Arhitektura i dizajn
Energetski učinkovit dvorac iz 19. stoljeća
Dvorac Bračak u blizini Zaboka sagradila je obitelj Kulmer 1889. godine. Od 1947. do 2007. godine služio je kao bolnica, a nakon toga je propadao sve do 2011., kada je započela obnova. Danas je dvorac Bračak primjer energetske obnove uz poštivanje svih konzervatorskih zahtjeva.
“Dvorac Bračak, dvorac je obitelji Kulmer, sagrađen u 19. stoljeću. Bio je gospodarsko stambeni objekt. Obitelj Kulmer je ovdje imala stoku, ovdje je bio mlin, a sagrađen je ovdje jer je ovdje pruga između Zagreba i Budimpešte. Na stanice pruge su se stoka, roba i njihovi proizvodi slali na tržišta, ovdje su oni živjeli i proizvodili do 1947. Tada je zadnji grof Ferdinand Kulmer planirao dvorac za dječju bolnicu. Sljedećih pedesetak godina, ovdje je bila bolnica dok nije sagrađena nova, moderna bolnica ovdje u Zaboku. Ta bolnica je također živjela ovdje sa lokalnim ljudima.” za Dom na kvadrat ispričao je dr.sc. Julije Domac, ravnatelj REGEA-e.
Put od napuštenog dvorca do Energentskog centra Bračak
Dvorac je propadao sve do 2012. godine kada je počela njegova obnova. Uz financijsku potporu EU putem Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, a koristeći znanje REGEA-e, Krapinsko – zagorska županija još je tijekom 2012. godine izradila potrebnu tehničku dokumentaciju za obnovu objekta ruševnog i napuštenog dvorca Bračak. Bio je to početak priče o Energetskom centru Bračak.
“Dvorac je, kad smo ga mi zatekli, bio četiri godine napušten. Prazan, bez prozora, bez metalnih elemenata, strgani parketi, kako već izgleda napuštena zgrada, jedna ruševina u pravom smislu te riječi”, rekao je Domac.
Priprema projekta trajala je 6 godina, a radovi tek 18 mjeseci. Energetskoj obnovi građevine od gotovo 1600 četvornih metara prethodila je statička rekonstrukcija . Temelji su bili gotovo nepostojeći, u pitanju je bila statika kule – ona se nagnula, sve su grede u podu bile trule. Bilo je puno izazova, ali na sreću tim je bio u to doba već kapacitetom i strukom dovoljno jak da je mogao odgovoriti na te izazove.
Postavljena je toplinska izolacija, obnovljena je kompletna ovojnica grijanog prostora zgrade i ugrađene su moderne tehnologije. Postignuta je visoka energetska učinkovitost koristeći čak 88 posto udjela iz obnovljivih izvora energije.
Bračak – dvorac izvana, moderna zgrada iznutra
“Naša zgrada, energetski centar Bračak troši energije kao malo veća obiteljska kuća. Ona je izolirana iznutra, zadovoljava sve zahtjeve konzervatorske zaštite, što je ponekad izazovno. Možda ni nema smisla obnavljati zgradu u 21. stoljeću onako kako se ona gradila tamo negdje sredinom 19. stoljeća. Međutim, mi smo napravili ovdje sve nove tehnologije, dizalice topline, kotlovnicu na pelete, meteorološku stanicu na krovu, skupljanje kišnice radi ispiranja toaleta, mikrokogeneraciju na prirodni plin kako bismo pokazali da takve stare zgrade svejedno mogu biti energetski učinkovite i da mogu biti vrlo ugodne za život i rad.” , nastavlja ravnatelj REGEA-e.
Prozori su drveni, s vanjske strane su izvorne, kako su nekad građeni, po zahtjevima konzervatora, jednostruki prozori. S unutrašnje strane su troslojni, također drveni, ali troslojni, staklo punjeno plinom, najsuvremeniji prozori sa najvišim koeficijentom zadržavanja topline.
“Ovdje postoje takozvani SNUS. SNUS je centralni nadzor upravljački sustav koji mjeri sve parametre. Temperaturu, pomoću meteorološke stanice uspoređuje sjevernu stranu zgradu, južnu, osunčanost, različito se onda griju različiti dijelovi dvorca. Gleda se jutro, prati kada je više ljudi, večer, noć, različiti režimi rada, ljeto, zima. Minimalno se troši energija, a maksimalno se ugodnost i kvaliteta zraka, temperatura prilagođava korisnicima.”
Pionirski podhvat
Rekonstrukcija pročelja, oslika i arhitektonske plastike rađena je pod budnim okom konzervatora.
“Pa to je bio jedan zanimljiv odnos, uvijek je zanimljiv odnos kad se različite struke susretnu. To je bio i danas je zapravo jedan pionirski pothvat i obnova stare građevine na moderan način, tako da su učili konzervatori od nas i mi od njih. Bilo je zanimljivih scena, naravno, kada smo eto, radili krovište, pa dođite na gradilište, pa nema pola krovišta jer je konzervator zamislio malo drugačije… Nismo se možda dogovorili na vrijeme, bilo je tu nesporazuma, bilo je nadmetanja, dogovaranja, ali eto, konačan rezultat mislim da je dobar i da je konzervatorska struka jednako zadovoljna kao i inženjerska. To je smisao zapravo posla i to je uspjeh kada multidisciplinarno dođemo do rezultata koji je onda dobar.”, ispričao je Domac.
Dvorac Bračak primjer je dobre prakse energetske obnove povijesnih zgrada i u potpunosti prenosi poruku svojih korisnika.
“Cijela priča mora imati jasnu poruku. Dakle, mi ne možemo samo na papiru ili na riječima nešto propagirati, održivost mi ovdje živimo i pokazujemo. Pčele, važan dio ekosustava također stanuju u našem perivoju, šest košnica. Proizvodimo onda vlastiti med koji dijelimo poslovnim partnerima kako bismo tu poruku slali. Hotel za kukce, također, nema prirode bez kukaca, pokazujemo to, kišnicu koju skupljamo, ne služimo ovdje gazirana pića, služimo prirodne sokove lokalnih OPG-ova, hrana mora dolaziti u krugu od 30 kilometara, ne možeš zaista raditi nešto uspješno ako ne vjeruješ u to i ne živiš to.” za kraj je ispričao Julije Domac.
Arhitektura i dizajn
Što vaš ured govori o vašoj firmi? Storytelling kao alat u dizajnu poslovnog prostora
Arhitekti Robert i Martina Križnjak te investitorica Ana Babić o tome kako prostor postaje medij komunikacije — i zašto loše posložen tlocrt poništava svaku dizajnersku priču
U svijetu uređenja interijera više nije dovoljno samo lijepo urediti prostor. Sve se češće govori o storytellingu — pristupu u kojem prostor ne služi samo funkciji, već prenosi identitet, emociju i poruku. Storytelling u dizajnu interijera pretvara ured u snažan alat komunikacije. Zvuči apstraktno? U praksi to znači razliku između ureda koji je ‘samo ured’ i ureda koji od trenutka ulaska komunicira tko ste, čime se bavite i kako radite.
Svaki interijer, bilo stambeni ili poslovni, počinje od istog pitanja — kome je namijenjen i kako će se koristiti. No dok je u obiteljskom domu fokus na navikama i željama ukućana, u poslovnim prostorima zadatak je znatno složeniji. Mag. ing. arh. Robert Križnjak objašnjava razliku.
„Kod projektiranja ureda je drugačije jer u uredima treba prikazati taj brend. Da li je to mladenačka firma, da li su to odvjetnici, da li je to mlada IT firma ili modna industrija — različiti su kriteriji za svaki od tih prostora.”
Robert Križnjak, mag. ing. arh.
Priča počinje od brand booka, ne od boje zidova
Mag. ing. arh. Martina Križnjak opisuje kako storytelling u dizajnu ureda funkcionira u praksi. Proces ne počinje odabirom materijala ili boja, već upoznavanjem tvrtke — njezine knjige standarda (brand booka), logotipa, boja, načina komunikacije.
„Pričanje priče u dizajnu ureda nije samo puko bojanje zidova. To je promišljeni proces u kojem mi kao projektanti moramo zadovoljiti funkcionalnost, pa proučiti brand book — boje, logotip, način na koji tvrtka komunicira. I što je taj koncept, ta priča jača — to je projekt bolji.”
Martina Križnjak, mag. ing. arh
U praksi to znači da odvjetnički ured gradi priču o ozbiljnosti i povjerenju kroz tamnije materijale i klasične elemente, dok ured modne industrije koristi razigranost, vesele boje i elemente prenesene iz vlastitih trgovina. Križnjak navodi primjer firme u kojoj su intervju vodili — modne tvrtke čiji ured zapravo vizualno nastavlja priču njihovih trgovina.
„Ti prostori su toliko fotogenični i ugodni da oni mogu u digitalni svijet prenijeti svoju poruku firme — kako funkcioniraju kao firma unutar firme i kako se odnose prema svojim klijentima.”
Martina Križnjak, mag. ing. arh
Ako je tlocrt loš, ni priča ne funkcionira
No Martina Križnjak posebno naglašava jednu stvar koja se u razgovorima o dizajnu lako previdi — da nikakav storytelling ne može popraviti loše posloženu funkcionalnost.
„Ako vi loše napravite taj dio, svakodnevna komunikacija unutar zaposlenika neće biti dobra i oni neće biti zadovoljni, što znači da ni storytelling ustvari nije dobro postavljen ako nismo dobro posložili taj prvi dio.”
Martina Križnjak, mag. ing. arh.
Zato se proces uvijek odvija u fazama — prvo se definira tlocrt i raspored zona, a tek nakon toga dolazi dizajn koji gradi priču. U konkretnom uredu u kojem je vođen razgovor to znači da recepcija služi kao prvi reprezentativan dojam, zatim slijede dvorane za sastanke koje su multifunkcionalne, a u tamnijem dijelu prostora iskorišteno je zelenilo kako bi zaposlenicima pružilo osjećaj ugodnosti.
Dizajn koji se osjeća u produktivnosti
Da kvaliteta prostora nije samo pitanje dojma, potvrđuje i investitorica Ana Babić, koja u dobro osmišljenom uredu prepoznaje konkretne posljedice za svakodnevni rad.
„Ako imamo dobru ergonomiju, dobru akustiku, to može pomoći da se lakše koncentriramo, manji je faktor pogreške. Ako je sam ured lijep, ako su ta estetika i harmonija na mjestu — to pokazuje da vodimo brigu o svojim zaposlenicima i kakva je kultura naše kompanije.”
Ana Babić, investitorica
Babić naglašava da dizajn nije primarni faktor produktivnosti, ali da je njegov neizravan utjecaj jak — dobri radni uvjeti i ugodna atmosfera donose dodatnu vrijednost koja se osjeća u zadovoljstvu zaposlenika.
Na kraju, storytelling u dizajnu interijera nije prolazni trend ni marketinški trik. To je način na koji prostor govori o brendu, ljudima i vrijednostima koje tvrtka želi živjeti. A kada je ta priča dobro ispričana, prostor se ne samo vidi — nego i osjeća.
Damjan Geber u razgovoru otkriva: Intuicija i analiza ponašanja oblikuju suvremeni prostorni dizajn
Arhitektura i dizajn
Posjetili smo izložbu natječajnih radova za Osnovnu školu Dubrava – centar
Svi zainteresirani izložbu mogu razgledati do petka, 24. travnja 2026., u radnom vremenu Centra kulture Dubrava, od ponedjeljka do petka između 10 i 20 sati
U Centru kulture Dubrava otvorena je izložba natječajnih radova za izradu idejnog rješenja Osnovne škole Dubrava – centar. Otvorenje je održano u srijedu, 15. travnja 2026. godine, u 18 sati, a izložba publici donosi pregled nagrađenih prijedloga nastalih u sklopu javnog, općeg i anonimnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja koji su raspisali Grad Zagreb i Društvo arhitekata Zagreba. Na natječaj je u propisanom roku pristiglo ukupno 37 radova.
Izložba okuplja autore nagrađenih rješenja koji su ponudili različite vizije buduće škole i njezina uklapanja u prostor Dubrave. Prvu nagradu osvojio je rad pod šifrom 19, čiji su autori Mateo Liović, Kata Marunica, Mirta Mesić, Nenad Ravnić i Filip Vidović, uz suradnike Mariiju Nikolaienko i Marina Piršića.
Drugu nagradu osvojili su Ivan Jovićević, Dušan Đurović i Petar Laus, uz suradnike Saru Tomić, Milicu Doderović i Dušana Ivanovića.
Treća nagrada pripala je autorskom timu Tin Nekoksa, Hana Perić i Vanja Rister. Četvrtu nagradu osvojio je Burton Hamfelt sa suradnicima Marysijom Oplatek, Majom Zubak, Sucrom Wangom i Noyanom Azbunom, dok je peta nagrada dodijeljena timu koji čine Stefan Đorđević, Dalia Dukanac i Milan Karaklić.
Riječ je o natječaju važnom za razvoj Dubrave jer se njime tražilo najbolje arhitektonsko-urbanističko idejno rješenje za novu suvremenu osnovnu školu s pripadajućom dvoranom, namijenjenu za 448 učenika u 16 razrednih odjela te 40 polaznika u dvije odgojno-obrazovne skupine predškolskog programa.
Svi zainteresirani izložbu mogu razgledati do petka, 24. travnja 2026., u radnom vremenu Centra kulture Dubrava, od ponedjeljka do petka između 10 i 20 sati.
