom okuplja zaljubljenike u arhitekturu, dizajn, umjetnost i film. Ovogodišnje izdanje održano je u Kaptol Boutique Cinemu, gdje su posjetitelji kroz pet festivalskih dana mogli pogledati niz pažljivo odabranih dokumentaraca. Svaki film povezuje svijet estetike, ideja i društvenih promjena.

Festival DA2 iz godine u godinu postaje jedno od najvažnijih mjesta kulturnog dijaloga u regiji. Njegova vrijednost leži u tome što ne okuplja samo autore i stručnjake, već i širu publiku. Time potiče raspravu o ulozi umjetnosti i dizajna u svakodnevnom životu.
Kroz filmski medij festival pokazuje kako arhitektura i vizualna kultura oblikuju način na koji doživljavamo prostor, identitet i zajednicu. Takvi događaji podsjećaju da kreativnost nije luksuz, nego temeljni dio ljudskog iskustva.

Festival DA2 istražuje granice između umjetnosti i života

Umjetnička direktorica i selektorica festivala Tina Hajon istaknula je da je ovogodišnji program obuhvatio 11 filmova, od kojih se osam natjecalo za glavnu nagradu Iskra – priznanje za najinspirativniji film godine.
„Ove godine prvi put smo imali i regionalni program koji je otvorio prostor domaćim autorima. Uvrstili smo i prvi hrvatski film u natjecateljski dio – Vude, ti si pobijedio, posvećen našem velikom Oskarovcu Dušanu Vukotiću“, rekla je Hajon.

Zajednička nit svih filmova bila je istraživanje kreativnih procesa – od obiteljskih odnosa do karijera arhitekata, umjetnika i dizajnera. Publika je mogla pogledati i dokumentarce koji propituju granice umjetnosti te teme vezane uz klimatsku umjetnost, koja zauzima sve važnije mjesto u globalnim raspravama.

Filmovi koji spajaju estetiku, emociju i odgovornost

Festival je otvoren dokumentarcem David Lynch: Enigma u Hollywoodu. Tijekom festivala prikazani su i filmovi Kandinski: Boje zvukova, Klimatska umjetnost – Od prosvjeda do utopije, Nuvola: Otvoren projekt za grad i Ada – Moja majka arhitektica.
Posljednji je film posebno dirljiv. Redateljica, po struci arhitektica, kroz priču o majci arhitektici progovara o majčinstvu i stvaralaštvu koje se isprepliću u životu žene umjetnice.

Stručni žiri u sastavu Alemka Lisinski, Denise Zmekhol i Alen Žunić nagradu Iskra dodijelio je filmu Tiranska urota redatelja Manfredija Lucibella. Riječ je o radu koji kritički promišlja suvremene prakse vrednovanja umjetničkih djela. Posebno priznanje dobio je film Schindler: Arhitekt prostora.

Kreativnost u dijalogu

Kroz priče o arhitektima, dizajnerima i umjetnicima, Festival DA2 još je jednom dokazao da se kreativnost rađa u dijalogu.
Kada se različite umjetnosti susretnu i počnu govoriti zajedničkim jezikom, nastaju nova promišljanja i svjež pogled na svijet.

Ovaj zagrebački festival ne donosi samo nove filmove, nego i nova prijateljstva, ideje i perspektive.
U vremenu kada umjetnost sve češće prelazi granice disciplina, Festival DA2 ostaje mjesto susreta, inspiracije i stvaranja novih veza između kulture i života.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice